ZAGREB, 27. srpnja 2019. (Hina) – Dan ustanka naroda Hrvatske, koji se obilje\u017eava 27. srpnja u organizaciji Srpskog narodnog vije\u0107a i Saveza antifa\u0161isti\u010dkih boraca, jedna je od najosporavanijih komemoracija u hrvatskoj javnosti.<\/p>\n
<\/p>\n
Komemoracija je do 1990. godine bila sredi\u0161nje mjesto obilje\u017eavanja ustanka protiv fa\u0161izma, u politi\u010dkoj tranziciji je zanemarena, a danas je u hrvatskoj javnosti prate negativni komentari. Primjer je jedan li\u010dki portal koji je u petak komemoraciju nazivao \u010detni\u010dko-partizanskim dernekom, u \u010dije ime je pogubljeno oko 430 civila s podru\u010dja Donjeg Lapca i Srba. Portal isti\u010de da unato\u010d \u201epouzdanim povijesnim podacima i dokazanoj zlo\u010dina\u010dkoj koncepciji provedenoj tih zadnjih dana srpnja 1941. godine, hrvatska vlast do danas nije zabranila njegovo slavljenje\u201c.<\/p>\n
<\/p>\n
Pobunjenici su po\u010dinili brojne zlo\u010dine nad hrvatskim i muslimanskim civilnim stanovni\u0161tvom u tom dijelu Hrvatske i BiH, te su u kolovozu i rujnu spalili Bori\u010devac i Kulen Vakuf u spiralu osvete i odmazde, isti\u010de se u nedavno objavljenim istra\u017eivanjima.<\/p>\n
<\/p>\n
Ta znanstvena istra\u017eivanja produbljuju uvide u te doga\u0111aje, ali ne mijenjaju bitno osnovne \u010dinjenice oko Dana ustanka. Dan 27. srpnja i dalje ostaje Dan ustanka. U Brezovici je osnovan prvi partizanski odred, ali ustanak se doista dogodio 27. srpnja potaknut usta\u0161kim zlo\u010dinima od 1. srpnja nadalje u Lici i na \u0161irim prostorima, te otvaranjem gospi\u0107kog sustava logora Gospi\u0107, Jadovno i Pag, u koje su deportirane tisu\u0107e ljudi, obja\u0161njava povjesni\u010dar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivo Goldstein.<\/p>\n
<\/p>\n
Istina je da je do\u0161lo do represalije ustanika, koji tada jo\u0161 nisu bili partizani, a ni \u010detnici u pravom smislu rije\u010di, jer se njihova diferencijacija kasnije dogodila. Me\u0111utim, te represalije su poznate u historiografiji, o njima su pisali partizanski komandanti kao Gojko Polovina. Znalo se da je do\u0161lo do osvetni\u010dkih akcija u kojima su stradali civili, u Bori\u010devcu, Brotnji, a najvi\u0161e po\u010detkom rujna u Kulen Vakufu, dodaje Goldstein, napominju\u0107i da se o tome “ili saznavalo i\u0161\u010ditavanjem izme\u0111u redaka ili gotovo nikako”.<\/p>\n
<\/p>\n
Nova atmosfera nakon 1990. otvorila je mogu\u0107nosti da se i o tim zlo\u010dinima govori na pravi na\u010din, ali se, na\u017ealost, u nekim situacijama klatno pomaknulo na posve drugi stranu. Danas mo\u017eemo rezimirati – klju\u010dne ocjene oko toga datuma nisu se promijenile, isti\u010de Goldstein.<\/p>\n
<\/p>\n
Povjesni\u010dar Mario Jereb u jednom tekstu isti\u010de da je neuspjeh partizanskih zapovjednika da kontroliraju pobunjenike bio sveden na minimum u kasnijoj historiografiji, pogotovo zato \u0161to su pojedinci koji su bili na \u010detni\u010dkoj strani 1941. pre\u0161li u partizane do kraja rata, \u0161to je rezultiralo izgradnjom herojskog ustanka i uti\u0161avanjem zlo\u010dina koji su ga pratili.<\/p>\n
<\/p>\n
Goldstein odgovara da ustanak u Srbu nisu organizirali ni vodili \u010detnici, iako su neki njihovi prista\u0161e u ustanku marginalno sudjelovali i po\u010dinili zlo\u010dine. Ustanak je, po njemu, bio simbioza \u017eivotne ugro\u017eenosti srpskog stanovni\u0161tva kojem je prijetio usta\u0161ki genocid i energi\u010dne revolucionarnosti organiziranih komunista i njihovih sljedbenika.<\/p>\n
<\/p>\n
U krajnjoj liniji, mo\u017eemo to usporediti s Olujom 1995. godine. U Oluji je bilo zlo\u010dina, dogodile su se osvetni\u010dke akcije u kojima je stradalo oko 600 civila. To nitko pametan ne mo\u017ee negirati i to je sramota koja se nije smjela dogoditi. No, to ne mijena bitno osnovnu ocjenu Oluje: Hrvatska je bila napadnuta i imala se pravo osloboditi, zaklju\u010duje Goldstein.<\/p>\n
<\/p>\n
