{"id":17415,"date":"2019-11-16T12:11:57","date_gmt":"2019-11-16T12:11:57","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=17415"},"modified":"2019-11-16T12:14:19","modified_gmt":"2019-11-16T12:14:19","slug":"luka-pejic-pola-stoljeca-hobsbawmove-knjige-bandits-1969","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=17415","title":{"rendered":"Luka Peji\u0107, “Pola stolje\u0107a Hobsbawmove knjige ‘Bandits’ (1969.)”"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Pola stolje\u0107a od pojave Hobsbawmovih bandita<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Iako je mo\u017eda ostao zapam\u0107en kao tvorac \u010duvene trilogije posve\u0107ene \u201edugom\u201c 19. stolje\u0107u, po\u010detke Hobsbawmove me\u0111unarodne akademske afirmacije prvenstveno ve\u017eemo uz historiju odozdo i njegovu, za ono vrijeme, iznimno svje\u017eu analizu raspr\u0161enih fragmenata socijalnog banditizma. Deset godina nakon \u0161to je potpisao studiju Primitive Rebels <\/em>(1959.), Hobsbawm je objavio knjigu jednostavnog, ali vrlo intrigantnog naslova, Bandits <\/em>(1969.). Pola stolje\u0107a kasnije, poslije nebrojenih radova napisanih prema modelu koji je predlo\u017eio ovaj britanski povjesni\u010dar, kao i vi\u0161e ili manje uspje\u0161no artikuliranih argumenata usmjerenih prema osporavanju predlo\u017eenog analiti\u010dkog okvira, Hobsbawmovi \u201ebanditi\u201c i dalje plijene pozornost istra\u017eiva\u010da, ali i \u0161ireg \u010ditateljstva.<\/p>\n

Kako je eksplicitno navedeno u drugom poglavlju, u fokusu ove Hobsbawmove knjige nalaze se odre\u0111eni oblici individualne ili kolektivne pobune unutar selja\u010dkih, predmodernih dru\u0161tava diljem svijeta. Prema klju\u010dnoj tezi autora, seljaci-odmetnici oduvijek su bili objekti ambivalentne socijalne percepcije. Naime, dok su ih veleposjednici i predstavnici dr\u017eavnih vlasti svojevremeno smatrali zlo\u010dincima, za \u0161ire narodne mase oni su bili \u201eheroji, prvaci, osvetnici, borci za pravdu, mo\u017eda \u010dak i predvodnici oslobo\u0111enja, a u svakom slu\u010daju ljudi kojima se trebalo diviti, pomagati i podupirati ih\u201c (str. 19-20).[i]<\/a> Za Hobsbawma, banditi (od tal. bandito<\/em>) su svojevrsni simptomi krize ili tenzija unutar njihovih dru\u0161tava, poput gladi, bolesti, ratova i sl. \u201eBanditizam sam po sebi ne predstavlja program za selja\u010dka dru\u0161tva, ve\u0107 oblik samopomo\u0107i za bijeg iz njih u odre\u0111enim okolnostima\u201c, navodi autor (29). U svojoj sr\u017ei, mit o banditima, konstruiran kroz selektivan proces idealizacije njihovih postupaka, usmenu predaju ili folklor, po\u010diva u zamislima o redistribuciji dostupnih dobara i pravdi za siroma\u0161ne. \u201eVe\u0107ina siromaha bili su seljaci, kao \u0161to su uvelike bili i oni koji bi postali banditi\u201c, podsje\u0107a Hobsbawm (171). S druge strane, kada je rije\u010d o njihovom konkretnom djelovanju, gotovo nikada u pitanju nisu bili progresivni modernisti\u010dki zahtjevi svojstveni, primjerice, revolucionarnim platformama sa socijalisti\u010dkim predznakom kasnog 19. ili 20. stolje\u0107a. Naprotiv, kroz djelovanje ruralnih odmetnika, odre\u0111eno organizacijsko-ideolo\u0161kim arhaizmima, manifestirao se primitivan protest za uspostavljanje \u201estarih pravica\u201c (60). Samim time, vojni i politi\u010dki potencijal ovih \u201erevolucionarnih tradicionalista\u201c (31) uvijek je bio iznimno ograni\u010den.<\/p>\n

