<\/p>\n
Enzo Traverso, Melankolija ljevice: Snaga jedne skrivene tradicije (XIX. \u2013 XX. stolje\u0107e)<\/em>, preveo s francuskog Rade Kalanj, TIM Press, Zagreb 2018., 235 str.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Pisanje o povijesti ljevice i pojedinim ljevi\u010darskim pokretima uvijek sa sobom naravno nosi problem teorijskog, eksplicitnog ili implicitnog, modela na temelju kojeg \u0107emo pisati historiju ljevice. Taj problem postaje utoliko ve\u0107i ako se bavimo povije\u0161\u0107u komunisti\u010dke ljevice, povije\u0161\u0107u koja je izrazito kontroverzna i \u010dije su historiografske interpretacije \u010desto opre\u010dne. Danas je posebno u slu\u010daju komunisti\u010dke ljevice, barem u Hrvatskoj, dobrim dijelom i dalje dominantan totalitarni model. Razli\u010diti autori razli\u010dito primjenjuju ovaj model i sam koncept totalitarizma, no u svakom slu\u010daju svi autori koji ga koriste nagla\u0161avaju autoritarizam, fanatizam, netoleranciju ovih pokreta kao i navodno totalitarnu vlast komunisti\u010dkih re\u017eima, a neki autori pritom nagla\u0161avaju navodne poveznice izme\u0111u totalitarnih ideologija fa\u0161izma i nacizma s jedne i komunizma s druge strane. Taj model je u me\u0111unarodnoj historiografiji pretrpio zna\u010dajan udarac, pogotovo na podru\u010dju historije SSSR-a od strane tzv. revizionisti\u010dke \u0161kole (Sheila Fitzpatrick, Ronald G. Suny i dr.). Me\u0111utim u Hrvatskoj je totalitarni model i dalje uglavnom dominantan. U ovom kontekstu djelo Melankolija ljevice <\/em>Enza Traversa je prili\u010dno zna\u010dajno po\u0161to predstavlja druga\u010diji pristup neoptere\u0107en konceptom totalitarizma te naj\u010de\u0161\u0107e implicitno, a u nekim trenucima i eksplicitno, kritizira model koji se nekada shva\u0107a kao jedini odgovaraju\u0107i model.<\/p>\n Enzo Traverso je talijanski histori\u010dar, koji je dugo radio u Francuskoj, a trenutno je zaposlen kao profesor Sveu\u010dili\u0161ta Cornell. Traversov fokus uglavnom je na modernoj i suvremenoj povijesti, pri \u010demu je glavno podru\u010dje njegova istra\u017eivanja intelektualna historija, no bavi se tako\u0111er i historijom nasilja u 20. stolje\u0107u, primjerice nacisti\u010dkim nasiljem u djelu The Origins of Nazi Violence<\/em>. Unutar poddiscipline intelektualne historije bavi se razli\u010ditim temama kao \u0161to su marksisti\u010dke debate o \u017eidovskom pitanju, \u017eidovska modernost i antisemitizam, mjesto Holokausta u poslijeratnom razdoblju, intelektualci i upotreba povijesti, koncept totalitarizma i njegov razvoj kroz povijest. Djelo Melankolija ljevice<\/em> tako\u0111er spada u intelektualnu historiju, a pritom Traverso melankoliju ljevice ne analizira samo kao intelektualne proizvode ve\u0107 i ljevi\u010darsku strukturu sje\u0107anja koja je za njega usko povezana sa samom melankolijom ljevice. Uz Melankoliju ljevice<\/em>, na hrvatski jezik prevedeni su 2018. godine i njegova knjiga Nova lica fa\u0161izma<\/em> i \u010dlanak \u201eTotalitarizam. Povijest i aporije koncepta\u201c.