{"id":15910,"date":"2019-08-03T19:15:41","date_gmt":"2019-08-03T19:15:41","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=15910"},"modified":"2019-08-09T14:40:24","modified_gmt":"2019-08-09T14:40:24","slug":"karlo-jurak-cemu-ne-sluzi-suocavanje-s-prosloscu-prilog-kolovoskim-hrvatsko-srpskim-odnosno-srpsko-hrvatskim-tenzijama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=15910","title":{"rendered":"Karlo Jurak &#8211; \u010cemu (ne) slu\u017ei suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u? Prilog kolovo\u0161kim hrvatsko-srpskim, odnosno srpsko-hrvatskim tenzijama"},"content":{"rendered":"<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<p>Svako ljeto, naro\u010dito kraj srpnja i po\u010detak kolovoza, ve\u0107 je vi\u0161e godina razdoblje kada se prigodni\u010darski intenzivira hrvatsko-srpska, odnosno srpsko-hrvatska mr\u017enja. I to zbog pro\u0161losti koja \u017eivi u sada\u0161njosti (a po svoj prilici i u budu\u0107nosti) \u2013 u proslavama, obljetnicama, komemoracijama i drugim simboli\u010dkim praksama. Ovdje \u0107e detaljnije biti naglasak samo na jednom slu\u010daju.[1] Rije\u010d je o dr\u017eavnom prazniku 5. kolovoza \u2013 Danu pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, kolokvijalno poznatim kao Danom Oluje. Tom vojno-redarstvenom akcijom ve\u0107i dio teritorija Hrvatske koji je \u010detiri godine bio dijelom paradr\u017eavne tvorevine Republike Srpske Krajine doveden je pod kontrolu hrvatskih vlasti. To je ujedno i okon\u010danje slu\u017ebenog rata, s obzirom na to da je ostatak teritorija pod kontrolom srpskih snaga (isto\u010dna Slavonija) mirno reintegriran u procesu koji je zavr\u0161io tek po\u010detkom 1998. godine. Potonji je doga\u0111aj pak osim integracije teritorija podrazumijevao i integraciju stanovni\u0161tva, \u0161to nije bio slu\u010daj s Olujom. Obilje\u017eavanje Oluje izuzetno dijeli hrvatsku i srpsku stranu u \u0161irem smislu jer velika ve\u0107ina Hrvata i velika ve\u0107ina Srba imaju me\u0111usobno vrlo suprotstavljena gledi\u0161ta na taj doga\u0111aj. Nije to, naravno, jedini takav doga\u0111aj, ali on plijeni najvi\u0161e pa\u017enje te di\u017ee najvi\u0161e tenzija na razini naroda i dr\u017eava. Zato ba\u0161 na tom primjeru valja ispitati \u010demu (ne) slu\u017ei famozno \u201esuo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u201c.<\/p>\n<p>\u201eSuo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u201c (<em>Vergangenheitsbew\u00e4ltigung<\/em>) sve je \u010de\u0161\u0107a sintagma zadnjih godina u na\u0161em javnom diskursu i uglavnom se odnosi na Drugi svjetski rat, tj. na vje\u010dno gore\u0107i hladni gra\u0111anski rat izme\u0111u usta\u0161a i partizana, odnosno njihovih prikrivenih i otvorenih simpatizera. Taj se rat vodi na mnogim frontama. No, rijetko kada se o suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u govori kada su u pitanju neki recentniji doga\u0111aji, poput onih iz rata devedesetih godina. Mo\u017eda zato \u0161to je dominantno mnijenje da po tom pitanju prevladava konsenzus, ali dovoljan je i povr\u0161an pogled na sve oko Dana Oluje da zaklju\u010dimo kako smo daleko od konsenzusa. Pitanje je samo je li taj konsenzus, u smislu jedinstva ili zajedni\u0161tva, doista potreban? A ako nisu potrebne ni tenzije ni konsenzus, \u0161to je onda potrebno? Ili, koji je taj minimum konsenzusa koji se mo\u017ee i mora posti\u0107i?