{"id":1931,"date":"2010-06-19T22:00:05","date_gmt":"2010-06-19T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1931"},"modified":"2010-06-19T22:00:05","modified_gmt":"2010-06-19T22:00:05","slug":"branimir-jankovic-znanstveni-skup-desnicini-susreti-2009-intelektualci-i-vlast-1945-1954-zagreb-18-19-rujna-2009","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1931","title":{"rendered":"Branimir JANKOVI\u0106 – Znanstveni skup \u201eDesni\u010dini susreti 2009.\u201c : Intelektualci i vlast, 1945-1954, Zagreb, 18-19. rujna 2009."},"content":{"rendered":"

\u201eDesni\u010dini susreti 2009.\u201c : Intelektualci i vlast, 1945-1954<\/i>, Zagreb, 18-19. rujna 2009. <\/o:p><\/span><\/b><\/p>\n

 <\/o:p><\/span><\/p>\n

Projekt \u201eDesni\u010dinih susreta\u201c pokrenut je 1989, no stjecajem nastupaju\u0107ih okolnosti odr\u017eavanje znanstvenih skupova kontinuiranu tradiciju ima od 2006. godine. Dosad odr\u017eani skupovi privla\u010de pozornost svojom tematskom raznoliko\u0161\u0107u i time povezanim sudjelovanjem stru\u010dnjaka razli\u010ditih disciplina, ali i va\u017enim dolaskom brojnih kolega iz Srbije. Pomno promi\u0161ljena koncepcija skupa koja se iznova izmjenjuje \u010dini skup svake godine druga\u010dijim i zanimljivim te time izbjegava slabosti koje prate tradicionalne skupove posve\u0107ene svake godine istoj osobi. Nakon poticajnih \u00abDesni\u010dinih susreta\u00bb 2007. i 2008., \u010dija je tema bila \u201ePripadnost kulturi \u2013 kultura pripadanja\u201c, skup 2009. bio je posve\u0107en odnosu intelektualaca prema vlasti te vlasti prema intelektualcima, \u0161to osim novog motri\u0161ta u kojem je mogu\u0107e promatrati knji\u017eevnika Vladana Desnicu omogu\u0107uje i sagledavanje \u010ditavog niza osoba intelektualnog profila koji s Desnicom dijele zajedni\u010dko poslijeratno jugoslavensko iskustvo.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Prikaz skupa pi\u0161em kao student doktorskog studija \u201eModerne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu\u201c na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu pa isti\u010dem da je znanstvenom skupu prethodio izborni kolegij \u201eIntelektualci i vlast, 1945-1954.\u201c koji su izvodili prof. dr. Ivo Banac i prof. dr. Drago Roksandi\u0107. Izborni kolegij uklju\u010divao je uvodna predavanja odr\u017eana 17. rujna 2009.  <\/span>koja su trebala problemski pripremiti uspje\u0161nije pra\u0107enje rada znanstvenog skupa. Stoga smo prije predavanja upu\u0107eni na tekstove Milovana \u0110ilasa, Bogdana Radice (\u201eVeliki strah: Zagreb 1945. Poslije deset godina\u201c, u: Hrvatska 1945<\/i>, Zagreb 1992), poglavlje \u201eKrle\u017ea i ostvareni ideali (1945-1978)\u201c iz knjige Krle\u017ea. Kronologija \u017eivota i rada<\/i> (Zagreb 1982) Stanka Lasi\u0107a itd. Prof. Banac u predavanju o intelektualcima i vlasti u Isto\u010dnoj Europi u poslijeratnom razdoblju do Staljinove smrti 1953. govorio je o odnosu isto\u010dnoeuropskih zemalja prema SSSR-u u tom razdoblju te o preuzimanju sovjetskog modela u Jugoslaviji. Naglasio je hegemoniju komunisti\u010dke partije na podru\u010dju kulture u tim zemljama i prikazao slu\u010daj SSSR-a, u kojem je Andrej \u017ddanov, \u010dlan Politbiroa odgovoran za ideologiju, prema Staljinovim zamislima provodio kampanju protiv zapadnih obrazaca u kulturi pa su, uz knji\u017eevnike Zo\u0161\u010denka i druge, napadani i glazbenici poput \u0160o\u0161takovi\u010da, Prokofjeva i Ha\u010daturjana. Prof. Banac posebno je prikazao okolnosti i tijek sukoba Tito \u2013 Staljin 1948. godine. Prof. Roksandi\u0107 je u svom predavanju otvorio razli\u010dite teme koje omogu\u0107uju konceptualiziranje istra\u017eiva\u010dkog pristupa intelektualcima. Istaknuo je da je na znanstvenom skupu zastupljena samo svjetovna inteligencija humanisti\u010dke provenijencije te da nema izlaganja o konfesionalnoj niti tehni\u010dkoj inteligenciji, koja je, kao \u0161to to svjedo\u010di \u0110ilasovo tra\u017eenje tehni\u010dke inteligencije 1948, zbog novih zahtjeva iznimno potrebna novoj vlasti. Upozorio je na okolnosti iz kojih su jugoslavenski intelektualci ponikli: dominantno agrarna dru\u0161tva s brojnim nepismenima, slaba socijalna stratifikacija, nedovoljna liberalna tradicija itd. Prof. Roksandi\u0107 oblikovao je probleme koji omogu\u0107uju da se intelektualce komparativno promatra u dugom trajanju 19. i 20. stolje\u0107a kroz njihove profesionalne i dru\u0161tvene karijere, porijeklo, obrazovanje u domovini i inozemstvu, intelektualnu kulturu, politi\u010dku kulturu, ideologiju, odnos prema vlasti itd. Upozorio je da u 20. stolje\u0107u gotovo da nema obitelji bez traume niti pojedinca bez lomova, \u0161to istra\u017eivanja intelektualaca \u010dini iznimno slo\u017eenima.  <\/span><\/o:p><\/span><\/p>\n

