<\/p>\n
Nikada se u Bosni i Hercegovini nije digla takva medijska halabuka glede arhivskoga gradiva, kao \u0161to se to dogodilo u prethodnoj, 2019. godini.<\/p>\n
Zapo\u010delo je u travnju, u politi\u010dkome magazinu Stav<\/em>, gdje je novinar Nedim Hasi\u0107 upozorio svekoliku bosanskohercegova\u010dku javnost na jedan, ali ne bilo kakav, ve\u0107 slu\u010dajno otkriveni “skandal”:<\/p>\n “Jedan \u010dlanak objavljen u stru\u010dnom \u010dasopisu prije ne\u0161to manje od tri godine slu\u010dajno je otkrio skandal u \u010dijem su sredi\u0161tu institucije Bosne i Hercegovine i obavje\u0161tajno-policijske strukture susjedne Hrvatske. Po ko zna koji put”.[1]<\/a><\/p>\n Rije\u010d je o \u010dlanku Ivana Brigovi\u0107a “Pregled arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koje je pohranjeno u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata”. Nije objavljen u stru\u010dnom \u010dasopisu, ve\u0107 u zborniku radova s 49. savjetovanja hrvatskih arhivista, “Arhivi i Domovinski rat”, odr\u017eanoga na Plitvicama od 26. do 28. listopada 2016. godine. Treba re\u0107i da je \u010dlanak 2018. godine pretiskan u 21. broju \u010dasopisa Arhiva Tuzlanskoga kantona Arhivska praksa<\/em>, jer je uredni\u0161tvo na\u0161lo da je rije\u010d “o vrlo zna\u010dajnom, sadr\u017eajnom nau\u010dnom radu koji istra\u017euje i donosi podatke i informacije o arhivskoj gra\u0111i Bosne i Hercegovine iz perioda 1992-1995. godina, a koja se nalazi u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu. Smatrali smo zna\u010dajnim da se na ovaj na\u010din stru\u010dna i nau\u010dna javnost upozna sa sadr\u017eajem navedenog rada, kako bi imali informacije o istom i eventualnom poduzimanju koraka za povrat predmetne gra\u0111e u Bosnu i Hercegovinu”.[2]<\/a><\/p>\n Nije va\u017eno zadr\u017eavati se na ovome posjedovanju informacija i o “eventualnom poduzimanju koraka”, tim manje \u0161to bosanske arhivske eksperte skandaliziranost trese jo\u0161 od plitvi\u010dkoga savjetovanja u listopadu 2016.: Prema novinaru Stava<\/em> Hasi\u0107u, “nakon \u0161to su pro\u010ditali \u010dlanak i sve njegove dodatke, kakva je, recimo, tabela u kojoj su detaljno navedeni dokumenti koji se nalaze u Hrvatskoj, datumi kada su izuzeti i datumi kada su preneseni u susjednu dr\u017eavu, bosanskohercegova\u010dki arhivari shvatili su da do tog trenutka nisu imali pojma da ta dokumentacija uop\u0107e postoji te da se ta obimna ratna dokumentacija uop\u0107e nalazi u Hrvatskoj?!”<\/p>\n Ne bi bilo na odmet upozoriti da Brigovi\u0107 u tablici uop\u0107e nije donio datume prijenosa dokumenata iz jedne u drugu dr\u017eavu, ve\u0107 samo datume 1) kada su iz Hrvatske informativne slu\u017ebe i Ministarstva obrane Republike Hrvatske predani Hrvatskome dr\u017eavnome arhivu u Zagrebu (HDA) i 2) kada su iz HDA predani Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata (2009.), gdje se i danas nalaze. Mnogo va\u017enije trebalo bi biti to \u0161to su bosanskohercegova\u010dki “arhivari” kona\u010dno shvatili da nemaju pojma. A kada su kona\u010dno shvatili da nemaju pojma, oni su \u2013 pokrenuli istragu!<\/p>\n “Tokom istrage bh. arhivara”, doznali smo od novinara, koji arhiviste dosljedno naziva arhivarima<\/em>, “o na\u010dinu i putevima kojima su dokumenti dospjeli u Hrvatsku do\u0161lo se do nekih informacija o tome da su dokumenti pokradeni iz bh. dr\u017eavnih arhiva”!