<\/p>\n<p>Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u kao \u010din i praksa u politi\u010dkoj i civilnoj sferi ima naro\u010dito smisla onda kada su postoje\u0107e dru\u0161tvene tenzije izazvane pro\u0161lim doga\u0111ajima toliko neizdr\u017eive da ometaju normalno funkcioniranje dru\u0161tva. To ne zna\u010di da iz dru\u0161tva treba izbaciti sukob takve vrste \u2013 svakom je dru\u0161tvu sukob inherentan, ali se izme\u0111u sukobljenih strana mora mo\u0107i posredovati. Temeljni akt koji slu\u017ei posredovanju me\u0111u razli\u010ditim dru\u0161tvenim skupinama i sukobljenim stranama jest Ustav, ali \u010dini se da u na\u0161em slu\u010daju ni on, ni neki drugi akti ne poma\u017eu. Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, primarno kao akt iz politi\u010dke sfere, pak mo\u017ee, ako se ispravno koristi, funkcionirati katarzi\u010dno.[2] Ono se ne mo\u017ee provoditi inzistiraju\u0107i na monopolizaciji \u201eistine\u201c o doga\u0111aju i poku\u0161aju nametanja generalnog usugla\u0161avanja o tome \u0161to se dogodilo, tako da je stvar nu\u017eno pomaknuti od struke upravo prema politici (\u0161to je suprotno od onoga \u0161to se ina\u010de, politi\u010dki nepismeno, zahtijeva kod suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u). To\u010dnije, struka mora biti neizostavna alatka, ali mjesto odluke kona\u010dno je u politi\u010dkoj sferi u u\u017eem smislu. Suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u tako doista jest politi\u010dki akt koji mo\u017ee i mora imati svoju verifikaciju u nekoj politi\u010dkoj deklaraciji koja podrazumijeva i izvjesne prakse. Ono \u010demu nam tu povijesna znanost mo\u017ee pomo\u0107i nije toliko u tome da ka\u017ee \u201ekako je zapravo bilo\u201c (<em>wie ist es eigentlich gewesen<\/em>) nego kako to \u201e\u0161to je zapravo bilo\u201c ima svoje konzekvence u percepciji razli\u010ditih \u017eivih aktera, s obzirom na njihova razli\u010dita iskustva, tradicije, obrazovanje i identitete te kako s obzirom na to nadvladati tenzije i posredovati me\u0111u sukobima koji su inherentni dru\u0161tvu kao takvom. To nije prihva\u0107anje relativizma nego pripremanje terena za spu\u0161tanje tenzija i posredovanja me\u0111u razli\u010ditim interpretacijama koje su posljedica razli\u010ditih iskustava i tradicija. U nastavku \u0107u nastojati objasniti \u0161to to to\u010dno na konkretnom primjeru Oluje zna\u010di.<\/p>\n<p>U srpnju 2000. godine objavljeno je Izvje\u0161\u0107e slovensko-talijanske povijesno-kulturne komisije koje se u jednom svom dijelu bavi problematikom stradavanja i iseljavanja Talijan\u00e2 od 1943. do 1954. godine. Za ovu raspravu klju\u010dnim smatram sljede\u0107i dio: \u201eNa kraju rata obje su strane u Julijskoj Krajini do\u010dekala svaka svoga osloboditelja&#8230; Svaka je u drugome vidjela osvaja\u010da&#8230;\u201c Ne treba ovdje i\u0107i dalje u kontekst konkretnih slovensko-talijanskih odnosa nego valja uzeti ozbiljno u obzir naro\u010dito ovaj dio \u2013 \u201e&#8230;svaka svoga osloboditelja \u2013 svaka u drugome vidjela osvaja\u010da\u201c. Priznavanje te razli\u010dite iskustvene (a onda i identitetske) percepcije istoga doga\u0111aja temelj je suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u koje ne nastoji izvan dru\u0161tveno-politi\u010dkog konteksta