Prvi dan rada znanstvenog skupa odr\u017ean je u prostorima Hrvatskog dru\u0161tva pisaca u Zagrebu, koje je uz Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije i Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Srpsko kulturno dru\u0161tvo \u201eProsvjeta\u201c u Zagrebu organizator skupa. Skup je otvorio Velimir Viskovi\u0107, predsjednik Hrvatskog dru\u0161tva pisaca, i Drago Roksandi\u0107, voditelj \u201eDesni\u010dinih susreta\u201c. Svaki je izlaga\u010d imao na raspolaganju 30 minuta, nakon \u010dega je uslijedila diskusija. Prikazat \u0107u odr\u017eana izlaganja, pri \u010demu \u0107u se za neka od njih poslu\u017eiti knji\u017eicom objavljenih sa\u017eetaka.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Du\u0161an Bo\u0161kovi\u0107 (Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju, Beograd), \u201eIntelektualci u vlasti: dru\u0161tveni obrasci u formativnim godinama druge Jugoslavije\u201c, govorio je o pitanjima odnosa intelektualaca i vlasti nakon politi\u010dkog razlaza Jugoslavije i SSSR-a. Nastupaju\u0107e promjene prikazao je kroz primjere Milovana \u0110ilasa, koji je prije razlaza djelovao kao predstavnik prosovjetskog modela, a nakon njega kao predstavnik protusovjetskog modela, i Radovana Zogovi\u0107a, koji je predstavljao stari prosovjetski obrazac i odbijao autonomiju umjetnosti. Bo\u0161kovi\u0107 je analizirao tekstove Edvarda Kardelja i Petra \u0160egedina posve\u0107ene pitanjima slobode znanosti i umjetnosti, koja postaju aktualna nakon spomenutog razlaza.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Kre\u0161imir Nemec (Filozofski fakultet, Zagreb) u izlaganju \u201eJesmo li imali socrealizam?\u201c polazi od pretpostavke da socijalisti\u010dki realizam nije obra\u0111ivan kao zasebno razdoblje u povijestima hrvatske knji\u017eevnosti, u kojima se oznaka socrealizma koristila uglavnom samo za knji\u017eevnu kritiku u razdoblju 1945-1952. godine. Nemec je istaknuo da je hrvatska knji\u017eevna historiografija tada morala \u0161utjeti o zabranjenim piscima, a prostor zauzimaju \u201eideolo\u0161ki proklamatori\u201c M. Frani\u010devi\u0107, J. Horvat, E. \u0160inko i dr., koji su \u017eestoko kritizirali dekadentne autore (P. \u0160egedina, V. Parun, V. Desnicu) i opse\u017ena knji\u017eevna produkcija prema modelu socrealizma. Napomenuo je da je ideolo\u0161ka hajka trajala do 1952. i Krle\u017eina govora u Ljubljani, koji je dobio politi\u010dko odobrenje kao \u0161to su to dobile i druge mjere liberalizacije u sklopu kojih se pokre\u0107e \u010dasopis Krugovi<\/i>. Nemec smatra da je hrvatska knji\u017eevnost imala socrealizam; bilo je bezvrijednih radova, opasnih kritika i destimuliraju\u0107e atmosfere, ali to hrvatska knji\u017eevna historiografija nije unijela u svoja djela.<\/o:p><\/span><\/p>\n

U diskusiji potaknutoj izlaganjem koje je zao\u0161treno\u0161\u0107u teza izazvalo pa\u017enju, Tonko Maroevi\u0107 napomenuo je da se socrealizam u knji\u017eevnosti nije uspio realizirati. Nemec je naglasio da slabi pisci tvore stilsku formaciju, a ne jaki. V. Viskovi\u0107 je problematizirao pitanje je li to socrealizam jer smatra da ne postoji npr. neki amblematski roman te je dodao da se \u010dak mo\u017ee slo\u017eiti da smo imali socrealizam, ali specifi\u010dan, fluidan i ne sovjetskog tipa. Nemec je diskusiju zaklju\u010dio rije\u010dima da socrealizam nisu samo tekstovi, ve\u0107 da \u010dinjenica da su neki pisci u\u0161utkani predstavlja socrealizam. Mogu primijetiti da je Nemec manje govorio o knji\u017eevnom korpusu koji bi predstavljao socrealizam, a vi\u0161e o ideologiziranim kritikama i ideolo\u0161kim kriti\u010darima preko kojih se mo\u017ee zaklju\u010diti o ideologiziranosti razdoblja, ali bilo bi korisno vidjeti i kako je to realizirano u djelima. U svakom slu\u010daju treba imati na umu nijanse koje proizlaze iz razlika izme\u0111u Jugoslavije i SSSR-a. Pitanje socrealizma u knji\u017eevnosti mo\u017eemo povezati s pitanjem primjene marksizma u hrvatskoj historiografiji toga razdoblja.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Gojko Te\u0161i\u0107 (Institut za knji\u017eevnost i umetnost, Beograd; Filozofski fakultet, Novi Sad), \u201eIdeolo\u0161ki diskurs nadrealista u jugoslovenskom kontekstu poratnih godina\u201c, izlagao je o srpskim nadrealistima, prikazao njihova prijeratna raslojavanja i usredoto\u010dio se na knji\u017eevnika Marka Risti\u0107a. Posebno je izdvojio Risti\u0107eve tekstove iz 1944. i 1945, na kraju rata, u kojima je Risti\u0107 hvalio Tita, Crvenu armiju i Staljina. Te\u0161i\u0107 navodi da je zbog tih tekstova Risti\u0107 imenovan prvim poslijeratnim jugoslavenskim ambasadorom u Parizu.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Velimir Viskovi\u0107 (Leksikografski zavod \u201eMiroslav Krle\u017ea\u201c, Zagreb), \u201eUtjecaj Miroslava Krle\u017ee na artikulaciju politi\u010dke i kulturne paradigme, 1945-1954.\u201c, prikazao je Krle\u017einu uglednu poziciju vode\u0107eg lijevog intelektualca u predratnom razdoblju, nesigurnost za vrijeme rata i oko okolnosti priklju\u010denja novom sistemu, koje je ipak uspje\u0161no provedeno Krle\u017einim uklju\u010denjem u JAZU. Viskovi\u0107 je istaknuo da je Krle\u017eina uloga posebno narasla nakon sukoba Tito \u2013 Staljin 1948, kada Krle\u017ea, prema Viskovi\u0107evim rije\u010dima, odabire \u201eulogu arhitekta nove kulturne paradigme socijalisti\u010dke Jugoslavije\u201c. Organizirao je reprezentativnu izlo\u017ebu srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije u Parizu 1950, utemeljio Leksikografski zavod u Zagrebu i pokrenuo Enciklopediju Jugoslavije<\/i>. Napose se isti\u010de izlaganje na Tre\u0107em kongresu Saveza knji\u017eevnika Jugoslavije u Ljubljani 1952. o liberalizaciji u umjetnosti. Viskovi\u0107 je zatim govorio o odnosu Krle\u017ee prema \u0110ilasu, njegovoj suradnji u \u0110ilasovom \u010dasopisu Nova misao<\/i>, \u0161to se sve prekida \u0110ilasovim slomom. Krle\u017ea ostaje lojalan Titu pa je, kako navodi Viskovi\u0107, zbog straha da ga ne proglase \u0111ilasovcem, 1954. osudio liberalizam i modernizam u umjetnosti, \u010dime prestaje biti poticajan za nadolaze\u0107e mla\u0111e generacije koje postupno kre\u0107u prema modernizmu.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Ivo Banac (Filozofski fakultet, Zagreb), \u201eHrvatski \u0111ilasovci\u201c, govorio je o pozitivnim reakcijama hrvatskih intelektualaca na \u0110ilasove ideje, primjerice Krle\u017ea je bio suradnik \u0110ilasove Nove misli<\/i>. Nakon \u0110ilasova pada uslijedile su optu\u017ebe protiv hrvatskih partijaca (Dimini\u0107a, \u017dica, Despota i dr.) i isklju\u010denja iz Komunisti\u010dke partije Hrvatske. Banac je spomenuo i \u010dlanak Rudija Supeka \u201eZa\u0161to kod nas nema borbe mi\u0161ljenja?\u201c, koji je kriti\u010dki pisao o Krle\u017ei i izazvao veliku pa\u017enju. Prema arhivskim izvorima, Desnica je pozdravio taj \u010dlanak.<\/o:p><\/span><\/p>\n

