{"id":16050,"date":"2019-08-21T13:37:10","date_gmt":"2019-08-21T13:37:10","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=16050"},"modified":"2019-08-21T13:37:10","modified_gmt":"2019-08-21T13:37:10","slug":"andrija-banovic-prikaz-knjige-mary-beard-spqr-povijest-starog-rima-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=16050","title":{"rendered":"Andrija Banovi\u0107 – prikaz knjige – Mary Beard, “SPQR: Povijest starog Rima”, 2017."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Mary Beard, SPQR: Povijest starog Rima<\/em>, s engleskoga preveo Ivan Ott, \u0160kolska knjiga, Zagreb 2017., 549 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Winifred Mary Beard (ro\u0111ena 1. 1. 1955.) profesorica je klasi\u010dnih studija na Sveu\u010dili\u0161tu u Cambridgeu. Tako\u0111er je redovit autor u nizu \u010dasopisa, knji\u017eevnih suplemenata, kao i autorica bloga. Njena elokventnost i pristupa\u010dnost, kao i \u010desto kontroverzno tuma\u010denje njenih izjava, u\u010dinili su ju vjerojatno najpoznatijom (\u017eivu\u0107om) britanskom stru\u010dnjakinjom za stari Rim. Ova knjiga kulminacija je skupljenog iskustva tijekom desetlje\u0107a uspje\u0161ne karijere: premda opse\u017enija od nekih enciklopedija, bez sumnje predstavlja samo manji dio autori\u010dinog znanja, pa\u017eljivo probranog i sa\u017eetog unutar trinaest ve\u0107ih poglavlja dodatno podijeljenih u manje cjeline.<\/p>\n

Prvo poglavlje, Ciceronov zvjezdani trenutak<\/em>, po\u010dinje pitanjem nad kojim su se mnogi povjesni\u010dari zamislili; \u0161to je bilo tako posebno oko tog malog grada? Odgovor ne\u0107e do\u0107i tijekom ovog poglavlja, iako se samo pitanje provla\u010di kroz ve\u0107inu knjige. Umjesto toga, slijedi nam detaljna analiza Katilinine urote i njene va\u017enosti u oblikovanju Rima. Velika pa\u017enja posve\u0107ena je analizi izvora, heuristici i metodologiji. Autorica pritom koristi rije\u010di kao \u0161to su \u201erevolucija\u201c, \u201eterorizam\u201c i \u201edr\u017eavna sigurnost\u201c. Njena je namjera pregledati sve strane (i bridove) medalje i prikazati Katilinu u svim svjetlima \u2013 od terorista do revolucionara, i sve nijanse izme\u0111u, predstavljene od najvi\u0161e do najmanje izglednog. Ve\u0107ina izvora na koje se poglavlje oslanja su Ciceronova pisma; kao i mnogi anti\u010dari suo\u010deni s njegovim samoslu\u017ee\u0107im stilom pisanja, profesorica Beard u\u017eiva u tome da se nje\u017eno ruga visokom mi\u0161ljenju koje imao o sebi.<\/p>\n

Premda se mitski po\u010deci Rima \u010dine logi\u010dnom polazi\u0161nom to\u010dkom za sintezu o rimskoj povijesti, njima se bavi drugo poglavlje, Na po\u010detku<\/em>. \u010citatelj je podsje\u0107en na pri\u010du o Romulu i Remu i suo\u010den sa time koliko je svaki element te pri\u010de u stvari bizaran i koliko je bitno razumjeti taj mit da bismo razumjeli kako su Rimljani vidjeli sebe. Cijelo poglavlje je kompleksna i isprepletena analiza raznih elemenata mitologije. Na primjer, otmica Sabinjanki je mit koji uklju\u010duje teme seksa, silovanja i braka. Poznaju\u0107i tu pri\u010du, profesorica Beard ni\u017ee na\u010dine kako ju mo\u017eemo interpretirati. Je li to pri\u010da o definiciji braka drasti\u010dno razli\u010ditoj od na\u0161e? Radi li se o ratnom plijenu, pitanju nu\u017ede ili mo\u017eda samo o tome da je u tome periodu i regiji vjerski festival bio dobro mjesto za upoznavanje djevojaka? Tako\u0111er, nadovezuje to na jednako kompleksno pitanje rimske inkluzivnosti i multikulturalnosti. Jedna stvar koja je posebno nagla\u0161ena jest da su se Rimljani uvijek vidjeli kao Romulovi sljedbenici; \u0161to je istodobno zna\u010dilo potomci samog boga rata, i potomci bratoubila\u010dke protuhe. Ne zaboravlja ni dozu zdravog skepticizma koju su sami Rimljani, ili barem rimski pisci, osje\u0107ali prema vlastitoj mitologiji. Ovo poglavlje primarno se bavi odnosom povijesti i mita u rimskom svijetu, stoga zavr\u0161ava s rimskim poku\u0161ajima da sinkroniziraju svoje mitove u neki oblik povijesne kronologije, pogotovo s dotada ve\u0107 razvijenom civilizacijom Grka i njihovim \u010detverogodi\u0161njim olimpijskim ciklusima. Autorica nam istodobno demonstrira kako koncept Rima nastaje u glavama njegovih stanovnika \u2013 Romul je vjerojatno nazvan po Rimu jer je bio konstrukt; stereotipni \u201egospodin Roma\u201c. Uz njega se spominju i drugi, manje poznati mitovi (kao \u0161to je verzija u kojoj je Rim osnovao Rom, Odisejev sin po \u010darobnici Kirki). Dosta je prostora posve\u0107eno Eneji i me\u0111uodnosu dva naizgled suprotstavljena mita o osnivanju. Sve u svemu, profesorica Beard nam vje\u0161to ilustrira koliko su \u201eRim\u201c i \u201eRimljani\u201c oduvijek bili etni\u010dki \u0161arolik koncept. Na kraju, spominje se i arheologija ovog perioda, koja naravno otkriva puno o tada\u0161njem Rimu, iako nam na kraju ostaje slika Rima kao agresivno prosje\u010dnog bron\u010danodobnog grada.<\/p>\n

