U 2019. godini bilo je nekoliko uzastopnih napada na Srbe u Hrvatskoj od kojih je posljednji bio u kolovozu u Uzdolju kod Knina. Ne radi se me\u0111utim samo o konkretnim fizi\u010dkim napadima nego i nebrojenim prijetnjama i govoru mr\u017enje kojima smo svakodnevno okru\u017eeni u vidu izjava u javnosti i na dru\u0161tvenim mre\u017eama te navija\u010dkih povika i grafita \u201eUbij Srbina\u201c, na koje smo u Hrvatskoj toliko navikli da smo na\u017ealost posve indiferentni prema njima. Me\u0111utim preko brutalnog napada kod Knina nije bilo mogu\u0107e mirno prije\u0107i i uslijedile su brojne javne reakcije. Fokus medija i njihovih sugovornika bio je ve\u0107inom na izricanju stava o doga\u0111aju \u2013 njegovom javnom osu\u0111ivanju ili umanjivanju \u2013 no tom se prilikom ipak \u017eustro debatiralo i u kojoj su mjeri ti napadi rezultat \u201edru\u0161tvene klime\u201c, odnosno \u201eatmosfere u dru\u0161tvu\u201c, a koliko tek \u201epojedina\u010dni incidenti\u201c.<\/p>\n
Nakon \u0161to su polemi\u010dke rasprave i uop\u0107e pozornost javnosti pro\u0161li, a komentatori se prebacili na druge teme, va\u017eno je i dalje vra\u0107ati se tome i poku\u0161ati pru\u017eiti neke analize i obja\u0161njenja, ne samo povodom rekapitulacije godine na izmaku nego i s obzirom da se radi o velikom problemu koji ne\u0107e pro\u0107i sam od sebe. Primjerice na dru\u0161tvene mre\u017ee i grafite mo\u017eemo primijeniti rije\u010di njema\u010dkog slavista Reinharda Lauera o nasilju u hajdu\u010dkim epovima: \u201eKobno je bilo to \u0161to se nitko nije pomu\u010dio da razoru\u017ea taj eksplozivni naboj ne\u010dovje\u010dnosti skriven u tim pjesmama.\u201c (Jugoslavija i njeni povjesni\u010dari<\/em>, 2005, str. 30). To \u0107e biti lajtmotiv ove kolumne.<\/p>\n Gledamo li retrospektivno na slu\u010daj u Uzdolju, primjetno je da je u javnosti dominiralo izricanje stava umjesto pru\u017eanja obja\u0161njenja. Ni oni komentari koji su se upu\u0161tali u \u0161ira tuma\u010denja prete\u017eno nisu detaljnije ulazili u pitanje \u0161to se sve to\u010dno krije iza \u201edru\u0161tvene klime\u201c i tko sve \u2013 osim politi\u010dkih elita \u2013 i na koji na\u010din utje\u010de na kreiranje \u201eatmosfere u dru\u0161tvu\u201c. I dok su u nekim komentarima \u2013 zbog svoga odnosa prema srpskoj manjini u Hrvatskoj \u2013 op\u0107enito kriti\u010dki spomenuti \u201eneki javni intelektualci i znanstvenici\u201c (Dragan Markovina, HDZ-ova vije\u0107nica opet nam je pokazala da je ekstremisti\u010dki nacionalizam naprosto postao dio sistema, Telegram<\/em><\/a>, 4.10.2019), kao i jedan dio \u201ei novinara i politi\u010dara, i akademika i povjesni\u010dara, i biskupa i matemati\u010dara, i kipara i profesora ustavnog prava\u201c (Jurica Pavi\u010di\u0107, Kako su Srbi postali krivci za sve, Jutarnji list<\/em><\/a>, 31.8.2019), izostalo je dakako dublje razmatranje uloge povjesni\u010dara, politika povijesti i same povijesti u svemu tome. Upravo se stoga od nas povjesni\u010dara o\u010dekuje da podvrgnemo sebe same i sve ono \u0161to je dio na\u0161e profesije stru\u010dnoj analizi.<\/p>\n Vjerojatno je prva reakcija povjesni\u010dara i dijela stru\u010dne i \u0161ire javnosti zapitati se kakve veze imaju s njima napadi na Srbe, prijetnje i govor mr\u017enje. Nekoliko je me\u0111utim izravnih veza. Prva se odnosi na to \u0161to se u tim suvremenim doga\u0111ajima nedvojbeno nalazi povijesna pozadina konfliktnih hrvatsko-srpskih odnosa u 20. stolje\u0107u i nezalije\u010denih trauma i dugotrajnih posljedica Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata te njihovih instrumentalizacija, kao i kontinuiteta onog oblika nacionalizma koji nacionalni identitet gradi i u\u010dvr\u0161\u0107uje u sukobu spram drugih nacija. Time je povijest neizbje\u017eno prisutna u na\u0161oj suvremenosti.