U diskusiji je Viskovi\u0107 napomenuo da bi trebalo istra\u017eiti \u0111ilasovce na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojih je bilo. Roksandi\u0107 je istaknuo da su hrvatski \u0111ilasovci va\u017ena tema i upozorio na va\u017enost lista Naprijed<\/i> i njegovu problemati\u010dnost za vlast, koja je \u010desto smjenjivala njegove urednike. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Tonko Maroevi\u0107 (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb), \u201eSocrealizam Grge Gamulina\u201c, izdvojio je upori\u0161ne to\u010dke iz Gamulinova \u017eivotnoga puta: porijeklo iz gra\u0111anske obitelji, jednogodi\u0161nje \u0161kolovanje u Parizu, funkcija prijeratnog sekretara Partije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, boravak u usta\u0161kom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata, poslijeratna funkcija na\u010delnika u Ministarstvu kulture i polo\u017eaj \u201eintelektualca na vlasti\u201c. Posebno je obradio pitanje socrealizma i kako ga je Gamulin shva\u0107ao, \u0161to je vidljivo iz njegovih poslijeratnih teorijskih tekstova te likovnih i knji\u017eevnih kritika. Pored Gamulinovih kriti\u010dkih tekstova o dekadentnoj bur\u017eoaskoj umjetnosti i modernoj umjetnosti, Maroevi\u0107 smatra da Gamulin nije o\u0161tro pisao, da je tra\u017eio novi izraz za novo vrijeme, ali s ukusom i velikim znanjem te s odmakom od sovjetskog likovnog socrealizma. Maroevi\u0107evo isticanje da ne brani socrealizam, ali da smatra da Gamulin zaslu\u017euje objektivnije \u010ditanje, uz napomenu da ga po\u0161tuje kao svoga profesora, upu\u0107uje nas na potrebu slojevitog odnosa prema socrealisti\u010dkom, odnosno marksisti\u010dkom dijelu hrvatske pro\u0161losti.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Stani\u0161a Tutnjevi\u0107 (Institut za knji\u017eevnost i umetnost, Beograd; Filozofski fakultet, Banja Luka), \u201ePoetika socijalisti\u010dkog realizma (1945-1952) \u2013 pitanje knji\u017eevnog (dis)kontinuiteta\u201c, smatra da vi\u0161e govorimo o ideologiji, a manje o poetici socijalisti\u010dkog realizma, \u010dime bi se trebalo vi\u0161e baviti. Tvrdi da su jedno ideolo\u0161ka pitanja, a drugo pitanja poetike kao unutra\u0161nje strukture knji\u017eevnog djela. Posebno se osvrnuo na pitanje ima li kontinuiteta izme\u0111u poetike socijalisti\u010dkog realizma i brojnih djela socijalne tematike prijeratnog razdoblja. Isti\u010de da ih karakteriziraju razli\u010diti nazivi i okolnosti, ali da se mo\u017ee primijetiti da ih ve\u017ee, izme\u0111u ostalog, poetika knji\u017eevnog realizma. Premda nakon Drugog svjetskog rata iza socijalisti\u010dkog realizma stoji Partija, Tutnjevi\u0107 smatra da socijalisti\u010dki realizam ne predstavlja toliki diskontinuitet s prijeratnim razdobljem. <\/o:p><\/span><\/p>\n

U \u0161iroj diskusiji koja se nakon tog razvila, Nemec je istaknuo da treba razlikovati prijeratni socijalni realizam od poslijeratnog socijalisti\u010dkog realizma koji je ostvaren pod partijskom naredbom i pisan prema binarnoj opreci pa tu, prema Nemecu, nema nikakve poetike. Tutnjevi\u0107 je odgovorio da postoje razni nazivi, ali da je socijalisti\u010dkog realizma bilo i u me\u0111uratnom razdoblju te da on, za razliku od Nemeca, dijeli ideologiju od poetike socijalisti\u010dkog realizma. Viskovi\u0107 je rekao da se termin \u201esocijalisti\u010dki realizam\u201c pojavljuje prvi put 1934, ali da kod nas u \u010dasopisima prevladava termin \u201esocijalna literatura\u201c, iako se oba javljaju. Vratio se na temu Nemecova izlaganja i istaknuo da je lako re\u0107i da su primjerice Gamulin i Frani\u010devi\u0107 socrealisti, ali da time nismo ni\u0161ta napravili te da iz Nemecovih tvrdnji proizlazi da smo imali razdoblje socrealizma pa su svi socrealisti. Roksandi\u0107 je napomenuo da se sla\u017ee s Nemecom da je ta formacija bila povod za represiju, ali smatra da to nije sve i da je bilo dobro \u010duti izlaganje o Gamulinu kako bi se to dodatno problematiziralo. Na kraju je Tatjana Juki\u0107 napomenula da se ne sla\u017ee s Tutnjevi\u0107evom definicijom poetike koja je proizlazila iz njegova izlaganja. Smatram da Tutnjevi\u0107 nije toliko govorio o samoj poetici socijalisti\u010dkog realizma, ali je i njegovo izlaganje doprinijelo poticanju promi\u0161ljanja realizacije ideolo\u0161kih (socrealisti\u010dkih, marksisti\u010dkih) pretpostavki u konkretnim djelima.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Kri\u0161tof Jacek Kozak (Fakulteta za humanisti\u010dne \u0161tudije, Koper), \u201eLevitev Josipa Vidmarja: intelektualec pred in po 1945\u201c, prikazao je dru\u0161tveni put Josipa Vidmarja, prijeratnog liberala i o\u0161trog knji\u017eevnog i kazali\u0161nog kriti\u010dara koji se za vrijeme rata i nakon njega anga\u017eirao na strani novog re\u017eima te je obna\u0161ao brojne politi\u010dke i kulturne funkcije u Sloveniji i Beogradu, npr. predsjednika Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU). Vidmar se odlu\u010dno zauzimao za komunisti\u010dku partiju i socijalizam jer je smatrao da \u0107e oni donijeti istinski humanizam, pri \u010demu, izgleda, nije problematizirao raskorak izme\u0111u teorije i prakse. Kozak je govorio o Vidmarovom shva\u0107anju umjetnosti i njegovoj spremnosti da u\u010dini sve \u0161to \u0107e pomo\u0107i u realizaciji te umjetnosti. Zaklju\u010dio je da je politi\u010dkim anga\u017emanom Vidmar dobio ne samo priliku za realizaciju vlastite ideje umjetnosti ve\u0107 i politi\u010dku i ekonomsku stabilnost, dok je re\u017eim dobio intelektualca.