{"id":1932,"date":"2010-07-07T22:00:05","date_gmt":"2010-07-07T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1932"},"modified":"2010-07-07T22:00:05","modified_gmt":"2010-07-07T22:00:05","slug":"nikolina-saric-izvjestaj-sa-znanstvenog-skupa-iannalesi-u-perspektivi-ciljevi-i-postignuca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1932","title":{"rendered":"Nikolina Sari\u0107 – Izvje\u0161taj sa znanstvenog skupa <i>Annales<\/i> u perspektivi: ciljevi i postignu\u0107a"},"content":{"rendered":"

Izvje\u0161taj sa znanstvenog skupa Annales<\/i> u perspektivi: <\/o:p><\/font><\/span><\/b><\/p>\n

ciljevi i postignu\u0107a<\/o:p><\/font><\/span><\/b><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/span><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/span><\/p>\n

Godine 2009. obilje\u017eeno je 80 godina od izla\u017eenja \u010dasopisa Annales, d’Histoire \u00c9conomique et Sociale,<\/i><\/font><\/span> <\/span><\/b>\u010diji su utemeljitelji Marc Bloch i Lucien Febvre. Bloch i Febvre su time zapo\u010deli ono \u0161to su mogli samo pri\u017eeljkivati: usmjerili su razvoj povijesne znanosti kroz cijelo 20. stolje\u0107e, stvoriv\u0161i najutjecajniji historiografski pravac 20. stolje\u0107a, tzv. \u0161kolu Anala; takozvanu jer niti jedan analist<\/i> ne smatra kako postoji \u0161kola Anala<\/i>. Odbacivanjem tradicionalne pozitivisti\u010dke historiografije, koja je od 19. stolje\u0107a dominantna struja u francuskim institucijama te okretanjem prvenstveno ekonomskoj i socijalnoj historiji, razvili su \u201enovu\u201c historiju koja je ostavila zna\u010dajan trag na brojne generacije povjesni\u010dara i nacionalne historiografije. Me\u0111u njima je i hrvatska historiografija, koja se s analistima<\/i> isprva upoznala preko Miroslava Brandta i Mirjane Gross. <\/o:p><\/font><\/span><\/font><\/p>\n

Povodom te obljetnice \u010dasopis studenata povijesti Pro tempore<\/i> je u suradnji s Odsjekom za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a uz potporu Francuskog veleposlanstva u Zagrebu organizirao znanstveni skup pod nazivom \u201eAnnales<\/i> u perspektivi: ciljevi i postignu\u0107a\u201c s po\u010dasnim gostom i izlaga\u010dem prof. dr. Andr\u00e9om Burgui\u00e8reom, nekada i urednikom Annalesa<\/i>, a danas \u010dlanom uredni\u010dkog savjeta \u010dasopisa. Skup je odr\u017ean 26. travnja 2010. godine u multimedijalnoj dvorani knji\u017enice Filozofskog fakulteta, u formi okruglog stola s engleskim jezikom kao jezikom skupa. Sredi\u0161nje izlaganje bilo je upravo ono prof. dr. Andr\u00e9a Burgui\u00e8re, a ostali referenti bili su prof. dr. Nenad Ivi\u0107, prof. dr. Boris Oluji\u0107, prof. dr. Mario Strecha, Branimir Jankovi\u0107, prof. te studenti Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107 i Tomislav Bran\u0111olica, Marta Fioli\u0107 i Marko Lovri\u0107. Okruglim stolom su moderirali prof. dr. Drago Roksandi\u0107, Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107 i Tomislav Bran\u0111olica.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Pozdravne govore odr\u017eali su dekan Filozofskog fakulteta prof. dr. Damir Boras, prof. dr. Iskra Ivelji\u0107 u ime Odsjeka za povijest, prof. dr. Drago Roksandi\u0107 u ime moderatora skupa, veleposlanik Francuske u Hrvatskoj J\u00e9r\u00f4me Pasquier i Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107 kao glavni urednik Pro tempore<\/i>. Tomislav Bran\u0111olica ukratko je predstavio prof. Burgui\u00e8rea publici, iznijev\u0161i osnovne crte njegove biografije. <\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Andr\u00e9 Burgui\u00e8re na po\u010detku svog izlaganja zahvalio se na inicijativi koja je rezultirala ovim okruglim stolom te je najavio temu svog izlaganja, a rije\u010d je o preispitivanju nove generacije analista<\/i> i koncepcije mentaliteta. To je uostalom i dio njegove nove knjige izdane 2006. godine: L’\u00e9cole des Annales: Une histoire intellectuelle<\/i>.