<\/p>\n Druga se veza \u2013 bitno manje uo\u010dljiva \u2013 ti\u010de politike povijesti. To je pojam koji nasu\u0161no nedostaje u debati o napadu na Srbe u Hrvatskoj i javnom govoru uop\u0107e. Ono \u0161to se u javnosti metafori\u010dki naziva \u201eatmosferom\u201c i \u201eklimom\u201c mo\u017eemo vidjeti i kao okolnosti koje su jednim dijelom rezultat dominantnih politika povijesti. Stru\u010dna i \u0161ira javnost \u010desto ne percipiraju da se iza na\u010dina na koji govorimo o pro\u0161losti nerijetko kriju odre\u0111ene politike povijesti, koje poduzimaju vrlo specifi\u010dne izbore u koje su upisane ideolo\u0161ke i vrijednosne pozicije te javne i politi\u010dke upotrebe pro\u0161losti za potrebe sada\u0161njosti.<\/p>\n Tako specifi\u010dne politike povijesti provode i politi\u010dke stranke, i dr\u017eavne vlasti i institucije, i mediji, novine i portali (npr. HRT, Ve\u010dernji list<\/em>, Jutarnji list<\/em>, Vijenac<\/em>, Novosti<\/em>, Telegram<\/em>, Index.hr<\/em>, Direktno.hr<\/em>, Narod.hr<\/em>, Antifa\u0161isti\u010dki vjesnik<\/em>, Historiografija.hr<\/em>), i Katoli\u010dka crkva i Matica hrvatska, i braniteljske i nevladine udruge (Documenta \u2013 Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u<\/em>, Inicijativa mladih za ljudska prava<\/em>), kao i znanstveno-obrazovne institucije (poput HAZU, Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, Instituta dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Hrvatskog instituta za povijest i Odjela za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru).<\/p>\n Treba osvijestiti da svi provode neku vrstu politike povijesti i da ju se mo\u017ee komentirati, analizirati i poku\u0161ati (pre)oblikovati. Potrebno je isto tako ukazivati da neke politike povijesti dominiraju te imaju ve\u0107i politi\u010dki i dru\u0161tveni utjecaj, dok su druge marginalizirane. Ne sla\u017eem se dakle s izjedna\u010davanjem i uspostavljanjem simetrije po kojoj su problemati\u010dni i (krajnja) desnica i (krajnja) ljevica te njima usporedive politike povijesti i povjesni\u010dari jer su ideolo\u0161ke pozicije u hrvatskom dru\u0161tvu itekako asimetri\u010dno hijerarhizirane i neke od njih imaju bitno ve\u0107i utjecaj i konzekvence.<\/p>\n U \u010demu je dakle problem s politikama povijesti i napadima na Srbe u Hrvatskoj? Pa u tome \u0161to su dominantne politike povijesti u hrvatskom dru\u0161tvu ve\u0107 dugo eksplicitno ili implicitno antagoniziraju\u0107e prema Srbima. Komemoracije vezane uz Domovinski rat \u2013 primjerice Oluju \u2013 ne uklju\u010duju iskustvo hrvatskih Srba. \u0160tovi\u0161e, \u010desto iz njih proizlazi da se sve Srbe ili sve pripadnike srpske nacionalne manjine, \u010dak i djecu ro\u0111enu nakon rata, izjedna\u010dava s ratom, odgovorno\u0161\u0107u za njega i po\u010dinjenim ratnim zlo\u010dinima. Na isti na\u010din dominantna politika povijesti u Srbiji isklju\u010duje ratno iskustvo Hrvata. Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u i vlastitim zlo\u010dinima potrebno je naravno i u Srbiji i u Hrvatskoj, i kod Srba i kod Hrvata, izbjegavaju\u0107i pojednostavljena izjedna\u010davanja i druge uobi\u010dajene retori\u010dke strategije odbacivanja odgovornosti.