Tre\u0107e poglavlje, naslovljeno Rimski kraljevi<\/em>, bavi se njihovom povijesno\u0161\u0107u i ulogom u kasnijem identitetu Rima. Prema profesorici Beard, njihove persone su dobrim dijelom projekcija prioriteta, nada i strahova kasnijih generacija, na \u0161to se nadovezuje analizom toga koliko su Rimljani i povjesni\u010dari krivi za spektakularne ideje o grandioznosti ranog Rima. Poanta je najlak\u0161e vidljiva ako parafraziramo samu autoricu: ljudi pi\u0161u o \u201evanjskoj politici\u201c u 6. i 7. stolje\u0107u prije Krista i pritom zaboravljaju da su tada\u0161nji kraljevi Rima vladali s nekoliko bre\u017euljaka blatnjavih koliba i da su sve njihove herojske bitke vo\u0111ene unutar dvanaest milja od njih. \u010cak i rije\u010d kralj \u010dini se pretjerano pompoznom kada se pri\u010da o tim rimskim poglavicama, dobrim dijelom imigrantima iz Etrurije ili gr\u010dkim izbjeglicama, od kojih su samo dva umrla u krevetu. Autorica se doti\u010de i nevjerojatno zapetljanog me\u0111uodnosa Rima i Etru\u0161\u0107ana, ali tijekom ovog poglavlja uglavnom nam poku\u0161ava objasniti ustroj ranog Rima kroz arhitekturu i urbanizaciju, kao i seksualnu politiku vidljivu iz mitova. Na kraju tako\u0111er povla\u010di paralelu izme\u0111u rimske i ameri\u010dke upotrebe termina \u201esloboda\u201c.<\/p>\n

