{"id":15524,"date":"2019-07-03T17:17:59","date_gmt":"2019-07-03T17:17:59","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=15524"},"modified":"2019-07-03T17:20:17","modified_gmt":"2019-07-03T17:20:17","slug":"marino-badurina-gerilski-povjesnicar-i-nacionalno-blago-povodom-knjige-richarda-j-evansa-eric-hobsbawm-a-life-in-history-2019","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=15524","title":{"rendered":"Marino Badurina – Gerilski povjesni\u010dar i nacionalno blago: povodom knjige Richarda J. Evansa, “Eric Hobsbawm: A Life in History”, 2019."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Gerilski povjesni\u010dar i nacionalno blago: povodom knjige Richarda J. Evansa<\/strong>, Eric Hobsbawm: A Life in History <\/em>(London 2019.)<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u201eJednom kada se uhvatite ljudskih biografija, shva\u0107anja da su politi\u010dka uvjerenja odre\u0111ena logikom raspr\u0161avaju se kao baloni od sapunice\u201c, rekao je jednom prilikom ameri\u010dki novinar Walter Lipmann. Upravo ta primjedba mogla bi se uzeti kao lajtmotiv<\/em> prve sveobuhvatne biografije britanskog povjesni\u010dara Erica Hobsbawma. Autor Richard J. Evans, i sam povjesni\u010darski doajen i Hobsbawmov dugogodi\u0161nji poznanik (premda ne i blizak prijatelj), rutinski je posao, koji Britanska akademija uvijek zadaje kako bi prigodnom spomenicom obilje\u017eila smrt svojih \u010dlanova, odlu\u010dio dramati\u010dno pro\u0161iriti \u0161to je rezultiralo ovakvom prvoklasnom biografijom dostojnom najslavnijih svjetskih politi\u010dara, umjetnika, znanstvenika.<\/p>\n

Engleski de\u010dko, ru\u017ean kao lopov, ali mozak, bruco\u0161 koji sve zna, ljevi\u010darski intelektualac u engleskoj vojsci, autsajder u Pokretu, opasan lik, pisac knjiga mekih korica, intelektualni guru, mudrac, nacionalno blago. Ovi nazivi poglavlja u knjizi kao da su i putokaz Hobsbawmovog \u017eivotnog puta, ali danog u osobnijoj i intimnijoj perspektivi nego ikad dosad. Evans je o\u010dito odstupio od metode svog predmetnog junaka, tj. uvjerenja koje je on kroz svoj cijeli rad uglavnom \u017eelio sugerirati, da je njegov \u017eivotni i profesionalni put uvjetovan, ako ne ba\u0161 gvozdenim zakonima historije, ali svakako jasnim povijesnim okolnostima. Autor, s druge strane, naglasak stavlja na povjesni\u010darevo osobno formativno iskustvo, te\u017ei prikazati njegov unutarnji \u017eivot i motivaciju. Pritom, tvrdi, ne misli nadomjestiti Hobsbawmovu \u201eimpersonalnu autobiografiju\u201c Zanimljiva vremena<\/em>, no mo\u017eda mu i nije toliko za vjerovati, jer kroz svoj obim i pretenzije Life in History <\/em>kao da zaista \u017eeli biti \u201ehobsbawmskija\u201c od samog Hobsbawma.<\/p>\n

Posebno se taj napor ogleda u dijelovima o djetinjstvu i ranijim formativnim iskustvima. Tako se, kao i kod mnogih slavnih i neslavnih mu\u0161kih <\/em>biografija, na vratima \u017eivota ne mo\u017ee presko\u010diti sto\u017eerna uloga majke. Za razliku od otu\u0111enog oca, upravo \u0107e majka pored emocionalnog oslonca biti zaslu\u017ena i za Ericove prve intelektualne podra\u017eaje. \u201eNe smije\u0161 nikada u\u010diniti ni\u0161ta \u0161to bi moglo sugerirati da se srami\u0161 \u0161to si \u017didov\u201c, maj\u010dine su rije\u010di koju su mu se urezale i koje su vi\u0161e nego bilo \u0161to drugo definirale njegovu vezu sa vjerom svojih predaka, s kojom se ina\u010de nikada nije poistovje\u0107ivao niti ga je ona svjesno identitetski odre\u0111ivala. Hobsbawm je kao dje\u010dak rano ostao bez oba roditelja. \u0160kolski dani u Be\u010du i Berlinu bili su obilje\u017eeni relativnim uspjesima i neuspjesima, adolescentskim kompleksima i sramom, dijelom i zbog obiteljskog siroma\u0161tva. Ostat \u0107e svojevrsni kuriozitet da je u Be\u010du, u osmoljetki, iz povijesti bio redovito ocjenjivan samo sa \u201edobar\u201c. No, da \u017eeli postati povjesni\u010dar odlu\u010dio je dosta kasno. U Londonu je 1934. mislio da \u017eeli biti pjesnik, iako mu se \u010dinilo da \u0107e u tome uvijek ostati na razini diletanta. Sljede\u0107a opcija bili su mu pou\u010davanje i marksizam, propagandni rad. Do povijesti je do\u0161ao posredno, upravo putem marksizma, kroz veliko pitanje makrohistorijskog razvoja \u010dovje\u010danstva (str. 53).[i]<\/a> Dijalekti\u010dki materijalizam je upotrijebio ve\u0107 u \u0161kolskim esejima kada je opisivao tranziciju iz rimske republike u carstvo, ne bez naklonosti pojedinih profesora, kojima je imponirala, ako ne domi\u0161ljenost, ali svakako originalnost njegovih misli.<\/p>\n