<\/p>\n No ne samo kod obilje\u017eavanja Oluje kao Dana pobjede nego i Dana sje\u0107anja na \u017ertvu Vukovara izostaje razumijevanje da prevladavaju\u0107a politika povijesti koja se pritom provodi \u2013 osna\u017eena progla\u0161enjem dana pada Vukovara 18. studenog praznikom i planiranim zakonom o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta \u2013 svodi cijelu suvremenost na ratnu traumu i zamrzava daljnji razvoj grada. Izostaje shva\u0107anje da samorazumljivo odavanje po\u010dasti brojnim \u017ertvama mo\u017ee na\u010dinom na koji se politika povijesti vodi u Vukovaru \u2013 primjerice od strane gradona\u010delnika Ivana Penave \u2013 imati za posljedicu daljnje generalizacije, podjele i isklju\u010divanja Srba ili njihovih iskustava. Reakcija na to je da i Srbi \u2013 i mladi i djeca me\u0111u njima \u2013 nastavljaju sebe same isklju\u010divati iz hrvatskog dru\u0161tva ili antagonizirati prema Hrvatima. Treba stoga uzeti u obzir sljede\u0107e: \u201eIndividua koja je dio zajednice koja je u jednom \u010dasu bila \u017ertva dehumanizacije, zbog empatije prema vlastitoj grupi i nepravdi koja je pojedincima unutar grupe nanesena, u drugom \u010dasu mo\u017ee biti ona koja dehumanizira Drugoga.\u201c (Jelena Markovi\u0107, Ubojite \u0161utnje? Mr\u017enja, strah i njihove \u0161utnje, Naracije straha<\/em>, 2019, str. 109)<\/p>\n Nakon povijesti i politika povijesti, tre\u0107a se veza s napadima na Srbe \u2013 koja se \u010dini najmanje uo\u010dljivom \u2013 odnosi na povjesni\u010dare. Odgovornost povjesni\u010dara sadr\u017eana je u tome \u0161to su povjesni\u010dari, uz politologe i druge stru\u010dnjake, pozvani sudjelovati u spomenutom komentiranju, analiziranju i (pre)oblikovanju politika povijesti te uop\u0107e odnosa prema osjetljivim povijesnim temama i njihovoj prisutnosti u na\u0161oj sada\u0161njosti. Smatram da povjesni\u010dari u cjelini nisu poku\u0161ali javno preokrenuti dominantne politike povijesti i re\u0107i da je potrebno \u010duti i iskustvo hrvatskih Srba, da hrvatsko-srpski odnosi nisu samo povijest sukoba i da se \u0107irilica ne mo\u017ee svoditi na \u201eagresorsko pismo\u201c. Nasuprot tome, povjesni\u010dari nerijetko javno nagla\u0161avaju \u2013 naprimjer u polemikama o nastavi povijesti \u2013 da je Hrvatska nacionalna dr\u017eava (\u201epredlo\u017eeni gimnazijski kurikul nastavnog predmeta Povijesti protivan je ideji stvaranja koherentnog nacionalnog narativa, a time i temeljne vrednote Republike Hrvatske kao nacionalne dr\u017eave\u201c, priop\u0107enje<\/a> Odjela za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, 2019), na na\u010din da to podrazumijeva privilegiranje dominantnog pogleda ve\u0107inske nacije i isklju\u010divanje manjinskog iskustva.<\/p>\n Neki \u0107e istaknuti da povjesni\u010dari ipak nemaju tako va\u017enu ulogu u dru\u0161tvu i da se ne mogu javnim djelovanjem izboriti za promjene jer klju\u010dnu ulogu imaju politi\u010dke elite i da je odgovornost za politike povijesti upravo na njima, kao i da su povjesni\u010dari (uz politi\u010dare, suce, novinare, aktiviste, svjedoke, suvremenike i druge) tek jedna dru\u0161tvena skupina koja radi s povije\u0161\u0107u te da se zbog toga primarno trebaju baviti svojim znanstvenim i nastavnim radom. No povjesni\u010dari ipak djeluju u znanstvenim i obrazovnim institucijama koje svojim politikama povijesti \u2013 zajedno s drugim dr\u017eavnim institucijama i dru\u0161tvenim akterima \u2013 \u010dine dio ukupnih politika povijesti i utje\u010du na one me\u0111u njima koje su dominantne. Povijest je \u2013 osobito u poslijeratnim dru\u0161tvima \u2013 jedna od sredi\u0161njih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih tema, i to kontinuirano prijeporna. Pritom nije rje\u0161enje, kako se \u010desto mo\u017ee \u010duti, da treba kona\u010dno prestati govoriti o usta\u0161ama i partizanima, odnosno ratovima, ve\u0107 je za razliku od toga potrebno na\u0107i adekvatnu politiku povijesti: integriraju\u0107u, odr\u017eivu, razvojnu. Zbog takve sveprisutne va\u017enosti povijesti u Hrvatskoj, povjesni\u010dari itekako imaju pristup javnosti te se njihovi pojedina\u010dni javni istupi i zajedni\u010dka priop\u0107enja obavezno prenose u svim medijima i imaju znatan odjek.