nametati nemogu\u0107e \u2013 a nemogu\u0107e bi bilo tra\u017eenje pre\u0161irokog \u201ezajedni\u010dkog nazivnika\u201c koji bi objedinio razli\u010dita iskustva i perspektive, \u0161to bi uglavnom zavr\u0161ilo time da se name\u0107e samo jedan iskustveni aspekt, tj. perspektiva samo jedne strane. Nasuprot tome, razli\u010dita iskustva, perspektive i percepcije valja priznati, dati im i gra\u0111ansko i politi\u010dko pravo, a samim time i njihove konzekvence (recimo, da jedna strana ne\u0161to komemorira \u0161to druga slavi, i obrnuto). To bi bio minimum politi\u010dke i gra\u0111anske pristojnosti u uvjetima postojanja vrlo razli\u010ditih pogleda na jednu stvar. Rezultat toga trebao bi biti dokument, poput gore spomenutog, koji nema monopol na istinu (poput razli\u010ditih deklaracija koje je usvajao Hrvatski sabor zadnjih dvadesetak godina), nego koji slu\u017ei posredovanju me\u0111u sukobljenim gledi\u0161tima, zajedno s popratnim praksama. Zato nije klju\u010dno politi\u010dko pitanje \u0161to se zapravo dogodilo i tko je vi\u0161e u pravu, nego kako me\u0111u tim razli\u010ditim i sukobljenim pogledima me\u0111usobno posredovati u cilju o\u010duvanja mira i spu\u0161tanja tenzija.<\/p>\n<p>\u0160to to konkretno zna\u010di na primjeru godi\u0161njice Oluje? To zna\u010di da bi hrvatska strana (hrvatska politi\u010dka vlast, oporba, drugi uglednici iz javnoga \u017eivota itd.) koja slavi Oluju kao pobjedonosnu i oslobodila\u010dku vojno-redarstvenu akciju trebala priznati da je to oslobo\u0111enje donijelo i odre\u0111ene \u017ertve te da njome jest integriran dobar dio teritorija RH (ne i sav), ali pod cijenu iseljavanja mnogo Srba iz tih krajeva i pretvaranja tih prostora u ruralnu periferiju. S druge strane, srpska bi strana (vode\u0107i srpski politi\u010dari u Hrvatskoj, politi\u010dka vlast u Srbiji itd.) trebala uzeti u obzir da je potpuno razumljivo da velika ve\u0107ina Hrvata smatra Oluju oslobodila\u010dkom akcijom, ali i inzistirati da nitko ne smije i od njih tra\u017eiti da to tako shva\u0107aju. Razli\u010diti do\u017eivljaji uglavnom su posljedica razli\u010ditih \u017eivljenih iskustava i razli\u010dite identifikacije, a ne ne\u010dije zlobe i pakosti, kako se to \u010desto onoj drugoj strani nastoji imputirati. Drugim rije\u010dima, i na jednoj i na drugoj strani mora biti uklju\u010den taj \u201eali\u201c, koliko god su mnogima formulacije s \u201eali\u201c odiozne i relativiziraju\u0107e. Dakle, \u201eOluja je oslobodila\u010dka akcija, ali&#8230;\u201c, odnosno \u201eOluja predstavlja ozbiljan egzodus stanovni\u0161tva, ali&#8230;\u201c, ovisno iz koje pozicije tko govori te kome se obra\u0107a. To\u010dnije, od svake se strane tra\u017ei izvjesno priznanje iskustva druge strane, a da se zadr\u017ei i prizna su\u0161tinska razlika u perspektivama \u2013 da je to\u010dno da je oslobo\u0111enje rezultiralo i tragi\u010dnim etnodemografskim posljedicama, kao i to da je to\u010dno da su potonje posljedica nekoliko godina okupacije i rata. To je minimum konsenzusa i \u201ezajedni\u010dkog nazivnika\u201c koji se mo\u017ee i mora posti\u0107i, a da se ne zadire u hegemoniju jedne interpretacije koja uvijek di\u017ee tenzije do razmjera me\u0111udr\u017eavnih skandala. Daljnje komemorativne i druge prakse trebale bi to pratiti \u2013 primjerice, nazo\u010dnost dr\u017eavnog vrha na komemoraciji u Varivodama, Gruborima i Go\u0161i\u0107u. Sve to podrazumijeva i minimum pristojnosti i po\u0161tovanja \u2013 dakle, nasla\u0111ivanja zbog \u201etraktorijade\u201c s jedne strane, a s druge strane usporedbe s Hitlerom, ne bi smjeli dolaziti u obzir.