Jo\u0161 kao tinejd\u017eer se, kako sam ka\u017ee, \u201eutapao\u201c u marksizmu-lenjinizmu. Pored Komunisti\u010dkog manifesta<\/em> pro\u010ditao je prvi tom Kapitala<\/em>, Kritiku politi\u010dke ekonomije<\/em>, Siroma\u0161tvo filozofije<\/em>, Marx-Engels: izabrana korespondencija<\/em>, Osamnaesti brumaire Louisa Bonaparta<\/em>, Gra\u0111anski rat u Francuskoj<\/em>, Anti-D\u00fchring<\/em>, Lenjinov Materijalizam i empiriokriticizam<\/em>, potom Imperijalizam,<\/em> Engelsove Razvoj socijalizma od utopije do nauke,<\/em> Porijeklo porodice, privatnog vlasni\u0161tva i dr\u017eave<\/em> itd. Sve to do svoje 17. godine. \u0160to mu je ta literatura zna\u010dila svjedo\u010di jedna opservacija iz njegovog dnevnika, nakon \u0161to je pro\u010ditao 12 stranica Lenjina: \u201eZapanjuju\u0107e je kako me to razvedrava i razbistruje moj um. Nakon toga sam potpuno oraspolo\u017een.\u201c Ne ba\u0161 tipi\u010dno osje\u0107anje ve\u0107ine ljudi koji se probijaju kroz Lenjinovo teoretsko djelo, primje\u0107uje Evans (str. 57).<\/p>\n

Dragocjeni, mo\u017eda i klju\u010dni, Evansov izvor za ovu knjigu upravo je Hobsbawmov osobni dnevnik. To je ujedno i jedini izvor koji otkriva njegov intimni svijet. Pisao ga je na njema\u010dkom: \u201ePriznajem, imam sumnje, nesigurnosti… intelektualac sam od glave od pete. Sa svim slabostima intelektualca \u2013 inhibicijama, kompleksima itd.\u201c (str. 67). Jaka strana knjige, uvjetovana i takvim izvorom, njena je mjestimi\u010dna romanesknost, \u010desto i vrlo detaljna. Tako saznajemo, primjerice, \u0161to je mladi Eric osje\u0107ao na koncertu Dukea Ellingtona u Streathamu 1935., ili o \u010demu je pri\u010dao sa svojim ro\u0111akom Ronom u logorskom \u0161atoru iste godine. No ta silna potreba za detaljnom rekonstrukcijom i o\u010dita \u017eelja da se dnevnik, kao neobjavljeni izvor, \u0161to vi\u0161e iscrpi, mo\u017eda i nije uvijek svrsishodna. Tako imamo i pasa\u017ee poput ovoga: \u201eKada nije \u010ditao odlazio je u \u0161etnje jezerom Edgware, gdje je jednom prilikom ugledao veliku sovu, i Regent parkom, gdje se divio tulipanima; ljeti je plivao u jezeru premda mu je voda bila malo prehladna\u201c (str. 90). Takve slike svakako ne smetaju, ali izvan konteksta mogu djelovati i pomalo komi\u010dno. Stoga zaklju\u010dak koji \u010ditatelj izvla\u010di je kako bi najbolje bilo kada bi se ti Hobsbawmovi zapisi, a po mogu\u0107nosti i niz drugih neobjavljenih spisa koje je Evans ekstenzivno koristio, u perspektivi pripremili za posebno objavljivanje.<\/p>\n

Kada je studirao u Cambridgeu, na King\u00b4s Collegeu, od mnogih profesora, koji su bili velikim dijelom tradicionalisti, Hobsbawm je najvi\u0161e cijenio Michaela Postana. Jedinog koji je imao znanje o Marxu i marksizmu, mada, kako ka\u017ee, \u201enikada nisam upoznao \u010dovjeka koji je toliko alergi\u010dan na rije\u010d marksizam…\u201c. No Postan je bio veliki zagovornik relevantnosti teorija i metoda dru\u0161tvenih znanosti za prou\u010davanje pro\u0161losti, \u0161to je zna\u010dilo biti u sukobu s dominantnom historiografskom strujom u tada\u0161njoj Britaniji, a i kasnije. Postan mu je posredovao i ideje francuskih Anala<\/em>. To \u0107e odrediti i njegov profesionalni razvoj (str. 128).<\/p>\n

Iako \u0107e presudnu etapu svoje politizacije do\u017eivjeti u Berlinu po\u010detkom 30-ih godina, gledaju\u0107i, sa punom svije\u0161\u0107u o povijesnoj prijelomnosti, dolazak nacista na vlast, on \u0107e kao engleski dr\u017eavljanin ipak gotovo \u0161ezdeset godina provesti kao nominalni \u010dlan Komunisti\u010dke partije Velike Britanije. No, nikada se nije pomirio s time da bude samo britanski komunist, pripadnik male politi\u010dke sekte. U Njema\u010dkoj biti komunist je ne\u0161to zna\u010dilo, imati drugove i \u017eivjeti pod psihozom logora i smrti: \u201eOvdje se komunist nema \u010dega bojati i nema nikoga\u201c (str. 68). Ipak, nikada se nije sljubio ni s djelatnim politi\u010dkim aktivizmom bilo koje vrste. Od rana je bio rastrgan izme\u0111u obiteljskih veza i obzira (redovito antikomunisti\u010dkih) i partijskog aktivizma, i sam primje\u0107uju\u0107i da se uvijek odlu\u010divao za ovo prvo, nazivaju\u0107i sam sebe kukavicom i \u201ebur\u017eoaskim bolj\u0161evikom\u201c. Ta iskustva tako\u0111er su bila zna\u010dajna u formativnom smislu, da postane i ostane vi\u0161e posve\u0107eni intelektualac nego militant (str. 71).<\/p>\n

Ipak, Evans ovdje mo\u017eda nije dovoljno vrjednovao i drugu stranu medalje, tj. \u010dinjenicu da kompromiserski intelektualac frustraciju svojeg vlastitog oklijevanja \u010desto kompenzira opravdavaju\u0107i odlu\u010dnu, agresivnu akciju drugoga. Jedan od primjera mogao bi biti ba\u0161 Hobsbawm koji je, unato\u010d intimnim razo\u010daranjima i lomovima, ipak pronalazio rije\u010di opravdanja za sporazum Molotov-Ribentrop 1939., za Sovjetsko-finski rat, za sovjetsku intervenciju u Ma\u0111arskoj 1956. itd.<\/p>\n