<\/p>\n Odjek koji imaju povjesni\u010dari mogu\u0107e je ilustrirati jo\u0161 jednim primjerom. U medijima je krajem kolovoza opravdano veliku pozornost dobilo iznimno degutantno pismo s prijetnjama smr\u0107u povjesni\u010daru Hrvoju Klasi\u0107u zbog kritika suvremene upotrebe pozdrava \u201eZa dom spremni\u201c. Naviknuti na stalne prijetnje uglavnom ih ne uzimamo ozbiljno smatraju\u0107i izme\u0111u ostalog da su takve prijetnje ili spomenuti fizi\u010dki napadi djelo beskrupuloznih huligana, nepismene rulje, iracionalnih pojedinaca. Upravo suprotno, kao \u0161to pokazuje historiografija o dru\u0161tvenom protestu, akteri koji tom prilikom vr\u0161e simboli\u010dko ili fizi\u010dko nasilje ne pona\u0161aju se iracionalno, ve\u0107 s uvjerenjem u odre\u0111enu opravdanost onoga \u0161to rade.<\/p>\n Tako se u spomenutom pismu \u2013 u kojem se uz Klasi\u0107a prozivaju Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina i Dragan Markovina \u2013 anonimni autori potpisani kao \u201eusta\u0161e\u201c u jednom dijelu pozivaju na povjesni\u010dare Nikicu Bari\u0107a (za slu\u010daj Diane Budisavljevi\u0107) i Marija Jareba (za ocjenu Klasi\u0107a). Dakako da Bari\u0107 i Jareb nisu upu\u0107ivali prijetnje Klasi\u0107u \u2013 kao \u0161to povjesni\u010dari u Hrvatskoj nisu naravno pozivali da se bilo kome prijeti ili da ga se napadne \u2013 stoga se njih dvojicu ovdje (zlo)upotrijebilo. No taj detalj pokazuje da se o\u010dito itekako \u010dita ono \u0161to povjesni\u010dari i drugi javno ka\u017eu te da se oni koji izravno prijete ipak posredno pozivaju na povjesni\u010dare: \u201eTi si \u201erespektabilni\u201c povjesni\u010dar u tebi dragoj \u010detni\u010dkoj Srbiji, tamo si uvijek dobro do\u0161ao. Ovdje u Hrvatskoj si jedan obi\u010dni aktivist kako je to izvrsno primijedtio povjesni\u010dar Mario Jareb.\u201c (Prijetnje povjesni\u010daru Klasi\u0107u, Historiografija.hr<\/em><\/a>, 28.8.2019). Bilo bi dobro da su i Jareb i Bari\u0107 dali izjavu kojom se protive upotrebi njihovog imena za izricanje prijetnji i iskazali profesionalnu solidarnost sa Klasi\u0107em. Sli\u010dno onoj konkretnoj i simboli\u010dkoj gesti koju je u\u010dinio Ivo Lu\u010di\u0107 2015. kada je, iako se s njim ne sla\u017ee, branio Klasi\u0107a od Kelemin\u010devih prozivki na tribini na Fakultetu politi\u010dkih znanosti u Zagrebu.<\/p>\n Mogu\u0107e je navesti i druge primjere kada povjesni\u010dari (kao i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107) daju intervjue notornom Hrvatskom tjedniku<\/em> u kojem se demonizira, dehumanizira ili \u010dak izravno prijeti ve\u0107 spomenutim povjesni\u010darima, kao i Srbima i drugima, te se zapitati nije li to davanje odre\u0111enog legitimiteta svima onima koji su im spremni prijetiti ili ih \u010dak napasti. Iako znaju da su prijetnje i napadi ka\u017enjivi, oni koji su ih pripravni poduzeti zasigurno ne misle da \u010dine ne\u0161to toliko krivo ra\u010dunaju\u0107i na istovjetnost stavova s onim dijelom politi\u010dara, dru\u0161tvenih skupina i javnosti, politika povijesti i povjesni\u010dara koji su nekoga ozna\u010dili kao neistomi\u0161ljenika, protivnika, aktivista, izdajnika ili neprijatelja. U prilog im ide i to \u0161to se, kako je rekao Laurer, \u201enitko nije pomu\u010dio da razoru\u017ea taj eksplozivni naboj ne\u010dovje\u010dnosti\u201c.