{"id":16082,"date":"2019-08-23T11:01:06","date_gmt":"2019-08-23T11:01:06","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=16082"},"modified":"2019-08-23T11:01:46","modified_gmt":"2019-08-23T11:01:46","slug":"intervju-s-vedranom-duancicem-historiografija-itekako-ima-sto-za-reci-u-aktualnim-debatama-o-sveucilistu-i-znanosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=16082","title":{"rendered":"Intervju s Vedranom Duan\u010di\u0107em: \u201eHistoriografija itekako ima \u0161to za re\u0107i u aktualnim debatama o sveu\u010dili\u0161tu i znanosti\u201c"},"content":{"rendered":"

U intervjuu za portal Historiografija.hr<\/em><\/strong> povjesni\u010dar Vedran Duan\u010di\u0107<\/strong> govori o povijesti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti sveu\u010dili\u0161ta, utjecaju politike, me\u0111unarodnim rang-listama sveu\u010dili\u0161ta, odnosu STEM i dru\u0161tveno-humanisti\u010dkog podru\u010dja te nizu drugih tema.<\/p>\n

 <\/p>\n

Povjesni\u010dar Vedran Duan\u010di\u0107<\/strong> doktorirao je 2016. godine na Europskom sveu\u010dili\u0161nom institutu u Firenci. Radi u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu kao suradnik na projektu \u201cHrvatska znanstvena i filozofska ba\u0161tina: transferi i aproprijacije znanja od srednjeg vijeka do dvadesetog stolje\u0107a u europskom kontekstu\u201d. Specijalist je za suvremene pristupe povijesti znanosti i odli\u010dno upu\u0107en u me\u0111unarodne rasprave o razvoju znanosti i obrazovanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107<\/em><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Historiografija.hr: Kao povjesni\u010dari osje\u0107amo potrebu historizirati sveu\u010dili\u0161te i prikazati povijesni razvoj koji je doveo do dana\u0161njeg sveu\u010dili\u0161ta i problema s kojima se trenutno susre\u0107e te ukazati na to da postoje \u2013 osobito u me\u0111unarodnim okvirima \u2013 razli\u010diti pogledi na sveu\u010dili\u0161te. Poma\u017ee li historizacija ili smeta promi\u0161ljanju budu\u0107nosti sveu\u010dili\u0161ta?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107:<\/strong> Iako sveu\u010dili\u0161ta vole isticati svoju dugu tradiciju, tek ih rijetko historiziramo izvan okvira institucionalnih biografija, tj. kronologija koje se svode na osnivanje i rast sveu\u010dili\u0161ta te uspomene na zaslu\u017ena imena. Jedna od posljedica je, pomalo ironi\u010dno, i ahistorijsko shva\u0107anje sveu\u010dili\u0161ta, koje \u010desto uzimamo zdravo za gotovo u obliku koji nam je najbolje poznat iz vlastitog iskustva. Ne poma\u017ee ni \u0161to se u javnosti k tomu ponekad spominju austrougarski ili srednjoeuropski tip sveu\u010dili\u0161ta, \u0161to su problemati\u010dne, ponekad te\u0161ko dokazive kategorije. Regionalne, nacionalne ili transnacionalne karakteristike zajedni\u010dke ve\u0107em broju sveu\u010dili\u0161ta svakako postoje i odigrale su va\u017enu ulogu u njihovom historijskom formiranju, ali ne smijemo zanemariti mikrodinamiku unutar sveu\u010dili\u0161ta i, \u0161to je \u010desto jo\u0161 bitnije, unutar pojedinih fakulteta, odsjeka i katedri.<\/p>\n