<\/p>\n Melankolija ljevice: Snaga jedne skrivene tradicije (XIX. \u2013 XX. stolje\u0107e)<\/em> u francuskom izvorniku objavljena je 2016. godine pod nazivom M\u00e9lancolie de gauche\u00a0: La force d\u2019une tradition cach\u00e9e (XIXe-XXIe si\u00e8cle)<\/em>. Djelo se sastoji od pet poglavlja u kojima Traverso prvo definira \u0161to je to zapravo melankolija ljevice kao \u201cskrivena tradicija\u201d ljevice. Nakon toga istra\u017euje razvoj ove tradicije kroz povijest, od njene pojave u Marxovim djelima sredinom 19. stolje\u0107a, sve do njenih manifestacija krajem 20. stolje\u0107a, npr. u djelima Daniela Bensa\u00efda. Melankoliju ljevice analizira i kroz slikarska, knji\u017eevna te filmska djela, a posebno se osvr\u0107e na melankoliju proiza\u0161lu iz propu\u0161tenog susreta zapadnog marksizma i antikolonijalizma. Pritom poku\u0161ava dokazati da je melankolija ljevice postojala prakti\u010dki od njenih po\u010detaka, no tek nakon trijumfa liberalizma nad socijalizmom 1989. postaje vidljiva.<\/p>\n Traverso melankoliju ljevice smatra jednom dimenzijom kulture ljevice. Autor od Hanne Arendt preuzima koncept skrivene tradicije te ga primjenjuje na melankoliju ljevice \u2013 melankolija ljevice je skrivena tradicija zato \u0161to ne pripada kanonskim elementima socijalizma i komunizma, naime \u201eona sa slavnom epohom, u ve\u0107ini slu\u010dajeva iluzornom i pogre\u0161nom, uglavnom ne dijeli trijumfe i velika postignu\u0107a\u201d (str. 11). Svaku vrstu melankolije uzrokuje te\u017eina nekog poraza ili gubitka, tako i melankoliju ljevice uzrokuju \u010desto krvavi i brutalni porazi ljevi\u010darskih snaga, od gu\u0161enja Pari\u0161ke komune 1871. do dr\u017eavnog udara protiv socijalisti\u010dke vlade \u010dileanskog predsjednika Salvadora Allendea 11. rujna 1973. Iz ovoga proizlazi da je melankolija ljevice usko povezana s pam\u0107enjem ljevice. Kroz ve\u0107i dio povijesti ljevice marksizam slu\u017ei ljevici, izme\u0111u ostalog, i kao \u201cprijenosnik klasnog pam\u0107enja, emancipacijskih borbi i revolucija\u201d (str. 68). No isto kao i same borbe, i porazi u borbama su bili dio pam\u0107enja ljevice koje je marksizam prenosio i \u010duvao.<\/p>\n Prema Traversu melankolija ljevice se sve do 1989. u kulturi ljevice pojavljuje kao skrivena tradicija. Bila je skrivena zbog specifi\u010dnosti strukture pam\u0107enja u marksizmu \u2013 u marksizmu je pam\u0107enje uvijek bilo usmjereno prema budu\u0107nosti, tj. prema budu\u0107im revolucionarnim borbama i na kraju prema komunisti\u010dkom dru\u0161tvu koje je trebalo biti rezultat tih borbi. Unutar takve strukture pam\u0107enja stvorio se dijalekti\u010dki odnos izme\u0111u s jedne strane melankolije koja nastaje zbog poraza u revolucionarnim borbama te navodne neizbje\u017enosti pobjede revolucije u budu\u0107nosti. Marksisti\u010dka struktura pam\u0107enja je, kao i melankolija ljevice, stoga bila usko vezana uz teleolo\u0161ku interpretaciju tijeka povijesti u kojoj je pobjeda revolucije bila neizbje\u017ena.<\/p>\n Autor navodi mnogo primjera koji oslikavaju ovakvu pojavu melankolije. Marx u svojem djelu Osamnaesti brumaire Louisa Bonapartea<\/em> iz 1852. pi\u0161e da proleterske revolucije stalno kritiziraju same sebe, u\u010de iz svojih pro\u0161lih poraza i gre\u0161aka, samo da bi na kraju pobijedile. Skoro dvadeset godina kasnije u djelu Gra\u0111anski rat u Francuskoj<\/em> Marx jo\u0161 ja\u010de isti\u010de ve\u0107 prije nazna\u010denu viziju povijesti i mjesto koje porazi zauzimaju u njoj: \u201eRadni\u010dki Pariz, sa svojom Komunom, bit \u0107e zauvijek slavljen kao ponosni prete\u010da novog dru\u0161tva\u201c (str. 40). Na sli\u010dan na\u010din Rosa Luxemburg 1919. nekoliko dana prije smaknu\u0107a pi\u0161e \u010dlanak u kojem sve povijesne poraze ljevice, uklju\u010duju\u0107i