Valja istaknuti da autor sve svoje psihologizacije ipak nije izveo ni iz \u010dega. Sam Hobsbawm ga je do toga doveo: \u201eMoje zanemarivanje izvanjskih stvari je samo psiholo\u0161ka reakcija na \u010dinjenicu da sam ru\u017ean\u201c (str. 76). Razvijaju\u0107i svoj um on je pobje\u0111ivao stid zbog fizi\u010dkog izgleda, kao \u0161to je i prave\u0107i vrlinu od svog siroma\u0161tva postao komunist. Dodu\u0161e, u ovom slu\u010daju autor to ne\u0107e eksploatirati u toj mjeri da bi takvim intimnim zapisima pridavao gotovo konceptualnu vrijednost, zasigurno i sam svjestan da nisu svi ru\u017eni i siroma\u0161ni postajali intelektualci i komunisti. No, usprkos tome, Hobsbawm je uvijek bio i ostao kriti\u010dki nastrojen ne samo prema sebi ve\u0107 i svijetu oko sebe, pa i svom ideolo\u0161kom mikrouniverzumu.<\/p>\n

Tako po izbijanju Drugog svjetskog rata osobno ne\u0107e vidjeti smisao u slu\u017ebenoj partijskoj liniji iz Moskve, po kojoj se radi samo o sukobu me\u0111u kapitalisti\u010dkim silama koji treba \u0161to prije zavr\u0161iti. Iz britanske perspektive, kao i perspektive njegovog politi\u010dkog formiranja u Berlinu po\u010detkom 30-ih, pobjeda nad Hitlerom bila je naprosto previ\u0161e samorazumljiv cilj (str. 200). Poslije rata, 1947. Foreign Office ga je poslao u Njema\u010dku da radi na reedukaciji, zapravo denacifikaciji, njema\u010dkih u\u010ditelja. Me\u0111u u\u010denicima \u0107e se na\u0107i i kasniji povjesni\u010dar Reinhard Koselleck. \u201eJa sam ga nau\u010dio demokraciji\u201c, \u0161alio se kasnije Hobsbawm. Postali su prijatelji (str. 260).<\/p>\n

Tek nakon rata kre\u0107e i u svoju akademsku karijeru. Odabrat \u0107e ekonomsku povijest, premda tome nije prirodno inklinirao, tim vi\u0161e \u0161to se njegov put do povijesti, osim uz marksizam, zbivao i preko knji\u017eevnosti (do tada je ve\u0107 pro\u010ditao sve knji\u017eevne klasike do kojih je mogao do\u0107i). No zanimanje za odnos baze i nadgradnje u povijesti dru\u0161tva morao ga je odvesti u ekonomsku povijest koja je tada jedina otvarala prostor za prou\u010davanje tog me\u0111uodnosa. Za temu doktorske disertacije uzeo je temu Fabijevaca, dokazuju\u0107i da oni i nisu bili socijalisti ve\u0107 za efikasniji i sigurniji kapitalizam. Kasnije, jedan od \u010dlanova komisije za obranu, koji je podr\u017eao njegovu tezu, ipak mu je prigovorio manjak povijesne imaginacije. Usprkos tome, bila je ocijenjena kao va\u017ean doprinos politi\u010dkoj i dijelom intelektualnoj povijesti s po\u010detka stolje\u0107a. Hobsbawm je kona\u010dno doktorirao 1951., no valja napomenuti kako tada jo\u0161 uvijek i nije bilo toliko uobi\u010dajeno da povjesni\u010dari stje\u010du doktorate.[ii]<\/a><\/p>\n

Bio je aktivan i u poznatoj Grupi povjesni\u010dara Komunisti\u010dke partije u koju je uvijek te\u017eio uklju\u010diti i nekomuniste tra\u017ee\u0107i da se napusti praksa \u201epokazivanja iskaznice\u201c na po\u010detku svakog sastanka (str. 309). Uvijek je radio i na me\u0111unarodnom umre\u017eavanju, no koje je \u010desto zapinjalo ve\u0107 na prvoj, bilateralnoj, anglo-francuskoj stepenici. Evans podsje\u0107a kako su francuski komunisti\u010dki povjesni\u010dari tada, krajem 40-ih i po\u010detkom 50-ih, bili suvi\u0161e dogmatski staljinisti da bi su\u0161tinski dijalog sa njima bio mogu\u0107 (str. 313). Hobsbawmov prvi odlazak u SSSR dogodit \u0107e se tek godinu dana nakon Staljinove smrti, 1954., na poziv Sovjetske akademije znanosti. S tog puta ne\u0107e se vratiti s ispletenim narativom velikog razo\u010daranja, tipi\u010dnom za mnoge zapadne intelektualce, vjerojatno stoga \u0161to su i iluzije ve\u0107 ranije bile prili\u010dno raspr\u0161ene. Samo \u0107e s razo\u010daranjem primijetiti da u Moskvi nema nikakvog alkohola osim votke i da je nemogu\u0107e poslu\u0161ati bilo kakav jazz, kao i da organizacija nije predvidjela nikakvu interakciju sa svakodnevnim \u017eivotom i obi\u010dnim ljudima (str. 314). Kasnije, niti jedna njegova autorska knjiga nikada ne\u0107e biti prevedena u SSSR-u.<\/p>\n

Grupa povjesni\u010dara komunista pokrenut \u0107e i \u010dasopis Past and Present<\/em>, ekvivalent francuskih Anala<\/em>, s podnaslovom \u201e\u010dasopis za znanstvenu povijest\u201c. Utjecaj \u010dasopisa rast \u0107e s njegovom sve ve\u0107om otvoreno\u0161\u0107u i marksistima i nemarksistima, posebno nakon 1956. kada ve\u0107ina \u010dlanova uredni\u0161tva i formalno napusti Partiju, sa zajedni\u010dkim nazivnikom \u2013 otporom prema tradicionalnoj historiografiji i usmjereno\u0161\u0107u na socioekonomska kretanja nasuprot uskoj politi\u010dkoj povijesti. Bit \u0107e to svojevrsni nastavak Popularnog fronta drugim sredstvima, u ovom slu\u010daju znanstvenim, uz usmjerenost na povijest struktura, dru\u0161tvenih i kulturnih promjena, na povijest kao analizu i sintezu, te generalizaciju.[iii]<\/a><\/p>\n