Jasno je kako fenomen banditizma mo\u017ee biti razumljiv jedino u korelaciji s historijom mo\u0107i, tj. razvoja kontrolnih mehanizama dr\u017eava i drugih represivnih centara. Pozicija bandita spram vlasti nikada nije bila jednodimenzionalna, pa tako Hobsbawm upu\u0107uje na brojne nijanse i specifi\u010dnosti ovog odnosa. Odmetni\u010dke \u010dete ili hajduci nisu odbacivali sve oblike politi\u010dkog autoriteta, stoga su \u010dak bili spremni privremeno sura\u0111ivati s lokalnim du\u017enosnicima, sporazumno se suprotstavljaju\u0107i nekoj tre\u0107oj strani (78, 98). Dru\u0161tveno pozicioniranje bandita postaje slo\u017eenije, uzmemo li u obzir sljede\u0107u Hobsbawmovu opasku: \u201eU isto vrijeme, bandit je neizbje\u017eno upleten u mre\u017eu bogatstva i mo\u0107i jer, za razliku od ostalih seljaka, on stje\u010de bogatstvo i ostvaruje mo\u0107. On je jedan od nas<\/em> koji je u konstantnom procesu povezivanja s njima<\/em>. \u0160to je uspje\u0161niji kao bandit, sve vi\u0161e postaje predstavnikom i prvakom siroma\u0161nih, ali i dijelom sustava bogatih\u201c (95). \u0160tovi\u0161e, u knjizi se navode zanimljivi primjeri vladara, u Etiopiji, Kini i drugdje, koji su karijere svojedobno zapo\u010deli upravo kao odmetnici (10-11).<\/p>\n

Hobsbawm je poku\u0161ao, barem na\u010delno, kategorizirati bandite u tri skupine, a to su: plemeniti plja\u010dka\u0161i (noble robbers<\/em>, poput Robina Hooda), hajduci (specifi\u010dne primitivne gerilske jedinice), te osvetnici (avengers<\/em>), kao \u0161to je bio \u010duveni brazilski odmetnik Lampi\u00e3o[ii]<\/a> (23). Ovoj podjeli, te nizu popratnih karakteristika, pridru\u017eio je i prijedlog periodizacije historije banditizma s obzirom na socijalne okolnosti. U prvoj fazi, kako tvrdi, odmetni\u0161tvo predstavlja reakciju na inicijalno uklju\u010divanje tradicionalnih ruralnih dru\u0161tava u klasne dr\u017eavne re\u017eime, vi\u0111ene iz perspektive selja\u0161tva kao strane silnice. Slijedi vrijeme lokalne i globalne transformacije banditizma u kontekstu uspona kapitalizma, uz popratne izljeve revolta prema udaljenim organima vlasti ili kreditnim institucijama koje su male zemljoposjednike nepovratno povezale sa \u0161irim tr\u017ei\u0161tem. Osvr\u0107u\u0107i se na niz pojava, od Balkana i Anatolije do Argentine i Kolumbije, Hobsbawm je uo\u010dio kako je brojnim banditskim pojavama zajedni\u010dki bio otpor prema nametanju izvanjskog autoriteta i kapitala (9). U kona\u010dnici, uspje\u0161no provedena modernizacija, kao kombinacija ekonomskog razvoja, formiranja u\u010dinkovitih na\u010dina komunikacije i administrativne mre\u017ee, postaje dokidaju\u0107i \u010dimbenik za banditizam koji cvjeta u socijalnim okolnostima li\u0161enima ovih elemenata (22).<\/p>\n