Ve\u0107 desetlje\u0107ima sociologija, politologija i ekonomija imaju glavnu rije\u010d u istra\u017eivanju sveu\u010dili\u0161ta, ali historizacija im, o\u010dekivano, nije primarni interes. Prve povijesti sveu\u010dili\u0161ta, napisane pred stotinu i vi\u0161e godina, pripadale su \u017eanru Geistesgeschichte<\/em>, da bi sredinom 20. stolje\u0107a prevladali prvo strukturalni pristup pa socijalna povijest sveu\u010dili\u0161ta. Pred kraj 20. stolje\u0107a povijest znanosti, sada konceptualno i metodolo\u0161ki znatno osvje\u0161tenija, izvr\u0161ila je va\u017ean utjecaj na pisanje povijesti sveu\u010dili\u0161ta, koji se jo\u0161 uvijek osje\u0107a. Danas se strukturni i kontingentni \u010dimbenici promatraju zajedno, a pogled na sveu\u010dili\u0161ta odozdo, koji mapira intelektualne mre\u017ee i odnose unutar akademskih zajednica usporedno s transferima ideja i sl., pru\u017ea nove uvide u sferi intelektualne povijesti. To je u kona\u010dnici bitno zato \u0161to su i Harvard i Oxford i sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du i Zagrebu rezultat konkretnih politi\u010dkih odluka, a ne (tek) manifestacija nacionalnih kultura i intelektualnih tradicija. Konkretne akcije pojedinaca ili skupina \u2013 svidjele se one nama ili ne \u2013 imaju ve\u0107u va\u017enost nego \u0161to smo im skloni pripisati ako sveu\u010dili\u0161te promatramo kao zatvoreni, inertni sustav.<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Historiografija.hr: U hrvatskoj se javnosti o sveu\u010dili\u0161tu naj\u010de\u0161\u0107e govori kroz prizmu me\u0111unarodnih rang-lista, pitanja financiranja, ali i utjecaja politike i opsega sveu\u010dili\u0161ne autonomije, pri \u010demu se politika promatra kao remetila\u010dki faktor \u2013 u teoriji i u praksi.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107:<\/strong> Sveu\u010dili\u0161ta ne postoje van politike, ali ne nu\u017eno u smislu u kojem, \u010desto redukcionisti\u010dki, shva\u0107amo taj pojam. Uspostavljanje, \u0161irenje, smanjivanje, preustroj, \u201edemokratizacija\u201c, preseljenje ili, za\u0161to ne, zatvaranje sveu\u010dili\u0161ta politi\u010dki su \u010dinovi, ovisni o dobroj volji kakvog vladara, gradskog ili republi\u010dkog komiteta komunisti\u010dke partije, bogatog mecene, amorfnog board of trustees<\/em> ili koalicijskom dogovoru politi\u010dkih stranaka. Mnoge su se discipline \u2013 \u010dak i one koje nam se \u010dine da postoje \u201eoduvijek\u201c poput geografije ili povijesti \u2013 a o (sub)specijalizacijama da ni ne pri\u010damo, na\u0161le u poziciji da se moraju boriti za opstanak na pojedinim sveu\u010dili\u0161tima, pogotovo u kontekstu smanjivanja ulaganja u znanost \u2013 da moraju opravdavati svoju znanstvenu, dru\u0161tvenu i ekonomsku \u201evrijednost\u201c. Pored borbe za financijska sredstva, nastavni su planovi oduvijek bili itekako politi\u010dki osjetljivi \u2013 i to ne samo na dru\u0161tveno-humanisti\u010dkim fakultetima. Zazivanje \u201esveu\u010dili\u0161ta bez politike\u201c sugerira nerazumijevanje tog vrlo bitnog dijela povijesti sveu\u010dili\u0161ta i, u kona\u010dnici, ograni\u010dava horizonte promi\u0161ljanja budu\u0107nosti sveu\u010dili\u0161ta.<\/p>\n

No, postoji razlika izme\u0111u inherentne politi\u010dnosti sveu\u010dili\u0161ta i politizacije, tj. instrumentalizacije sveu\u010dili\u0161ta. Tako dolazimo do sredi\u0161njeg problema \u2013 kako osigurati autonomiju sveu\u010dili\u0161ta, znanosti ili misli uop\u0107e? K tomu nam je jasno da iz autonomije mogu proiza\u0107i i lo\u0161a rje\u0161enja. Puno prije nego \u0161to je Pierre Bourdieu pitanje autonomije u\u010dinio cool <\/em>temom, taj je temeljni paradoks bio jo\u0161 1810. o\u010dit \u201eocu\u201c modernog sveu\u010dili\u0161ta, Wilhelmu von Humboldtu: kako (apsolutisti\u010dku) dr\u017eavu nagovoriti da sveu\u010dili\u0161tu odobri autonomiju u odnosu na samu sebe, da dr\u017eava za\u0161titi Lehrfreiheit<\/em> (slobodu pou\u010davanja) i Lernfreiheit<\/em> (slobodu u\u010denja) od same sebe? Danas dr\u017eava nije jedini sugovornik u tom procesu, iako u slu\u010dajevima javnog financiranja sveu\u010dili\u0161ta ostaje klju\u010dni \u010dimbenik. Rije\u010d je o jednom o onih problema koji ne mogu biti kona\u010dno rije\u0161eni, ali \u010dije rje\u0161enje moramo uporno tra\u017eiti. Instinktivna reakcija povjesni\u010dara (koja ne doprinosi nu\u017eno brzinskom rje\u0161enju nagomilanih problema u hrvatskom \u0161kolstvu i znanosti) je podsje\u0107anje na \u010dinjenicu da to nije specifi\u010dno hrvatski problem, \u010dak ni prvi puta da se u Hrvatskoj susre\u0107emo s tom vrstom problema, i da je politika u \u0161irem smislu i uzrok i rje\u0161enje problema, ma koliko to frustriraju\u0107e bilo.<\/p>\n