i poraz spartakisti\u010dkog ustanka koji je i sama do\u017eivjela, predstavlja samo kao privremene poraze te zaklju\u010duje da je nakon svakog poraza komunisti\u010dki pokret postao jo\u0161 ja\u010di, pa \u0107e tome biti tako i nakon poraza spartakisti\u010dkog ustanka. Ovakva vrsta melankolije koja je slu\u017eila potvr\u0111ivanju vjere u pobjedu u budu\u0107nosti pojavljuje se i u brojnim filmovima. Gillo Pontecorvo u filmu Queimada<\/em> prikazuje borbu koju antikolonijalni vo\u0111a Jos\u00e9 Dolores vodi protiv britanskih kolonista na jednom karipskom otoku \u2013 Doloresa pogubljuju kolonisti krajem filma, me\u0111utim njegova smrt je prikazana samo kao nagovje\u0161taj budu\u0107e pobjede antikolonijalne borbe. Sli\u010dnu ideju o neizbje\u017enosti pobjede antikolonijalnih snaga mo\u017eemo primijetiti i u njegovom ranijem filmu Bitka za Al\u017eir<\/em> u kojem francuske kolonijalne snage uspijevaju u potpunosti uni\u0161titi nacionalno-oslobodila\u010dki pokret u gradu Al\u017eiru i ubijaju glavnog lika, no na kraju ipak dolazi do oslobo\u0111enja.<\/p>\n Iako su se u nekim trenucima pojedini ljevi\u010dari odrekli ovakve teleolo\u0161ke vizije povijesti i priznali mogu\u0107nost kona\u010dnog poraza, npr. Rosa Luxemburg je 1915. napisala da se bur\u017eoasko dru\u0161tvo mo\u017ee transformirati u socijalizam, ali isto tako postoji mogu\u0107nost da skrene i u barbarizam \u010diji je primjer vidjela u u\u017easima Prvog svjetskog rata. Me\u0111utim sve do 1989. teleolo\u0161ka vizija povijesti je ostala dominantna unutar marksizma te je izra\u017eavanje melankolije uvijek bilo vezano uz neizbje\u017enost budu\u0107e pobjede. Tu dominaciju ovakve vizije mo\u017eemo vidjeti i kod same Rose Luxemburg koja je, kao \u0161to smo ve\u0107 istaknuli, 1919. godine ponovno govorila o neizbje\u017enosti pobjede komunisti\u010dkog pokreta.<\/p>\n Godina 1989. i pad komunisti\u010dkih re\u017eima i navodno kona\u010dna delegitimizacija marksizma prema autoru ozna\u010davaju jasnu prekretnicu u razvoju melankolije ljevice. Svi prija\u0161nji porazi su, barem u o\u010dima samih ljevi\u010dara, izazivali divljenje i osna\u017eivali vjeru u budu\u0107u pobjedu. Me\u0111utim poraz 1989. je bio druga\u010dije naravi, ovom porazu nije prethodila velika bitka niti je bilo tipi\u010dnog ponosa pobije\u0111enih ljevi\u010dara. Izvori komunisti\u010dke utopije i nade u pobjedu su 1989. iscrpljeni \u2013 utopijske ideje postaju stvar pro\u0161losti te ostaje samo melankolija koja je sada iza\u0161la iz sjene velikih nada. Stoga ovaj poraz u autorovoj interpretaciji predstavlja kona\u010dan prekid dijalektike izme\u0111u melankolije koja proizlazi iz poraza s jedne i nade u socijalisti\u010dku budu\u0107nost s druge strane.<\/p>\n Traverso me\u0111utim ovaj poraz i otkrivanje melankolije ljevice vidi kao pogodan trenutak za introspekciju i samokritiku same ljevice upravo kroz prizmu melankolije i odbijanja teleolo\u0161ke vizije povijesti. Prema njemu upravo melankoli\u010dna vizija poti\u010de izvan\u0161tenje i tako omogu\u0107uje kriti\u010dki pristup pro\u0161losti. Autor se osim toga poziva i na tezu Reinharta Kosellecka o epistemolo\u0161koj prednosti pobije\u0111enih prema kojoj su pobjednici apologetski nastrojeni, a pora\u017eeni se moraju suo\u010diti s iskustvom poraza te tako zadobivaju druga\u010diji spoznajni potencijal. Osim \u0161to prihva\u0107anje i otkrivanje melankolije