Novu sezonu Kratkog utorka otvorit \u0107emo 3. rujna u 21h, u kinu Tu\u0161kanac u Zagrebu, s programom kratkih filmova najzna\u010dajnijeg jugoslavenskog filma\u0161a svih vremena, nedavno preminulog majstora ‘crnog talasa’ Du\u0161ana Makavejeva. Gledat \u0107emo sedam njegovih radova koji su nastali od 1955. do 1964., od kinokluba\u0161kih produkcija, do prvih profesionalnih filmova, snimljenih prije nego \u0161to je 1965. re\u017eirao svoj dugometra\u017eni debi ‘\u010covek nije tica’.<\/p>\n
Provokator, erotoman, nadrealist, antiideolog, subverzivni poeta, a formalno diplomirani psiholog Du\u0161an Makavejev (1932. \u2013 2019.) filmom se kao i mnoge njegove kasnije slavne kolege i prijatelji s jugoslavenske filmske scene (\u017delimir \u017dilnik, Tomislav Gotovac, Mihovil Pansini\u2026) po\u010deo baviti u krugu kino klubova, institucija financiranih od strane biv\u0161e dr\u017eave, s namjerom da se radnom narodu omogu\u0107i amatersko prakticiranje u to doba najpopularnije umjetnosti. Igrom sretnog slu\u010daja, ba\u0161 unutar kino klubova rodila se kompletna jugoslavenska eksperimentalna scena, koja je 60-ih godina bila me\u0111u najja\u010dima u Evropi, pa i u svijetu.<\/p>\n
U slu\u010daju Du\u0161ana Makavejeva radilo se o Kino klubu Beograd oko kojeg se \u010desto muvao, pogotovo utorkom i \u010detvrtkom kad bi kombijem dolazile filmske trake s najnovijim filmovima. Krenuo je uglavnom sa snimanjem dokumentaraca, jer je po njegovim rije\u010dima ‘shvatio da i u dokumentarnom filmu postoji neka fantastika, da zapravo nema tako velikog jaza izme\u0111u igranog i dokumentarnog kao \u0161to su nas u\u010dili’. To mije\u0161anje fikcije i fakcije postalo je jedan od njegovih za\u0161titnih znakova i u kasnijoj karijeri, koja je iznjedrila nekoliko filmova (‘Nevinost bez za\u0161tite’, ‘WR Misterije organizma’, ‘Sweet Movie’) koji su po svojim temama (odnos tijela i seksualnosti i politi\u010dke ideologije, sloboda pojedinca u odnosu na sistem) i formalnim karakteristikama (prvenstveno monta\u017enim postupcima) toliko neobi\u010dni i jedinstveni da Makavejeva ne samo postavljaju ‘iznad crnog talasa’, nego na poziciju izuzetno originalnog autora i u kontekstu svjetskog filma s prelaza 60-ih na 70-te godine, \u010dija je bio jedna od najve\u0107ih zvijezda.<\/p>\n
Makavejevljevi kratki filmovi koje \u0107emo vidjeti na Kratkom utorku ve\u0107inom su crno-bijeli (za razliku od kasnijih autorovih radova u kojima su boje imale va\u017enu simboli\u010dku i poetsku vrijednost), a prate dvije stilske linije na kojima i kasnije gradi svoj opus. Na jednoj strani tu je dokumentaristi\u010dki stil (‘Prokleti praznik’, ‘\u0160to je to radni\u010dki savjet?’, ‘Parada’,’Ljepotica 62′ i ‘Nova doma\u0107a \u017eivotinja’), a na drugoj nadrealisti\u010dka poetika (‘Pe\u010dat’ i ‘Antonijevo razbijeno ogledalo’). Unato\u010d naizgled razli\u010ditoj tematici i stilskom pristupu, svi filmovi imaju zajedni\u010dku crtu \u2013 prikazuju pojedinca u njegovoj individualnosti i jedinstvenosti, u odnosu prema sistemu. Njegovi dokumentarci na prvi se pogled bave masovnim dru\u0161tvenim ritualima (prvomajska parada, izbor za miss), da bi se kroz upotrebu detalja koji gledateljev pogled skre\u0107e u neprimjetno i nevidljivo, uz kori\u0161tenje ejzen\u0161tajnovskih metoda monta\u017ee, fokusirali na neposredno, ljudsko, intimno, individualno.<\/p>\n