<\/p>\n Zato bi odgovornost povjesni\u010dara bila da ka\u017eu javnosti da postoje razli\u010dite interpretacije pojedinih povijesnih zbivanja i da se s onim povjesni\u010darima s kojima se nikako ne sla\u017eu treba sukobljavati oko njihovih tvrdnji i argumenata, a ne zato \u0161to to uop\u0107e govore. Nasuprot tome, \u010desto povjesni\u010dari na razli\u010dite na\u010dine simboli\u010dki isklju\u010duju povjesni\u010dare ili druge stru\u010dnjake. Primjerice Ivo Lu\u010di\u0107, kojeg sam pohvalio kad je na\u010delno stao u obranu Klasi\u0107a, napisao je da knjigom Rat i mit<\/em> \u201eDejan Jovi\u0107 grubo negira istinu o Domovinskom ratu\u201c (Globus<\/em><\/a>, 19.1.2018), a Ante Nazor izjavio da su vojnici HOS-a \u201edragovoljno odlazili tamo gdje su borbe bile najte\u017ee, tamo gdje mnogi koji moraliziraju o njihovim motivima nisu imali hrabrosti ni domoljublja biti\u201d (Jesu li HOS Keleminec, Skejo i \u2018ZDS\u2019 ili ratnici iza kojih nema repova ratnih zlo\u010dina?, Ve\u010dernji list<\/em><\/a>, 16.9.2019). Osim toga, povjesni\u010darima koji su branili suvremenu upotrebu \u201eZa dom spremni\u201c na obilje\u017ejima HOS-a moglo bi se prigovoriti da time, izme\u0111u ostalog, doprinose spomenutom isklju\u010divanju manjinskog iskustva koje taj usta\u0161ki pozdrav ima za Srbe, \u017didove i Rome. Netko \u0107e re\u0107i da postupci simboli\u010dkog isklju\u010divanja dolaze sa svih strana politi\u010dkog spektra, no odgovorio bih na to ve\u0107 spomenutom napomenom da odre\u0111ene politike ipak prevladavaju i imaju ve\u0107e dru\u0161tvene posljedice, kao \u0161to svjedo\u010de slu\u010dajevi navedenih prijetnji povjesni\u010darima i napada na Srbe.<\/p>\n Zaklju\u010dno tvrdim dakle da ne samo postoji veza izme\u0111u povjesni\u010dara i politike povijesti nego i da povjesni\u010dari i dominantne politike povijesti utje\u010du na javne stavove i postupke pojedinaca i grupa. Povijest, politike povijesti i povjesni\u010dari su preko politi\u010dkih i medijskih posredovanja, osobnih i kolektivnih sje\u0107anja itekako prisutni u javnosti i svepro\u017eimno prodiru do ljudi. Naravno, mnogo je razloga da bismo objasnili napade na Srbe u Hrvatskoj. Radi se o puno dubljim uzrocima koji nisu samo rezultat povijesnog bremena i antagoniziraju\u0107ih politika povijesti u kojima u odre\u0111enoj mjeri sudjeluju i povjesni\u010dari nego i odgovornosti politi\u010dkih elita, politi\u010dkoj kulturi, kulturi nasilja (Darko Dukovski, \u017divimo u kulturi nasilja, Glas Slavonije<\/em><\/a>, 7.9.2019) i nizu drugih razloga koji nastavljaju biti i dalje prisutni. Kao humanisti\u010dki i dru\u0161tveni znanstvenici umjesto pomalo neodre\u0111eno o \u201edru\u0161tvenoj klimi\u201c i \u201eatmosferi u dru\u0161tvu\u201c trebamo govoriti upravo o njima. Kao pak povjesni\u010dari trebamo posebno govoriti o politikama povijesti i dru\u0161tvenoj odgovornosti povjesni\u010dara, bez obzira \u0161to \u0107emo neizbje\u017eno razli\u010dito gledati na njih.<\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n Prva verzija kolumne izlo\u017eena je pod naslovom \u201eJesu li politike povijesti i povjesni\u010dari (su)odgovorni za napade na Srbe u Hrvatskoj?\u201c na znanstvenom kolokviju \u201cPovijest u javnom prostoru: stanje i perspektive\u201c odr\u017eanom 6. prosinca 2019. u Zagrebu.<\/em><\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n Povodom prijepora o upotrebi \u0107irilice u Vukovaru<\/strong><\/p>\n Povodom prijepora o upotrebi \u0107irilice u Vukovaru<\/a><\/p><\/blockquote>\n