Rang-liste sveu\u010dili\u0161ta mo\u017eemo promatrati i u svjetlu lokalnog, tj. lokalisti\u010dkog obrata u intelektualnoj povijesti i povijesti znanosti: pretpostavljamo da je znanstveno znanje, pogotovo ono koje proizlazi iz onoga \u0161to se neko\u0107 nazivalo hard sciences<\/em>, univerzalno va\u017ee\u0107e, me\u0111u ostalim i zato \u0161to je \u201eproizvedeno\u201c i provjereno u lokalitetima koji su planski u\u010dinjeni sli\u010dnima \u2013 ali ne i identi\u010dnima, jer laboratoriji, predava\u010dke dvorane, instituti i cijela sveu\u010dili\u0161ta nu\u017eno nose biljeg svojih specifi\u010dnih povijesti i lokalnih sredina u kojima funkcioniraju. Globalne rang-liste sveu\u010dili\u0161ta rezultat su slo\u017eenih i preciznih formula koje uzimaju u obzir zaista bitne elemente, poput istra\u017eivanja, nastave, citiranosti, me\u0111unarodnog sastava studentskog i nastavni\u010dkog tijela, ekonomskog utjecaja i sl. Ali upravo zbog svoje preciznosti, one zanemaruju druge elemente koji su bitni \u2013 mo\u017eda i bitniji \u2013 zajednicama u kojima sveu\u010dili\u0161ta funkcioniraju. U istom se ko\u0161u tako nalaze iznimno bogata, vrhunski opremljena sveu\u010dili\u0161ta koja se mogu podi\u010diti nizom nobelovaca i sveu\u010dili\u0161ta koja nemaju ni osnovne materijalne uvjete za rad. Rang-liste nisu nu\u017eno ni \u201edobre\u201c ni \u201elo\u0161e\u201c, isto kao \u0161to se u\u010dinak \u201epadanja\u201c ili \u201epenjanja\u201c pojedinog sveu\u010dili\u0161ta ne mora podjednako osje\u0107ati u svim sastavnicama tog sveu\u010dili\u0161ta. Problem nastaje kada se rasprava o svrsi i cilju sveu\u010dili\u0161ta zamijeni pra\u0107enjem rednog broja pored imena sveu\u010dili\u0161ta. \u201ePenjanje\u201c je po\u017eeljno, ali sveu\u010dili\u0161ta u Hrvatskoj, kao i drugdje, osnovana su s pone\u0161to ve\u0107im ambicijama od toga da npr. dosegnu razinu 301-400. Prvo u Zagrebu, pa s vremenom i drugdje, ona su bila poticaj za i odgovor na razli\u010dite etape i moduse modernizacije te manifestacija emancipacijskih aspiracija jednog razmjerno malog, poluperifernog dru\u0161tva. Red predavanja na Kraljevskom sveu\u010dili\u0161tu Franje Josipa I. u Zagrebu<\/em> s kraja 19. stolje\u0107a danas nam izgleda komi\u010dno jednostavan, ali malo \u0161to je u onovremenoj Hrvatskoj nagovije\u0161talo modernost u toj mjeri.<\/p>\n

 <\/p>\n

Historiografija.hr: Koji su klju\u010dni procesi koji su doprinijeli razvoju sveu\u010dili\u0161ta kakvim ga danas poznajemo i kako se sve mo\u017ee gledati na sveu\u010dili\u0161te u znanstveno-obrazovnom i \u0161irem kontekstu? <\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107:<\/strong> Lista je duga\u010dka i nu\u017eno arbitrarna. Walter R\u00fcegg, urednik \u010detverosve\u0161\u010dane A History of the University in Europe<\/em> navodi sekularizaciju, birokratizaciju i specijalizaciju dr\u017eavne uprave tijekom dugog 19. stolje\u0107a kao procese koji su utjecali na razvoj modernog sveu\u010dili\u0161ta te proces profesionalizacije koji je profesore u\u010dinio javnim slu\u017ebenicima. Tijekom 20. stolje\u0107a sveu\u010dili\u0161ta prestaju biti \u201ekule bjelokosne\u201c (s tim se ne sla\u017eu svi), a europska sveu\u010dili\u0161ta, koja su ranije izvozila svoj modele, postaju provincijalizirana u globalnim razmjerima, na na\u010dine koje mo\u017eemo povezati s konceptualnim prijedlozima Dipesha Chakrabartyja u njegovoj \u010duvenoj knjizi Provincializing Europe<\/em>. Tijekom druge polovice stolje\u0107a europska su sveu\u010dili\u0161ta bila \u201eamerikanizirana\u201c. John Krige u knjizi American Hegemony and the Postwar Reconstruction of Science in Europe<\/em>, me\u0111u ostalim, pokazuje kako su se polo\u017eaj i uloga sveu\u010dili\u0161ta u Europi promijenili nakon Drugog svjetskog rata, kada su SAD planski po\u010dele pomagati obnovu materijalno i kadrovski devastiranih europskih sveu\u010dili\u0161ta, prvo kroz Marshallov plan, a potom i drugim kanalima. Povrh svega toga, od 1980-ih iz Engleske (zbog specifi\u010dnog ustroja sveu\u010dili\u0161ta ondje) \u0161iri se model poduzetni\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta (entrepreneurial university<\/em>), \u0161to je i uzrok i odgovor na komodifikaciju i komercijalizaciju znanja te uspostavu \u201eakademskog kapitalizma\u201c.<\/p>\n