<\/font>[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Andr\u00e9 Burgui\u00e8re dobrim poznavateljima francuske intelektualne tradicije poznat je po \u010dlanku \u201eHistorijska antropologija\u201c objavljenom u \u010dasopisu Gordogan<\/i> 1995. godine.<\/font>[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Burgui\u00e8re napominje kako njegova knjiga nije prikaz povijesti i razvoja \u201e\u0161kole\u201c Anala, ve\u0107 jedna mapa njenih utjecaja i mijena, pa izme\u0111u ostaloga, i teorija povijesti mentaliteta. Razvoj historijske antropologije, naro\u010dito u sedamdesetim godinama 20. stolje\u0107a, donosi novi koncept mentaliteta. Historijska antropologija preuzima teme koje su i ranije zaokupljale povjesni\u010dare mentaliteta, ali ih stavlja u \u0161iri kontekst te ova tema nailazi na \u0161iroko prihva\u0107anje. I mnogi \u0107e doista povijest mentaliteta uklopiti u gore navedeno razdoblje, no Burgui\u00e8re upravo toj demistifikaciji mentaliteta posve\u0107uje dosta prostora te ih po\u010dinje prou\u010davati od samih po\u010detaka Anala, odnosno od vremena Blocha i Febvrea i to kod obojice, a ne, kako se uglavnom smatralo, u naznakama kod Febvrea. Prete\u010du prou\u010davanja histoire<\/i> mentalit\u00e9s <\/i>nalazi u istra\u017eivanju a history of the human soul<\/i> (povijesti ljudskog duha) i u science of human societies<\/i>. Burgui\u00e8re napominje kako je prvoj konstrukciji bio sklon Febvre, a drugoj Bloch te je ova debata izme\u0111u dvojice za\u010detnika Anala upravo i polazi\u0161te u temi koju Burgui\u00e8re izla\u017ee. Blochov pristup povijesti mentaliteta bli\u017ei je sociolo\u0161kom vi\u0111enju kolektivnih reprezentacija<\/i>, \u0161to ne \u010dudi ako uzmemo u obzir koliko je Durkheim utjecao na Blocha, dok je Febvreov pristup donekle realizacija historijske psihologije potaknute Henrijem Berrom. Bloch preferira prou\u010davanje nesvjesnog ili rutinskih obrazaca of mental life<\/i>, \u0161to je ukomponirano u organizaciju i institucionalizaciju, odnosno obrasce dru\u0161tvenog \u017eivota gdje se gubi ono individualno. Za Febvrea su mentaliteti most izme\u0111u psiholo\u0161kog i sociolo\u0161kog u pitanju izme\u0111u individualne i kolektivne svijesti.<\/i> Ova razlika vidi se i u Febvreovim kritikama Blocha iznesenima i za njegovo djelo Feudalno dru\u0161tvo<\/i>, kod kojeg mu je zamjerao upravo nedostatak individualnosti. Febvre je svoja vi\u0111enja mentaliteta prenio na istra\u017eivanje nevjerovanja, a na njegovo u\u010denje nastavio se Robert Mandrou, kao \u0161to na rad Marca Blocha nastavlja Jacques Le Goff. Burgui\u00e8re smatra kako su upravo istra\u017eivanja fenomena mentalit<\/i>\u00e9s<\/i> i uvid u njegovu slo\u017eenost dovela do razvoja historijske antropologije, koja ih je onda stavila u \u0161iri kontekst, a time i popularizirala. On pronalazi u prou\u010davanju mentaliteta mnogo \u0161iri krug mogu\u0107nosti za profesionalnog povjesni\u010dara, nego \u0161to bi se to moglo pretpostaviti. Stavljaju\u0107i, kao uostalom i u \u010ditavom izlaganju, naglasak na temelje pokreta Anala, dakle Blocha i Febvrea, on otkriva mogu\u0107nosti: Bloch, koji te\u017ei\u0161te stavlja na \u010dovjeka, njegove promjene i transformacije koje mu omogu\u0107avaju shva\u0107anje koncepata razli\u010ditih temporalnosti, odnosno temporalanosti koja je prigodna za prou\u010davanje mentaliteta, za njega antropolo\u0161ko vrijeme<\/i> blisko i Braudelovom