Dana 2. sije\u010dnja 2020. godine u svome domu u 87. godini umro je dubrova\u010dki povjesni\u010dar dr. sc. Rade (Radoslav) Petrovi\u0107, a pokopan je u krugu obitelji 7. sije\u010dnja na pravoslavnome groblju na Boninovu. Prema pokojnikovoj \u017eelji vijest o njegovoj smrti objavljujemo nakon sahrane.<\/p>\n
Profesor Petrovi\u0107 bio je osoba \u0161irokih interesa, dru\u0161tveno anga\u017eiran intelektualac, predani pedagog, zaljubljenik u svoju struku i u svoj rodni grad.<\/p>\n
Ro\u0111en je u Gru\u017eu 10. velja\u010de 1932. godine u obitelji obrtnika koji je kao mladi obu\u0107arski \u0161egrt u Dubrovnik doselio s Banije (Banovine), u njemu zavr\u0161io zanat i u njemu se udoma\u0107io. Rade Petrovi\u0107 u rodnome je gradu zavr\u0161io Trgova\u010dku akademiju te je kra\u0107e vrijeme radio kao slu\u017ebenik u carinskoj slu\u017ebi. Me\u0111utim, sna\u017ena znanstvena znati\u017eelja i \u017eelja za stjecanjenjem znanja odveli su ga na daljnje \u0161kolovanje u Sarajevo gdje je 1959. na Filozofskome fakultetu Univerziteta u Sarajevu zavr\u0161io studij povijesti i na kojemu je doktorirao 1964. godine.<\/p>\n
Uz Sarajevo \u0107e biti vezana i ve\u0107ina njegove akademske karijere, jer je s vremenom postao predava\u010d na studiju povijesti Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu, napreduju\u0107i ondje u svim nastavnim i znanstvenim zvanjima, do statusa redovnog profesora. Na stru\u010dnim stipendijama boravio je, izme\u0111u ostaloga, akademske godine 1965.\/66. na sveu\u010dili\u0161tu \u201eLa Sapienza\u201c u Rimu te 1979.\/80. i 1986.\/87. na sveu\u010dili\u0161tu \u201eLomonosov\u201c u Moskvi. Tijekom svoje bogate znanstvene karijere bio je gostuju\u0107i predava\u010d na \u010ditavome nizu europskih i ameri\u010dkih sveu\u010dili\u0161ta (Rim, Venecija, Prag, Bratislava, Bukure\u0161t, Temi\u0161var, Kijev, Lenjingrad (Sankt Petersburg), Solun, Be\u010d, London, Washington, Harvard, Stanford…) te, naravno, i na katedrama za povijest diljem biv\u0161e Jugoslavije (Zagreb, Ljubljana, Beograd, Novi Sad i Pri\u0161tina).<\/p>\n
Na mati\u010dnome fakultetu bio je jedno vrijeme \u0161ef Odsjeka za historiju (jedan od najstarijih odsjeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu izrastao je iz Katedre za historiju koja je osnovana 1950. godine, a prvi profesori na Odsjeku bili su ujedno i prvi me\u0111u osniva\u010dima Filozofskog fakulteta), dekan Filozofskog fakulteta te \u010dlan fakultetskog vije\u0107a, vije\u0107a poslijediplomskih studija i \u010dlan Savjeta Univerziteta u Sarajevu. Vi\u0161e je godina bio aktivni \u010dlan uredni\u0161tva \u010dasopisa \u201eGodi\u0161njak Dru\u0161tva istori\u010dara Bosne i Hercegovine\u201c i \u010dasopisa za dru\u0161tvena pitanja \u201ePregled\u201c u Sarajevu (izme\u0111u 1979. i 1985. bio je glavni urednik engleskog izdanja tog \u010dasopisa), kao i \u010dlan uredni\u0161tva \u010dasopisa \u201eJugoslavenski istorijski \u010dasopis\u201c u Beogradu. Bio je \u010dlan savjeta Interuniverzitetskog centra za posijediplomske studije u Dubrovniku, neko vrijeme predsjednik Dru\u0161tva istori\u010dara Bosne i Hercegovine, Jugoslavenskog komiteta za historijske nauke i \u010dlan Fulbrightove komisije za Jugoslaviju. Ipak, posebno je bio ponosan \u0161to je kroz godine kao profesor bio mentor ve\u0107eg broja magistarskih i doktorskih radova od kojih su mnogi kasnije i objavljeni kao zasebne knjige.<\/p>\n
