Izdava\u010d TIM press objavio je 2019. godine hrvatsko izdanje knjige Hanne Arendt \u201cLjudi u mra\u010dnim vremenima\u201d (preveo s engleskog Sr\u0111an Dvornik) u kojoj autorica pi\u0161e o G. E. Lessingu, R. Luxemburg, A. G. Roncalliju, K. Jaspersu, I. Dinesenu, H. Brochu, W. Benjaminu, B. Brechtu, W. Gurianu, R. Jarrellu.<\/p>\n
<\/p>\n
—<\/p>\n
<\/p>\n
Termin \u201emra\u010dna vremena\u201c posu\u0111ujem iz Brechtove \u010duvene pjesme Potomstvu<\/em>, koja spominje nered i glad, pokolje i kolja\u010de, ogor\u010denje zbog nepravde i o\u010daj \u201ekad je bilo samo krivde, bez ogor\u010denja\u201c, opravdanu mr\u017enju koja te ipak poru\u017enjuje, utemeljeni gnjev od kojeg glas postaje hrapav. Sve je to bilo sasvim stvarno jer se doga\u0111alo javno; nije u tome bilo ni\u010dega tajnog ni tajanstvenog. Ipak, nipo\u0161to nije bilo svima vidljivo niti lako uo\u010dljivo; jer sve do trenutka kada je katastrofa svladala sve i svakoga, skrivale su ga ne stvari iz stvarnosti, nego vrlo djelotvoran i dvosmislen govor gotovo svih slu\u017ebenih predstavnika koji su, bez prekida i uz mnogo domi\u0161ljatih varijacija, obja\u0161njenjima u\u0161utkivali neugodne \u010dinjenice i opravdane brige.<\/p>\n \u201eMra\u010dna vremena\u201c, u \u0161irem smislu koji ovdje predla\u017eem, kao takva nisu identi\u010dna \u010dudovi\u0161nostima 20. stolje\u0107a koja su doista ne\u0161to grozno novo. Mra\u010dna vremena, nasuprot tome, ne samo \u0161to nisu nova, ona nisu rijetkost u povijesti, premda su mo\u017eda bila nepoznata u Americi, u kojoj je i u pro\u0161losti i u sada\u0161njosti bilo podosta zlo\u010dina i katastrofa. Da \u010dak i u najmra\u010dnijim vremenima imamo pravo o\u010dekivati neku svjetlost, da je lako mogu\u0107e da ta svjetlost potekne ne toliko iz teorija i pojmova koliko iz nesigurnog, treperavog, \u010desto slabog sjaja koji \u0107e neki mu\u0161karci i \u017eene u svojim \u017eivotima i svojim djelima upaliti u svim okolnostima i njime osvijetliti vrijeme koje im je dano na zemlji \u2013 ta je uvjerenost nejasna pozadina na kojoj su ocrtani ovi profili. O\u010di koje su toliko navikle na tamu kao na\u0161e, te\u0161ko \u0107e mo\u0107i razaznati je li njihovo svjetlo \u2013 svjetlo svije\u0107e ili svjetlo blije\u0161te\u0107eg sunca. No \u010dini mi se da je takvo objektivno vrednovanje sporedno i mo\u017ee ga se mirno prepustiti potomstvu. <\/p>\n Jednakost pred zakonom \u010diji standard obi\u010dno usvajamo za moralne prosudbe nije apsolutna. Svaki sud otvoren je za oprost, svaki \u010din su\u0111enja mo\u017ee se promijeniti u \u010din opra\u0161tanja; suditi i opra\u0161tati samo su dvije strane istog nov\u010di\u0107a. Ali te dvije strane slijede razli\u010dita pravila. Veli\u010danstvo zakona zahtijeva da budemo jednaki \u2013 da vrijede samo \u00a0djela, a ne osoba koja ih je po\u010dinila. \u010cin opra\u0161tanja, nasuprot tome, u obzir uzima osobu; nijedno pomilovanje ne ispri\u010dava ubojstvo ili kra\u0111u, nego samo ubojicu ili kradljivca. Uvijek opra\u0161tamo nekome, a nikada ne\u0161to, i to je razlog \u0161to ljudi misle da samo ljubav mo\u017ee opra\u0161tati. No, s ljubavlju ili bez nje, opra\u0161tamo radi osobe, i premda pravda zahtijeva jednakost svih, milost ustraje na nejednakosti koja podrazumijeva da svaki \u010dovjek jest, ili bi trebao biti, vi\u0161e od bilo \u010dega \u0161to je u\u010dinio ili postigao.<\/p>\n * * *<\/p>\n Bijeg iz svijeta u mra\u010dnim vremenima nemo\u0107i uvijek se mo\u017ee opravdati pod uvjetom da se ne ignorira zbilju, nego je se neprestano priznaje kao ono od \u010dega se mora bje\u017eati. Kad ljudi odaberu tu mogu\u0107nost, i privatnost mo\u017ee zadr\u017eati nipo\u0161to bezna\u010dajnu stvarnost, premda ostaje nemo\u0107na. Samo je bitno da shva\u0107aju da se realnost te stvarnosti ne sastoji u njezinoj duboko osobnoj noti, kao ni da ne proizlazi iz privatnosti kao takve, nego iz svijeta iz kojeg su pobjegli. Moraju pamtiti da su stalno u bijegu i da je njihov bijeg zapravo zbilja u kojoj se svijet izra\u017eava. * * *<\/p>\n <\/p>\n Hannah Arendt (Hannover, 1906. \u2013 New York, 1975.) ameri\u010dko-njema\u010dka je filozofkinja i politologinja.<\/p>\n Studirala je na sveu\u010dili\u0161tima u Marburgu, Freiburgu i Heidelbergu, gdje je 1928. doktorirala. Po dolasku nacista na vlast 1933. napustila je Njema\u010dku, a od 1940. \u017eivjela je u SAD-u. Uz ostalo, predavala je na Sveu\u010dili\u0161tu u Chicagu i na New School for Social Research u New Yorku. Arendt je svjetski priznata kao jedna od najva\u017enijih politi\u010dkih filozofkinja dvadesetog stolje\u0107a, a brojne knjige i \u010dlanci koje je napisala trajno su utjecali na politi\u010dku teoriju. Najzna\u010dajnija njezina djela su Mi izbjeglice<\/em> (1943.), Izvori totalitarizma<\/em> (1951.), Vita activa<\/em> (1958.), Eichmann u Jeruzalemu: Izvje\u0161taj o banalnosti zla<\/em> (1963.) i Ljudi u mra\u010dnim vremenima<\/em> (1968.).<\/p>\n U izdanju TIM pressa, 2017. godine objavljen je hrvatski prijevod knjige Pisma od 1925. do 1975. i druga svjedo\u010danstva<\/em> (H. Arendt i M. Heidegger).<\/p>\n <\/p>\n
\nHannah Arendt<\/p>\n
\nUlomci iz knjige<\/p>\n