long dur\u00e9eu<\/i>. S druge strane, Lucien Febvre, prema Burgui\u00e8reu, ima razli\u010ditu mnogo vi\u0161e historicisti\u010dkiju koncepciju mentalnog univerzuma<\/i>. Burgui\u00e8re preko Febvreovih djela Un Destin. Martin Luther <\/i>i Le probl\u00e8me de l\u2019incroyance au xvie si\u00e8cle si\u00e8cle. La religion de Rabelais<\/span><\/a><\/i> dolazi do psiholo\u0161kog momenta i problematike povezane s pojmom mentalit<\/i>\u00e9s<\/i> pa prou\u010davanje mentaliteta za njega ne otvara samo horizont socijalne historije, ve\u0107 i intelektualne.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Nakon izlaganja Andr\u00e9a Burgui\u00e8rea, slijedila su pitanja publike. Prvo je primije\u0107en problem recepcije mentaliteta u nefrancuskim historiografijama. Rije\u010d je i o prihva\u0107anju koncepcije mentaliteta, ali i o terminologiji. Tako je pitanje nadovezano na Geoffreya Lloyda koji smatra da su mentaliteti postali individualno, \u0161to ide i uz razmi\u0161ljanje Reinhardta Koselleka o mentalitetima kao, tako\u0111er, problemu individualnog. Kada je problem terminologije u pitanju, iznesen je primjer njema\u010dke historiografije u kojoj se Alltagsgeschichte<\/i> mo\u017ee smatrati najbli\u017eom histoire<\/i> mentalit<\/i>\u00e9s<\/i>. Burgui\u00e8re odgovara kako smatra da nije problem u koncepciji ili terminologiji, ve\u0107 da se radi o tome postoji li takva praksa u odre\u0111enoj historiografiji ili ne. <\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Sljede\u0107e pitanje donosi problem individualnog i kolektivnog, odnosno koliko se mo\u017ee kao primjer uzeti \u017eivotopis jednog \u010dovjeka (konkretno Martina Luthera) i prenijeti na sliku dru\u0161tva. Burgui\u00e8re iznosi kako nije rije\u010d o tipi\u010dnoj biografiji, jer Febvre nije na Luthera gledao kao na ne\u0161to posebno, odnosno izdvojeno, ve\u0107 kao na zrcalo tog vremena, po\u0161to je rije\u010d o razdoblju kada su dominantne dvije tradicije, ona katoli\u010dka i protestantska, a Luther i njegova ekspresija predstavljaju ovu drugu, odnosno protestantsku tradiciju.   <\/span><\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Zadnje opa\u017eanje preispitivalo je kulturu sje\u0107anja i povijest, \u0161to pamtimo te kako kolektivna memorija i dru\u0161tveno nesvjesno utje\u010du na pojedinca, odnosno relacije dru\u0161tvo-pojedinac, pro\u0161lost-sada\u0161njost. Burgui\u00e8re je svoj odgovor zapo\u010deo s traganjima za mjestima sje\u0107anja francuske pro\u0161losti, \u0161to je povezao s istra\u017eivanjima mentaliteta i o\u010duvane i zaboravljene prakse, jer, kako je i Pierre Nora to prikazao, kolektivna memorija je normativ za stvaranje nacionalne historije. No, limiti su o\u010diti posebice kada se prou\u010davaju \u201ezaboravljena\u201c razdoblja, \u0161to je i zadatak povjesni\u010dara te upravo zato i treba i\u0107i dalje od sje\u0107anja, odnosno memorije. I sam Nora je nagla\u0161avao kako se potreba za povijesti javlja kada se izgubi sje\u0107anje na ne\u0161to. Ipak, snaga i \u010dar pro\u0161losti sadr\u017eane su upravo u psiholo\u0161koj distanci kroz koju treba prodrijeti, ali je uvijek treba biti i svjestan. <\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Nakon desetominutnog prekida nastavio se tijek okruglog stola pred ne\u0161to prorije\u0111enim auditorijem. Slijedila su predavanja ostalih sudionika okruglog stola koja su bila ne\u0161to kra\u0107a i trajala do 15 minuta, a nakon svakog izlaganja prof. Burgui\u00e8re je na poticaj moderatora skupa rado pristao dati i vlastiti osvrt, ali i komentare podijeliti s publikom odgovaraju\u0107i na njihova pitanja vezana i uz ostala predavanja. Takav pristup publika je rado prihvatila svjesna da ispred sebe ima pripadnika \u201e\u0161kole\u201c Anala, dakle izravnog sudionika, a ne samo teoreti\u010dara.  <\/span><\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Nenad Ivi\u0107, redovni profesor na Odsjeku za romanistiku, koji predaje francusku knji\u017eevnost, otvorio je drugi dio okruglog stola koji se sastojao iz kra\u0107ih izlaganja sudionika i organizatora skupa. Ve\u0107 sam naslov Ivi\u0107evog izlaganja, Operation Annales<\/i>, daje naslutiti autorovu namjeru \u2013 pristupe i tradiciju povjesni\u010dara oko Anala staviti u specifi\u010dniji kontekst. U ovom slu\u010daju, radi se o kontekstu poststrukturalisti\u010dke struje francuskih mislilaca, poglavito Michela de Certeauoa, Jacquesa Derride, Michela Foucaulta i dr. Govore\u0107i o meta-jeziku kao autorefleksiji koja je propisana i opisana<\/i> (pre- and descriptive<\/i>), upravo kod deskriptivne refleksije na tekst otvara se pitanje odnosa pisanja povijesti i njenog subjekta. Nadalje, Ivi\u0107 govori o nekim daljnjim problemima koji se javljaju pri poststrukturalisti\u010dkoj analizi; gdje je pritom jedan konkretno vezan uz terminologiju analista<\/i> i to u momentu kada je nova historija postala globalna, globalitet historije postaje upitan<\/i>. Tako\u0111er, osvrnuo se na postojanje ili nepostojanje \u201e\u0161kole Anala.\u201c Ivi\u0107 smatra da, ukoliko govorimo o \u0161koli Anala, onda je prvenstveno rije\u010d o neuobi\u010dajenom zaobilasku (<\/span>curious<\/span><\/i> <\/span>bypass<\/span><\/i>), a ne uniformnosti koja je dio globalne historiografije, jer se to ne mo\u017ee uokviriti pa tako ni na ovom okruglom stolu.<\/o:p><\/span><\/font><\/font><\/p>\n

Andr\u00e9 Burgui\u00e8re komentirao je zatim kako se ne bi slo\u017eio sa svime iznesenim te da smatra kako je operacija globalizacije uvijek potrebna te da se nikad ne po\u010dinje bez i\u010dega, da je to fikcija. Tako\u0111er smatra da se mo\u017ee govoriti o operaciji totaliteta, odnosno kontekstualizacije te da je \u010dasopis htio promijeniti stvari u historiografiji, preispitati ih, napomenuv\u0161i da ne preferira izraz nouvelle histoire<\/i> koji se intenzivno koristi od 1970-ih. Tako\u0111er je napomenuo kako redakcija Annales<\/i> nije obilje\u017eila obljetnicu samog \u010dasopisa.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Boris Oluji\u0107, izvanredni profesor na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest, dotaknuo se tema stare povijesti u Analima, koje su ina\u010de ne\u0161to slabije zastupljene unutar prou\u010davanog kruga povjesni\u010dara. Smatra kako su povjesni\u010dari koji se bave navedenim razdobljem ipak bliski analistima<\/i> zbog vi\u0161estrukosti izvora za staru povijest. Upravo je tradicija Anala, konstatira Oluji\u0107, pomogla povjesni\u010darima starih civilizacija i antike u pribli\u017eavanju kozmografskih tema, dru\u0161tvene povijesti, povijesti okoli\u0161a. Boris Oluji\u0107 napomenuo je kako na diplomskoj nastavi studija povijesti izvodi kolegij pod nazivom Teorijski pristupi i paradigme u historiografiji stare povijesti<\/i> u kojem predaje o tradiciji francuskih Anala i istra\u017eivanjima koja su potaknuta tom tradicijom, a mogu se prenijeti upravo na podru\u010dje stare povijesti. Svoje izlaganje Oluji\u0107 je odr\u017eao na francuskom jeziku, iako je jezik okruglog stola bio engleski, smatraju\u0107i kako je te\u0161ko govoriti o Analima izvan francuskog jezika. Na hrvatskom je zatim ukratko objasnio glavne probleme referata.