U podno\u017eju Spomenika ustanku u subotu \u0107e se odr\u017eat narodni zbor na kojem \u0107e govoriti saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac, predsjednik Saveza antifa\u0161isti\u010dkih boraca i antifa\u0161ista Hrvatske Franjo Habulin, te dona\u010delnica op\u0107ine Gra\u010dac i predsjednica Vije\u0107a SNM Zadarske \u017eupanije Rajka Ra\u0111enovi\u0107, a nastupit \u0107e zborovi Praksa iz Pule i Na\u0161a pjesma iz Beograda.<\/p>\n
<\/p>\n
Sredi\u0161nje spomen-mjesto je park u Srbu kojim dominira spomenik visok 15,5 metara kojeg je projektirao kipar Vanja Radau\u0161, a podignut je 1951. godine. Pored njega, po obli\u017enjim selima ima spomenika poginulim partizanima i \u017ertvama fa\u0161isti\u010dkog terora.<\/p>\n
<\/p>\n
Komemoracije u Srbu su prestale u ratu i neposredno nakon toga. Nacionalisti\u010dki orijentirani Srbi organizirali su takozvanu srpsku skup\u0161tinu u Srbu 25. srpnja 1990., gdje su izdali Deklaraciju o suverenitetu i autonomiji srpskog naroda, jedno od djela koje je potaknulo pobunu hrvatskih Srba protiv Zagreba, isti\u010du povjesni\u010dari Vjeran Pavlakovi\u0107 i Davor Paukovi\u0107 u zborniku koji analizira kulturu sje\u0107anje u Hrvatskoj.<\/p>\n
<\/p>\n
Srb je bio dio okupiranog teritorija do kolovoza 1995. godine, kada je Hrvatska vojska u\u0161la u selo tijekom operacije Oluja. Tenkom je uni\u0161ten spomenik Vanje Radau\u0161a, koji je djelomi\u010dno obnovljen 2010. i otkriven 27. srpnja 2011. u sklopu koalicijskog sporazuma izme\u0111u HDZ-a i SDSS-a.<\/p>\n
<\/p>\n
Komemoracija je polako o\u017eivjela nakon 2000. godine, ali je prate desni\u010darski prosvjedi koji je poku\u0161avaju prekinuti. Pu\u0161taju glasnu glazbu, blokiraju ceste koje vode prema Srbu i postavljaju \u0161ator u podno\u017eju spomenika, isti\u010du Pavlakovi\u0107 i Paukovi\u0107.<\/p>\n
<\/p>\n
U novije vrijeme organizatori posje\u0107uju seosko groblje, na kojem su sahranjeni brojni Dalmatinci i drugi partizani ubijeni tijekom oslobo\u0111enja Srba 1944. godine. S druge strane, u obli\u017enjem selu Bori\u010devac svake godine komemoracije okupe sve ve\u0107i broj ljudi na protuproslavu koja tuma\u010di ustanak u Srbu kao genocidni \u010detni\u010dki plan za istrebljenje Hrvata u Lici, isti\u010du Pavlakovi\u0107 i Paukovi\u0107.<\/p>\n
<\/p>\n
Dan ustanka bio je republi\u010dki praznik u svakoj jugoslavenskoj republici, jedini republi\u010dki praznik u Srbiji (7. srpnja), Crnoj Gori (13. srpnja) i Hrvatskoj. U Sloveniji su pored Dana ustanka (22. srpnja) obilje\u017eavali Osnivanje Oslobodila\u010dke fronte, u Bosni i Hercegovini su obilje\u017eavali Dan ustanka (27. srpnja) i Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a (25. studenog), a u Makedoniji Dan ustanka (11. listopada) i Prvo zasjedanje ASNOM-a (2. kolovoza).<\/p>\n
<\/p>\n
Dan ustanka \u010duva sje\u0107anje na najsvjetlije trenutke povijesti naroda Jugoslavije, a Jugoslavija je bila najve\u0107e historijsko dostignu\u0107e na\u0161ih naroda, smatra general potpukovnik Svetozar Oro. General Oro je bio jedan od desetorice utemeljitelja Dru\u0161tva za istinu o NOB-u i Jugoslaviji, koje je osnovano u Beogradu na dan napada JNA na Dubrovnik 1991., kad je SUBNOR podr\u017eao politiku Slobodana Milo\u0161evi\u0107a.<\/p>\n
<\/p>\n
Dru\u0161tvo isti\u010de da nakon raspada Jugoslavije me\u0111u biv\u0161im jugoslavenskim dr\u017eavama nema suradnje iako postoje nagomilani problemi koji su od zajedni\u010dkog interesa za njihove gra\u0111ane.<\/p>\n
<\/p>\n
Me\u0111u gra\u0111anima postoje brojne rodbinske, povijesne i poslovne veze, a lideri zemalja se nisu sastali ni jednom, kao da se radi o dr\u017eavama \u010dije gra\u0111ane ni\u0161ta ne ve\u017ee, obja\u0161njavaju. “\u017delja nam je da se osloncem na unutarnje snage republika i civilizacijska dostignu\u0107a NOR a i SFRJ Titove epohe, kao i potonja iskustva, \u0161to br\u017ee dogovaramo i organiziramo za prevladavanje uralgi\u010dnih posljedica minulih ratova”, isti\u010du se u pismu predsjednicima biv\u0161ih republika koje je uputilo Dru\u0161tvo koje jedino skrbi o zajedni\u010dkoj ba\u0161tini NOB-a svih biv\u0161ih republika.<\/p>\n
<\/p>\n
Dan ustanka do\u017eivio je razli\u010dite sudbine u biv\u0161im jugoslavenskim republikama, a prema Dru\u0161tvu za istinu o NOB-u, najvi\u0161e do njega dr\u017ee u Crnoj Gori.<\/p>\n
<\/p>\n
Izvor:<\/p>\n
<\/p>\n