Nedugo nakon objavljivanja knjige, provokativne i dalekose\u017ene teze koje je Hobsbawm iznio u Bandits <\/em>postale su predmetom akademske fascinacije, ali i nepopustljive kritike. Hobsbawm je prozivan zbog metodolo\u0161ki dvojbenih utemeljenja istra\u017eivanja koje je, kako primje\u0107uje Luka \u0160e\u0161o,[iii]<\/a> uvelike bilo oslonjeno na fiktivnu literaturu (pjesme, epovi, balade itd.), te izvore inspirirane folklorom, a ne institucionaliziranoj, arhivskoj dokumentaciji. Vjerodostojnost takvih vrela dovo\u0111ena je u pitanje i s obzirom na problem selektivnosti kolektivnog sje\u0107anja, ali i poziciju promatra\u010da koji su, u mnogim slu\u010dajevima, bili pripadnici srednje klase bez pravih doticaja sa stvarno\u0161\u0107u bandita. Svakako je najpoznatija kritika Hobsbawmovog modela socijalnog banditizma napisana od strane nizozemskog antropologa, Antona Bloka 1972. godine.[iv]<\/a> U najkra\u0107im crtama, Blok je zauzeo stajali\u0161te kako li\u010dnosti poput Robina Hooda imaju vrlo malo veze s dru\u0161tvenom realno\u0161\u0107u nekog okru\u017eenja, dr\u017ee\u0107i da takav mit egzistira isklju\u010divo u glavama \u010dlanova odre\u0111ene zajednice. Blok je pod upitnik doveo i (prenagla\u0161eni) klasno-protestni karakter banditizma, Hobsbawmovo vi\u0111enje politi\u010dnosti hajduka, te generalnu kategorizaciju odmetnika i njihovu jasnu distinkciju spram drugih kriminalnih skupina. Kako god bilo, Hobsbawm je Blokove opaske o\u010digledno do\u017eivio kao konstruktivnu kritiku, stoga je uz nadolaze\u0107a izdanja knjige objavljivan i njegov podu\u017ei odgovor spomenutom nizozemskom stru\u010dnjaku, napisan na dvadesetak stranica. Upravo je na ovaj na\u010din Hobsbawm dobio mogu\u0107nost dodatne elaboracije teze, poja\u0161njavaju\u0107i sve nedore\u010dene aspekte jednog od svojih najranijih zapa\u017eenih djela. Tridesetak godina nakon objavljivanja prvog izdanja knjige, zahvalio se \u0161irokom krugu \u010ditatelja, me\u0111u kojima su bili i mezoameri\u010dki militantni aktivisti posve\u0107eni vlastitim borbama 1970-ih. \u201eTo ne zna\u010di da je analiza predstavljena u Banditima <\/em>to\u010dna. No mo\u017ee ohrabriti \u010ditatelje knjige kako ona predstavlja ipak ne\u0161to vi\u0161e od vje\u017ebe u antikvarijanizmu ili akademskoj spekulaciji. Robin Hood, \u010dak i u svojim najtradicionalnijim oblicima, i dalje ne\u0161to zna\u010di u dana\u0161njem svijetu te ljudima poput ovih meksi\u010dkih seljaka. Takvih je mnogo. I oni zavre\u0111uju znati.\u201c (199), zapisao je.<\/p>\n