<\/p>\n Ne zna se, a vjerojatno se nikada ne\u0107e niti znati kada je ta istraga pokrenuta; koji “arhivari” su istu vodili i do kakvih su sve otkri\u0107a do\u0161li, ali “prema tvrdnjama arhivara” s kojima je novinar Stava <\/em>razgovarao (ili je bolje re\u0107i: koji su govorili novinaru?), zanimljive su dvije stvari:<\/p>\n “Prva je da su, kako se navodi, kada su u Hrvatskoj shvatili \u0161ta se desilo, povu\u010deni zbornici radova s Plitvica te ih je danas gotovo nemogu\u0107e na\u0107i. Ipak, sa\u010duvano je nekoliko primjeraka u kojima je \u0161tampan Brigovi\u0107ev rad. Druga je stvar to \u0161to se u Brigovi\u0107evom \u010dlanku spominje ime jedne osobe koja je bila anga\u017eirana na sre\u0111ivanju dokumentacije u Hrvatskoj. Ta je osoba u isto vrijeme bila uposlenik Arhiva Bosne i Hercegovine i nedugo nakon obavljenog posla u Hrvatskoj trajno je iz Sarajeva preselila u Holandiju”.<\/p>\n Kod prve zanimljive stvari, bosanskohercegova\u010dka je javnost ostala prikra\u0107ena za informaciju kako <\/em>je zbornik plitvi\u010dkoga savjetovanja “povu\u010den”? Jesu li, mo\u017eda, bosanski “arhivari” u sklopu istrage pretresli sve hrvatske knji\u017enice i knji\u017eare, pa i privatne stanove, da bi se uvjerili da je zbornik “povu\u010den”? Me\u0111utim, kakvi <\/em>su po sebi ne novinari ve\u0107 bosanski arhivari kada vode istrage dovoljno \u0107e re\u0107i podatak da je zbornik jo\u0161 od 8. studenoga 2016. godine dostupan na internetskoj stranici Hrvatskoga arhivisti\u010dkoga dru\u0161tva,[3]<\/a> organizatora plitvi\u010dkoga savjetovanja. Izli\u0161nim se, prema tome, \u010dini postaviti pitanje kako se mo\u017ee tvrditi da je “povu\u010deno” ne\u0161to \u0161to se klikom mi\u0161a mo\u017ee preuzeti s interneta (Pitanje bi trebalo biti za\u0161to <\/em>se takovo \u0161to tvrdi?).<\/p>\n Kod druge zanimljive stvari, bosanski “arhivari” ili nisu priop\u0107ili novinaru Stava<\/em> o kojoj je osobi rije\u010d ili jesu, samo on nije smatrao va\u017enim navesti joj ime i prezime. U svakom slu\u010daju, treba navesti \u0161to u \u010dlanku (na str. 142 “povu\u010denog” zbornika) pi\u0161e Brigovi\u0107:<\/p>\n “Nakon \u0161to je donesena odluka da mu se zbirka dokumenata o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini privremeno preda na \u010duvanje, u HDA je osnovana posebna radna skupina u sastavu: \u017divana He\u0111beli, kao voditelj skupine, i, kao \u010dlanovi, Tomislav \u010cepuli\u0107, Borut Guli\u010d, Diana Mik\u0161i\u0107, Mirjana Pavkovi\u0107 i Snje\u017eana Zgorelec, sa zada\u0107om da se izvr\u0161i zahtijevan posao identifikacije, fizi\u010dkoga signiranja i spajanja cjelokupnoga gradiva.\u00b9\u00ba Skupina je zapo\u010dela s radom odmah po preuzimanju prve po\u0161iljke gradiva od HIS-a sredinom lipnja 2000. godine”.<\/p>\n U fusnoti 10, Brigovi\u0107 navodi:<\/p>\n “Njima su, svaki po pet radnih dana, pomagali Dario \u010cupi\u0107 i Andrej Rodinis”.<\/p>\n Od mojih pet radnih (studentskih) dana u rujnu 2000. u Zagrebu, do moje selidbe u Nizozemsku u travnju 2018. godine, pro\u0161lo je samo sedamnaest i pol godina. Tih sedamnaest i pol godina postalo je ono “nedugo” u Hasi\u0107evu \u010dlanku, u kojemu mi pripisa (o\u010digledno tajni) rad za Hrvatski dr\u017eavni arhiv u vrijeme dok sam bio uposlen u Arhivu Bosne i Hercegovine. No, da se jasno shvati kako bosanski arhivari vode istrage, treba podsjetiti da Brigovi\u0107ev \u010dlanak, s mojim imenom i prezimenom u jednoj fusnoti, stoji na internetu od studenoga 2016. godine, a ja sam u Arhivu Bosne i Hercegovine radio sve do konca o\u017eujka 2018. godine \u2013 Za tih godinu dana i pet mjeseci u Sarajevu, nitko<\/em> me