Jedno od najzanimljivijih poglavlja je \u010detvrto, sardoni\u010dno nazvano Veliki skok naprijed<\/em>, koje se bavi procesom prijelaza iz kraljevstva u republiku \u2013 procesu o kojem znamo razmjerno puno, ali ustvari malo razumijemo. Kao \u0161to profesorica Beard isti\u010de, najraniji spomen termina \u201ekonzul\u201c potje\u010de iz razdoblja od oko dva stolje\u0107a nakon<\/em> navodnog pada monarhije. Tekst nas opet vra\u0107a na \u010desto pitanje: po \u010demu su Rimljani bili posebni. \u0160to god to bilo \u2013 a profesorica Beard nudi niz teorija, \u010dinjenica, argumenata i protuargumenata \u2013 odlu\u010dna promjena u karakteru Rima dogodila se u 4. st. pr. Kr. i postavila uzorak rimske politike (unutarnje i vanjske) koji \u0107e se odr\u017eati stolje\u0107ima. Arheologija potvr\u0111uje da netom prije, u ranoj Republici petog stolje\u0107a prije Krista, Rim nije prosperirao. Uskoro dolazi do mnogih promjena, kao \u0161to je kodificiranje obi\u010dajnog prava i dru\u0161tvene hijerarhije (od kojih su mnogi navedeni primjeri \u0161armantno \u201emodernog\u201c tipa, kao \u0161to su pravni odgovori na probleme sa susjedovim vo\u0107kama \u010dije grane ulaze u tu\u0111e dvori\u0161te). Status plebejaca i njihovog postupnog zadobivanja prava ina\u010de rezerviranih za patricije ispri\u010dano je kroz kompleksan odnos ranih rimskih zakona (barem onih koji su nam poznati) i mitova. Ovo poglavlje je, kao i svako, podijeljeno u niz potpoglavlja, manjih eseja s vlastitim naslovima; neki od njih trebaju biti posebno spomenuti zbog osobito zabavnog ili informativnog karaktera. Vanjski svijet: Veji i Rim<\/em> isplati se pro\u010ditati svakom istra\u017eiva\u010du anti\u010dkih izvora, posebice onima koji tek po\u010dinju, makar samo zbog autori\u010dinog nje\u017enog izrugivanja pompoznosti rimskih autora, pogotovo (u izvorima) \u201edvadesetogodi\u0161njoj\u201c opsadi Veja i njenim paralelama s Trojanskim ratom koje su rimski pisci voljeli stvarati. Rimljani protiv Aleksandra Velikog<\/em> je poku\u0161aj da se shvati kako su Rimljani postali toliko militantno i imperijalisti\u010dko (mada jo\u0161 ne imperijalno) dru\u0161tvo. Poseban je osvrt dan Latinskom ratu \u2013 koji je Rim vodio protiv pobunjenih \u201esaveznika\u201c \u2013 i tome je li redefiniranje rimskog gra\u0111anstva koje mu je slijedilo bila nagrada ili kazna. Ekspanzija, vojnici i gra\u0111ani<\/em> po\u010dinje tvrdnjom da, usprkos tome \u0161to je rimsko dru\u0161tvo postavljalo, po na\u0161im standardima, neugodno visok fokus na uspje\u0161nost u borbi, Rimljani ustvari nisu bili ni\u0161ta vi\u0161e ratoboran narod od njihovih susjeda; pitanje koje se samo name\u0107e je otkuda onda dolazi njihova poslovi\u010dna u\u010dinkovitost u ratu. Ovo je poglavlje vrlo sa\u017eeta analiza toga \u0161to su razni rimski \u201esavezi\u201c zbilja predstavljali i u njemu se elaborira kako su bili klju\u010d rimskog uspjeha te primarni izvor ljudstva zbog kojeg je Rim mogao izgubiti mnoge bitke, ali svejedno na kraju dobiti rat, bar u Italiji. Lekcije koje se odavde mogu ponijeti su u svakom slu\u010daju one o fleksibilnosti termina \u201erimsko\u201c. Profesorica Beard tako\u0111er isti\u010de da je znatan aspekt rimskog genija bio posljedica improvizacije koja je povremeno proizvela iznena\u0111uju\u0107e produktivne rezultate. Zadnji dio poglavlja su Uzroci i obja\u0161njenja<\/em>, koji se bave rimskim prijelazom na vi\u0161e meritokratsko dru\u0161tvo i poja\u010dano uklju\u010divanje plebejaca u dr\u017eavni aparat \u2013 potrebe organizacije i logistike njihove sve ve\u0107e ekspanzije dovode do modernizacije arhai\u010dnih aspekata dru\u0161tva i stvaranja temelja dr\u017eave. U odre\u0111enoj mjeri Rimljani su bili \u017ertve vlastitog uspjeha, jer su odjednom morali iza\u0107i na kraj s problemima koji bi njihovim bliskim precima bili neshvatljivi; na primjer, u odnosu na njihova ranija \u010darkanja, sada su morali smisliti kako nahraniti vojsku koja je mogla narasti do broja od 16.000 ljudi.<\/p>\n

Peto poglavlje, \u0160irenje rimskog svijeta<\/em>, po\u010dinje pregledom svojevrsne vremenske linije \u201e53 godine\u201c u kojima je Rim osvojio svijet. Me\u0111uodnos Rima s ratom i ratovanjem je malo dublje istra\u017een, kao i problemi koji dolaze s tolikim uspjehom. Nimalo iznena\u0111uju\u0107e onima kojima su poznati interesi profesorice Beard, dosta prostora posve\u0107eno je zamu\u0107ivanju granice toga \u0161to je ustvari \u201erimsko\u201c sada kada Rim pokriva \u010ditav Mediteran. U ovom poglavlju treba izdvojiti esej Polibije o rimskoj politici<\/em>. Polibijeva djela, opisana kao najstariji sa\u010duvan primjer komparativne politi\u010dke antropologije, upotrijebljena su za analizu rimskog politi\u010dkog aparata, njegove uloge u rimskim osvajanjima te njegove kompleksne uloge u \u0161iroj politici helenisti\u010dkog svijeta. U njemu se odli\u010dno obja\u0161njava \u0161to je koncept \u201ecarstva\u201c bio za Rimljane i kako se s vremenom mijenjao. Sli\u010dno tome, manji esej Djelotvornost imperija<\/em> bavi se raznim problemima koji pritom nastaju, kao i raznim ad hoc <\/em>rje\u0161enjima. Slika koju nam ostavlja je slika jednog carstva koje je bilo vi\u0161e neuredno i eklekti\u010dno nego \u0161to je obi\u010dno prikazano. Na to se nadovezuje esej Kako biti Rimljanin<\/em>, u osnovi niz pri\u010da o rimskom propagiranju inkluzivnosti.<\/p>\n