Moramo spomenuti i naizgled nezaustavljiv rast sveu\u010dili\u0161ta: samo u Europi, od sredine 19. stolje\u0107a do Drugog svjetskog rata broj sveu\u010dili\u0161ta porastao je za 500%, pa za jo\u0161 400% do kraja stolje\u0107a, a posljedice sve intenzivnijeg razvoja sveu\u010dili\u0161ta u Aziji jo\u0161 uvijek mo\u017eemo tek naslu\u0107ivati. Disciplinarna diferencijacija unutar sveu\u010dili\u0161ta na\u010delno je pratila razvoj (pojavljivanje ili, rje\u0111e, nestajanje) pojedinih znanstvenih polja, a umna\u017eanje studijskih programa i sve ve\u0107i naglasak na prakti\u010dnu primjenjivost ste\u010denog znanja, ali i \u0161irenje studentskog tijela \u2013 na \u017eene (u Hrvatskoj 1901.) i klase koje su ranije bile isklju\u010dene iz visoko\u0161kolskih sustava \u2013 samo su neki od procesa koji su obilje\u017eili modernu povijest sveu\u010dili\u0161ta.<\/p>\n

 <\/p>\n

Historiografija.hr: Sveu\u010dili\u0161te uobi\u010dajeno dr\u017eimo za sredi\u0161nju znanstvenu i obrazovnu instituciju. Jesmo li zato manje zainteresirani i osjetljivi na stanje u znanosti van sveu\u010dili\u0161ta?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107:<\/strong> Nau\u010deni smo na sveu\u010dili\u0161te kao mjesto proizvodnje i diseminacije znanstvenog znanja, \u0161to nije uvijek i svuda bio slu\u010daj. Prije svega, do 19. stolje\u0107a znanost je bila privatna stvar: ve\u0107ina se znanstvenika bavila znano\u0161\u0107u \u2013 bilo da je rije\u010d o kemiji, astronomiji, filologiji ili arheologiji \u2013 u vlastitom aran\u017emanu, \u010desto u privatnosti vlastitog doma, ovisili su o vlastitim sredstvima ili donacijama pojedinaca ili udru\u017eenja, a rezultati njihovih istra\u017eivanja sporo su postajali dijelom sveu\u010dili\u0161nih nastavnih programa. Razna \u201eu\u010dena dru\u0161tva\u201c, barem do kraja 19. stolje\u0107a, obrazovala su, iako neformalno, neusporedivo ve\u0107i broj ljudi i bila va\u017eniji \u010dimbenici diseminacije znanja.<\/p>\n

Francuska, pa \u010dak i njema\u010dka znanstvena tradicija dugo su ovisile o specijaliziranim istra\u017eiva\u010dkim institutima izvan sveu\u010dili\u0161ta. (O strukturalnim razlikama izme\u0111u francuskih i njema\u010dkih sveu\u010dili\u0161ta pisao je u knjizi Fields of Knowledge: French Academic Culture in Comparative Perspective, 1890-1920<\/em>, Fritz Ringer, poznat po svojoj studiji propasti njema\u010dkih \u201emandarina\u201c po\u010detkom 20. stolje\u0107a.) Dok su vode\u0107e figure ustanova poput Institut Pasteur<\/em> ili Kaiser-Wilhelm-Gesellschaft f\u00fcr F\u00f6rderung der Wissenschaften<\/em> (prete\u010da dana\u0161njeg Max-Planck-Gesellschaft<\/em>-a) u pravilu ujedno bili i profesori na sveu\u010dili\u0161tima, tako da je postojala poveznica izme\u0111u istra\u017eivanja i \u201eodgajanja\u201c, u Sovjetskom Savezu, koji se mogao pohvaliti najve\u0107im akademskim kompleksom na svijetu, istra\u017eiva\u010dki i predava\u010dki rad bili su odijeljeni, dijelom iz prakti\u010dnih (optere\u0107enost poslom, osjetljiva istra\u017eivanja za vojne potrebe i sl.), a dijelom iz politi\u010dkih razloga, da se osigura da mlade generacije na sveu\u010dili\u0161tima odgajaju politi\u010dki provjereni kadrovi koji nisu nu\u017eno morali biti vode\u0107i stru\u010dnjaci u svojim podru\u010djima. Vode\u0107i sovjetski stru\u010dnjaci u pravilu su bili \u010dlanovi i\/ili zaposlenici Svesavezne i manjih republi\u010dkih akademija znanosti, gdje su se ozbiljna istra\u017eivanja zapravo odvijala. Odvojenost tog tipa te\u0161ko je posti\u0107i jer zahtijeva golem broj znanstvenika, kakav je postojao malo gdje izvan Sovjetskog Saveza, no i u nekim nesocijalisti\u010dkim dr\u017eavama bilo je poku\u0161aja da se nacionalne akademije znanosti u\u010dini sredi\u0161njim mjestima istra\u017eiva\u010dkog rada.<\/p>\n