ni\u0161ta nije pitao…<\/p>\n \u010cini se pak da Hasi\u0107 u Stavu<\/em> nije najbolje odradio posao, pa je stvar u svoje papke uzeo Mehmed Me\u0161a Pargan, novinar i knji\u017eevnik iz Tuzle. Na portalu udruge za “afirmaciju obrazovanja, kulture i morala” Saff<\/em>,[4]<\/a> u tekstu koji \u0107e prenijeti i neki drugi portali, Pargan drami:<\/p>\n “Arhivski radnici u Bosni i Hercegovini posljednjih godina bezuspje\u0161no ukazuju na nezapam\u0107en me\u0111unarodni kriminal u kojem je dr\u017eava Hrvatska, putem svoga Dr\u017eavnog arhiva i Slu\u017ebe sigurnosti, ukrala iz Arhiva Bosne i Hercegovine oko 10.400 kutija arhivske gra\u0111e (radi se o milionima dokumenata, fotografija, video i audio snimaka). U toj gra\u0111i je kompletna dokumentacija Armije Republike Bosne i Hercegovine, Stranke demokratske akcije (sa personalnim dosjeima i privatnim prepiskama), Patriotske lige Bosne i Hercegovine itd.”<\/p>\n “Kada je otkriveno”, nastavlja Pargan, “da su dr\u017eavne institucije Hrvatske, preko svoga instaliranog kadra u Arhivu Bosne i Hercegovine ukrale kompletnu ratnu memoriju Armije Republike Bosne i Hercegovine, zatra\u017eeno je zvani\u010dno da Arhiv Hrvatske vrati dokumentaciju… U tom trenutku, zbog opasnosti da \u0107e biti ka\u017enjeni od svjetske organizacije arhivista, Arhiv Hrvatske prebacuje kompletnu dokumentaciju u sjedi\u0161te Slu\u017ebe sigurnosti i skida sa sebe odgovornost i mogu\u0107nost kazne. Vlada Republike Hrvatske donosi Odluku kojom zabranjuje pristup toj dokumentaciji bilo kojeg stranog dr\u017eavljanina \u2013 dakle, definitivno je institucionalizirana kra\u0111a stolje\u0107a, provedena u re\u017eiji dr\u017eave Hrvatske.”<\/p>\n Pargan ne\u0107e, kao kolega mu Hasi\u0107, kazati da su zbornici s plitvi\u010dkoga savjetovanja “povu\u010deni”, ve\u0107 da su “uni\u0161teni, kako bi se uni\u0161tili dokazi o kra\u0111i. Samo oni primjerci koji su prije toga slu\u010dajno iza\u0161li iz \u0161tamparije spa\u0161eni su”,[5]<\/a> a kako je dokumentacija u me\u0111uvremenu pokradena iz Arhiva Bosne i Hercegovine, i kradljivca treba imenovati:<\/p>\n “U to vrijeme pouzdani kadar Miroslava Tu\u0111mana (u to vrijeme prvog \u010dovjeka hrvatske slu\u017ebe sigurnosti) u Arhivu Bosne i Hercegovine bio je Andrek Rodinic. Zanimljivo je da je Rodinis nakon ove afere odselio u Holandiju i danas tamo \u017eivi, a do danas ga niko nije teretio za bilo kakav prospust, \u0161tetu ili kra\u0111u. Tako\u0111er, direktora Jerkovi\u0107a nikada niko nije pozvao na odgovornost”.<\/p>\n I tuzlanski je novinar Mehmed Me\u0161a Pargan zacijelo razgovarao sa zabrinutim bosanskim arhivskim djelatnicima, kako bi skrpio tekst, koji \u0107e svr\u0161iti krikom da “dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu u ovom trenutku razbijaju iznutra”. Zato bi trebalo \u010duditi da je u jednom tako kratkom tekstu, u svega pedesetak redaka, uspio iznijeti toliku koli\u010dinu budala\u0161tina! Jo\u0161 bi \u010dudnije trebalo biti da se na tu silnu histeriju nitko iz tzv. struke nije zvani\u010dno oglasio, pa makar da ispravi naj\u017ee\u0161\u0107e maloumnosti. Na prvome mjestu, da je Hrvatska 10.400 arhivskih kutija gradiva ukrala iz Arhiva Bosne i Hercegovine, u kojemu to gradivo nikad nije bilo. Da je u tih 10.400 kutija stala “kompletna dokumentacija” Armije Republike Bosne i Hercegovine, Stranke demokratske akcije i Patriotske lige! Da “Arhiv Hrvatske” (treba: Hrvatski dr\u017eavni arhiv) to gradivo odjednom prebacuje “u sjedi\u0161te Slu\u017ebe sigurnosti” (\u0161to god to bilo!), iako je isto jo\u0161 2009. predao Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, i da taj nemogu\u0107i manevar izvodi iz straha od “svjetske organizacije arhivista”. Da se poziva na odgovornost Adamira Jerkovi\u0107a, \u010dovjeka koji nikad nije radio u Arhivu Bosne i Hercegovine (Na klevetu da sam kao “prvi \u010dovjek” Miroslava Tu\u0111mana krao dokumente ne \u017eelim se osvrtati, jer iz perspektive jednog hamala u tu\u0111ini osje\u0107am zapravo \u010distu zahvalnost).