\u0160esto je poglavlje Nova politika<\/em>. Po\u010dinje pri\u010dom o uni\u0161tenjima Kartage i Korinta te ukazivanjem na nastanak trendova koji \u0107e kasnije dovesti do pada republikanskog ustroja, u odlomku prikladno naslovljenom Razaranje<\/em>. Kako i za\u0161to je zapo\u010dela era gra\u0111anskih ratova opisano je u poglavlju Ostav\u0161tina Romula i Rema? <\/em>Autorica nas vodi kroz eskalaciju takvih sukoba od Sule do Spartaka, sve do potajnog osnivanja Prvog trijumvirata i mafija\u0161kog na\u010dina na koji je provodio svoj utjecaj u Rimu. Nakon toga slijede glave o Tiberiju i Gaju Grakhu, koje su fascinantan pogled u unutarnju rimsku politiku. Prikazana nam je skala rimske organizacije, koja je bila bez presedana (barem na Mediteranu). Kao kontrapunkt tome, upoznati smo s ponekad vrlo banalnim na\u010dinom na koji je rimska uprava funkcionirala \u2013 znatan dio novih zakona i radikalnih politi\u010dkih poteza bio je zamaskiran kao povratak neke drevne tradicije i njeno po\u0161tovanje. U drugim glavama bavi se problemima pravne definicije gra\u0111anstva te dihotomijom Rimljana i Talijana. Doti\u010de se i specifi\u010dne problematike tzv. Savezni\u010dkog rata; jednog od najkrvavijih, ali i najzagonetnijih sukoba u povijesti. Rije\u010dima same autorice: \u201eJesu li htjeli unutra<\/em> ili van<\/em>?\u201c. Sli\u010dno tome secirala je mitove i \u010dinjenice o Suli i Spartaku. Poglavlje zavr\u0161ava kratkim nizom anegdota nazvanim Obi\u010dni \u017eivoti<\/em>, u kojem se \u010ditatelj mo\u017ee upoznati s nekim fascinantnim sli\u010dnostima i razli\u010ditostima na\u0161e i rimske svakodnevnice. Rimljani su primjerice imali stand-up<\/em> komi\u010dare. Tako\u0111er su imali masakre u kazali\u0161tima.<\/p>\n

Sedmo poglavlje je Na putu do carstva<\/em>. Spomenuti izazovi administriranja ekspanzije dalje su predstavljeni kroz (polumitsku) Ciceronovu parnicu protiv korumpiranog rimskog guvernera Vera. Kroz nastavak poglavlja razlo\u017een je i me\u0111uodnos onih koji u Rimu upravljaju i onih kojima se upravlja. Slika rane rimske vladavine koju nam Mary Beard oslikava u pravilu varira izme\u0111u zanemarivanja i okrutne eksploatacije; ve\u0107ina rimskih administratora djeluje krajnje neodgovorno. S druge strane, prikazuje nam se i nastajanje sofisticiranog pravnog sustava koji izlazi na kraj s tim problemima. Poseban odjeljak, Senatori na udaru<\/em>, posve\u0107en je upravo raznim pravnim privilegijama vi\u0161ih slojeva, \u0161to se zgodno nadovezuje s Rim je na prodaju<\/em> u kojem nam je pru\u017eena analiza toga kako su mito i korupcija u Senatu funkcionirali, zajedno sa spomenom Marijanskih reformi i usponom autokrata. Nakon toga, dva su odlomka posve\u0107ena Pompeju \u2013 njegovom usponu i padu \u2013 ali i raznim elementima carinstva koji su mu za \u017eivota dani, prikazuju\u0107i ga kao neku vrsto protoimperatora. Slijedi Tro\u010dlana banda<\/em>, odjeljak koji na prili\u010dno eklekti\u010dan na\u010din vrluda po raznim akcijama, reakcijama i posljedicama politike u zadnjoj polovici stolje\u0107a prije Krista. Prikazan nam je jedan period Rima u kojem su mnoge stvari \u201eposao kao ina\u010de\u201c mada se glavne tradicije i metode republikanskog Rima polako dezintegriraju \u2013 ustvari je vrlo slikovit opis toga kako je rimska ideja demokracije kona\u010dno rastavljena iznutra i kako je postupno sva mo\u0107 oduzeta Senatu. Nakon toga opisan je po\u010detak gra\u0111anskog rata; premda je \u010desto prikazan kao sukob autokrata i republikanaca, profesorica Beard argumentira da se radilo samo o sukobu rivala za cara. Sli\u010dno tome, \u010ditatelj je podsje\u0107en da to Rimljanima nije ni pribli\u017eno prvi gra\u0111anski rat \u2013 samo prvi koji je zahvatio tada poznati svijet. Poglavlje zavr\u0161ava s dijelom Martovske ide<\/em>, koji je uglavnom pri\u010da o atentatu na Cezara, pogotovo o aspektima atentata koji su imali moralnu i tradicionalnu ulogu u rimskom dru\u0161tvu, ali tako\u0111er i pregled niza reformi koje je Cezar uveo; na primjer, golemi zna\u010daj prvog preciznog kalendara.<\/p>\n