Prva dva filma koja gledamo iz produkcije su Kino kluba Beograd, a radi se o drugom i tre\u0107em filmu iz Makove filmografije. Po\u010dinjemo sa satiri\u010dnim dokumentarcem ‘Pe\u010dat’ (1955.), u kojem je Makavejev po njegovim rije\u010dima ‘htio pokazati da nas od ro\u0111enja do smrti prate pe\u010dati i birokracija, da se s njima ra\u0111amo i umiremo’. Zatim prikazujemo ‘Antonijevo razbijeno ogledalo’ (1957.), igranu pri\u010du o lutalici Antoniju koji se zaljubljuje u lutku u izlogu, u kojoj autor problematizira snagu ma\u0161te i razo\u010daranje sa stvarnim svijetom.<\/p>\n
‘Prokleti praznik’ (1958.) i ‘\u0160ta je to radni\u010dki savjet?’ (1959.) neki su od prvih Makovih profesionalnih radova, nastalih u produkciji Zagreb filma. Prvi je dokumentarni film o folklornom slikarstvu na ruralnim grobnim spomenicima, fokusiran na prikaze i simbole koji predstavljaju pokojnikov \u017eivot i slave onaj zagrobni. A u drugom Makavejev dovodi dje\u010daka i djevoj\u010dicu u tvornicu \u010dokolade Josip Kra\u0161, kako bi saznali ne samo na koji na\u010din se proizvodi njihova omiljena slastica, nego i kako funkcionira radni\u010dko samoupravljanje. Treba li re\u0107i da ih sastanak radni\u010dkog savjeta nije impresionirao? Zanimljivo je spomenuti da je snimatelj na filmovima bio hrvatski filma\u0161 Oktavijan Mileti\u0107.<\/p>\n
Zatim slijedi najkontroverzniji od njegovih ranih kratkih filmova – ‘Parada’ (1962.), u kojem grupa ljudi i\u0161\u010dekuje povorku u \u010dast proslave 1. maja. Problem je bio u tome \u0161to se, nimalo slu\u010dajno, u jednom kadru ispred Savezne skup\u0161tine pojavljuje djevojka umotana u dr\u017eavnu zastavu tako da joj je zvijezda petokraka na stra\u017enjici.<\/p>\n
‘Ljepotica 62’ (1962.) dokumentarac je o izboru za ‘Ljepoticu ljeta’ \u010dasopisa ‘Sport i svijet’ u Beogradu. U njemu Makavejev snima djevojke za vrijeme priprema, foto sessiona i samog izbora. Radi se o toplom filmu, koji s dozom ironije prikazuje dru\u0161tvene promjene koje se doga\u0111aju u Jugoslaviji po\u010detkom 60-ih. Zadnji film koji \u0107emo gledati je ‘Nova doma\u0107a \u017eivotinja’ (1964.), \u010diji naziv se odnosi na automobil. Ovaj dokumentarac bavi se dolaskom motorizacije u jugoslavensko dru\u0161tvo, \u0161to \u0107e veseliti sve osim konje i magarce, \u010dija se funkcija u zajednici s ljudima odjednom gubi.<\/p>\n
Program se odr\u017eava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s filmskim festivalom FeKK iz Ljubljane. Filmove pu\u0161tamo sa 35mm kopija ili digitalno (vidi raspored), a ulaz na program je 20kn.<\/p>\n
<\/p>\n
Raspored projekcije (81 min):<\/p>\n
<\/p>\n
‘Pe\u010dat’, 1955., 17 min, HD<\/p>\n
‘Antonijevo razbijeno ogledalo’, 1957., 11 min, HD<\/p>\n
‘Prokleti praznik’, 1958., 9 min, 35mm<\/p>\n
‘\u0160ta je to radni\u010dki savjet?’, 1959., 13 min, 35mm<\/p>\n
‘Parada’, 1962., 10 min, 35mm<\/p>\n
‘Ljepotica 62’, 1962., 13 min, HD<\/p>\n
‘Nova doma\u0107a \u017eivotinja’, 1964., 8 min, 35mm<\/p>\n
<\/p>\n