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Goran Miloradovi\u0107 (Institut za savremenu istoriju, Beograd), \u201ePoliti\u010dki uzroci i okolnosti podele umetnika na realiste i moderniste u Jugoslaviji 50-ih godina\u201c, postavio je problem polarizacije u kulturi s obzirom na \u201erealiste\u201c i \u201emoderniste\u201c u \u0161iri politi\u010dki kontekst. Rekao je da totalitarne dr\u017eave odlikuje totalitarna kultura, tzv. monokultura, \u0161to karakterizira i Jugoslaviju u po\u010detnom razdoblju. Me\u0111utim, do promjene dolazi nakon 1948. i sukoba Tito \u2013 Staljin te prekida sa SSSR-om i postupnim pozicioniranjem Jugoslavije kao saveznika NATO pakta, ostvarenim \u010dlanstvom u balkanskom paktu 1954. godine. Te su se politi\u010dke promjene odrazile na propagiranje samoupravnog socijalizma u gospodarstvu te na, prema Miloradovi\u0107evim rije\u010dima, od Partije kontroliranoj liberalizaciji kulturne scene. Kao \u0161to je socrealizam dirigiran od Partije, tako je i modernizam (u smislu pra\u0107enja kretanja na Zapadu) \u2013 javno artikuliran preko pojedinih jugoslavenskih intelektualaca \u2013 dopu\u0161ten od strane Partije. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Slijedio je blok izlaganja posve\u0107en Vladanu Desnici, koji prikazujem preko sa\u017eetaka. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Du\u0161an Marinkovi\u0107 (Filozofski fakultet, Zagreb),\u201cTjeskoba stvaranja i polemi\u010dko ja Vladana Desnice\u201c, usredoto\u010dio se na strategije kojima je Desnica u vlastitom stvarala\u0161tvu \u201e\u0161irio prostor za kriti\u010dku javnu rije\u010d\u201c, pri \u010demu je naglasak stavio na njegove polemi\u010dke tekstove, intervjue i javna izlaganja.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Sanja Roi\u0107 (Filozofski fakultet, Zagreb), \u201eDva prijevoda jedne knjige: Ignazio Silone, Kruh i vino<\/i> \/ Hleb i vino<\/i>\u201c komparativno je prou\u010davala dva prijevoda knjige talijanskog pisca antifa\u0161isti\u010dke reputacije Ignazija Silonea. Prijevod Vladana Desnice objavljen je u Zagrebu, a prijevod Jugane Stojanovi\u0107 u Beogradu, pri \u010demu je S. Roi\u0107, izme\u0111u ostalog, provela \u201einterkulturnu kontekstualizaciju prevoditeljskih odabir\u00e2\u201c u tim dvama prijevodima.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Lidija Vuk\u010devi\u0107, \u201ePoetika kao izazov politici \u2013 dekonstrukcijsko Desni\u010dine diskurzivne proze\u201c, govorila je o Desni\u010dinim tekstovima okupljenima u knjizi Hotimi\u010dno iskustvo : diskurzivna proza Vladana Desnice <\/i>(Zagreb 2005) u kojima oponira socijalisti\u010dkom realizmu, ali i kasnijem konceptualizmu u umjetnosti, pri \u010demu se usredoto\u010dio na propitivanje poeti\u010dkih zasada devetnaestostoljetnog realizma. Nasuprot prevladavaju\u0107em konceptu socrealizma koji nagla\u0161ava eti\u010dku zada\u0107u umjetnosti, Desnica, prema L. Vuki\u010devi\u0107, nagla\u0161ava njezinu esteti\u010dku dimenziju. L. Vuki\u010devi\u0107 smatra da se Desnica svojom slojevitom prozom zapravo suprotstavlja politi\u010dkim pojednostavljivanjima prisutnima 1950-ih godina, \u0161to autorica vidi kao Desni\u010din anga\u017eman koji se poetikom suprotstavlja politici.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Nave\u010der je u kinu \u201eTu\u0161kanac\u201c prikazan igrani film Bakonja fra Brne<\/i> iz 1951. u re\u017eiji Fedora Han\u017eekovi\u0107a prema istoimenom romanu Sime Matavulja. Nakon projekcije filma razgovor \u201eFilm i vlast: slu\u010daj filma \u201eBakonja fra Brne\u201c Fedora Han\u017eekovi\u0107a\u201c vodili su Bruno Kragi\u0107 i Nikica Gili\u0107.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Rad drugog dana znanstvenog skupa odr\u017ean je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Stefano Petrungaro (Sveu\u010dili\u0161te u Padovi), \u201eNovoro\u0111ena dr\u017eava u potrazi za povije\u0161\u0107u (i povjesni\u010darima). O kulturno-prosvjetnoj politici u Jugoslaviji (1945.-54.)\u201c, usredoto\u010dio se na problematiku identiteta nove dr\u017eave koja je pored ostvarenog osnivanja nove dr\u017eave \u017eeljela oblikovati i novo dru\u0161tvo, koje \u0107e biti jugoslavensko i socijalisti\u010dko. Tu je problematiku promatrao na podru\u010dju prosvjetne politike i ud\u017ebenika povijesti, smatraju\u0107i to klju\u010dnim podru\u010djem za oblikovanje ciljeva nove dr\u017eave. Petrungaro dr\u017ei da prosvjetna politika u prvim poslijeratnim godinama nije bila konzistentna i da ju karakterizira kolebanje Ministarstva prosvjete. Napomenuo je da su za ud\u017ebenike prevo\u0111eni sovjetski te da tek od 1953. dolaze doma\u0107i ud\u017ebenici. Istaknuo je da je za ostvarivanje navedenih ciljeva nove vlasti bio problem \u0161to nije bilo pravih marksisti\u010dkih povjesni\u010dara ve\u0107 ih je trebalo metodolo\u0161ki i ideolo\u0161ki oblikovati, pri \u010demu je nedostajala prethodna marksisti\u010dka tradicija. Povjesni\u010dari nisu upotrijebili koristan pristup austromarksista, koji su inovativnije primijenili sociologija i filozofija (npr. skupina oko \u010dasopisa Praxis<\/i>). Problem je za historiografiju bio i u tradicionalnoj metodolo\u0161koj razini tada\u0161nje historijske znanosti u kojoj je prevladavala politi\u010dka, diplomatska i ratna povijest.<\/o:p><\/span><\/p>\n