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Burgui\u00e8re se nakon izlaganja prof. Oluji\u0107a dotaknuo razlike izme\u0111u materijalnih izvora i teksta, elemenata \u010dija se va\u017enost vjerojatno ponajvi\u0161e o\u010dituje u prou\u010davanju stare povijesti. Smatra kako sam tekst daje zna\u010denje te ga tako i treba i\u0161\u010ditati, odnosno prevesti, a pritom je istaknuo zna\u010denje serijalne historije, dok s druge strane materijalni izvori kontekstualiziraju istra\u017eiva\u010dki problem. <\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Mario Strecha, izvanredni profesor tako\u0111er na Odsjeku za povijest, \u010dije te\u017ei\u0161te istra\u017eiva\u010dkog interesa le\u017ei i na podru\u010dju povijesti crkve u 19. stolje\u0107u, govorio je o problemu sekularizacije i dekristijanizacije u Hrvatskoj s naglaskom na metodama prou\u010davanja navedenog fenomena koje su inspirirane rezultatima istra\u017eivanja Michela Vovella i Pierrea Chaunua. Pritom isti\u010de kako je Vovelle sna\u017ean utjecaj ostavio prou\u010davanjem Provanse u 18. stolje\u0107u istra\u017euju\u0107i oporuke, prilikom \u010dega je ukazao na korisnost kvantitativne metode te povijesti mentaliteta, na \u010demu se temelji i Chaunu, te su tako dobivene dvije glavne metode za istra\u017eivanje ovdje istaknutih tema. Tako\u0111er, u kontekstu kvantitativne metode, isti\u010de Ernesta Labroussea, povjesni\u010dara koji nije striktno dio analisti\u010dkog kruga, ali je sura\u0111ivao s njima, uvelike zaslu\u017enog za prou\u010davanje tzv. kliometrije. Strecha ponovno isti\u010de primjer Michela Vovella koji je u svom znamenitom djelu Pi\u00e9t\u00e9 baroque et d\u00e9christianisation <\/i>promijenio vi\u0111enje dekristijanizacije do tada vezane uz Francusku revoluciju i smjestio ju na kraj razdoblja barokne pobo\u017enosti, pred samo prosvjetiteljstvo. Strecha napominje kako je do \u0161ezdesetih godina 20. stolje\u0107a fenomen sekularizacije bio glavna preokupacija povjesni\u010dara, pa opet, i danas je mogu\u0107e prona\u0107i nove rezultate na tom podru\u010dju. Tako\u0111er je postavio novi istra\u017eiva\u010dki zadatak hrvatskoj historiografiji koja bi na tim metodama trebala tra\u017eiti poveznicu s razvojem historije religije i sekularizacije u Hrvatskoj i hrvatskog dru\u0161tva, jer je i sam Vovelle do rezultata do\u0161ao napustiv\u0161i klasi\u010dnu naraciju kako bi istra\u017eio sve dimenzije vjerskog iskustva.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Nakon izlaganja prof. Streche, Burgui\u00e8re postavlja pitanje podrazumijeva li sekularizacija nu\u017eno i dekristijanizaciju, istaknuv\u0161i tako razli\u010dita u\u010denja Michela Vovella i Philippea Ari\u00e8sa, uz napomenu kako je on skloniji Ari\u00e8seovu u\u010denju prema kojemu postoji set reprezentacija koji se ne mijenja, uz naglasak kako su mentaliteti kompleksniji od reprezentacija.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Nakon ovog izlaganja slijedilo je ono Branimira Jankovi\u0107a, znanstvenog novaka s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta. On je poku\u0161ao objasniti kako su prve informacije o skupini povjesni\u010dara oko \u010dasopisa Annales<\/i> dolazile u Hrvatsku i Jugoslaviju, te kako su njihovi novi pristupi promijenili i utjecali na generacije povjesni\u010dara. Naveo je u tom kontekstu povjesni\u010dare koji su od 1970-ih godina sve vi\u0161e gledali na probleme u historiografiji na nov na\u010din i poku\u0161ao usporediti utjecaje u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. On se osvr\u0107e i na broj prevedenih knjiga Braudela, Le Goffa i dr. u Hrvatskoj te ukazuje na neke zaostatke ili propuste koji bi trebali biti ispravljeni (posebice nagla\u0161avaju\u0107i \u010dinjenicu da ne postoji niti jedan tekst Luciena Febvrea preveden na na\u0161 jezik). Ukratko je prikazao