omogu\u0107uje kriti\u010dki pogled, prema autoru melankolija omogu\u0107uje i o\u017eivljavanje pora\u017eenih i uni\u0161tenih nada, odnosno kako to ka\u017ee sam autor: \u201eZa razliku od prevladavaju\u0107eg humanitarnog diskursa koji sakralizira sje\u0107anje na \u017ertve<\/em> ignoriraju\u0107i ili odbacuju\u0107i njihove anga\u017emane, revolucionarna melankolija svoj pogled usmjerava na pobije\u0111ene<\/em>. Tragedije povezane s pro\u0161lim izgubljenim bitkama ona gleda kao breme i dug koji sadr\u017ee i obe\u0107anje oslobo\u0111enja.\u201d (str. 10). Ovakva perspektiva zasigurno pru\u017ea druga\u010diji i inovativni pogled na ljevicu izbjegavaju\u0107i pritom potpuno osu\u0111ivanje ljevi\u010darskih nada s jedne kao i nekriti\u010dku glorifikaciju svih ljevi\u010darskih re\u017eima s druge strane.<\/p>\n U takvoj interpretaciji autora liberali su zapravo oni koji su apologetski nastrojeni \u2013 liberalni povjesni\u010dari poput Fran\u00e7oisa Fureta preuzimaju teleolo\u0161ku viziju povijesti u kojoj je pobjeda liberalizma \u0161to ju predstavljaju doga\u0111aji 1989. bila neizbje\u017ena, dok Eric Hobsbawm pi\u0161e sa svije\u0161\u0107u o porazu njegove ideje. Marksisti op\u0107enito po\u010dinju prihva\u0107ati mogu\u0107nost kona\u010dnog poraza, a Perry Anderson ka\u017ee da je mogu\u0107e da \u0107e ideja komunizma biti o\u017eivljena sli\u010dno kao i ideja liberalizma u dana\u0161njem neoliberalizmu, no pritom napominje da je jednako tako mogu\u0107e i da \u0107e komunizam biti zaboravljen. Daniel Bensa\u00efd \u2013 kada pi\u0161e nakon 1989. \u2013 tako\u0111er odbija teleolo\u0161ku viziju pro\u0161losti i tvrdi da je povijest otvoreno polje, citiraju\u0107i Gramscija koji ka\u017ee da se mo\u017ee predvidjeti samo borba. Godina 1989. predstavlja prekretnicu i u odnosu na filmove koji se bave ljevicom. Kao \u0161to smo ve\u0107 vidjeli kod Pontecorva, takvi filmovi \u2013 kada su uop\u0107e prikazivali poraze \u2013 odr\u017eavali su dijalektiku izme\u0111u bolnih poraza i neizbje\u017enosti budu\u0107e pobjede. Nakon 1989. ova dijalektika je razbijena i u filmu, a dobar primjer koji potvr\u0111uje ovu tezu je film Theodorosa Angelopoulusa Odisejev pogled<\/em>. U filmu glavni junak putuje u ratom zahva\u0107eno Sarajevo da bi na\u0161ao prve filmove snimljene u Gr\u010dkoj stare jedno stolje\u0107e. Tijekom putovanja glavnog lika vidimo i\u0161\u010dupan Lenjinov kip koji na splavi pluta Dunavom. Za Traversa ovo predstavlja istovremeno silazak komunizma s pozornice povijesti, kao i povratak izvorima i ponovno osmi\u0161ljavanje komunizma, naime taj kip \u0107e na kraju ipak zavr\u0161iti u Njema\u010dkoj gdje je u 19. stolje\u0107u nastala ideja komunizma.<\/p>\n Smatram da ovo djelo ima dvije glavne kvalitete koje ga \u010dine zna\u010dajnim. Na prvom mjestu tu je koncept melankolije ljevice i dva oblika njegove pojave. Traverso uz pomo\u0107 ovog koncepta otkriva dosad uglavnom zanemarenu dimenziju povijesti ljevice, njen odnos prema vlastitim historijskim porazima. Koncept melankolije ljevice Traversu omogu\u0107ava i kritiku teleolo\u0161ke vizije povijesti koja je obilje\u017eavala marksizam op\u0107enito i pogotovo razmi\u0161ljanje ljevice o vlastitim porazima \u2013 otkrivanje melankolije nu\u017eno podrazumijeva priznanje da postoji mogu\u0107nost kona\u010dnog poraza ljevice. Druga va\u017ena kvaliteta ovog djela je empati\u010dan, ali ipak