Poseban korpus izvora za ovu knjigu predstavljaju dokumenti britanske tajne slu\u017ebe MI5 koja je desetlje\u0107ima nadzirala Hobsbawma. Evans toliki utro\u0161ak vremena i energije na u osnovi jednog bezopasnog intelektualca tuma\u010di kao potvrdu njihove posvema\u0161nje nesposobnosti. Dok su pratili Hobsbawma, koji nikada nije krio da je komunist, s druge strane potpuno im je promicala \u010duvena \u0161pijunska Petorka iz Cambridgea, koja je, za razliku od Hobsbawma, bila dio britanskog establi\u0161menta.[iv]<\/a> No izvori iz MI5, koji su Evansa mjestimi\u010dno morali i silno zabavljati, otkrivali su da Hobsbawm nije bio sumnjiv samo njima, nego i svojoj vlastitoj Partiji koja ga je smatrala neprakti\u010dnim idealistom.<\/p>\n

Hladnoratovski kontekst zasigurno je dijelom na\u0161tetio njegovoj akademskoj karijeri, naro\u010dito u periodu 1945-1954. No u tom vremenu dobio je stabilnu poziciju na sveu\u010dili\u0161tu Birkbeck, istra\u017eiva\u010dku stipendiju na Cambridge King\u02d9s Collegu, dodu\u0161e tek iz drugog poku\u0161aja, svoju doktorsku disertaciju nije mogao odmah objaviti kao knjigu, a \u010dasopis koji je pokrenuo nije odmah stekao ugled i \u0161iru popularnost zbog pripadnosti \u010dlanova uredni\u0161tva Grupi povjesni\u010dara Komunisti\u010dke partije itd. (str. 320). Ostaje pitanje jesu li sve to bile ba\u0161 posebno izvanredne pote\u0161ko\u0107e na putu ne\u010dije akademske karijere, pa makar se radilo i o briljantnom pojedincu, no pojedincu \u010diji je rad od po\u010detka bio svjesno kontroverzan, a po ocjenama nekih njegovih starijih profesora i manjkav, \u010dak neovisno o ideolo\u0161kom kontekstu kojemu je pripadao? Hobsbawm ni sam nikada nije bio sklon pretjeranom dramatiziranju tih okolnosti, o\u010dito ih smatraju\u0107i sasvim umjerenom \u017ertvom za ideju u koju je vjerovao. Politi\u010dka opredjeljenja pravit \u0107e mu male pote\u0161ko\u0107e i kasnije, npr. kada je 1967. trebao putovati u Indiju, ali mu organizacija British Council nije htjela platiti put, uz neslu\u017ebeno obja\u0161njenje da se pri\u010da kako u inozemstvu zna biti vrlo nesmotren u odnosu prema \u017eenama. Hobsbawm je to obja\u0161njenje smatrao vrlo zabavnim, pa i laskavim, no shvatio je, vjerojatno ispravno, da je stvar \u010disto politi\u010dka (str. 448).<\/p>\n

Evans \u0107e na jo\u0161 ponekom primjeru inzistirati na ispreplitanju Hobsbawmovog privatnog i profesionalnog \u017eivota. Tako \u0107e \u2013 kada Hobsbawm svojom prvom knjigom Primitive Rebels<\/em> iz 1959. (ujedno i njegovom omiljenom) o\u017eivi interes stru\u010dne javnosti za anarhizam, milenarizam, bandite, ludizam i ostale oblike \u201eprimitivnog pobunjeni\u0161tva\u201c, nasuprot prvotnom zanimanju za organizirani radni\u010dki pokret \u2013 staviti to u kontekst njegovog tada jednako tako \u201eanarhi\u010dnog\u201c privatnog \u017eivota, nakon raspada prvog \u201edrugarskog braka\u201c sa Mauriel Seaman (str. 383). No ta dihotomija mo\u017eda i nije sasvim na mjestu. Dapa\u010de, Hobsbawm \u0107e isticati kako je\u00a0utopizam\u00a0(ili \u201eimposibilizam\u201c) zajedni\u010dki i\u00a0najprimitivnijim\u00a0i najsofisticiranijim revolucionarima.\u00a0Utopizam\u00a0je dru\u0161tveni mehanizam bez kojeg bi svaki\u00a0napor bio nemogu\u0107. Svi revolucionari da bi djelovali moraju vjerovati da njihova akcija donosi presudnu promjenu, slobodu i prosperitet. To je pokretalo i jakobince 1789. i bolj\u0161evike 1917.[v]<\/a><\/p>\n

Kada mu se prvi brak bude raspadao, vi\u0161e \u0107e ga brinuti \u0161to ljubavnik njegove \u017eene nije bio \u010dlan Komunisti\u010dke partije, nego sama prevara (str. 273). No, bila je to njegova velika osobna kriza, koju Evans razgoli\u0107uje do gotovo neukusnih detalja, a koja je Hobsbawma dovodila i do suicidalnosti (str. 275). Inherentna melankolija ljevice koju je Hobsbawm sa\u017eeo rije\u010dima kako je \u201esocijalizam niz konstantnih poraza i dubokih razo\u010daranja \u2013 i jednog dana pobjede\u201c (str. 115), kao da se samo nadovezivala na njegova intimna stanja. U knjigu je uklju\u010den i niz osobnih svjedo\u010danstava. Primjerice ono Neala Achersona,[vi]<\/a> kojemu je Hobsbawm bio mentor na Cambridgeu. Prema Achersonu, mentorstvo se svodilo na duge razgovore i rasprave na mnoge teme, mahom nevezane za predmet prou\u010davanja: \u201ePili smo crno vino i razgovarali, samo toga se sje\u0107am.\u201c Hobsbawm \u0107e kasnije re\u0107i da je Acherson \u201emo\u017eda najbolji student kojeg je imao\u201c (str. 296-7).<\/p>\n