najzna\u010dajnije historiografske tekstove povjesni\u010dara kao \u0161to su M. Gross i N. Ivi\u0107 koji se bave tematikom \u010dasopisa Annales<\/i>, te nekoliko izdanja hrvatskih \u010dasopisa koji su kao temat imali upravo segmente te \u0161kole (Gordogan<\/i>, Na\u0161e teme<\/i>). <\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Ovu historiografsku aktivnost, posebno zanimljivu Andr\u00e9u Burgui\u00e8reu jer je imao prilike po prvi put saznati o utjecaju francuske analisti\u010dke<\/i> tradicije na hrvatsku historiografiju, pribli\u017eio je nakon izlaganja Branimira Jankovi\u0107a prof. dr. Drago Roksandi\u0107 kao izravni sudionik u pribli\u017eavanju francuske i hrvatske historiografije i to izborom tekstova kao dio uredni\u0161tva \u010dasopisa Na\u0161e teme<\/i>, ali i pokretanjem hrvatsko-francuske historiografske radionice. Prisjetiv\u0161i se vlastitog puta i histori\u010darskog obrazovanja u kojem se susretao s francuskom historiografijom, pogotovo pi\u0161u\u0107i disertaciju, oslikao je stanje historiografije u, tada, Jugoslaviji koje nikako nije bilo monolitno.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Kako je izlaganje Branimira Jankovi\u0107a prikazalo jedan aspekt prou\u010davanja i recepcije Anala u hrvatskoj historiografiji, dakle u odnosu na francusku jednoj stranoj historiografiji, do\u0161lo je do rasprave upravo o ra\u0161irenosti utjecaja ove \u201e\u0161kole\u201c pa je tako postavljeno pitanje kako komentirati toliku ra\u0161irenost pisanja o tradiciji i skupini povjesni\u010dara koju \u010dine Anali. Prof. Burgui\u00e8re svoj je odgovor zapo\u010deo na vlastitom primjeru. \u010citaju\u0107i strane recenzije svoje posljednje knjige, neki su smatrali kako nije outsider<\/i>, \u0161to ga ne \u010dini najpogodnijim za pisanje takvog djela. On smatra kako nije ni manje ni vi\u0161e pripremljen od drugih povjesni\u010dara za pisanje takvog djela, a vjerojatno su se strani povjesni\u010dari, zbog takvog stava, smatrali pozvanima na pisanje brojnih teorijskih i\/ili kriti\u010dkih djela o tradiciji Anala. On je sam pak vi\u0161e o\u010dekivao od stranih historiografija. Naime, mislio je kako \u0107e one razviti posve druga\u010diju historiografsku tradiciju u odnosu na onu analisti\u010dku<\/i> te da \u0107e se pojaviti nove tendencije. Najbli\u017ee tome, smatra Burgui\u00e8re, jest talijanska mikrohistorija, ali nije posve siguran u kojoj je mjeri rije\u010d o ne\u010demu potpuno novome.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Sljede\u0107e pitanje postavljeno je o odnosu postmoderne i Anala, isti\u010du\u0107i kako je ponajvi\u0161e ameri\u010dka medievistika kritizirala Anale s postmodernih stajali\u0161ta. Burgui\u00e8re je svoj odgovor zapo\u010deo pitanjem \u0161to zapravo zna\u010di postomoderna, rekav\u0161i kako smatra da je postmoderna ili poststrukturalizam senzibilitet (sensibility<\/i>), a ne dostignu\u0107e (achivement<\/i>) te zavr\u0161iv\u0161i kako ameri\u010dka historiografija pripada drugoj intelektualnoj tradiciji te da se radi prvenstveno o pitanju koncepta.   <\/span><\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Tre\u0107i dio skupa otvorili su studenti i urednici \u010dasopisa Pro tempore<\/i>, Marta Fioli\u0107 i Marko Lovri\u0107. U kratkoj power-point prezentaciji koja je pratila izlaganje pod naslovom Annales du cin\u00e9ma<\/i> poku\u0161ali su razjasniti i istaknuti neke segmente iz povijesti kinematografije na koje su utjecali novi pristupi skupine povjesni\u010dara oko Anala. Posebno je obra\u0111en i odnos Marca Ferroa, najuglednijeg analista<\/i>-povjesni\u010dara filma prema toj temi, ali nagla\u0161eno je i da su od samih po\u010detaka Bloch i Febvre bili povezani s fenomenom filma i interesirali se za projekt jedne povijesti tog modernog medija.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