kriti\u010dki pogled na historiju ljevice. Takav pogled omogu\u0107ava odbacivanje (neo)liberalne teleologije koja pobjedu liberalizma vidi kao kona\u010dnu i historijski neizbje\u017enu, sli\u010dno kao \u0161to su nekada marksisti pobjedu komunizma smatrali neizbje\u017enom. \u010cak i ako se ne sla\u017eemo s autorovim nastojanjima da se ideje ljevice o\u017eive kroz samokriti\u010dku refleksiju, takav pogled mo\u017ee nam pribli\u017eiti ove ideje i objasniti za\u0161to su upravo te ideje i pokreti u nekim situacijama u\u017eivali \u0161iroku podr\u0161ku, izazivali divljenje, a naposljetku i inspirirali mnoge na \u017ertvovanje za njih.<\/p>\n <\/p>\n Marijan Kraljevi\u0107<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-16700","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52990,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52990","url_meta":{"origin":16700,"position":0},"title":"Kliofest prvi put u Pore\u010du","author":"Filip \u0160imunjak","date":"8. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu XIII. Festivala povijesti Kliofest, Pore\u010d je po prvi put bio doma\u0107in regionalnih zbivanja. Program se odr\u017eao u Srednjoj \u0161koli Mate Balote, gdje su stru\u010dnjaci, arhivisti, muzealci i profesori kroz niz predavanja u\u010denicima i javnosti pribli\u017eili istarsku povijest \u2013 od arhivske gra\u0111e i mati\u010dnih knjiga do uloge \u017eena, glagolja\u0161ke\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Foto_Zvonimir_Guzic.jpg?fit=730%2C487&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Foto_Zvonimir_Guzic.jpg?fit=730%2C487&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Foto_Zvonimir_Guzic.jpg?fit=730%2C487&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Foto_Zvonimir_Guzic.jpg?fit=730%2C487&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52999,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52999","url_meta":{"origin":16700,"position":1},"title":"Milan Suboti\u0107, “Istori\u010dari u svom vremenu”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"8. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Objavljena je knjiga Milana Suboti\u0107a, \"Istori\u010dari u svom vremenu\", koja kroz \u010detiri studije o Ericu Hobsbawmu, Richardu Pipesu, Aleksandru Gerschenkronu i Mirchi Eliadeu istra\u017euje kako politi\u010dki i dru\u0161tveni kontekst 20. stolje\u0107a oblikuje na\u010din na koji povjesni\u010dari razumiju i interpretiraju pro\u0161lost. Kako vrijeme u kojem \u017eivimo oblikuje ono \u0161to mislimo da\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Istoricari-u-svome-vremenu-knjiga.png?fit=566%2C826&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Istoricari-u-svome-vremenu-knjiga.png?fit=566%2C826&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Istoricari-u-svome-vremenu-knjiga.png?fit=566%2C826&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":53074,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53074","url_meta":{"origin":16700,"position":2},"title":"Predstavljanje zbornika znanstvenih radova “Romantizam Stanka Vraza”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"11. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srda\u010dno vas pozivamo na predstavljanje zbornika znanstvenih radova Romantizam Stanka Vraza\u00a0(ur. Marina Protrka \u0160timec, FFPress, POU Samobor, 2026) koje \u0107e se odr\u017eati 14. svibnja 2026. u\u00a018 sati u Booksi (Marti\u0107eva ul. 14d, Zagreb). O knjizi \u0107e govoriti: Jelena Vojvoda (POU Samobor) Andrea Milanko (Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu) Ana Tomljenovi\u0107\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Romantizam.png?fit=576%2C447&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Romantizam.png?fit=576%2C447&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Romantizam.png?fit=576%2C447&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":54072,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54072","url_meta":{"origin":16700,"position":3},"title":"Javnopovijesno mi\u0161ljenje – Jay Winter: Povjesni\u010dar na televiziji nema vremena re\u0107i da su stvari komplicirane ve\u0107 treba iza\u0107i s interpretacijom","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"12. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"\"Kad sam se po\u010deo baviti javnom povije\u0161\u0107u, bilo je protivljenja. Neki od mojih kolega na Cambridgeu ovu vrstu rada smatrali su prili\u010dno priprostom zato \u0161to za televizijsku povijest treba pojednostaviti stvari. Nema vremena za re\u0107i \"s jedne strane, s druge strane, komplicirano je, dijalekti\u010dno\". Umjesto toga, treba iza\u0107i s interpretacijom.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Winter.jpg?fit=1166%2C720&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53394,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53394","url_meta":{"origin":16700,"position":4},"title":"Enzo Traverso, “Singular Pasts: The “I” in Historiography”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"15. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Translated by Adam Schoene Columbia University Press Pub Date: November 2022 Today, history is increasingly written in the first person. A growing number of historical works include an autobiographical dimension, as if writing about the past required exploring the inner life of the author. Neither traditional history nor autobiography, this\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Traverso.avif","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":53313,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53313","url_meta":{"origin":16700,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige Stipe Kljai\u0107a \u201eVJE\u010cNI TRE\u0106I RIM: UZROCI RUSKO-UKRAJINSKOGA RATA\u201c u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"14. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatska udruga Benedikt zajedno sa splitskim stolom Dru\u017ebe \"Bra\u0107a Hrvatskoga Zmaja\" i Muzejom Domovinskog rata u Splitu organizira predstavljanje knjige Vje\u010dni tre\u0107i Rim: uzroci rusko-ukrajinskoga rata autora Stipe Kljai\u0107a, koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 19. svibnja 2026. godine s po\u010detkom u 18 sati u dvorani \u201eVinko Draganja\u201c Dominikanskog samostana\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16700","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16700"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16700\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":16719,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16700\/revisions\/16719"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16700"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16700"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16700"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}