O sveu\u010dili\u0161tu naj\u010de\u0161\u0107e razmi\u0161ljamo u kontekstu humboldtovskog modela, koji nagla\u0161ava \u201eznanje o znanju\u201c kao klju\u010dni element Bildunga<\/em>. Problem je, naravno, \u0161to taj model nigdje, pa ni u Berlinu, nije postojao u \u201e\u010distom\u201c obliku. Model je uop\u0107e progla\u0161en \u201emodelom\u201c tek o stogodi\u0161njici berlinskog sveu\u010dili\u0161ta, koje je 1810. osnovano na tim principima. Ideje Wilhelma von Humboldta pale su na plodnije tlo u SAD-u od kraja 19. stolje\u0107a nego na mnogim sveu\u010dili\u0161tima \u0161irom Europe, a humboldtovski je model velikim dijelom vra\u0107en u Europu, pa \u010dak i Njema\u010dku, kroz \u201eamerikanizaciju\u201c europskih sveu\u010dili\u0161ta nakon 1945. Kako je broj studenata na zapadnonjema\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima rastao, taj je model, koji zahtijeva velik broj nastavnika, postajalo sve te\u017ee odr\u017eavati. Velika sveu\u010dili\u0161ta, koja su rasla kao odgovor na sve ve\u0107e dru\u0161tvene potrebe za visokim obrazovanjem, optu\u017eivana su za smrt humboldtovskog modela, podjednako s lijevog i desnog dijela politi\u010dkog spektra.<\/p>\n

U Jugoslaviji, kada su nakon 1945. stare akademije znanosti i umjetnosti te sveu\u010dili\u0161ta obnavljana, a nova uspostavljana, \u201eznanost\u201c se svodila na predava\u010dki rad i jednostavne (\u010ditaj: jeftine) pokuse, terenska istra\u017eivanja i sl. Stvari su se po\u010dele mijenjati razmjerno brzo, prije svega s uspostavljanjem triju instituta (prvenstveno, iako ne isklju\u010divo za fiziku, i to nuklearnu, koja je tada do\u017eivljavala procvat), u Beogradu (1948.), Ljubljani (1949.) i Instituta Ru\u0111er Bo\u0161kovi\u0107 u Zagrebu (1950., kao dio JAZU). Osniva\u010d IRB-a, Ivan Supek, inzistirao je na jedinstvu istra\u017eivanja i diseminacije znanstvenog znanja te na povezanosti IRB-a i Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu (prvenstveno, naravno, PMF-a), s \u010dime su se njegovi kolege slagali. Ali, interesantno, 1953. u Zagreb je do\u0161ao vjerojatno \u201enajpoznatiji nepoznati\u201c znanstvenik rodom iz Hrvatske, geneti\u010dar Milislav Demerec (1895.-1966.), direktor jednog od najve\u0107ih svjetskih istra\u017eiva\u010dkih centara (danas Cold Spring Harbor Laboratory na Long Islandu) i javno hvalio upravo suprotni model, s kojim je s\u00e2m bio najbolje upoznat: model \u010disto istra\u017eiva\u010dkih institucija gdje se znanstvenici mogu posvetiti istra\u017eivanju bez gnjava\u017ee s masom studenata, okru\u017eeni tek nekolicinom probranih doktoranda i asistenata. To spominjem zato da naglasim da je uvijek postojalo nesuglasje oko odgovora na naizgled banalno pitanje: gdje se znanost \u201eradi\u201c?<\/p>\n