Iako \u0107e si trajno nastaviti predbacivati nepotpunu posve\u0107enost, intelektualizam, neaktivnost, odvojenost od masa i svakodnevnog partijskog rada, to ipak ne\u0107e otupljivati njegovu kriti\u010dku o\u0161tricu. Tako 1948. nije povjerovao u obrat britanske komunisti\u010dke partije koja je jo\u0161 godinu prije hvalila Jugoslaviju kao bliskog sovjetskog saveznika, a 1948. je napadala kao \u201eoru\u0111e kapitalizma\u201c. Dapa\u010de, imao je simpatije kada su Neal Acherson i Geoffrey Lloyd 1953. oti\u0161li u Jugoslaviju da bi sudjelovali u gradnji bosanske pruge (str. 303).[vii]<\/a> Bio je to tada pogled u jedan mladi i vitalni socijalizam koji je zasigurno morao imponirati, kako u odnosu na ve\u0107 oko\u0161tali sovjetski sustav tako i na nedosanjani zapadnoeuropski model socijalizma.<\/p>\n

Nakon Hru\u0161\u010dovljevog referata na 20. Kongresu KP Sovjetskog Saveza u velja\u010di 1956., u Grupi povjesni\u010dara KP zdu\u0161no se zalagao za destaljinizaciju, \u010dak isti\u010du\u0107i da se u pisanju povijesti britanske partije valja ugledati na sovjetsku partijsku historiografiju koja je detektirala gre\u0161ke i propuste iz pro\u0161losti. Ipak, sovjetsku intervenciju u Ma\u0111arskoj 1956. okarakterizirat \u0107e kao \u201etragi\u010dnu nu\u017enost\u201c, premda je zagovarao da se sovjetske trupe povuku \u0161to prije. Za razliku od ve\u0107ine njegovih intelektualnih drugova, premda deziluzioniran, tada ostaje u Partiji, iako \u0107e u jednom razgovoru u partijskom sredi\u0161tu (izvor opet MI5) biti okarakteriziran kao \u201eopasan tip\u201c. Kasnije \u0107e mu biti sve te\u017ee odgovarati na pitanje za\u0161to 1956. nije napustio Partiju jer je bio sve manje siguran koliko sada\u0161njost projicira u pro\u0161lost.[viii]<\/a> Odgovor se uglavnom svodio na to da je prekinuti s Partijom bilo te\u017ee nekome tko je ideolo\u0161ki formiran 30-ih godina u kontinentalnoj Europi, odnosno tko je pro\u017eivio Berlin 1932-33. Ako mu je za vjerovati da je u periodu 1956-57. shvatio da Partija dugoro\u010dno nema politi\u010dke budu\u0107nosti, tada je svakako zavr\u0161io svoj put od militantnog \u010dlana do simpatizera i suputnika,\u00a0\u201eod efektivnog \u010dlana Britanske komunisti\u010dke partije do ne\u010dega sli\u010dnog duhovnom \u010dlanu Talijanske komunisti\u010dke partije, koja se vi\u0161e uklapala u moje ideje komunizma\u201c.[ix]<\/a> No ipak i s takvom promjenom svijesti za tradiciju zapadnog marksizma Oktobarska revolucija je bila i ostala jedina referentna to\u010dka. Diskontinuitet, dakle, nikada nije mogao biti potpun.<\/p>\n

Kasnije \u0107e se pribli\u017eiti eurokomunizmu. Tako \u0107e povjesni\u010daru Donaldu Sasoonu, koji je 70-ih pisao doktorat i bio o\u010daran eurokomunizmom, savjetovati da se nipo\u0161to ne u\u010dlanjuje u Partiju: \u201eTo je potpuni gubitak vremena. Svo vrijeme \u0107e\u0161 potro\u0161iti na borbu protiv staljinizma. Njih je petero i petero je eurokomunista\u201c (str. 425-6). Hobsbawmov pak put do Italije i eurokomunizma odvijao se preko djela Antonija\u00a0Gramscija. Bit \u0107e to rijetka povijesna li\u010dnost (u Hobsbawmovim globalnim, makrohistorijskim i strukturnim obzorjima) koja \u0107e ga osobno fascinirati.[x]<\/a> Ne samo zbog impresivnog djela koje je nastajalo u nemogu\u0107im uvjetima nego zasigurno i zbog tragi\u010dne \u017eivotne sudbine. Kroz njega \u0107e tra\u017eiti\u00a0obja\u0161njenje\u00a0za\u0161to se Oktobarska revolucija nije mogla ponoviti na Zapadu. Gram\u0161ijanski argumenti bit \u0107e prete\u017eno politi\u010dki, u opreci s Hobsbawmu po definiciji bliskim socioekonomskim obja\u0161njenjima povijesne stvarnosti.[xi]<\/a>\u00a0Za\u00a0Gramscija\u00a0politika nije samo posljedica ekonomije. On je bio\u00a0svjestan\u00a0da se na Zapadu ne\u0107e dogoditi revolucija, te se zalagao za svojevrsno \u201e razvu\u010deno pozicijsko ratovanje\u201c do daljnjega, ali uz oprez da se na taj na\u010din mo\u017ee dogoditi tzv. \u201epasivna revolucija\u201c \u0161to bi zna\u010dilo\u00a0uljuljkivanje\u00a0revolucionarnog pokreta u postoje\u0107e stanje. Hobsbawmu\u00a0je bio blizak koncept hegemonije kao nadomjestak za revoluciju,\u00a0ali i\u00a0Gramscijeva\u00a0koncepcija masovne partije (u Marxovom smislu partije kao organizirane klase) ili organska veza izme\u0111u partije i klase. To je ono u \u010demu je, naposljetku, i Tre\u0107a\u00a0internacionala (posebno\u00a0sekta\u0161enjem\u00a0u tzv. \u201etre\u0107em\u00a0periodu\u201c)\u00a0podbacila. Nije uspjela, unato\u010d nekim iznimkama, uspostaviti tu vezu sa stvarnom, ve\u0107 vi\u0161e sa nekom zami\u0161ljenom, apstraktnom klasom.[xii]<\/a>\u00a0Gramsci\u00a0je dakle va\u017ean za komunisti\u010dke pokrete u sredinama gdje je Oktobarska revolucija, kako ka\u017ee Hobsbawm, \u201emogla biti uzor, ali ne i model\u201c.[xiii]<\/a><\/p>\n