Povijest svakodnevnog \u017eivota je ne\u0161to \u010dega se djelo doti\u010de u osmom poglavlju, Kod ku\u0107e<\/em>. Uvodni dio bavi se izvorima i temama koje u njima prevladavaju (nimalo iznena\u0111uju\u0107e, onima iz vi\u0161ih slojeva). Ovo fascinantno poglavlje pokriva \u0161irok niz tema, od kojih \u0107emo izdvojiti nekoliko. Supruzi i supruge<\/em> bavi se konceptom braka u rimskoj eri. Dobrim dijelom istra\u017euje polo\u017eaj \u017eena te njihovu relativnu slobodu s obzirom na kompleksan odnos tradicije, zakona i prakse. Kao \u0161to je \u010desto slu\u010daj s cijelom knjigom, Ciceronova epistolarna ostav\u0161tina je opet primarno sredstvo kojim nam se pribli\u017eava ova tematika. Tako\u0111er, \u010ditatelju predstavlja pokoji zanimljivi detalj; na primjer, kada je Ciceron u svojim \u0161ezdesetima o\u017eenio petnaestogodi\u0161njakinju, mnogi su to smatrali krajnje neukusnim. Ro\u0111enje, smrt i \u017ealost<\/em> bavi se to\u010dno time \u0161to naslov ka\u017ee, i kroz niz primjera ilustrira razlike, ali i sli\u010dnosti u pristupanju navedenome izme\u0111u nas i Rimljana. Novac je bitan<\/em> pokazuje nam cijene arhitekture i dekora interijera, ne\u010deg \u0161to je \u010desto prva asocijacija na Rim tijekom vrhunca slave. Na to se nadovezuje kompleksno pitanje toga otkuda rimski novac ustvari dolazi i kako cirkulira, s obzirom na to da vi\u0161i slojevi \u010desto vr\u0161e transakcije koje bi u gotovini zahtijevale milijune kovanica. Vlasni\u0161tvo nad ljudima<\/em> bavi se mnogim nijansama i definicijama rimskog robovlasni\u0161tva. Poglavlje zavr\u0161ava odjeljkom Prema novoj povijesti \u2013 carskoj<\/em> koje ustvari slu\u017ei kao uvodni dio sljede\u0107eg poglavlja. U njemu profesorica Beard predstavlja povijest imperijalnog Rima kao jedan monolitni blok historiografije; u njemu opravdava to \u0161to njeno djelo izostavlja ve\u0107inu carskog perioda rimske povijesti, koriste\u0107i njenu relativnu politi\u010dku stabilnost i male dru\u0161tvene promjene kao razlog te elaborira za\u0161to bi radije taj prostor posvetila transformaciji republike u carstvo.<\/p>\n