Tomislav Bran\u0111olica i Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107 iznijeli su sa\u017eeti pregled istra\u017eivanja analisti\u010dke tradicije kao historiografskog problema. Pregled je podijeljen u nekoliko kategorija, ovisno o tematskom i metodolo\u0161kom pristupu samom problemu. Tako su nam predstavili kategoriju radova povjesni\u010dara koji prou\u010davaju samu historiografiju Anala (<\/span>Andr<\/span>\u00e9 <\/span>Burgui<\/span>\u00e8<\/span>re<\/span>, <\/span>Peter<\/span> <\/span>Burke<\/span>, <\/span>Lynn<\/span> <\/span>Hunt<\/span>, <\/span>Lutz<\/span> <\/span>Raphael<\/span>) ili onih \u010diji je segment dio vlastitih istra\u017eivanja (ponajbolji primjer vjerojatno je \u201e<\/span>Annales<\/span><\/i> <\/span>paradigma<\/span>\u201c <\/span>Traiana<\/span> <\/span>Stoianovicha<\/span>), zatim one koji svoja istra\u017eivanja posve\u0107uju odre\u0111enom analistu<\/i> (primjerice Patrick H. <\/span>Hutton koji prou\u010dava Philippea Ari\u00e8sa). Naravno, neizostavni su i prevoditelji na kojima le\u017ei odgovornost preno\u0161enja djela analista<\/i> doma\u0107oj publici. Posebnu kategoriju \u010dine i povjesni\u010dari koji prou\u010davaju odre\u0111ene probleme unutar tradicije \u010dasopisa (autori uzimaju za primjer austrijskog povjesni\u010dara Petera Sch\u00f6ttlera koji je ponovno \u201eotkrio\u201c Lucy Varga, povjesni\u010darku blisku prvoj generaciji analista<\/i>, te tako potaknuo \u010ditav niz novih tema, kao \u0161to su pitanje uloge \u017eena u \u010dasopisu Annales<\/i> ili odnos Blocha i Febvrea prema usponu nacizma). Posljednji dio izlaganja \u010dine isje\u010dci iz niza intervjua koje je \u010dasopis Pro tempore<\/i> proveo ili s analistima<\/i> ili s povjesni\u010darima koji su istra\u017eivali povijest historiografije, predstavljaju\u0107i tako metodu razgovora kao jednu sasvim potencijalnu historiografsku metodu.<\/o:p><\/span><\/font><\/font><\/p>\n

Budu\u0107i da je zavr\u0161etkom izlaganja tre\u0107e skupine ve\u0107 prekora\u010deno vrijeme predvi\u0111eno za odr\u017eavanje ovog okruglog stola, vremena za raspravu vi\u0161e nije bilo. Ostaje naglasiti kako se radilo o skupu va\u017enom za promi\u0161ljanje hrvatske historiografske tradicije, koja je zapravo podijeljena upravo izme\u0111u tradicije francuske i njema\u010dke historiografije. Organizatori se tako\u0111er nadaju kako su potaknuli veze izme\u0111u hrvatske i francuske historiografije, naro\u010dito jer je u pripremi zbornik koji \u0107e okupiti ne samo izlaga\u010de na ovom okruglom stolu, ve\u0107 i \u0161ire, kako hrvatske povjesni\u010dare, tako i one inozemne francuske, ali i stru\u010dnjake izvan francuske historiografije na koje je utjecala upravo francuska historiografska tradicija ili su njeni prou\u010davatelji.<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/span><\/p>\n

Nikolina Sari\u0107<\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span><\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n

            <\/span><\/o:p><\/font><\/font><\/span><\/p>\n


<\/p>\n
<\/font> <\/p>\n
\n

[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U engleskom izdanju The Annales<\/st1:placename> School<\/st1:placetype><\/st1:place>. An Intellectual History<\/i> (Cornell<\/st1:placename> University<\/st1:placetype><\/st1:place> Press, 2009.).<\/span><\/o:p><\/span><\/font><\/font><\/p>\n<\/div>\n

\n