Mo\u017ee se re\u0107i da se Hobsbawm u svom radu ozbiljno primakao ba\u0161 takvom gram\u0161ijanskom idealu, jer je svojim djelom zadugo uspostavio svojevrsnu hegemoniju nad generalizacijama i tuma\u010denjima moderne povijesti u zapadnoj historiografiji. To je ne\u0161to \u0161to \u0107e mu priznavati i ideolo\u0161ki neistomi\u0161ljenici. Niall Ferguson \u0107e re\u0107i da je s Hobsbawmom dijelio osnovno uvjerenje da su upravo ekonomske promjene one koje su presudno oblikovale modernu eru: \u201e\u010cinjenica da je on stao uz radnike i seljake, a ja uz bur\u017eoaziju, nije bila prepreka na\u0161em prijateljstvu.\u201c[xiv]<\/a> Dobar dio onoga \u0161to se i danas u europskoj i svjetskoj historiografiji, bar onoj koja te\u017ei makro pristupu, pojavljuje kao novo i interpretativno svje\u017ee, uz pa\u017eljivija i\u0161\u010ditavanja zapravo se mo\u017ee na\u0107i ve\u0107 kod Hobsbawma. Kasniji autori, \u010dak i onda kada su s njim u implicitnoj ili eksplicitnoj polemici, ipak su dopisivali i raspjevavali neke od partitura \u010diji je tonalitet on odredio (Blom, Kershaw, Mazower, Eley[xv]<\/a> itd.).<\/p>\n

Preko Italije i talijanske \u0161tampe po\u010deo je komentirati i aktualna politi\u010dka zbivanja u Britaniji, \u0161to je ina\u010de rijetko \u010dinio. Krajem 70-ih i kroz 80-e, u vrijeme vladavine Margaret Thatcher, javno \u0107e se anga\u017eirati i u raspravama o novom smjeru Laburisti\u010dke stranke, ponajvi\u0161e na stranicama Marxism Today<\/em>. Ondje je po\u010deo zagovarati politi\u010dku platformu na tragu novoljevi\u010darske agende po kojoj radni\u010dka klasa vi\u0161e nije dovoljna, ve\u0107 je potrebno praviti savezni\u0161tva s drugim grupacijama u dru\u0161tvu. Eho Popularnog fronta bio je vi\u0161e nego o\u010dit, s dodatkom da ono \u0161to su do ju\u010der bili radnici i radni\u010dka klasa danas su intelektualci, obrazovane klase, dakle bez njih je nemogu\u0107e ostvariti politi\u010dki utjecaj. Odbijanje i prezir intelektualaca bila je i ostala, smatrao je, trajna manjkavost britanske komunisti\u010dke partije.<\/p>\n

S druge strane, nije smanjivao produktivnost na historiografskom polju. Iako je u svom radu na\u010delno izbjegavao klasi\u010dnu politi\u010dku narativnu povijest, preko svoje tetralogije (Doba revolucije 1789-1848<\/em>, Doba kapitala 1848-1875<\/em>, Doba imperija 1875-1914<\/em> i kasnije Doba ekstrema 1914-1991<\/em>), te\u017ee\u0107i modernu povijest u\u010diniti koherentnom, zapravo je upao u najbolji dio tradicije engleske narativne historiografije. No istovremeno je tu tradiciju i nadogradio, te\u017eio je totalnoj historiji, uvijek je pokazivao \u0161to zna\u010di pisati s tezom (npr. \u201edvojna revolucija\u201c u Doba revolucije<\/em>) umjesto samo generalne preglednosti. Upu\u0107ivani su mu i razni prigovori, npr. da je u Doba imperija<\/em>, kao i u drugim radovima, zanemario popularnu (modernisti\u010dku) kulturu, \u017eivotni standard radni\u010dke klase, da je odlutao u pretjerane generalizacije itd. No Hobsbawm je i po tim pitanjima oduvijek bio enfant terrible<\/em>. Dok je jo\u0161 prije rata, kao student, ure\u0111ivao studentski Socialist Club Bulletin<\/em>, vrlo rano se po\u017ealio na njegovu nezanimljivost, budu\u0107i da donosi samo obavijesti, a ni\u0161ta o literarnim pitanjima, umjetnosti, seksu, nema humora itd. (str. 138) Zbog svoje svojeglavosti bio je jedan od onih intelektualaca komunista \u0161to su se, prije ili kasnije, suo\u010davali s uvijek istim prigovorom ili optu\u017ebom \u2013 da od Partije prave debatni klub (str. 139).<\/p>\n

Me\u0111utim, u ozbiljnim historiografskim prijeporima i strujanjima, pogotovo iza 1968. bio je prili\u010dno podozriv prema ulozi \u017eena, seksa[xvi]<\/a> i popularne kulture u sociekonomskim makrohistorijskim promjenama. Otpor prema \u017eenama u povijesti dijelom je proistjecao iz \u010dinjenice da one nisu bile radnice. To \u0107e biti jedan od razloga za kvalifikaciju da Hobsbawm pi\u0161e \u201eviktorijansku povijest za dje\u010dake\u201c. Dok je volio jazz, rock ‘n’ roll mu je bio potpuno neinteresantan, pa i nerazumljiv. Beatlese je smatrao \u201eprolaznom atrakcijom\u201c, a Boba Dylana \u201emediokritetom\u201c. Ti estetski sudovi vi\u0161e su, primje\u0107uje Evans, podsje\u0107ali na staljinisti\u010dki odnos prema umjetnosti, nego neki njegovi raniji stavovi (str. 383). U tom smislu bio je tradicionalist, \u0161to je imalo odraza i na njegov rad. Kasnije \u0107e jednom prilikom izjaviti da se povjesni\u010dari slobodno mogu baviti \u201epovije\u0161\u0107u plakanja ili povije\u0161\u0107u masturbiranja\u201c, \u0161to su sigurno zanimljive teme, ali plodonosne vi\u0161e s pozicije kompariranja i kontrastiranja nego u obja\u0161njenju i razumijevanju pretvorbe jednog stanja u drugo, koje je u osnovi svakog historiografskog interesa.[xvii]<\/a> Perry Anderson u osvrtu na sva tri dijela trilogije Doba<\/em> primje\u0107uje procjep izme\u0111u klasi\u010dne marksisti\u010dke teorije te empirijskih i deskriptivnih elemenata. Evans to upravo podcrtava kao trajno obilje\u017eje, razapetost izme\u0111u komunisti\u010dke, tj. u \u0161irem smislu marksisti\u010dke posve\u0107enosti i po\u0161tovanja \u010dinjenica, izvora i historiografskih dosega svojih kolega. Zaklju\u010duje da, premda ponekad ovo prvo uzima danak, ipak u \u010ditavom njegovom radu prevladava ovo drugo (str. 543).<\/p>\n

