{"id":1922,"date":"2010-04-04T22:00:05","date_gmt":"2010-04-04T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1922"},"modified":"2010-04-04T22:00:05","modified_gmt":"2010-04-04T22:00:05","slug":"magdalena-najbar-agicic-vladimir-aleksejevic-mosin-pod-teretom-autobiografija-prevod-i-komentari-nesiba-palibrk-sukic-narodna-biblioteka-srbije-gradska-biblioteka-pancevo-pancevo-2008","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1922","title":{"rendered":"Magdalena NAJBAR-AGI\u010cI\u0106 – Vladimir Aleksejevi\u010d Mo\u0161in, Pod teretom. Autobiografija, Prevod i komentari Nesiba Palibrk-Suki\u0107, Narodna biblioteka Srbije \u2013 Gradska biblioteka Pan\u010devo, Pan\u010devo 2008, 283 str."},"content":{"rendered":"

<\/span> <\/p>\n

Povodom dvadesete godi\u0161njice smrti istaknutog bizantologa i stru\u010dnjaka za pomo\u0107ne povijesne znanosti Vladimira Mo\u0161ina u Pan\u010devu je iza\u0161ao iz tiska prijevod njegove autobiografije. Knjiga je to istovremeno dirljiva i zanimljiva svima koje iz bilo kojih razloga zanima \u017eivotopis tog povjesni\u010dara na \u010diji su se dug i iznimno kompliciran \u017eivot odrazili turbulentni doga\u0111aji u njegovoj domovini \u2013 Rusiji, ali i sve ono \u0161to se zbivalo u Jugoslaviji od po\u010detka dvadesetih godina 20. stolje\u0107a, kada je ovamo doselio, sve do kasnih osamdesetih, kada je njegov \u017eivot zavr\u0161io. Kako je tijekom svoga profesionalnog rada i znanstvene karijere, koja nije bila nimalo jednostavna i pravocrtna, Vladimir Mo\u0161in promijenio nekoliko akademskih sredina unutar jugoslavenske dr\u017eave, njegova bi autobiografija mogla poslu\u017eiti i kao vrlo koristan povijesni izvor za istra\u017eiva\u010de razvoja historijske znanosti u Srbiji i Makedoniji, gdje je radio, ali i u Hrvatskoj, u kojoj je doktorirao te kojoj je darovao vi\u0161e godina svoga rada na \u010delu Arhiva Historijskog instituta JAZU.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Najve\u0107a zasluga za izdavanje Mo\u0161inove autobiografije pripada bibliotekarki Gradske biblioteke u Pan\u010devu i istra\u017eiva\u010dici povijesti ruske emigracije u Srbiji \u2013 Nesibi Palibrk-Suki\u0107, koja je rukopis prona\u0161la, prevela ga s ruskog, te priredila ovo izdanje sastavljaju\u0107i bilje\u0161ke o osobama spomenutima u tekstu i ostale potrebne komentare.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Kako saznajemo iz \u201eUvodnih napomena\u201c prire\u0111iva\u010dice, fotokopije rukopisa koje su poslu\u017eile za Mo\u0161inovu autobiografiju odnedavno se nalaze u Zavi\u010dajnom fondu Gradske biblioteke u Pan\u010devu, a s\u00e2m rukopis prona\u0111en je u ostav\u0161tini Sergeja Trojickog (danas u privatnoj zbirci). Vjerojatno je to jedan od \u010detiri primjerka \u201eMemoara\u201c Vladimira Mo\u0161ina koje je on diktirao \u2013 borave\u0107i u to vrijeme u Rusiji \u2013 svojoj sestri Galini i nekim drugim prijateljima. Jedan primjerak memoara spominje Rima V. Bulatova u tekstu \u201eOsniva\u010d jugoslavenske paleografske nauke \u2013 V. A. Mo\u0161in\u201c, objavljenom u zborniku Ruska emigracija u Jugoslaviji <\/i>(Moskva 1996).<\/o:p><\/span><\/p>\n

Vladimir Aleksejevi\u010d Mo\u0161in rodio se 1894. godine u Sankt-Petersburgu, gdje je proveo i ve\u0107i dio djetinjstva te se upisao na sveu\u010dili\u0161te. Prvi svjetski rat poremetio je redovni tijek njegova studija. Povu\u010den \u2013 kako s\u00e2m ka\u017ee \u2013 \u201edobrovolja\u010dkim zanosom\u201c svojih kolega iz gimnazije Mo\u0161in je stupio u vojnu slu\u017ebu i neko vrijeme proveo na galicijskom, a potom na kavkaskom frontu. Kasnije je boravio i studirao u Tiflisu i Kijevu, gdje je usprkos burnim revolucionarnim promjenama nastavio studij, radio u kazali\u0161tu i upoznao svoju budu\u0107u suprugu. Na kraju je mobiliziran u vojsku koja se borila protiv Crvene armije, a potom je, prilikom povla\u010denja, zajedno sa suprugom napustio Rusiju preko Krima. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Putnike koji su tjednima brodom putovali u neizvjesnost preko Crnog mora i Istanbula sudbina je odvela u Bakar odakle su preba\u010deni u Koprivnicu; tamo je bra\u010dni par Mo\u0161in \u017eivio idu\u0107ih nekoliko godina. Vladimir Aleksejevi\u010d i njegova \u017eena Olja radili su u koprivni\u010dkoj gimnaziji: on je predavao povijest i geografiju, a njegova \u017eena \u2013 francuski jezik. U me\u0111uvremenu je polo\u017eio zavr\u0161ne ispite i stekao sveu\u010dili\u0161nu diplomu te se nastavio baviti istra\u017eivanjem i pisanjem historiografskih radova. U prolje\u0107e 1928. godine doktorirao je na zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu radom o normanskoj kolonizaciji na Crnom moru. \u017divot Mo\u0161inovih u Koprivnici poprimio je \u201eustaljen tok\u201c, a podr\u0161ku su dobivali i od hrvatskih prijatelja i od strane znanstvenika, pripadnika ruske emigracije naseljene u Jugoslaviji. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Iako se znano\u0161\u0107u u po\u010detku bavio samo \u201e’sebe radi’, iz zadovoljstva, zbog nau\u010dne znati\u017eelje i instinktivne te\u017enje za pro\u0161irenjem svog kulturnog horizonta\u201c, s vremenom je Mo\u0161in pomislio i na znanstvenu karijeru te se po\u010deo interesirati za mogu\u0107nost zaposlenja na beogradskom univerzitetu, a predlo\u017eeno mu je i da se kandidira za mjesto docenta bizantologije u Skopju. U potonjem je gradu uskoro po\u010deo predavati, ali bez slu\u017ebenog imenovanja. Da bi se \u0161to bolje pripremio za bavljenje povije\u0161\u0107u Bizanta, Vladimir Mo\u0161in jedno je ljeto proveo u Gr\u010dkoj u\u010de\u0107i jezik. Od tog se trenutka posvetio ozbiljnim bizantolo\u0161kim istra\u017eivanjima; predavao je u Skopju, kamo je oti\u0161ao sam, bez obitelji \u2013 \u017eene i sina Nikole, koji su jo\u0161 neko vrijeme nastavili \u017eivjeti u Koprivnici. Zbog financijskih restrikcija i zamrzavanja novih zaposlenja, u me\u0111uvremenu se Mo\u0161in morao vratiti na svoje staro radno mjesto u koprivni\u010dkoj gimnaziji. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Kako je u prolje\u0107e 1932. godine zbog demonstracija koje su \u0111aci organizirali protiv beogradskog re\u017eima gimnazija u Koprivnici zatvorena, sudbina je Mo\u0161ina i njegovu obitelj iznenada bacila u Pan\u010devo, u novu sredinu koja se \u2013 kako i sam ka\u017ee u autobiografiji \u2013 \u201emnogo razlikovala od koprivni\u010dke, s kojom smo se za dvanaest godina \u017eivota veoma srodili\u201c. U prilago\u0111avanju su Mo\u0161inovima pomogle veze s lokalnim dru\u0161tvom ruskih imigranata, a Vladimir Aleksejevi\u010d po\u010deo je tje\u0161nje sura\u0111ivati s beogradskim univerzitetom, gdje je izabran za privatnog docenta. Nastavio se intenzivno baviti bizantologijom, a sura\u0111ivao je s Georgijem Ostrogorskim i Aleksandrom Vasiljevi\u010dem Solovjovim na izdavanju gr\u010dkih povelja srpskih vladara. Napokon je 1939. godine dobio namje\u0161tenje na fakultetu u Skopju. Tijekom tridesetih godina Vladimir Mo\u0161in vi\u0161e je puta boravio u Gr\u010dkoj, me\u0111i ostalim i u samostanima na Svetoj gori (Atos), \u0161to je nesumnjivo utjecalo na ja\u010danje njegova interesa za vjerska pitanja. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Rat i bugarska okupacija Makedonije ponovno su prekinuli Mo\u0161inovu znanstvenu karijeru te ga vratili natrag u Beograd, gdje se Vladimir Aleksejevi\u010d uzdr\u017eavao rade\u0107i kao profesor povijesti na Ruskoj mu\u0161koj gimnaziji. U to se vrijeme sna\u017enije povezao s Ruskom pravoslavnom crkvom u Beogradu te je 1942. godine postao njezin sve\u0107enik. Nakon dolaska partizanskih vlasti Mo\u0161in je, zajedno s mnogim drugim ruskim imigrantima, uhap\u0161en i kra\u0107e vrijeme proveo u zatvoru zbog sumnje na suradnju s Nijemcima (koja je pala na sve bijele emigrante). Ipak, izbjegao je sudbinu onih koji su bili \u017eestoki protivnici sovjetskog re\u017eima te su kao takvi prognani iz Beograda ili osu\u0111eni na kazne logora i otpremljeni u Rusiju. Rat je uzrokovao i veliku obiteljsku tragediju Mo\u0161inovih: njihov se jedinac Nikola potkraj rata na\u0161ao u Francuskoj, a uskoro je u\u0161ao u Legiju stranaca i poginuo u Sajgonu 1947. godine.