Nastoje\u0107i ponuditi \u0161to uvjerljiviju sintezu historije socijalnog banditizma, Hobsbawm je pisao o sli\u010dnim pojavama u nizu zemalja, na gotovo svim kontinentima. Samim time, njegova poja\u0161njenja nisu mogla obuhvatiti sve mikrohistorijske nijanse i specifi\u010dnosti nekog konteksta, \u0161to je potaknulo brojne povjesni\u010dare da specijalisti\u010dki pro\u0161ire, afirmiraju ili ospore Hobsbawmove komentare o odmetni\u0161tvu na podru\u010dju odre\u0111enih dr\u017eava. S vremenom, objavljene su studije o banditizmu u Zimbabveu i Mozambiku, Brazilu, Kini, Angoli, Kubi, Maleziji, Dominikanskoj Republici, SAD-u, Litvi, Turskoj, itd.[v]<\/a> Neovisno o neujedna\u010denim stavovima povjesni\u010dara, sociologa ili antropologa o ovoj teoriji, socijalni banditizam nedvojbeno je postao globalni akademski fenomen. Imaju\u0107i to na umu, pomalo je nevjerojatno da knjiga Bandits <\/em>i dalje nije prevedena na hrvatski jezik, iako je to u\u010dinjeno s gotovo svim preostalim relevantnim naslovima ovog autora. Na kraju krajeva, model socijalnog banditizma u svojim su \u010dlancima propitivali tek rijetki istra\u017eiva\u010di s ovih prostora. U tom je smislu neizostavno ime Miroslava Berto\u0161e koji je, pi\u0161u\u0107i o istarskom razbojni\u0161tvu u 17. i 18. stolje\u0107u, Hobsbawmovu sintagmu opisao kao \u201euspje\u0161nu i prikladnu\u201c, uz napomenu kako ju on sam koristi \u201eu pro\u0161irenom i izmijenjenom zna\u010denju, donekle prilago\u0111enom istarskim prilikama\u201c.[vi]<\/a> Osim njega, studiju o \u201eprimitivnim pobunama\u201c na podru\u010dju Banske Hrvatske krajem 19. stolje\u0107a objavio je Stefano Petrungaro, pozivaju\u0107i se na Hobsbawmove teze kao svoje djelomi\u010dno teorijsko upori\u0161te.[vii]<\/a> Kada se sve zbroji i oduzme, lako je zaklju\u010diti da je analiza socijalnog banditizma uglavnom zaobi\u0161la Hrvatsku, iako je ostavljeno i vi\u0161e nego dovoljno prostora za takva istra\u017eivanja. Uostalom, Hobsbawm je me\u0111u referencama naveo tek \u0161a\u010dicu izvora koji su obuhvatili podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavije.[viii]<\/a> Na tragu navedenog, mogu\u0107e je primijetiti kako \u010dak niti vi\u0161edesetljetna fascinacija Jovanom Stanisavljevi\u0107em \u010carugom nije polu\u010dila rad koji bi ovog poznatog slavonskog razbojnika kriti\u010dki postavio u okvire Hobsbawmove teorije.[ix]<\/a><\/p>\n

Iako je originalno izdanje knjige Bandits <\/em>svjetlo dana ugledalo prije pola stolje\u0107a, ve\u0107 je re\u010deno kako su nadolaze\u0107e ina\u010dice omogu\u0107ile Hobsbawmu da revidira i dopuni svoju argumentaciju. Upravo je u posljednjem izdanju, onom iz 2001. godine, priznao kako je s pravom kritiziran s obzirom na inicijalno ograni\u010davanje pojave socijalnog banditizma na predmoderna agrarna dru\u0161tva. Imaju\u0107i na umu takve opaske, u obzir je uzeo tvrdnje kako nije nu\u017eno i\u0161\u010dezavanje navedenog fenomena s razvojem moderniziranog prijevoza, komunikacija ili represivnih mehanizama. Ba\u0161 naprotiv, prema nekim autorima, mogu se javiti i opstati novi oblici socijalnog banditizma, adaptirani sasvim druga\u010dijim okolnostima tehnoznanstvenog svijeta (183). Hobsbawm je dao do znanja kako se unutar prevladavaju\u0107e kapitalisti\u010dke paradigme transformirala i uloga bandita, ali je i podsjetio da je njega prvenstveno zanimala analiza \u201eovog starog i rasprostranjenog fenomena\u201c, a ne poku\u0161aji obrazlaganja mogu\u0107ih uvjeta u kojima bi on mogao o\u017eivjeti (184, 188). Ipak, domi\u0161ljate reference na popularnu kulturu, od Johna Waynea i Akira Kurosawe do Batmana, poslu\u017eile su mu kako bi dodatno aktualizirao \u010ditavo pitanje, ostavljaju\u0107i novoj generaciji istra\u017eiva\u010da sasvim dovoljno manevarskog prostora za eventualno propitivanje socijalnog banditizma u okvirima neoliberalnog kapitalizma i svijeta masovnih medija kasnog 20. ili ranog 21. stolje\u0107a.[x]<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Luka Peji\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\n