Ako je znao i zanemarivati pojedine pojave i fenomene, poput npr. uloge nacionalizma u doga\u0111ajima 1848., kasnije im se zato trajno vra\u0107ao, kao da samokriti\u010dki nastoji produbiti vlastito razumijevanje. Pritom su ga intrigirali i nacionalizmi \u201evelikih\u201c kao i nacionalizmi \u201emalih\u201c, me\u0111u kojima nije pravio neku na\u010delnu razliku. Tim temama \u0107e se posebno vra\u0107ati po\u010detkom 90-ih kada \u0107e raspad komunisti\u010dkog bloka na najdirektniji na\u010din reaktualizirati \u201enacionalna pitanja\u201c (Nations and Nationalism Since 1780<\/em>, 1990). Kada je svojim predavanjem otvarao akademsku godinu 1993\/1994. na Centralnoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu u Budimpe\u0161ti, pred studentima uglavnom iz biv\u0161ih komunisti\u010dkih zemalja, a u blizini tada jo\u0161 uvijek odvijaju\u0107ih tegobnih balkanskih doga\u0111aja, \u010dija je \u017ertva bila, kao i uvijek, kriti\u010dka historiografija, Hobsbawm je izme\u0111u ostalog rekao: \u201ePo\u0161teno govore\u0107i, ekstreme emigrantskog makedonskog nacionalizma valjalo bi odbaciti iz istog razloga kao \u0161to bi to trebalo uraditi sa svim publikacijama u Hrvatskoj koje nekako poku\u0161avaju da Zvonimira Velikog pretvore u pretka predsednika Tu\u0111mana. Me\u0111utim, te\u0161ko je odupirati se izumiteljima nacionalne ud\u017ebeni\u010dke istorije, mada na Zagreba\u010dkom univerzitetu postoje istori\u010dari, koje s ponosom smatram prijateljima i koji imaju hrabrosti da to rade <\/em>[istaknuo M.B.].\u201c[xviii]<\/a><\/p>\n

Ostat \u0107e to do danas mo\u017eda i jedino konkretno (ujedno i afirmativno) spominjanje povijesnog odsjeka zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta od strane jednog povjesni\u010dara takvog doma\u0161aja \u010dije su knjige u svijetu prodane u milijunima primjeraka. Zasluge za to zasigurno ima Rene Lovren\u010di\u0107. Povjesni\u010dar koji se u nas prvi odu\u0161evio za Hobsbawma i njegovo djelo, dijele\u0107i sli\u010dno gledanje na povijest. O tome je detaljnije pisao u dvama predgovorima kojima je popratio doma\u0107a izdanja Doba revolucije: Evropa 1789-1848 <\/em>(Zagreb 1987) i Doba kapitala: 1848-1875<\/em> (Zagreb 1989). Lovren\u010di\u0107 je Hobsbawma i osobno poznavao, pa \u010dak i intervjuirao (Rene Lovren\u010di\u0107 i Eric J. Hobsbawm, \u201eO mogu\u0107nostima marksisti\u010dke historiografije\u201c, Kulturni radnik<\/em>, br. 6, 1982).[xix]<\/a> Uz Lovren\u010di\u0107a, Hobsbawm je svakako bio va\u017ean autor i za Mirjanu Gross koja je tako\u0111er tra\u017eila vanjske uzore uslijed napora za preobrazbama doma\u0107e historiografije.[xx]<\/a><\/p>\n

Na istom budimpe\u0161tanskom predavanju Hobsbawm je pa\u017enju privukao osvrnuv\u0161i se na neizbje\u017enu temu, o kojoj \u0107e uskoro (morati) \u0161ire progovoriti:\u00a0\u201eNe moram da vam pri\u010dam o ekonomskim nedostacima i gre\u0161kama tog sistema koje su na kraju dovele do sloma, a jo\u0161 manje o neizdr\u017eivim, sve neizdr\u017eljivijim politi\u010dkim sistemima nametnutim Srednjoj i Isto\u010dnoj Europi. I jo\u0161 manje moram da vas\u00a0podse\u0107am\u00a0na\u00a0neverovatne\u00a0patnje koje je\u00a0naneo\u00a0narodima biv\u0161eg SSSR-a, naro\u010dito tokom gvozdenog doba\u00a0Josifa\u00a0Staljina. Pa\u00a0ipak, moram da ka\u017eem, iako mnogi od vas ne\u0107e pozdraviti to \u0161to tako\u00a0govorim, da je do\u00a0izvesne\u00a0ta\u010dke on\u00a0funkcionisao\u00a0bolje od bilo \u010dega jo\u0161 od raspada monarhija 1918. Za obi\u010dne gra\u0111ane zaostalijih zemalja u\u00a0regionu\u00a0\u2013 recimo za Slova\u010dku i najve\u0107i\u00a0deo\u00a0Balkanskog\u00a0poluostrva \u2013 to je\u00a0verovatno\u00a0bio najbolji period u njihovoj\u00a0istoriji.\u201c[xxi]<\/a> Takav njegov antiteti\u010dki ples izme\u0111u umjerene afirmacije i negacije komunisti\u010dkog naslje\u0111a obilje\u017eit \u0107e zadnja desetlje\u0107a njegove javne djelatnosti, \u0161to \u0107e mu priskrbiti mnoge napade i kritike s lijeva i zdesna, ali s obzirom da se, upravo zbog toga, slikovito re\u010deno u njegovoj torbi moglo na\u0107i za svakoga pone\u0161to, postajat \u0107e sve prihvatljiviji i tzv. establi\u0161mentskim krugovima. Time \u0107e razo\u010darati one, posebno nakon zadnje ekonomske krize 2008., koji su od starog, 90-godi\u0161njeg marksisti\u010dkog lava gotovo o\u010dekivali formulu za novu, predstoje\u0107u revoluciju. No, ako je Hobsbawm ve\u0107 generaciju 1968. smatrao nedovoljno ozbiljnom, te\u0161ko da je pozitivnije ocjenjivao ovu koja je nastupala sada, \u010detrdeset godina kasnije.<\/p>\n