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Nakon rata Vladimir Mo\u0161in imao je priliku susretati se sa sovjetskim delegacijama znanstvenika koji su posje\u0107ivali Jugoslaviju. Kako primje\u0107uje: \u201eugledaju\u0107i se na sovjetsko iskustvo, dr\u017eavna vlast se pobrinula za obnovu Akademije nauka, posve\u0107uju\u0107i posebnu pa\u017enju akademijama i nau\u010dnicima u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani\u201c. Mo\u0161in je prvo postao suradnik Istorijskog instituta Srpske akademije nauka u Beogradu, a uskoro je pozvan u Historijski institut JAZU u Zagreb te je imenovan direktorom tamo\u0161njeg arhiva. Godine 1948. Mo\u0161inovi sele u Zagreb, u biv\u0161i stan Ante Trumbi\u0107a; u dijelu tog stana bila je smje\u0161tena Orijentalna zbirka koju je vodio Sulejman Barjaktarevi\u0107. Iako te\u0161ka srca, Mo\u0161in je odbio mjesto u Vizantolo\u0161kom institutu SANU koje mu je nu\u0111eno ne\u0161to kasnije jer o\u010dito vi\u0161e nije imao snage ponovno se seliti natrag u Beograd.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Idu\u0107ih desetak godina Vladimir Mo\u0161in bio je presudna osoba za rad Historijskog instituta JAZU, \u010diji je najva\u017eniji i najaktivniji sastavni dio bio upravo arhiv \u0161to ga je vodio Mo\u0161in. No, to zagreba\u010dko razdoblje Mo\u0161inove karijere tako\u0111er je zavr\u0161ilo neo\u010dekivano naglo i u neugodnim okolnostima. Vladimira Mo\u0161ina u Zagrebu su tolerirali dok je mukotrpno radio na izdavanju izvorne gra\u0111e. U trenutku kada je aktualno postalo pitanje njegova imenovanja ravnateljem Historijskog instituta JAZU situacija se bitno promijenila. Nai\u0161ao je na zakulisne igre i protivljenje akademika te je prakti\u010dki izba\u010den iz Instituta i umirovljen 1959. godine. Nemogu\u0107im se pokazao i nastavak znanstvenog rada u Hrvatskoj, pa je Mo\u0161in \u2013 jo\u0161 uvijek vitalan i pun \u017eelje za novim istra\u017eivanjima \u2013 morao poku\u0161ati prona\u0107i mjesto za sebe drugdje, prvo u Beogradu, u Narodnoj biblioteci Srbije, gdje je osnovao arheografski odjel, a kasnije u Skopju u Dr\u017eavnom arhivu Makedonije i u drugim institucijama. U Skopju je do\u017eivio i svoje zadnje dane \u2013 preminuo je 1987. godine.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Hrvatskim \u010ditateljima zasigurno je najzanimljiviji onaj dio Mo\u0161inove Autobiografije<\/i> u kojem on opisuje svoje zagreba\u010dke dane i rad u Historijskom institutu JAZU. Na taj se dio odnosi poglavlje od tridesetak stranica na kojima se Mo\u0161in prisje\u0107a svojih suradnika u Institutu, detaljno opisuje uvjete u kojima je taj Institut zapo\u010deo s radom, svoju suradnju sa Staroslavenskim institutom, izdanja na kojima je radio i tijek rada na sre\u0111ivanju arhiva. Kako se Mo\u0161in posebno istra\u017eiva\u010dki bavio vodenim znakovima, dosta je pa\u017enje posve\u0107ivao radu u Dubrova\u010dkom arhivu, gdje je prikupljao materijale za rad, te se sa zadovoljstvom sje\u0107a svojih boravaka tamo i ugodne atmosfere na koju je nailazio, te prijateljstva s Branislavom Nedeljkovi\u0107em koji je radio u Institutu SANU u Dubrovniku. \u201eOlja i ja smo tih godina \u017eivjeli sre\u0107no\u201c \u2013 prisje\u0107a se Mo\u0161in u autobiografiji svoga zagreba\u010dkog razdoblja, a osje\u0107aj spokoja davala mu je \u2013 izgleda \u2013 i sve\u0107eni\u010dka slu\u017eba u zagreba\u010dkoj pravoslavnoj crkvi, \u010demu tako\u0111er posve\u0107uje nekoliko odlomaka teksta. Govori i o putovanju 1956. godine u Rusiju koju je tada zajedno sa \u017eenom posjetio po prvi put nakon 35 godina emigrantskog \u017eivota. Nakon toga je jo\u0161 nekoliko puta odlazio na putovanja u domovinu te odr\u017eavao dobre veze sa sovjetskim znanstvenicima, \u0161to mu zasigurno nije pomoglo u trenutku kada se odlu\u010divalo o njegovoj sudbini u Historijskom institutu JAZU. Kao Rus, bio je po definiciji sumnjiv vlastima, a kao znanstvenik \u0161irokih svjetskih veza i ugleda, na sebe je navukao podozrivost, pa i ljubomoru kolega.