Deveto je poglavlje naslovljeno Augustove preobrazbe<\/em>. Po\u010dinje pri\u010dom o Cezarovom ubojstvu, njegovim politi\u010dkim posljedicama za velike igra\u010de i Rim te iznenadnim kompliciranjem sva\u010dijih planova pojavom mladi\u0107a koji sebe predstavlja kao Cezarovog legalnog i moralnog nasljednika. Kroz pri\u010du nas opet vode Ciceronova pisma; do ovog dijela u knjizi \u010ditatelj s Ciceronom ve\u0107 razvija gotovo intiman odnos ili, u najmanju ruku, shva\u0107a prijateljsku familijarnost profesorice Beard s njime. Dobar dio poglavlja posve\u0107en je samom gra\u0111anskom ratu i tome \u0161to ustvari pouzdano znamo o kaosu koji je trajao deset godina prije nego je August iza\u0161ao iz njega kao pobjednik. Ukratko, bavi se vojnicima, civilima, opsadama, Antonijem i Kleopatrom te zavr\u0161ava Oktavijanovim trijumfom \u2013 pobjedni\u010dkom paradom u kojoj se Oktavijan de facto<\/em> okrunio, usprkos \u010dinjenici da Rim tehni\u010dki nema, ne treba i ne \u017eeli kralja. Tako\u0111er smo po\u010da\u0161\u0107eni iznena\u0111uju\u0107e humoristi\u010dnom analizom izvora, s obzirom na mrku temu. Zagonetka August<\/em> bavi se njegovom osobno\u0161\u0107u, tj. poku\u0161ava rasplesti kako je jedan brutalni gospodar rata i provoditelj politi\u010dkih \u010distki u kolektivnoj svijesti postao augustus<\/em>. Na kraju, \u010ditatelj je siguran samo da je \u201estari reptil\u201c, kako ga profesorica Beard zove, bio jednako tajanstven kao sfinga koju je odabrao kao svoj pe\u010dat. Nadalje, ovo poglavlje nam pru\u017ea analizu Res Gestae<\/em>, kao nacrt vladavine za svakog cara koji je uslijedio, te detaljnu analizu mehanizma vladavine koju je August izgradio. Prema profesorici Beard, od dodjeljivanja titula do kiparstva, sve je barem djelomi\u010dno bilo usmjereno tome da sprije\u010di da netko na vlast do\u0111e istim metodama kao i August (samovoljom, brutalno\u0161\u0107u i privatnom vojskom). Sli\u010dno tome, autori\u010dina je tvrdnja da je snaga reformi koje August uvodi dio razloga za\u0161to je povijest Rima tijekom careva manje kompleksno poglavlje. Poglavlje zavr\u0161ava pregledom problema koje je Augustova vladavina imala \u2013 iako naizgled \u010dvrsta, bila je ustvari tranzicijski period izumljenih tradicija koja je povremena bila na klimavim nogama; Augustova k\u0107er Julija, fascinantna li\u010dnost sama po sebi, odigrala je znatnu ulogu u tome da destabilizira o\u010devu situaciju. Sli\u010dno tome, prikazano nam je kako je poslije Augustove smrti ure\u0111ena relativno be\u0161avna tranzicija vladavine na Tiberija, mada nam se isto tako postavlja pitanje kako to da je Augustov nasljednik bio sin njegovog neprijatelja?<\/p>\n

Imperijalni Rim je glavna tema poglavlja \u010cetrnaest careva<\/em>. Nakon uvoda o historiografskoj podlozi, prelazi na Kaligulinu vladavinu i promjene do kojih tijekom nje dolazi u odnosu na relativno nedavan period republike. Nagla\u0161eno je da ni dan-danas ne znamo je li Kaligula ubijen zato \u0161to je bio \u010dudovi\u0161te ili je u\u010dinjen \u010dudovi\u0161tem zato \u0161to je ubijen; popularna percepcija njegove vladavine je uglavnom proizvod rimske propagande. Dalje se postavlja pitanje koja je razlika izme\u0111u dobrih i lo\u0161ih careva \u2013 prema profesorici Beard, sli\u010dniji su jedni drugima nego se misli, \u0161to nam otkrivaju rimske definicije \u201edobrog\u201c i \u201elo\u0161eg\u201c. Ubijeni carevi su demonizirani, dok su oni koji su po\u017eivjeli dovoljno dugo uglavnom zapam\u0107eni sa sli\u010dnim setom komplimenata (dobro\u0107udni, posve\u0107eni Rimu, nisu pompozni i sl.). Usput pratimo i razne promjene u mehanizmima mo\u0107i s republike u carstvo te mo\u017eemo uo\u010diti niz paralela izme\u0111u dana\u0161njih ideja o administraciji. Naslje\u0111ivanje je tako\u0111er zasebno problematizirano. Autorica isti\u010de da je vladavina Rimom za vladara u pravilu stabilna \u2013 proces naslje\u0111ivanja nije ni najmanje. Izme\u0111u ostaloga, nije bilo nikakvih zakona ili garancije da \u0107e prvi sin biti nasljednik ili ne\u010deg sli\u010dnog. Kako su Rimljani izlazili na kraj s tim problemom? Prema profesorici Beard, neuspje\u0161no. Tako\u0111er, doti\u010de se i uloge senatora u toj \u010dudnoj klackalici mo\u0107i. Poglavlje zavr\u0161ava nastankom, ili uvozom, ovisno o tome kako to tko shva\u0107a, fenomena divinizacije careva, kao i toga koliko je to tko ozbiljno (ili neozbiljno) shva\u0107ao.<\/p>\n