<\/p>\n Poseban prilog o ovome slu\u010daju emitiran je u emisiji “Mre\u017ea” Federalne televizije, 27. svibnja 2019. Zapo\u010dinje rije\u010dima “HRVATSKI GRABE\u017dLJIVCI”, a koje se odnose na Miroslava Tu\u0111mana i Ivu Lu\u010di\u0107a, koje se optu\u017euje da su pokrali spomenuto gradivo. A o pokradenome, prema ovome prilogu, u Bosni i Hercegovini ne brine nitko… Osim “jednog dijela struke” (ta, malo je re\u0107i izlizana floskuletina u bosanskoj arhivisti\u010dkoj literaturi). Pa doznajemo da je do sada (tj. do kraja svibnja 2019.!) jedino reagiralo Arhivisti\u010dko udru\u017eenje Bosne i Hercegovine. Kako ka\u017ee predsjednica Spomenka Peli\u0107, to udru\u017eenje je obavijestilo Ministarstvo civilnih poslova BiH, Arhiv Bosne i Hercegovine i Arhivsko vije\u0107e Bosne i Hercegovine. No kako se Peli\u0107 pred mikrofonom zlopati, u pomo\u0107 priska\u010de uvijek budni profesor s Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli, Izet \u0160aboti\u0107, u prilogu potpisan jedinstveno kao “biv\u0161i predsjednik Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH”. I taj \u0107e “biv\u0161i predsjednik”, sa svoje katedre za povijest, kazati kako “valja samo pokrenuti postupak” da se arhivsko gradivo vrati u Bosnu i Hercegovinu.[6]<\/a><\/p>\n Neprocjenjiva je vrijednost televizije u tomu \u0161to mo\u017eemo vidjeti \u0161to<\/em> je taj “jedan dio struke” u Bosni i Hercegovini. Dio koji o problemu obavje\u0161tava i stvarno nenadle\u017ena ministarstva (Ministarstvo civilnih poslova BiH), i mrtvoro\u0111ena savjetodavna tijela (Arhivsko vije\u0107e BiH), ali i dio koji o\u010dito ni s Arhivom Bosne i Hercegovine nema normalnu komunikaciju (Njima “biv\u0161i predsjednik Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH” \u0160aboti\u0107, u svibnju 2019. preko televizijske emisije poru\u010duje \u0161to su trebali u\u010diniti).<\/p>\n Autora ovoga teksta ne zanima je li kakav postupak povrata u me\u0111uvremenu pokrenut. Niti ho\u0107e li biti pokrenut i kakav \u0107e biti kona\u010dni ishod. Ovaj je tekst, zapravo, nastao samo zbog jednog nevjerojatnog prizora iz tuzlanskoga hotela “Mellain”, s otvaranja me\u0111unarodne konferencije “Tuzlanski arhivski dani”, koja je odr\u017eana 27. i 28. rujna 2019. godine.<\/p>\n Do ove godine, u Tuzli je odr\u017eavano godi\u0161nje arhivisti\u010dko savjetovanje pod nazivom “Arhivska praksa”, koje je uvijek pratio i izlazak novoga broja istoimenoga \u010dasopisa. Ove je godine pak odr\u017eana ta konferencija “Tuzlanski arhivski dani”, u organizaciji Dru\u0161tva arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona. Konferencija je “okupila vrsne stru\u010dnjake iz oblasti arhivistike, historije i informaciono-komunikacijskih tehnologija iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije”.