<\/p>\n<p>Zapravo, najrazumniji prijedlog ima Simo Raji\u0107, potpredsjednik zadnje socijalisti\u010dke hrvatske Vlade i autor knjige <em>Izme\u0111u Hrvata i Srba<\/em>, koji je iznio u <a href=\"https:\/\/www.jutarnji.hr\/globus\/Globus-politika\/ispovijest-bivseg-potpredsjednika-sabora-hrvatskog-srbina-i-domoljuba-nema-veceg-srbina-od-mene-ali-protiv-sam-ulaska-srpskih-stranaka-u-vladu\/6693975\/\">intervjuu Jutarnjem listu<\/a> prije manje od dvije godine, netom nakon izlaska te njegove knjige.[3] Novinarka Jelena Lovri\u0107 postavila mu je pitanje i u vezi Vukovara, i u vezi Oluje. Ovo su njegovi odgovori: <em> \u0160to bi Hrvati i Srbi trebali napraviti?! Uvijek mi se oko tih obljetnica postavlja pitanje jesmo li toliko narasli da pobijedimo sebe. Jesmo li napokon svjesni da moramo tra\u017eiti zajedni\u010dko rje\u0161enje. Ve\u0107 sam rekao da bi Srbi morali kleknuti na Ov\u010dari. Kao \u0161to Hrvati moraju kleknuti u Jasenovcu. \u017drtve su \u017ertve. I sve su na\u0161e. Ne mo\u017eemo ih dijeliti. Ne mogu se generacije odgajati na podjelama. Ne mo\u017eete slaviti pobjedu u Kninu a da potom ne odete u Grubore. Ne mo\u017eete obilje\u017eavati dan ustanka u Srbu a da se ne odete pokloniti \u017ertvama u Bori\u0107evcu. <\/em>Tako je Raji\u0107 u svega nekoliko re\u010denica izrekao su\u0161tinu cijelog ovog teksta, ali i prakse koja bi bila trenutno najbolje politi\u010dko rje\u0161enje u spomenutom posredovanju u na\u0161im historijskim sukobima. U nastavku je Raji\u0107 pohvalio i gestu novog kninskog gradona\u010delnika Marka Jeli\u0107a koji je oti\u0161ao na parastos srpskim \u017ertvama pobijenima nakon Oluje u Go\u0161i\u0107u: <em>To je fantasti\u010dna gesta, ali gesta pojedinca. Hrvatska takve geste mora ustrojiti kao dr\u017eavnu politiku. To zna\u010di da predsjednica dr\u017eave nakon proslave Oluje u Kninu ode u Varivode i pokloni se srpskim \u017ertvama. Ili da Milorad Pupovac poslije skupa u Srbu ode zapaliti svije\u0107u i polo\u017eiti cvije\u0107e Hrvatima koji su likvidirani u Bori\u0107evcu.<\/em> Tako je Raji\u0107 pokazao da bi i dandanas bio vrsni mirotvorac i zagovaratelj razumnih opcija, kao \u0161to je to bio i devedesetih godina.<\/p>\n<p>Tome slu\u017ei suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0107u, i ono je nu\u017eno onda kada je to famozno \u201eokretanje budu\u0107nosti\u201c blokirano op\u0107om besperspektivno\u0161\u0107u \u017eivota, niskim standardom neovisno o nacionalnosti ili konfesiji te op\u0107im (polu)perifernim zaostajanjem zemalja na ovim prostorima. Nemogu\u0107nost \u201eokretanja budu\u0107nosti\u201c (ono slijedi uglavnom onda kada zavlada optimisti\u010dki narativ, koji danas te\u0161ko ikako mo\u017ee zavladati) obi\u010dno vodi o\u017eivljavanju povijesnih tema, naro\u010dito kada su \u201erane svje\u017ee\u201c i kada su one jedino uto\u010di\u0161te. I ako je ve\u0107 tako, onda ne treba forsirati ni agresivnu mitologizaciju pro\u0161losti, ali ni zaborav, nego treba posredovati me\u0111u priznatim razlikama i suprotstavljenim gledi\u0161tima. Tu mo\u017ee pomo\u0107i