Smatraju\u0107i da svoje snage mo\u017ee staviti u funkciju dobrobiti svoje struke i \u0161ire dru\u0161tvene zajednice prihvatio je ponudu da izme\u0111u svibnja 1969. i kraja 1973. godine bude ministar (sekretar) kulture i obrazovanja Bosne i Hercegovine (tada\u0161nji Republi\u010dki komitet za obrazovanje, nauku, kulturu i fizi\u010dku kulturu Socijalisti\u010dke Republike Bosne i Hercegovine).<\/p>\n
Kao vrstan poznavatelj talijanskoga jezika i kulture od 1975. bio je \u010dlan mje\u0161ovite talijansko-jugoslavenske komisije povjesni\u010dara koja je nakon potpisivanja Osimskoga sporazuma na zajedni\u010dkim zasjedanjima trebala raspravljati o raznim kulturno-povijesnim temama od va\u017enosti za obje strane.<\/p>\n
Za svoj aktivan i konstruktivan rad u toj mje\u0161ovitoj komisiji sastavljenoj od talijanskih i jugoslavenskih povjesni\u010dara svih nacionalnosti i iz svih tada\u0161njih federalnih jedinica profesor Petrovi\u0107 dobio je jedno od najvi\u0161ih talijanskih odlikovanja – Ordine al merito della Repubblica Italiana. Nakon agresije na Sarajevo i razaranja stana sredinom 1992. godine sklonio se sa suprugom kod svojih kolega u Rim gdje je tijekom 1990-ih godina bio vi\u0161e puta gostuju\u0107i predava\u010d na raznim talijanskim sveu\u010dili\u0161tima, da bi se potom definitivno skrasio u rodnome Dubrovniku. Tijekom 1992. godine bio je akreditiran kao posebni izaslanik Predsjedni\u0161tva BIH kod talijanske vlade u diplomatsko-humanitarnoj misiji.<\/p>\n
Podru\u010dje znanstvenog interesa Rade Petrovi\u0107a bila je povijest 19. stolje\u0107a, posebno povijest 19. stolje\u0107a u Dalmaciji kao dijelu tada\u0161njega Austrijskoga (od 1867. Austro-Ugarskog) Carstva i u odnosu prema procesima talijanskoga ujedinjenja (\u201cRisorgimento\u201d), kao i slo\u017eeni procesi formiranja modernih nacionalnih identiteta Hrvata i Srba u Dalmaciji. Tome je posve\u0107ena i njegova opse\u017ena i mo\u017eda najpoznatija knjiga \u201cNacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX. stolje\u0107u\u201d (prvo izdanje 1968., drugo izdanje 1982.), kao i \u010ditav niz stru\u010dnih, publicisti\u010dkih i znanstvenih \u010dlanaka objavljenih u rasponu od 1959. do 2005. godine (oko 250 tekstova).<\/p>\n
Petrovi\u0107evi su talijanski kolege pod uredni\u0161tvom dr.sc. Rite Tolomeo 2005. godine objavili zbornik njegovih najva\u017enijih radova prevedenih na talijanski jezik s prate\u0107om biobibliografijom (\u201eIl fallito modello federale della ex Jugoslavia\u201c, a cura di Rita Tolomeo, Rubbettino Editore). Jedna od njegovih posljednjih knjiga objavljena je 2010. godine i obra\u0111uje ruskoga konzulata u Dubrovniku od sredine 18. do kraja 19. stolje\u0107a. Profesor Petrovi\u0107 bio je aktivan do samoga kraja \u017eivota te je svoj posljednji prilog za jednu znanstvenu konferenciju zavr\u0161io svega mjesec dana prije smrti.<\/p>\n
Rado je sura\u0111ivao s lokalnim medijima, posebno s Dubrova\u010dkom Televizijom gdje je kroz niz intervjua i emisija pod naslovom \u201eGru\u0161ke pri\u010de\u201c ispripovjedao svoja sje\u0107anja na Dubrovnik i Gru\u017e svoje mladosti uz brojne zanimljive anegdote.<\/p>\n
<\/p>\n
Izvori i dodatne informacije:<\/p>\n
https:\/\/dubrovnikpress.hr\/component\/k2\/item\/36694-preminuo-dubrova%C4%8Dki-povjesni%C4%8Dar-dr-sc-rade-petrovi%C4%87.html<\/a><\/p>\n http:\/\/urednik.dubrovacki.hr\/zupanija\/dubrovnik\/clanak\/id\/642026\/tuzna-vijest-preminuo-poznati-dubrovacki-povjesnicar-profesor-dr-sc-rade-petrovic<\/a><\/p>\n