Stvari postaju jo\u0161 kompliciranije uzmemo li u obzir industriju kao generator znanstvenog znanja, o \u010demu u doma\u0107em kontekstu zapravo mo\u017eemo govoriti tek od 1950-ih. \u010cuveni R&D (Research and Development<\/em>) tada postaje prikladnija kategorija od puke \u201eznanosti\u201c. \u010cak i ako je \u201eR\u201c ostao prvenstveno u domeni sveu\u010dili\u0161ta, \u201eD\u201c se po\u010deo doga\u0111ati izvan zidova sveu\u010dili\u0161ta, a i ti zidovi su postajali sve porozniji. No snaga i uspjeh R&D-a izravno su ovisne o strukturi i snazi gospodarstva, pa danas vidimo intenziviranje R&D-a u tek nekolicini uskih podru\u010dja, ali i njihov nestanak u mnogim drugima, \u0161to je velikim dijelom posljedica deindustrijalizacije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Historiografija.hr: Osim pitanja utjecaja izvana \u2013 politi\u010dkog, dru\u0161tvenog, ekonomskog, kulturnog \u2013 na sveu\u010dili\u0161te, o\u010dito je jako va\u017ena i unutarnja dinamika sveu\u010dili\u0161ta, na primjer napetost izme\u0111u dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti s jedne strane i prirodnih i tehni\u010dkih znanosti s druge. Danas se u Hrvatskoj posebno nagla\u0161ava i poti\u010de STEM podru\u010dje te susre\u0107emo, dodu\u0161e rijetke, rasprave i polemike je li STEM podru\u010dje va\u017enije od dru\u0161tveno-humanisti\u010dkog i sl. Kako na tu problematiku gledati u povijesnoj i suvremenoj perspektivi\u00a0te u me\u0111unarodnom kontekstu? <\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107:<\/strong> STEM je silno va\u017eno podru\u010dje, ma koliko se mi zgra\u017eali nad banalnim izjavama koje reduciraju spektar ljudskih intelektualnih interesa i dru\u0161tvenih potreba. Diskurs koji spominjete mo\u017eemo interpretirati na vi\u0161e na\u010dina. STEM se uspostavlja kao naizgled apoliti\u010dno sredstvo za postizanje ciljeva koje ne mo\u017eemo ostvariti politi\u010dkim putem, iako su oni u pravilu inherentno politi\u010dke naravi. Razdoblja nagla\u0161enog povjerenja u mo\u0107 znanosti i tehnologije da rije\u0161e goru\u0107a dru\u0161tvena pitanja \u201eapoliti\u010dkim\u201c putem (1950-ih su ljudi na Istoku i na Zapadu, kao i u Tre\u0107em svijetu, od znanstvenika o\u010dekivali da rije\u0161e probleme bolesti, gladi i ratova, a danas tra\u017eimo silver bullet<\/em> rje\u0161enje ekolo\u0161ke katastrofe) nerijetko su bila pra\u0107ena razo\u010daranjem i vrlo opasnim nepovjerenjem u znanost uop\u0107e, pogotovo kada se od znanosti o\u010dekuje sve vi\u0161e a u nju ula\u017ee sve manje.<\/p>\n

Mo\u017eda jo\u0161 bitnije, u uvjetima (post)tranzicijske stagnacije, ulaganje u podru\u010dja STEM-a do\u017eivljava se kao mogu\u0107e sredstvo o\u017eivljavanja ekonomije. Ulaganje u ta podru\u010dja bez dvojbe je neophodan preduvjet, ali ne i garancija ekonomskog razvoja. Relevantna historiografija, na\u017ealost, sugerira da je preduvjet za uspjeh ulaganja u tehnologiju ve\u0107 postoje\u0107e nacionalno, regionalno ili (mikro)lokalno blagostanje (kao u slu\u010daju ve\u0107 spomenute Silicijske doline). Ju\u017ena Koreja i Tajvan klasi\u010dni su (no i gotovo jedini) primjeri, iako i s\u00e2mi nesavr\u0161eni, dr\u017eava koje su uspjele posti\u0107i osjetan ekonomski rast kroz intenzivna tehnolo\u0161ka ulaganja, a da to nije bilo pra\u0107eno i\/ili demografskim i teritorijalnim rastom dr\u017eave, kolonijalnim \u0161irenjem, politi\u010dkim revolucijama i promjenama imovinsko-pravnih odnosa ili, kao u slu\u010daju SAD-a, pozitivnim u\u010dincima Drugog svjetskog rata i sl. Lista dr\u017eava u kojima je povrat ulaganja u tehnologiju bio ni\u017ei od o\u010dekivanja znatno je dulja, a uklju\u010duje \u010dak i SAD 1960-ih. Ekonomija Isto\u010dne Njema\u010dke (primjer je puno ozbiljniji nego \u0161to zvu\u010di) krahirala je upravo zbog golemih ulaganja u mikroelektroniku po\u010detkom 1980-ih, koja su je trebala spasiti.<\/p>\n

Pitanje je i blisko povezano s ekonomskim planiranjem. Usmjeravanje mladih ljudi u odre\u0111ena zanimanja (i, posljedi\u010dno, fakultete) logi\u010dna je reakcija dr\u017eave koja ima barem neku viziju vlastitog razvoja. U Hrvatskoj su podru\u010dja STEM-a vjerojatno najve\u0107u potporu dr\u017eave ikada u\u017eivala krajem 1940-ih i po\u010detkom 1950-ih, u vrijeme industrijalizacije, tada jo\u0161 uvijek po uzoru na Sovjetski Savez. No tada su i upisne kvote na sveu\u010dili\u0161ta i financijska sredstva za \u0161kolstvo uop\u0107e bile odre\u0111ivane u odnosu na planirane ekonomske rezultate petoljetke, a KPJ je kontrolirala obje strane te ra\u010dunice (ili su barem tako mislili), dok danas sveu\u010dili\u0161te prilago\u0111avamo ekonomskim (i tehnolo\u0161kim) trendovima na koje imamo malo ili nimalo utjecaja.<\/p>\n