Jedanaesto poglavlje, Neki imaju, neki nemaju<\/em>, bavi se razlikama izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih Rimljana, ali izdvaja i sli\u010dnosti koje dijele. Autorica isti\u010de odre\u0111ene probleme s kojima se pritom susre\u0107emo \u2013 najbolje smo upoznati s urbanom populacijom. Drugi bitan problem je to \u0161to oni koji nemaju ni\u0161ta ostavljaju malo tragova u arheologiji osim neozna\u010denih grobova (to da su ve\u0107ini povijesnih izvora nezanimljivi ne treba ni spomenuti). Prema profesorici Beard, \u017eivot jednog britanskog seljaka jedva da se promijenio od \u017eeljeznog doba do duboko u srednji vijek; dobrim dijelom to je to\u010dno i za ve\u0107inu od 50 milijuna stanovnika Carstva. Drasti\u010dne razlike izme\u0111u slojeva dalje su nam ilustrirane kroz pri\u010du o radu milenij i pol prije nego smo izumili koncept djetinjstva. Prema profesorici Beard, njihova profesija bila je najve\u0107i dio identiteta prosje\u010dnih Rimljana (pri \u010demu navodi neke vrlo zanimljive primjere). Usto, obja\u0161njava i nastanak rimskih kolegija. U odjeljku Kultura kr\u010dme<\/em> doznajemo o ra\u0161irenosti kockanja i kontrole nad njom, zajedno s nekim drugim konceptima koji se \u010dine \u010dudnim modernoj perspektivi; na primjer \u010dinjenici da su bogati Rimljani jeli kod ku\u0107e, siroma\u0161ni vani. Prema kraju poglavlja, spu\u0161tamo se sve ni\u017ee po stupovima dru\u0161tva, sve do samog dna nastanjenog robovima i krajnje siroma\u0161nima, te nam je predstavljena pravda u rimskom dru\u0161tvu, odnosno njezin nedostatak.<\/p>\n

Dvanaesto poglavlje je Rim zvan Rima<\/em>, u kojoj dolazi do prvog spomena \u0161irenja kr\u0161\u0107anstva u ovoj knjizi, te toga \u0161to su suvremenici poput Plinija Mla\u0111eg i Trajana mislili o tome. Tako\u0111er nam je predstavljena metodika upravljanja carstvom i toga kako u provincijama postupno prelazimo iz osvajanja i pacifikacije u upravljanje i oporezivanje, pogotovo zahvaljuju\u0107i vojsci i \u201eromaniziranju\u201c lokalnih elita. Interesantna je opaska o samim granicama Carstva i tome kako se postupno pretvaraju u sve vi\u0161e fiksne linije, a manje apstraktne zone rimske kontrole \u2013 prema profesorici Beard, klju\u010dan trenutak preokreta bila je katastrofa u Teutobur\u0161koj \u0161umi. \u0160to se romanizacije ti\u010de, predstavljene su nam razne interpretacije \u201erimskoga\u201c, od Brita u togama ili keltskih vinograda na jugu Francuske do Plutarhovih djela u kojima slavi Rim ali ih cijelo vrijeme podsje\u0107a da su to Grci napravili prvi. Tako\u0111er \u010dujemo i o pobunama protiv rimske vlasti, od Judeje do Britanije; profesorica Beard isti\u010de da su vo\u0111e pobune u pravilu lokalne elite koje su netom prije bile bliske Rimu. Slobodno kretanje robe i novca je tako\u0111er ne\u0161to \u0161to je ovdje obra\u0111eno, kroz niz primjera za oboje \u2013 isto tako je obra\u0111eno i slobodno kretanje ljudi, jedna od autori\u010dinih omiljenih tema. To usput pru\u017ea kontekst odjeljku o mutnim po\u010detcima kr\u0161\u0107anstva i korijenu njegovih sukoba s Carstvom. Prema profesorici Beard, velika ironija njihovog me\u0111uodnosa je bila u tome da je ujedinjeni svijet Carstva znatno doprinio \u0161irenju jedine religije koju je Carstvo poku\u0161alo zatrti. Posebni odjeljak bavi se pitanjem tko je, ustvari, Rimljanin; status koji se u pravilu definira rimskim dr\u017eavljanstvom. Stoga nas profesorica Beard upoznaje s raznim prednostima koje dr\u017eavljanstvo donosi, s posebnim naglaskom na rimsku inkluzivnost \u2013 mada pritom upozorava i da je njihova \u201esljepo\u0107a oko rase\u201c bila relativna stvar. Poglavlje zavr\u0161ava odjeljkom o Gaju Juliju Zoli, izuzetnom pojedincu koji je slu\u017eio Augustu i Cezaru prije njega, te onome \u0161to danas o njemu znamo.<\/p>\n