U diskusiji je Roksandi\u0107 napomenuo da sovjetski utjecaj ne treba podcijeniti niti precijeniti te da bi trebalo istra\u017eiti koliko se toga tada prevodilo i iz kojih sve izvori\u0161ta.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Snje\u017eana Koren (Filozofski fakultet, Zagreb), \u201eKomu i kakav odgoj i obrazovanje? Nastava povijesti u izgradnji \u201enovog socijalisti\u010dkog \u010dovjeka\u201c\u201c, tako\u0111er je govorila o historiografiji i nastavi povijesti kao va\u017enima za izgradnju socijalisti\u010dkog dru\u0161tva, koje je stavljalo naglasak na odgojne aspekte nastave. Povijesti je namijenjena va\u017ena uloga predmeta koji pripada grupi tzv. nacionalnih predmeta. S. Koren smatra da ud\u017ebenici nisu najva\u017eniji u \u0161kolskom prijenosu povijesnog pam\u0107enja ve\u0107 da treba ra\u010dunati i na nastavne planove i programe, stru\u010dno usavr\u0161avanje nastavnika, \u0161kolske priredbe povodom obljetnica i dr\u017eavnih praznika, imenovanja \u0161kola itd. Posebno je naglasila odnos prema nastavnicima. Analizirala je nastavne programe za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega, a na temi Oktobarske revolucije i povijesti SSSR-a te Drugog svjetskog rata u programima iz 1945-48. i 1951-52. pokazala je promjenu od pozitivnog prema negativnom pisanju o SSSR-u.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Magdalena Najbar-Agi\u010di\u0107 (Srednja Europa d. o. o., Zagreb), \u201eSud \u010dasti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu kao element politike vlasti prema intelektualcima nakon 1945. godine\u201c, prikazala je djelovanje Suda \u010dasti, u kojem su sudjelovali sveu\u010dili\u0161ni profesori, osnovanog ve\u0107 u ljetu 1945. godine. Rad Suda \u010dasti povezan je s Anketnom komisijom za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina kulturnom suradnjom s neprijateljem. M. Najbar-Agi\u010di\u0107 prikazala je sadr\u017eaj upitnika koji je detaljno ispitivao pona\u0161anje za vrijeme usta\u0161ke vlasti; je li bilo kakvih oblika suradnje i sl., koji su trebali ispuniti svi aktivni nastavnici. Na temelju gra\u0111e Suda \u010dasti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu M. Najbar-Agi\u010di\u0107 prikazala je, izme\u0111u ostalih, slu\u010daj Lj. Hauptmanna, profesora povijesti na Filozofskom fakultetu, koji je sumnji\u010den da je objavio tekst u nacisti\u010dkom glasilu, da se dru\u017eio s nacisti\u010dkim generalom te da je pozdravio gostovanje njema\u010dkog profesora, no ipak se uz pomo\u0107 svjedo\u010denja kolega uspio obraniti pa je oslobo\u0111en i dopu\u0161teno mu je pisanje ud\u017ebenika.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Drago Roksandi\u0107 (Filozofski fakultet, Zagreb), \u201eZagreba\u010dki Filozofski fakultet u revolucionarnoj tranziciji (1945-1948.)\u201c, istaknuo je da nastupa polemi\u010dno prema onim dotada\u0161njim izlaganjima koja su nagla\u0161avala diskontinuitet, jer je prema stanju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu rije\u010d o kontinuitetu. Dekan fakulteta bio je povjesni\u010dar Miho Barada, osoba katoli\u010dke provenijencije, a za odlazak povjesni\u010dara Stjepana Antoljaka s Filozofskog fakulteta ulogu nije igralo mo\u017eebitno pona\u0161anje u ratu ili vanjski pritisak ve\u0107 je Antoljak oti\u0161ao u Zadar zbog osobnog sukoba s Lj. Hauptmannom, \u0161to je jedan od primjera razli\u010ditih konfliktnih osobnih odnosa me\u0111u povjesni\u010darima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Roksandi\u0107 je zaklju\u010dno problematizirao pitanje partijskog utjecaja na Filozofski fakultet.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Mom\u010dilo Mitrovi\u0107 (Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd), \u201eSudovi \u010dasti na Beogradskom univerzitetu 1944\/1945.\u201c, govorio je o djelovanju Suda \u010dasti u Beogradu tijekom 1944. i 1945, pri \u010demu je za ispitivanje dr\u017eanja nastavnika za vrijeme okupacije kori\u0161ten sli\u010dni formular o kojem je govorila M. Najbar-Agi\u010di\u0107. \u010cini se, me\u0111utim, da su rezultati stro\u017eiji nego u Zagrebu jer je zbog dr\u017eanja tijekom okupacije, razli\u010ditih oblika suradnje s okupacijskom stranom i \u201ekaljanja srpske nacionalne \u010dasti\u201c udaljeno 37 profesora i asistenata s Beogradskog univerziteta, me\u0111u kojima je bilo i uglednih profesora s me\u0111unarodnom karijerom. Ta su udaljavanja imala i funkciju eliminacije politi\u010dkih protivnika iz gra\u0111anskog sloja, a redovito su sadr\u017eavala i ekonomsko razvla\u0161\u0107ivanje, odnosno konfiskaciju imovine. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Uslijedilo je izlaganje Dragomira Bond\u017ei\u0107a koji je objedinio sljede\u0107a dva prijavljena izlaganja:<\/o:p><\/span><\/p>\n

Slobodan Selini\u0107 (Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd), Dragomir Bond\u017ei\u0107 (Institut za savremenu istoriju, Beograd), \u201e\u201cPre\u0107utna rehabilitacija\u201c. Vra\u0107anje na Beogradski univerzitet profesora udaljenih odlukom Suda \u010dasti 1945.\u201c<\/o:p><\/span><\/p>\n