 <\/p>\n

[i]<\/a> Pri analizi studije, kori\u0161teno je sljede\u0107e, \u010detvrto izdanje knjige: Eric Hobsbawm, Bandits<\/em>, Abacus, London, 2001.<\/p>\n

[ii]<\/a> Punim imenom Virgulino Ferreira da Silva (1897. – 1938.), no poznatiji pod nadimkom Lampi\u00e3o (od port. Lampe\u00e3o<\/em> – svjetiljka, lampa), bio je poznati predvodnik skupine od stotinjak cangaceiro<\/em> bandita u sjeveroisto\u010dnom Brazilu tijekom 1920-ih i 1930-ih godina.<\/p>\n

[iii]<\/a> Pozornost obratiti na sljede\u0107i \u010dlanak: Luka \u0160e\u0161o, \u201ePovijest istra\u017eivanja socijalnog banditizma<\/em>\u201c, Povijest u nastavi<\/em>, vol. 5, br. 1, 2005., 74-75.<\/p>\n

[iv]<\/a> U pitanju je tekst \u201eThe Peasant and the Brigand: Social Banditry Reconsidered\u201c, Comparative Studies in Society and History<\/em>, vol. 14, br. 4, 1972., 494-503.<\/p>\n

[v]<\/a> S obzirom na redoslijed zemalja navedenih u tekstu, istra\u017eivanja u pitanju su sljede\u0107a: Allen Isaacman, \u201eSocial Banditry in Zimbabwe (Rhodesia) and Mozambique, 1894-1907: An Expression of Early Peasant Protest\u201c, Journal of Southern African Studies<\/em>, vol. 4, br. 1, 1977., 1-30; Linda Lewin, \u201eThe Oligarchical Limitations of Social Banditry in Brazil: The Case of the Good<\/em> Thief Antonio Silvino\u201c, vol. 82, 1979., 116-146.; Elizabeth J. Perry, \u201eSocial Banditry Revisited: The Case of Bai Lang, a Chinese Brigand\u201c, Modern China<\/em>, vol. 9, br. 3, 1983., 355-382; W. G. Clarence-Smith, \u201eRunaway Slaves and Social Bandits in Southern Angola, 1875\u20131913\u201c, A Journal of Slave and Post-Slave Studies<\/em>, vol. 6, 1985., 23-33; Louis A. P\u00e9rez, Jr., \u201eVagrants, Beggars, and Bandits: Social Origins of Cuban Separatism, 1878-1895\u201c, The American Historical Review<\/em>, vol. 90, br. 5, 1985., 1092-1121; Cheah Boon Keng, \u201eHobsbawm’s Social Banditry, Myth and Historical Reality: A Case in the Malaysian State of Kedah, 1915\u20131920\u201c, Bulletin of Concerned Asian Scholars<\/em>, vol. 17, 1985., 34-51; Julie Franks, \u201eThe Gavilleros<\/em> of the East: Social Banditry as Political Practice in the Dominican Sugar Region, 1900\u20131924\u201c, Journal of Historical Sociology<\/em>, vol. 8, br. 2, 1995., 158-181; John Boessenecker, \u201eCalifornia Bandidos: Social Bandits or Sociopaths?\u201c, Southern California Quarterly<\/em>, vol. 80, br. 4, 1998., 419-434; Tomas Balkelis, \u201eSocial Banditry and Nation-Making: the Myth of a Lithuanian Robber\u201c, Past & Present<\/em>, vol. 198, br. 1, 2008., 111\u2013145; Baris Cayli, \u201eCrime, Bandits, and Community: How Public Panic Shaped the Social Control of Territory in the Ottoman Empire\u201c, Territory, Politics, Governance<\/em>, 2018., 1-16.<\/p>\n