Uspostavljanje dihotomije izme\u0111u \u201eproduktivnih\u201c STEM podru\u010dja i \u201eneproduktivnih\u201c dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih podru\u010dja nije novost nego opetovani podsjetnik da je znanstvena politika naprosto jedan od oblika politi\u010dkog djelovanja, ovisna o retorici, lobiranju i, da, ideologiji te izra\u017eena u sukobu oko ograni\u010denih i nikad dovoljnih sredstava. No, pomalo ironi\u010dno, tijekom 20. stolje\u0107a na argument \u201eu\u010dinkovitosti\u201c znanosti puno \u0107emo \u010de\u0161\u0107e nai\u0107i u socijalisti\u010dkim nego kapitalisti\u010dkim zemljama. Lisenko i \u201epreporoditelji\u201c drugih disciplina u staljinisti\u010dkom Sovjetskom Savezu kritizirali su svoje protivnike upravo zbog navodne \u201ebesplodnosti\u201c njihovih bazi\u010dnih istra\u017eivanja i hvalili svoja prakti\u010dna dostignu\u0107a koja su obe\u0107avala ekonomski uzlet. Pritom valja napomenuti da Sovjetskim Savezom, pogotovo od 1960-ih, nisu upravljali filozofi nego mahom in\u017eenjeri, iako s minimalnim iskustvom rada u struci. Sredinom 1980-ih nevjerojatnih 89% \u010dlanova sovjetskog politbiroa imalo je diplome iz tehni\u010dkih disciplina, a ne marksisti\u010dke filozofije \u2013 i tek minimalno razumijevanje i interes za socio-kulturne pa \u010dak i ekonomske posljedice megalomanskih tehni\u010dkih poduhvata.<\/p>\n

Uglavnom, pretpostavljeni sukob STEM i dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih podru\u010dja lako je potencirati i dekontekstualizirati te staviti usputnu fusnotu na predavanje\/knjigu Two Cultures<\/em> C.P. Snowa ili nesretnu Sokalovu aferu. No literatura koja prebro\u0111uje taj jaz neusporedivo je opse\u017enija, ali i zahtjevnija, pa su susreti s njom u pravilu rje\u0111i. Jedan od poznatijih primjera je knjiga The Hedgehog, the Fox, and the Magister\u2019s Pox<\/em> biologa i paleontologa Stephena Jaya Goulda, koji je mo\u017eda poznat ne\u0161to ve\u0107em broju ljudi zbog sudjelovanja u popularizaciji znanosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Historiografija.hr: Klju\u010dne rije\u010di javnog govora o znanosti i obrazovanju danas su izvrsnost, internacionalizacija, me\u0111unarodna vidljivost, uskla\u0111enost s tr\u017ei\u0161tem rada, strukturne reforme. Osim \u0161to se to u javnosti gotovo uop\u0107e ne problematizira, nedovoljno se raspravlja i o tome kako to posti\u0107i. Za jedne je presudna prepreka tome nedovoljno financiranje znanosti, za druge pak opiranje reformama i izvana i iznutra. Je li rje\u0161enje samo u preuzimanju postoje\u0107ih stranih modela ili ipak postoje razli\u010diti putovi kojima je mogu\u0107e unaprijediti doma\u0107u znanost i obrazovanje?<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Vedran Duan\u010di\u0107:<\/strong> O stvarima koje ste naveli nije lako raspravljati. Za neke ne znamo \u0161to zapravo zna\u010de, na neke ne mo\u017eemo utjecati, a na neke smo se ve\u0107 naviknuli: jo\u0161 od 1960-ih \u010dekamo da ulaganja u R&D dosegnu \u010darobnu granicu od 1% BDP-a. Pitanje uskla\u0111enosti s tr\u017ei\u0161tem rada ozbiljno je pitanje s nedovoljno ozbiljnih rje\u0161enja. Je li svrha sveu\u010dili\u0161ta da \u201eservisiraju\u201c gospodarstvo, gospodarstva da \u201eservisira\u201c sveu\u010dili\u0161ta, ili da uzajamno djeluju, kako sugerira triple helix<\/em> model sveu\u010dili\u0161ta koji nagla\u0161ava me\u0111udjelovanje sveu\u010dili\u0161ta, dr\u017eave i gospodarstva? Postoje i quadruple<\/em> i quintuple helix<\/em> modeli, koji tome dodaju i civilno dru\u0161tvo (i medije) te prirodno okru\u017eenje. No takvu je sinergiju lak\u0161e zamisliti nego ostvariti. Kako pomiriti intelektualne i karijerne interese mladih s potrebama gospodarstva? Na\u0161li smo se u neobi\u010dnoj situaciji da zagovornici tr\u017ei\u0161nih principa sugeriraju da je potrebno zaobi\u0107i logiku ponude i potra\u017enje na sveu\u010dili\u0161tima jer mladi ne donose optimalne odluke \u2013 za sebe ni za dru\u0161tvo \u2013 i skloni su odabiranju \u201eneproduktivnih\u201c studijskih programa.<\/p>\n