Dragomir Bond\u017ei\u0107 (Institut za savremenu istoriju, Beograd), \u201eKomunisti\u010dka vlast i profesori Beogradskog univerziteta 1945-1954. (izme\u0111u saradnje i represije)\u201c. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Bond\u017ei\u0107 je u prvom dijelu izlaganja govorio o istra\u017eivanju posve\u0107enom daljnjoj sudbini protjeranih profesora s Beogradskog univerziteta. Od 37 uklonjenih nastavnika, njih 19 oti\u0161lo je ve\u0107 je tijekom rata, a od 18 koji su ostali u zemlji, njih 6 nije rehabilitirano, dok je njih 12, zbog potra\u017enje za stru\u010dnjacima iz tehni\u010dkog podru\u010dja, napose zbog potrebe obnove zemlje i gospodarskog razvoja te ispunjenja kasnijeg petogodi\u0161njeg plana, \u201epre\u0107utno rehabilitirano\u201c i anga\u017eirano u drugim institucijama, a zatim i na fakultetima. Me\u0111utim, tu rehabilitaciju treba shvatiti uvjetno jer su profesori i dalje bili nadgledani i okru\u017eeni nepovjerenjem jer se vlast bojala njihovog odlaska u inozemstvo, \u0161to nije bilo neopravdano jer se jedan profesor nije vratio nakon odlaska iz zemlje. Kako bi to oslikao, Bond\u017ei\u0107 je naveo anegdotu o tome kako se od jednog profesora tra\u017eilo da se, uz sugestivne rije\u010di, zakune na ikonu sv. Nikole da ne\u0107e oti\u0107i u inozemstvo. <\/o:p><\/span><\/p>\n

U drugom dijelu izlaganja Bond\u017ei\u0107 je govorio o odnosu Komunisti\u010dke partije prema profesorima Beogradskog univerziteta, koji karakterizira nepovjerljivost i pomno pra\u0107enje intelektualaca od strane Komunisti\u010dke partije, ali i potreba za stru\u010dnim kadrom, kao i potreba profesora za radom i pre\u017eivljavanjem u novim okolnostima. Rezultat pomnog pra\u0107enja intelektualaca su redovni izvje\u0161taji o njima, tzv. Karakteristike, u kojima se navodilo pona\u0161anje profesora za vrijeme rata te njihov stav prema novoj vlasti, stru\u010dnost, razina poznavanja marksizma-lenjinizma, privatni \u017eivot itd. Situacija je dodatno zao\u0161trena 1948. i sukobom Tito \u2013 Staljin, kada se po\u010delo kontrolirati nastavnike koriste li npr. sovjetske ud\u017ebenike, veli\u010daju i sovjetsku znanost itd. Uz kontrolu i mjere represije, Partija je poku\u0161avala i preodgojiti profesore, odnosno pridobiti ih da prihvate re\u017eim, a da od marksizma koriste barem terminologiju, jer je stvaranje mladog marksisti\u010dkog kadra i\u0161lo prili\u010dno te\u0161ko. Represija je s vremenom postupno popu\u0161tala.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Miroslav Peri\u0161i\u0107 (Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd; Arhiv Srbije, Beograd), \u201eOd partijske ka dru\u0161tvenoj eliti. Evropsko iskustvo jugoslovenske inteligencije 1945-1954.\u201c u zanimljivom izlaganju govorio je o formiranju nove jugoslavenske inteligencije koju je Partija slala na inozemne stipendije. Prva grupa odlazi ve\u0107 u prosincu 1945. u Francusku, SSSR i \u010cehoslova\u010dku (me\u0111u njima su s hrvatske strane Savka Dab\u010devi\u0107 Ku\u010dar, Gajo Petrovi\u0107, Rudi Supek, Jadran Ferluga). Peri\u0161i\u0107 je istaknuo da prou\u010davanje jugoslavenske inteligencije koja se \u0161kolovala vani omogu\u0107uje razli\u010dite komparativne analize. Napomenuo je da se od ukupnog broja onih koji su studirali u Francuskoj vratila samo jedna petina. Zanimljiva je i sudbina onih koji su boravili u SSSR-u; neki su se s obzirom na bijedu koju su tamo do\u017eivjeli i sl. razo\u010darali u socijalizam, a neki su od privilegiranih stipendista postali \u017ertve, pri \u010demu je bilo stra\u0161nih ljudskih sudbina kod onih koji se primjerice 1948. izja\u0161njavaju za Tita i vra\u0107aju u Jugoslaviju, a tamo ih do\u010dekuje vlak za Goli otok. Peri\u0161i\u0107 je naglasio promjenu koja je nastupila 1950, kada se primje\u0107uje nova kulturna politika Jugoslavije prema inozemstvu: velika izlo\u017eba o jugoslavenskoj umjetnosti u Parizu 1950, gostuju\u0107a predstava Marina Dr\u017ei\u0107a Dundo Maroje<\/i> koja treba pokazati Zapadu da u Jugoslaviji postoji ne\u0161to starije od Shakespearea i Molierea, poku\u0161aj filmskog izlaska u inozemstvo itd. Ta te\u017enja ka odmicanju od sovjetskog modela i predstavljanju Zapadu pra\u0107ena je i upu\u0107ivanjem velikog broja stipendista na Zapad po\u010dev\u0161i od 1950. godine. Peri\u0161i\u0107 je u zaklju\u010dku uputio da ne pravimo razdjelnice prema partijskim rezolucijama. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Na raspravi koja se odnosila na nekoliko prethodnih izlaganja, M. Najbar-Agi\u010di\u0107 napomenula je s obzirom na izlaganje D. Roksandi\u0107a da zapisnici Fakultetskog vije\u0107a doista svjedo\u010de o kontinuitetu, ali da se studentski list Filozofskog fakulteta u Zagrebu zala\u017ee za diskontinuitet u smislu da treba promijeniti strukturu studenata u korist ve\u0107eg broja studenata iz radni\u010dkih obitelji itd. te da se na tom podru\u010dju mogu uo\u010diti revolucionarne promjene. Roksandi\u0107 je pozvao na multiperspektivnost, ustvrdiv\u0161i da je jedno profesorska perspektiva, a drugo studentska i da s obzirom na profesorsku sve svjedo\u010di o kontinuitetu. Premda je represije dakako bilo, Sveu\u010dili\u0161te ipak nije postalo \u201ecrveno sveu\u010dili\u0161te\u201c, \u0161to sve svjedo\u010di o slojevitosti kulture. S. Koren ustvrdila je da je odnos prema profesorima Beogradskog univerziteta  <\/span>usporediv s odnosom prema srednjo\u0161kolskim profesorima; zbog potrebe za kadrovima posljednja mjera u srednjim \u0161kolama bila je otpu\u0161tanje nastavnika pa se radije pribjegavalo premje\u0161taju u provinciju, uz nadzor i preodgajanje s ciljem prihva\u0107anja re\u017eima. Petrungaro je rekao da se sla\u017ee s Peri\u0161i\u0107em da od plana rezolucija treba prije\u0107i na plan prakse, npr. \u010desto se isti\u010de da je jugoslavenska historiografija bila ideolo\u0161ka, ali treba analizirati sama djela jer se stvari tada uvijek poka\u017eu slo\u017eenije. Napomenuo je da smo vidjeli dan prije da o pitanju postojanja socrealizma nema slaganja te postavio za mene va\u017eno pitanje jesmo li imali marksisti\u010dku historiografiju, \u010demu je, smatram, potrebno posvetiti istra\u017eivanja na konkretnim djelima i s obzirom na raznolike zna\u010dajke marksizma kao pristupa u historiografiji. Roksandi\u0107 je na to kratko odgovorio da nije bilo marksisti\u010dke historiografije u nas.