[7]<\/a> Kako se mo\u017ee vidjeti iz televizijskoga priloga, a pogotovo iz mno\u0161tva fotografija plasiranih na dru\u0161tvenim mre\u017eama, na otvorenju te konferencije, u prvome redu (promatrano s lijeva na desno), sjedili su:<\/p>\n 1) Had\u017eija Had\u017eiabdi\u0107, zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine;<\/p>\n 2) Sejdalija Gu\u0161i\u0107, u tom trenutku otpu\u0161teni djelatnik Historijskoga arhiva Sarajevo;<\/p>\n 3) Silvija Babi\u0107, predsjednica Hrvatskoga arhivisti\u010dkoga dru\u0161tva;<\/p>\n 4) Dinko \u010cutura, ravnatelj Hrvatskoga dr\u017eavnoga arhiva u Zagrebu;<\/p>\n 5) Izet \u0160aboti\u0107, “biv\u0161i predsjednik Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH”;<\/p>\n 6) Omer Zuli\u0107, kao predstavnik Dru\u0161tva arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona;<\/p>\n 7) kantonalni ministar, koji \u0107e sve\u010dano otvoriti presti\u017eni skup;<\/p>\n 8) Hrvoje Stan\u010di\u0107, profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ali i \u010dlan predsjedni\u0161tva Hrvatskoga arhivisti\u010dkoga dru\u0161tva;<\/p>\n 9) jedna, autoru ovoga teksta nepoznata osoba (pretpostavljam predstavnica neke vlasti);<\/p>\n 10) Spomenka Peli\u0107, predsjednica Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH i<\/p>\n 11) Vlatka Lemi\u0107, arhivistkinja iz Zagreba, ali i biv\u0161a ravnateljica Hrvatskoga dr\u017eavnoga arhiva u Zagrebu.<\/p>\n <\/p>\n (Izvor: Facebook-stranica Dru\u0161tva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona)<\/p>\n <\/p>\n U prvome redu u sve\u010danoj dvorani, na me\u0111unarodnoj konferenciji “Tuzlanski arhivski dani”, posjedali skupa bosanski i hrvatski arhivisti! Prema onome \u0161to napisa tuzlanski novinar, zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine, iz kojega je navodno oplja\u010dkano onih 10.400 kutija arhivskoga gradiva, s biv\u0161om ravnateljicom i aktualnim ravnateljem Hrvatskoga dr\u017eavnoga arhiva, preko kojega je navodno ta plja\u010dka odra\u0111ena! “Biv\u0161i predsjednik” i aktualna predsjednica Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH, koje jedino vodi brigu o poplja\u010dkanome gradivu, s predsjednicom i \u010dlanom predsjedni\u0161tva Hrvatskoga arhivisti\u010dkoga dru\u0161tva, kojemu je neizravno imputirano uklanjanje i uni\u0161tavanje zbornika radova, kako bi se dokazi o plja\u010dki sakrili!<\/p>\n Tema konferencije “Tuzlanski arhivski dani” bila je “Elektronski zapisi kao historijski izvori \u010detvrte generacije: zna\u010daj, za\u0161tita i kori\u0161tenje”. Pred jednom tako va\u017enom temom, bosanski i hrvatski arhivisti zacijelo nisu imali kad razgovarati o nekakvim tamo “skandalima” i “plja\u010dkama stolje\u0107a”.<\/p>\n A uvjeren sam da su i \u0107evapi bili odli\u010dni!<\/p>\n <\/p>\n Andrej Rodinis<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n [1]<\/a> https:\/\/stav.ba\/hrvatska-ne-vraca-ratni-arhiv-bosni-i-hercegovini\/, objavljeno 8.4.2019.<\/p>\n [2]<\/a> Iz uvodnika 21. broju Arhivske prakse <\/em>(Tuzla 2018.), str. 4.<\/p>\n [3]<\/a> https:\/\/www.had-info.hr\/pub\/86-radovi-s-49-savjetovanja-hrvatskih-arhivista-na-plitvicama-2016.<\/p>\n [4]<\/a> http:\/\/saff.ba\/kako-je-hrvatska-ukrala-kompletnu-dokumentaciju-armije-r-bih-sda-patriotske-lige\/, objavljeno 24. svibnja 2019.<\/p>\n [5]<\/a> Jo\u0161 jednom, zbornik stoji kako stoji na internetskoj stranici Hrvatskoga arhivisti\u010dkoga dru\u0161tva: https:\/\/www.had-info.hr\/pub\/86-radovi-s-49-savjetovanja-hrvatskih-arhivista-na-plitvicama-2016.<\/p>\n [6]<\/a> http:\/\/www.federalna.ba\/bhs\/vijest\/276639\/mreza-27052019<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/Slika.jpg?resize=300%2C193&ssl=1\")
<\/a><\/p>\n
\n