[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span>Sam dvobroj navedenog Gordogana<\/i> bio je posve\u0107en francuskoj novoj historiji pa je tako u njemu svoje mjesto na\u0161ao i \u010dlanak prof. Burgui\u00e8rea. Andr\u00e9 Burgui\u00e8re, \u201eHistorijska antropologija,\u201c Gordogan: kulturni magazin<\/i> 16 (1995), 39\/40, 125-145.<\/o:p><\/span><\/font><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/span><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1932","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52578,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52578","url_meta":{"origin":1932,"position":0},"title":"Poziv za sudjelovanje: XXII. Dani Julija Bene\u0161i\u0107a u Iloku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Zavod za lingvisti\u010dka istra\u017eivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zajedno s Muzejom grada Iloka, organizira XXII. Dane Julija Bene\u0161i\u0107a, koji \u0107e se odr\u017eati od 28. do 30. listopada 2026. u Iloku.\u00a0Teme ovogodi\u0161njih Dana podijeljene su u dvije cjeline: Knji\u017eevno-jezikoslovni d\u00ecv\u0101n s Bene\u0161i\u0107em te Ilok i Srijem u povijesnim stalnicama i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/HE2_Benesic.jpg?fit=413%2C591&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52543,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52543","url_meta":{"origin":1932,"position":1},"title":"Znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Najavljujemo\u00a0znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c,\u00a0koji \u0107e se odr\u017eati\u00a0u Rabu od 24. do 26. travnja 2026.,\u00a0u organizaciji i uz potporu\u00a0Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, \u00a0Grada Raba, Pu\u010dkog otvorenog u\u010dili\u0161ta Rab i Centra za istra\u017eivanje srednjovjekovne ba\u0161tine Jadrana RIMAH. Skup okuplja vode\u0107e doma\u0107e stru\u010dnjake koji \u0107e kroz niz\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52569,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52569","url_meta":{"origin":1932,"position":2},"title":"[Predavanje] Ne \u010dekaju\u0107i inspiraciju \u2013 anga\u017eovane intelektualne, kulturalne i umetni\u010dke prakse u me\u0111uratnom periodu: teorija i praksa kriti\u010dke levice u jugoslovenskoj kulturi (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U vreme agresivnog ja\u010danja globalne desnice, (pro)fa\u0161isti\u010dkih, rasisti\u010dkih i imperijalisti\u010dkih politika, dok je istovremeno globalna levica izrazito slaba, a progresivni pokreti atomizirani i fragmentisani, va\u017eno je iz savremene perspektive vratiti se revolucionarnim i emancipatorskim zbivanjima u jugoslovenskom (ali i s njima u vezi internacionalnim de\u0161avanjima), kao i dru\u0161tvenoj ulozi kulturalnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":1932,"position":3},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52511,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52511","url_meta":{"origin":1932,"position":4},"title":"Izlo\u017eba “Lica Sljemena”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srda\u010dno vas pozivamo na otvorenje izlo\u017ebe Lica Sljemena koje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja 2026. u 18 h ispred Muzeja Prigorja (Trg Dragutina Domjani\u0107a 5, Sesvete). Izlo\u017eba proizlazi iz istra\u017eivanja Nevene \u0160krbi\u0107 Alempijevi\u0107, Petre Kelemen i Sanje Potkonjak te intervjua sa Sljemena\u0161icama i Sljemena\u0161ima, koji su provedeni u\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":1932,"position":5},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1932","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1932"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1932\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}