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Vlaho Bogi\u0161i\u0107 (Leksikografski zavod \u201eMiroslav Krle\u017ea\u201c, Zagreb), \u201eIvo Andri\u0107 i vlast\u201c, istaknuo je da \u0107e s obzirom na pitanja diskontinuiteta i kontinuiteta te pristupa pojedina\u010dnim biografijama ili kolektivnim biografijama primjerice univerzitetskih profesora \u2013 o \u010demu se govorilo na skupu \u2013 naglasak staviti na pojedina\u010dnu biografiju Ive Andri\u0107a te va\u017enu temu intelektualaca i vlasti promatrati kroz odnos Andri\u0107a i vlasti, pri \u010demu \u0107e naglasiti prisutnost kontinuiteta. Navedena pitanja obra\u0111ivao je kroz Andri\u0107eve politi\u010dke i dru\u0161tvene funkcije.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Tatjana Juki\u0107 (Filozofski fakultet, Zagreb), \u201eUspomena \u017eivota: britanska (bio)politika i sje\u0107anje na II. svjetski rat u Jugoslaviji\u201c, usredoto\u010dila se na britanske memoarske zapise, ponajprije Fitzroya Macleana i Winstona Churchilla, u kojima izdvaja problem istovremenosti ratnih zbivanja i provedbe komunisti\u010dke revolucije u Jugoslaviji. Navodi da su Britanci ve\u0107 1930-ih zaklju\u010dili da je Staljinov poredak isklju\u010divo politi\u010dki i da nema veze s komunisti\u010dkom revolucijom pa je Macleanu, britanskom poslaniku koji je u sklopu vojne misije boravio u Jugoslaviji tijekom rata, upravo Jugoslavija izgledala kao komunisti\u010dka revolucija na djelu.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Branko Matan nije odr\u017eao prijavljeno izlaganje \u201eSlu\u010daj Bogdana Jerkovi\u0107a \u2013 uspon i pad zagreba\u010dkoga studentskog teatra u pedesetima\u201c.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Jevgenij Pa\u0161\u010denko (Filozofski fakultet, Zagreb), \u201eJugoslavenska primjena sovjetskog doktrinarnog pristupa ukrajinskom pitanju\u201c, govorio je o Ukrajincima koji su se doselili u Jugoslaviju te stavu jugoslavenskih vlasti prema njima i pitanju ukrajinske neovisnosti. Prikazao je i pokretanje i razvoj ukrajinistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Cvjetko Milanja (Filozofski fakultet, Zagreb), \u201e\u010cemu intelektualci danas? Uloga intelektualaca u socijalisti\u010dkom sistemu i u postmoderno doba\u201c, prikazao je pitanje intelektualaca u prosvjetiteljstvu, modernizmu i napose u postmodernizmu. Smatra da su intelektualci u postmodernom dobu izgubili utjecaj na dru\u0161tvo pa je intelektualcu \u201eop\u0107e prakse\u201c odzvonilo. Zaklju\u010dio je da bi nova uloga intelektualaca trebala obuhva\u0107ati primjerice branjenje bujanja subjekta, obranu od demagogije i sl.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Nakon dva radna dana znanstvenog skupa, tre\u0107i dan obuhva\u0107ao je odlazak u Zadar i Islam Gr\u010dki. U Zadru smo posjetili Sveu\u010dili\u0161te u Zadru i sudjelovali u tematskoj \u0161etnji Zadrom, \u201eZadar u desetlje\u0107u poslije 1945. godine\u201c, koju je vodio prof. dr. Pavu\u0161a Ve\u017ei\u0107 sa Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru. U Islamu Gr\u010dkom prisustvovali smo polaganju vijenca na grob Vladana Desnice u crkvi sv. \u0110ur\u0111a i prigodnom slovu o Desnici koje je izrekao Velimir Viskovi\u0107 kao predsjednik Hrvatskog dru\u0161tva pisaca. Obi\u0161li smo Kulu Stojana Jankovi\u0107a, upoznali se s tijekom obnove i poslu\u0161ali predstavljanje projekta Me\u0111unarodnog sveu\u010dili\u0161nog centra u Kuli Stojana Jankovi\u0107a te projekta \u201eStara Kula \u2013 novi mostovi\u201c Centra za mirovne studije iz Zagreba.<\/o:p><\/span><\/p>\n

U zaklju\u010dku mogu istaknuti rije\u010di brojnih sudionika skupa koji su naglasili da je tema znanstvenog skupa iznimno zanimljiva. Rije\u010d je o zahvalnoj temi u koju se mogu uklopiti stru\u010dnjaci razli\u010ditih disciplina i koja je dobar povod za intenziviranje komunikacije s kolegama iz susjednih zemalja koje dijele jugoslavensku pro\u0161lost. Brojni su izlaga\u010di istaknuli va\u017enost i zadovoljstvo \u0161to sudjeluju u toj komunikaciji. Odr\u017eana izlaganja mo\u017eemo podijeliti na ona o pojedinim intelektualcima (Desnici, Krle\u017ei, Gamulinu, Vidmaru, Risti\u0107u, Andri\u0107u i dr.), zatim na izlaganja o grupama intelektualaca (ponajvi\u0161e profesorima) te na ona koja su se primarno bavila odre\u0111enim aspektima poput socrealizma, ud\u017ebenicima, marksisti\u010dkom historiografijom, sveu\u010dili\u0161tima, \u0161kolstvom itd. Mogu\u0107e je primijetiti kako izlaganja mo\u017eemo podijeliti i na ona koja su u ve\u0107oj mjeri propitivala odnos intelektualaca i vlasti kao i ona koja su to radila u manjoj mjeri. Premda sama izlaganja omogu\u0107uju raznolik komparativni pogled, mogao bih sugerirati kako bi bilo po\u017eeljno pojedina budu\u0107a izlaganja izrijekom komparativno usmjeriti pa zajedno promatrati i uspore\u0111ivati odre\u0111ene fenomene iz primjerice hrvatske i srpske povijesti. Zbornik Uvod u komparativnu historiju<\/i> (Zagreb 2004) pokazuje koliko je to mogu\u0107e slojevito u\u010diniti