Epilog knjige naslovljen je Prvi rimski milenij<\/em>. U njemu nam se nudi pregled Karakaline neslavne karijere i njegovog poznatog edikta \u2013 vjerojatno jo\u0161 uvijek najmasovnije dodjele gra\u0111anstva bilo gdje i bilo kad. Usprkos tome \u0161to je jo\u0161 u uvodnome poglavlju najavila da \u0107e knjiga zavr\u0161iti 212. godine, profesorica Beard nam na kraju ne nudi neku elaboraciju oko toga za\u0161to je ba\u0161 taj datum odabran; njena poanta je da se usprkos naizgled kolosalnom zna\u010daju tog doga\u0111aja malo\u0161to zbilja promijenilo. Sli\u010dan je njen komentar i za Konstantina Velikog i kr\u0161\u0107anstvo \u2013 stvari dugo vremena ostaju manje-vi\u0161e iste. Kao zaklju\u010dak knjige ostavljeni smo sa sljede\u0107om mi\u0161lju: ljudski rod vi\u0161e nema ni\u0161ta za nau\u010diti od Rimljana, ali jo\u0161 uvijek mo\u017eemo puno nau\u010diti iz interakcije s njihovom povijesti, njihovom prozom, poezijom i kulturom i tako dalje; imamo jo\u0161 puno za nau\u010diti o Rimljanima i, tijekom tog procesa, o sebi samima.<\/p>\n

Usprkos svojoj opse\u017enosti, SPQR<\/em> je lako \u0161tivo za povjesni\u010dare, a to je mo\u017eda najvi\u0161e zbunjuju\u0107a kvaliteta ovog djela: za koga je ustvari napisano. Premda na prvi pogled djeluje kao ud\u017ebenik za fakultetsku razinu, to definitivno nije. Preporu\u010diti ju nekome kao uvodnu to\u010dku u rimski svijet nije dobra ideja, stoga \u0161to profesorica Beard ipak podrazumijeva odre\u0111eno predznanje kod \u010ditatelja. S druge strane, usprkos tome \u0161to je za\u010dinjena nizom fascinantnih detalja, anegdota i minornih povijesnih li\u010dnosti kojim nam o\u017eivljava svijet starog Rima, ova knjiga zbilja ne sadr\u017eava ni\u0161ta novo za prosje\u010dnog povjesni\u010dara specijaliziranog za anti\u010dki svijet. Ve\u0107ina poglavlja su uvod u neku problematiku, zajedno s natuknicama gdje bi mogli nastaviti istra\u017eivati i prema kojim se izvorima uputiti; je li to dobra ili lo\u0161a stvar je odluka \u010ditatelja. Teme u djelu nisu poredane kronolo\u0161ki (kao \u0161to smo svi navikli), iz razloga koji imaju smisla za narativni tok koji je profesorica Beard htjela poduzeti; s druge strane, ipak ponekad skaku\u0107e s teme na temu na na\u010din koji, mada ne odnosi ni\u0161ta od samog teksta, djeluje vrlo eklekti\u010dno u knjizi ovog tipa. \u010citatelj bi tako\u0111er trebao znati da je fokus knjige na rimskoj republici, pogotovo kasnom republikanskom periodu. Izostanak ve\u0107ine carskog perioda je obrazlo\u017een na vi\u0161e mjesta u djelu \u2013 usprkos tome, knjigu bi obogatilo da se njime bavi s vi\u0161e detalja. U ovom obliku sve poslije Augusta \u2013 ali prije Karakale \u2013 tek je usputno spomenuto. Knjiga sadr\u017ei samo natruhe kasne antike, \u0161to je u skladu sa \u0161irim trendovima historiografije, s obzirom da kasni anti\u010dki period ima tendenciju biti zanemaren izme\u0111u specijalista za antiku i srednji vijek. U \u010disto proznom smislu, knjiga je u\u017eitak za \u010ditanje, iako, ako ste \u010ditali engleski original koji je iza\u0161ao 2015., o\u010dito vam je da se u prijevodu ne\u0161to izgubilo. Ovo nije nipo\u0161to kritika prevoditelju, samo opaska na stil pisanja profesorice Beard, koji je gust aluzijama i igrama rije\u010di koje je, na\u017ealost, uglavnom nemogu\u0107e prenijeti u hrvatskom prijevodu. Na kraju odgovor na pitanje kome preporu\u010diti ovu knjigu: idealno svojim prijateljima povjesni\u010darima, pogotovo onima koji se ne bave primarno starim Rimom, jer je knjiga odli\u010dan na\u010din da im objasni za\u0161to je nepresu\u0161an izvor fascinacije svima koji prou\u010davaju staru povijest.<\/p>\n

 <\/p>\n

Andrija Banovi\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-16050","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":16050,"position":0},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":16050,"position":1},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":16050,"position":2},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52746,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52746","url_meta":{"origin":16050,"position":3},"title":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18.stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18. stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 16 sati. Sudjeluju: Teodora Shek Brnardi\u0107, Marta Jurkovi\u0107, Matea Maru\u0161i\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":16050,"position":4},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":16050,"position":5},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16050","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16050"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16050\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":16051,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16050\/revisions\/16051"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16050"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16050"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16050"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}