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Na preko dvjesto stranica knjige Autobiografija<\/i> Vladimira Mo\u0161ina mo\u017eemo pratiti njegovu neobi\u010dnu sudbinu; pri\u010da zapo\u010dinje Mo\u0161inovim sje\u0107anjem na roditelje i rodbinu, a zavr\u0161ava oko 1980. godine.  <\/span>Kronolo\u0161kim redom on mirno pripovijeda o okolnostima u kojima se zatekao, govori vrlo otvoreno, \u010dak i intimno o djetinjstvu i mladosti, o Prvom svjetskom ratu i prilikama u Rusiji, o putovanju u emigrantsku neizvjesnost, o \u017eivotu i radu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i, kasnije, Jugoslaviji. \u010citatelj s njime putuje od Rusije do Jugoslavije, pa preko Koprivnice, Skopja, Pan\u010deva i Beograda, do Zagreba, pa opet preko Beograda do Skopja, prate\u0107i sudbinu koja uistinu \u010ditatelja mo\u017ee na trenutke i potresti i rastu\u017eiti. Istovremeno Mo\u0161in donosi pregr\u0161t razli\u010ditih informacija, osobito o znanstvenom \u017eivotu, o razvoju historiografije, te zapa\u017eanja o osobama i okolnostima s kojima se susretao. Autora upoznajemo kao iznimno skromnu osobu, blagonaklonu prema svima, kao \u010dovjeka pomirenoga s tu\u017enom sudbinom, koji krivicu za svoje neda\u0107e uvijek najprije tra\u017ei kod sebe, a kod drugih nalazi gotovo uvijek pozitivne strane.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Predgovor knjizi, naslovljen \u201eSe\u0107anja protojereja, akademika V. A. Mo\u0161ina\u201c, napisao je po\u0111akon Andrej Tarasjev, predsjednik Dru\u0161tva za o\u010duvanje spomena na Ruse u Srbiji, a uvodne napomene sastavila je prevoditeljica i prire\u0111iva\u010dica knjige Nesiba Palibrk-Suki\u0107. Na kraju se donosi i dvadesetak fotografija iz \u017eivota Vladimira Mo\u0161ina te detaljna bibliografija njegovih radova.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Magdalena Najbar-Agi\u010di\u0107<\/o:p><\/span><\/p>\n

 <\/o:p><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1922","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":1922,"position":0},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":1922,"position":1},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52536,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52536","url_meta":{"origin":1922,"position":2},"title":"Kader Abdolah, \u201ePrije nego \u0161to bude kasno\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Kader Abdolah \u017eeli se vratiti ku\u0107i. Ali povratak je nemogu\u0107: u Iranu bi bio uhap\u0161en. Pod la\u017enim imenom i s krivotvorenim paso\u0161em ipak uspijeva u\u0107i u domovinu i sti\u017ee do roditeljske ku\u0107e, visoko u planinama. Majka ga ne prepoznaje, otac je mrtav, a sve \u0161to je tra\u017eio izmi\u010de mu pred\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":1922,"position":3},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52511,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52511","url_meta":{"origin":1922,"position":4},"title":"Izlo\u017eba “Lica Sljemena”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srda\u010dno vas pozivamo na otvorenje izlo\u017ebe Lica Sljemena koje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja 2026. u 18 h ispred Muzeja Prigorja (Trg Dragutina Domjani\u0107a 5, Sesvete). Izlo\u017eba proizlazi iz istra\u017eivanja Nevene \u0160krbi\u0107 Alempijevi\u0107, Petre Kelemen i Sanje Potkonjak te intervjua sa Sljemena\u0161icama i Sljemena\u0161ima, koji su provedeni u\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":1922,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1922","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1922"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1922\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1922"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1922"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1922"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}