kako bi se izbjeglo da komparativnost nerijetko bude samo na\u010delna. Uz pristupe posve\u0107ene intelektualnoj povijesti, bilo je i tema iz socijalne povijesti, ali bih volio vidjeti i istra\u017eivanja koja bi bila otvorena pristupu nove kulturne historije. U to se mogu uklopiti oni dijelovi Peri\u0161i\u0107eva izlaganja u kojima je govorio o promjenama u kulturnoj politici Jugoslavije od 1950. godine te dijelovi izlaganja drugih diskutanata koji su se osvrtali na odre\u0111ene aspekte kulturne politike, no mogu\u0107e je uputiti i na ve\u0107 spomenuti primjer koji je naveo Bodro\u017ei\u0107 kada je kao anegdotu spomenuo da se od jednog beogradskog profesora zatra\u017eilo da se zakune na ikonu da ne\u0107e oti\u0107i u inozemstvo. Ne\u0161to \u0161to je ovdje shva\u0107eno samo kao anegdota mo\u017ee, naravno uz druge primjere, biti predmet istra\u017eivanja razli\u010ditih pitanja poput sudara marksizma i religijskog, visoke i pu\u010dke kulture itd., \u0161to tako\u0111er mo\u017ee uvjerljivo prikazati prilike odre\u0111enog vremena ili oslikati neki problem vezan uz intelektualce, vlast i kulturu shva\u0107enu u \u0161irem smislu.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Kao \u0161to sam ve\u0107 istaknuo, dobro je \u0161to je skup koncepcijski uvijek pa\u017eljivo osmi\u0161ljen i \u0161to se svake godine u odre\u0111enoj mjeri izmjenjuje pa treba istaknuti zanimljivost ve\u0107 najavljene teme za \u201eDesni\u010dine susrete 2010.\u201c (Zadar i Islam Gr\u010dki, 18. i 19. rujna 2010). Temu pod naslovom \u201eIdeologija vlasti i ideologi\u010dnost teksta\u201c koncipirao je prof. dr. Zoran Kravar s Odsjeka za komparativnu knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na odr\u017eanom skupu prilikom rasprave primjerice o socrealizmu ve\u0107 je dotaknuta tema ideologije vlasti i ideologi\u010dnosti teksta, pri \u010demu su neki diskutanti istaknuli da nije dovoljno ne\u0161to proglasiti ideologiziranim ve\u0107 treba vidjeti kako je to izgledalo na konkretnoj razini teksta, bilo u vezi pitanja primjene socrealizma bilo primjene marksisti\u010dke historiografije, pa je time u neku ruku ve\u0107 pozivano na potrebu istra\u017eivanja teme ideologi\u010dnosti teksta. To mi je pitanje posebno zanimljivo zbog potrebe propitivanja obilje\u017eja jugoslavenske marksisti\u010dke historiografije. Njezino progla\u0161avanje ideologiziranom ni\u0161ta ne rje\u0161ava, dapa\u010de prikriva uo\u010davanje razli\u010ditih strategija kojima su se povjesni\u010dari slu\u017eili u ispisivanju teksta s marksisti\u010dkim obilje\u017ejima, a s obzirom na metodolo\u0161ki aspekt treba ra\u010dunati i na ispitivanje doprinosa marksisti\u010dke historiografije poticanju istra\u017eivanja tema iz socijalne i ekonomske povijesti, kao i imati u vidu i visoku razinu marksisti\u010dke historiografije ostvarenu kod nekih zapadnih povjesni\u010dara poput E. Hobsbawma, E. Thompsona, C. Hilla i drugih. Tako \u0107e tema \u201eIdeologija vlasti i ideologi\u010dnost teksta\u201c neosporno doprinijeti produbljivanju pitanja razmatranih na odr\u017eanom skupu \u201eIntelektualci i vlast, 1945-1954.\u201c<\/o:p><\/span><\/p>\n

Branimir Jankovi\u0107<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1931","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":1931,"position":0},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52547,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52547","url_meta":{"origin":1931,"position":1},"title":"ISHA Zagreb \u2013 Filmska ve\u010der: Povratak Martina Guerrea","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Klub studenata povijesti \u2013 ISHA Zagreb poziva Vas na filmsku ve\u010der na kojoj \u0107e se prikazivati \u201ePovratak Martina Guerrea\u201c, povijesna drama iz 1982. godine s radnjom smje\u0161tenom u 16. stolje\u0107u. Radnja je utemeljena na stvarnoj povijesnoj li\u010dnosti Martina Guerrea koji se nakon mnogo godina izbivanja vra\u0107a u svoje rodno mjesto\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52556,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52556","url_meta":{"origin":1931,"position":2},"title":"ZagrebDox 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Me\u0111unarodni festival dokumentarnog filma 19. - 26. travnja 2026. Kaptol Boutique Cinema, Zagreb Program i dodatne obavijesti: https:\/\/zagrebdox.net\/hr","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52516,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52516","url_meta":{"origin":1931,"position":3},"title":"Marko Grde\u0161i\u0107, Mislav \u017ditko, \u201eSocialist Economics in Yugoslavia: A Critical History\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"This book presents a critical history of Yugoslav socialist economics, from its inception in the late 1940s to its dissolution in the late 1980s. After the dramatic break with the Soviet Union in 1948, Yugoslavia found itself in urgent need of a third way: A socialist trajectory which would not\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zitko_Grdesic.jpg?fit=350%2C535&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":1931,"position":4},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":1931,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1931","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1931"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1931\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1931"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1931"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1931"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}