[vi]<\/a> Miroslav Berto\u0161a, Doba nasilja, doba straha: vojnici-plja\u010dka\u0161i, seljaci-razbojnici i doseljenici-nasilnici u Istri XVII. i XVIII. stolje\u0107a<\/em>, Duriex, Zagreb, 2011., 260.<\/p>\n

[vii]<\/a> Stefano Petrungaro, Kamenje<\/em> i<\/em> pu<\/em>\u0161<\/em>ke<\/em>. <\/em>Dru<\/em>\u0161<\/em>tveni<\/em> protest<\/em> na<\/em> hrvatskom<\/em> selu<\/em> krajem<\/em> XIX<\/em>. <\/em>stolje<\/em>\u0107<\/em>a<\/em>, Srednja Europa, Zagreb, 2011., 52.<\/p>\n

[viii]<\/a> U pitanju je Staatskunde und Geschichte von Dalmatien, Croatien, und Slavonien<\/em>, Johanna Christiana von Engela iz 1798. godine.\u00a0 Tu je i rukopis Bosnien<\/em>, koji je 1879. godine u Be\u010du objavio Amand von Schweiger-Lerchenfeld, kao i Aus Bosniens letzter T\u00fcrkenzeit<\/em> (Be\u010d, 1905.), Josefa Koetscheta. Prilikom obra\u0111ivanja prilika u Crnoj Gori, Hobsbawm se poziva na autobiografiju Milovana \u0110ilasa, Besudna zemlja <\/em>(New York, 1958.). Tako\u0111er, me\u0111u izvorima navodi i knjigu Georgesa Castellana, La Vie Quotidienne En Serbie Au Seuil De L’ind\u00e9pendance, 1815\u20131839<\/em> (Pariz, 1967.).<\/p>\n

[ix]<\/a> Bez obzira na to, i popularni i stru\u010dni radovi uglavnom problematiziraju socijalni karakter \u010caruginih kontroverznih postupaka. Na tom tragu, indikativno je kako je knjiga Borisa Ra\u0161ete naslovljena upravo ovako: \u010caruga. Legenda o Robinu Hoodu <\/em>(Zagreb, 2019.).<\/p>\n

[x]<\/a> U tom smislu, legitimno je postaviti pitanje mogu li se ili ne cyber <\/em>aktivisti, poput primjerice grupe Anonymous<\/em>, uklopiti u okvire suvremenog socijalnog banditizma. Me\u0111u ostalim autorima, na umu vrijedi imati i rad Hakima Beyja te njegove \u201eprivremene autonomne zone\u201c (Temporary Autonomous Zone<\/em>), kao \u201ekoncept pobune, ustanka ili gerilske akcije koja osloba\u0111a podru\u010dje (…) a potom se rasplinjuje (…) prije nego je Dr\u017eava uspije ugu\u0161iti\u201c. Vi\u0161e o navedenom ovdje: Hakim Bey, Privremene autonomne zone i drugi tekstovi<\/em>, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-17415","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":17415,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":17415,"position":1},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":17415,"position":2},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52746,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52746","url_meta":{"origin":17415,"position":3},"title":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18.stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18. stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 16 sati. Sudjeluju: Teodora Shek Brnardi\u0107, Marta Jurkovi\u0107, Matea Maru\u0161i\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":17415,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":17415,"position":5},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17415","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17415"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17415\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17418,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17415\/revisions\/17418"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17415"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17415"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17415"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}