Modeli istovremeno omogu\u0107avaju u\u010denje na tu\u0111em iskustvu i pru\u017eaju nadu \u2013 \u010desto la\u017enu \u2013 da postoji jednostavno i proku\u0161ano rje\u0161enje. Primjer Sveu\u010dili\u0161ta Stanford je instruktivan. Dana\u0161nji globalni zna\u010daj Stanforda i s\u00e2mo postojanje Silicijske doline blisko su povezani s aktivnostima Fredericka Termana, profesora i administratora na Stanfordu ranih 1950-ih, no njegov je uspjeh ovisio o nizu strukturnih predispozicija. Margaret O’Mara je u knjizi Cities of Knowledge: Cold War Science and the Search for the Next Silicon Valley<\/em> opisala za\u0161to su poku\u0161aji da se u Philadelphiji i Atlanti taj model replicira propali, unato\u010d dobroj volji nadle\u017enih institucija i raspolo\u017eivim sredstvima. Termanova vizija i ustrajnost s\u00e2me po sebi nisu bile dovoljne: Stanford je profitirao zbog spleta naizgled banalnih ali vrlo bitnih \u010dimbenika poput dostupnosti gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta, prometne povezanosti, blizine trgova\u010dkih centara, mikroregionalnih demografskih struktura i sl. koji su se na drugim lokalitetima razlikovali.<\/p>\n

Ako je popra\u0107eno promi\u0161ljanjem svrhe sveu\u010dili\u0161ta u lokalnom kontekstu, oslanjanje na ve\u0107 postoje\u0107e modele mo\u017ee biti vrlo korisno, ali samo uz svijest o povijesti tog specifi\u010dnog modela koja mo\u017ee ograni\u010davati njegovu primjenjivost u drugim kontekstima. No upravo zbog mogu\u0107nosti da ponudi i kriti\u010dki uvid u velike narative poput humboldtovskog modela sveu\u010dili\u0161ta i detaljne uvide u studije slu\u010daja, historiografija svakako ima \u0161to za re\u0107i i u vrlo aktualnim debatama.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[14,4],"tags":[],"class_list":["post-16082","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":16082,"position":0},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52646,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52646","url_meta":{"origin":16082,"position":1},"title":"5. MALI FESTIVAL POVIJESTI U LASTOVU","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Peti Mali festival povijesti odr\u017eava se od 25. do 27. travnja 2026. na Lastovu, u suradnji Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Op\u0107ine Lastovo i Turisti\u010dke zajednice te uz potporu Dubrova\u010dko-neretvanske \u017eupanije. Predavanja: Dr. sc. Jasna \u010capo \u201eKu\u0107a kao zalog budu\u0107nosti i most izme\u0111u iseljenika i domovine\u201c Dr. sc.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":16082,"position":2},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":16082,"position":3},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52559,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52559","url_meta":{"origin":16082,"position":4},"title":"Dobitnici dr\u017eavne nagrade za znanost za 2024. godinu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na sjednici Odbora za podjelu dr\u017eavnih nagrada za znanost odr\u017eanoj 16. travnja 2026. godine donesena je Odluka o dodjeli dr\u017eavnih nagrada za znanost za 2024. godinu. Godi\u0161njom nagradom za popularizaciju i promid\u017ebu znanosti nagra\u0111eni su u podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti znanstveni suradnici dr. sc. Josip Mihaljevi\u0107 i dr. sc. Gordan Ravan\u010di\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52578,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52578","url_meta":{"origin":16082,"position":5},"title":"Poziv za sudjelovanje: XXII. Dani Julija Bene\u0161i\u0107a u Iloku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Zavod za lingvisti\u010dka istra\u017eivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zajedno s Muzejom grada Iloka, organizira XXII. Dane Julija Bene\u0161i\u0107a, koji \u0107e se odr\u017eati od 28. do 30. listopada 2026. u Iloku.\u00a0Teme ovogodi\u0161njih Dana podijeljene su u dvije cjeline: Knji\u017eevno-jezikoslovni d\u00ecv\u0101n s Bene\u0161i\u0107em te Ilok i Srijem u povijesnim stalnicama i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/HE2_Benesic.jpg?fit=413%2C591&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16082","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16082"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16082\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":16085,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16082\/revisions\/16085"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16082"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16082"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16082"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}