povjesni\u010darska struka, ali odluka i operacionalizacija uvijek su na kraju u politi\u010dkoj sferi. I sve je ovo, sa svojim posebnostima, nu\u017eno da bude primjenjivo i na druge vrlo polariziraju\u0107e i osjetljive slu\u010dajeve \u2013 kako ratne, tako i poratne. Za ovu pak svrhu neka su predstoje\u0107a kolovo\u0161ka zbivanja primjer kako bi suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, politika povijesti trebali izgledati i \u010demu slu\u017eiti. \u010cemu, dakle, ne slu\u017ei suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u? Ne slu\u017ei produbljivanju sukoba, dizanju tenzija, stvaranju ozra\u010dja gra\u0111anskog ili me\u0111udr\u017eavnog rata. A \u010dini se da danas u Hrvatskoj i u susjedstvu slu\u017ei samo i isklju\u010divo tome.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><em>Karlo Jurak<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>__________________________________<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>[1] Moglo bi se govoriti, u smislu kontroverze i podjela, i o proslavi Dana ustanka u Srbu 27. srpnja, ali to ipak vi\u0161e nije dr\u017eavni praznik, tako da, bez obzira na njegovo obilje\u017eavanje i kontroverze koje izaziva, on nema zna\u010daj dr\u017eavnog doga\u0111aja. Ipak, postoji jedna interesantna paralela koje \u0107emo se u nastavku teksta dotaknuti.<\/p>\n<p>[2] Ovdje se dr\u017eimo toga da je politika u u\u017eem smislu ipak primarno mjesto odakle mogu dolaziti ozbiljnije promjene, tj. da je jedino u tom polju mogu\u0107a verifikacija odre\u0111enih praksi. Koliko god su napori iz civilne sfere (koja je tako\u0111er politi\u010dkog karaktera u \u0161irem smislu, ali formalno razdvojena od politi\u010dke dr\u017eave) hvalevrijedni, oni ne mogu imati ni izbliza impakt kao politika u u\u017eem smislu.<\/p>\n<p>[3] Simo Raji\u0107 zbog svoje mirotvorne djelatnosti bio je svojevremeno na meti i hrvatskih i srpskih nacionalista, a na vi\u0161estrana\u010dkim izborima 1990. godine izabran je za zastupnika SKH-SDP u Sabor, a dobio je mandat na podru\u010dju Like gdje je pobijedio dvije nacionalisti\u010dke stranke \u2013 HDZ i SDS.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-15910","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":15910,"position":0},"title":"Predavanje Igora Dude &#8220;Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji&#8221;","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":15910,"position":1},"title":"Predstavljanje knjige &#8220;Turska ku\u0107a u Rijeci&#8221; u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":15910,"position":2},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":15910,"position":3},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":15910,"position":4},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":15910,"position":5},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15910","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15910"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15910\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15914,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15910\/revisions\/15914"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15910"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15910"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15910"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}