Kada je te 1994. u novoj knjizi Doba ekstrema<\/em> predstavio svoju pri\u010du o \u201ekratkom dvadesetom stolje\u0107u\u201c (koncept \u0161to ga je preuzeo od svog kolege, ma\u0111arskog povjesni\u010dara Ivana Berenda), reakcije ne\u0107e izostati. Primjerice New Left Review<\/em> donijet \u0107e osvrt od preko \u010detrdeset stranica. Jedan \u0161vedski sociolog prigovorit \u0107e mu da je podcijenio demokratski potencijal nacionalizma (npr. u me\u0111uratnoj \u0160panjolskoj ili u ratnoj Norve\u0161koj itd.), u starom setu prigovora ostao je \u2013 europocentrizam, dok su mu neki drugi zamjerali (pre)mra\u010dni pogled na budu\u0107nost: \u201eI on i dvadeseto stolje\u0107e stare, i to mu se ne svi\u0111a\u201c (str. 572). Uostalom, i njegova zadnja re\u010denica uvodnog poglavlja glasila je: \u201eOvaj stari vek nije se dobro zavr\u0161io.\u201c[xxii]<\/a> Perry Anderson \u0107e prepoznati o\u010dite diskontinuitete. Tako je, za razliku od prethodne tri knjige, iz Doba ekstrema <\/em>i\u0161\u010dezla \u201ebur\u017eoazija\u201c, koje uop\u0107e nema u indeksu, za razliku od \u201e\u0161aha\u201c, \u201edroge\u201c i \u201enogometa\u201c (str. 572). Pohvale \u0107e tada do\u0107i mo\u017eda i s neo\u010dekivanih strana. Niall Ferguson je \u017ealio \u0161to desnica nije bila u stanju proizvesti ne\u0161to takvo: \u201eGdje je na\u0161a povijest 20. stolje\u0107a? Gdje je na\u0161 Hobsbawm?\u201c Na takve komplimente Hobsbawm je uzvra\u0107ao: \u201eFerguson je desni\u010dar, ali nije glup, na\u017ealost\u201c (str. 575).<\/p>\n

No glavne Hobsbawmove teze (\u0161to se od njega ponajprije i o\u010dekivalo), kojima je nastojao dati smisao dvadesetom stolje\u0107u, bile su kako je \u201e[j]edino (…) privremeni i bizarni savez liberalnog kapitalizma i komunizma (…) spasao demokratiju, jer je pobeda na Hitlerovom Nema\u010dkom u su\u0161tini dobijena, i jedino je mogla da bude dobijena, Crvenom armijom.\u201c[xxiii]<\/a>\u00a0Za njega \u0107e upravo taj savez biti klju\u010dna kop\u010da povijesti 20. stolje\u0107a. Bio je, dakle sklon razmi\u0161ljati kako komunizam nije spasio sebe, ali jest, na neki na\u010din, stolje\u0107e.\u00a0On dodu\u0161e i ne upotrebljava termin \u201ekomunizam\u201c ve\u0107 govori o \u201eneliberalnom re\u017eimu\u201c, ili naprosto o \u201ere\u017eimu uvedenom Oktobarskom revolucijom\u201c, a najve\u0107om tekovinom tog re\u017eima smatra pobjedu nad Hitlerom: \u201eJedna od ironija ovog \u010dudnog veka je u tome da je najtrajniji rezultat Oktobarske revolucije, \u010diji je cilj bio globalno svrgavanje kapitalizma, bio taj da je spasla svog protivnika \u2013 i u ratu i u miru \u2013 a to zna\u010di, tako \u0161to mu je pru\u017eila podsticaj u vidu straha, da se reformi\u0161e posle Drugog svetskog rata, i tako \u0161to ga je uspostavljanjem popularnosti ekonomskog pitanja, opremila nekim od postupaka za njegovu reformu.\u201c[xxiv]<\/a> Ruska revolucija je spasitelj liberalnog kapitalizma jer mu je pomogla da pobijedi Hitlera i potakla ga (opet onim \u201ekorisnim strahom\u201c) da se sam reformira.[xxv]<\/a> Na stranu \u0161to nije uzeo u obzir i mogu\u0107nost druk\u010dijeg obja\u0161njenja, tj. da je kriza kapitalizma potakla \u0161irenje socijalizma, ali da je i odbojnost nacifa\u0161izma u\u010dinila komunizam privla\u010dnijim, tj. manjim zlom 30-ih godina, dakle u takvoj ironi\u010dnoj maniri koliko je komunizam spasio kapitalizam, toliko je i nacifa\u0161izam spasio komunizam. Povijest je u tom smislu neprestana igra svjetla i sjene.\u00a0Naposljetku, kolaps sovjetskog socijalizma \u201eod Istre do Vladivostoka\u201c vezao je s \u201eposljedicama koje se jo\u0161 ne mogu potpuno izra\u010dunati, ali koje su uglavnom negativne\u201c, jer su ozna\u010dile kraj svjetskoj ravnote\u017ei i stabilnosti koja je trajala \u010detiri desetlje\u0107a, rezultirale neizvjesno\u0161\u0107u, gra\u0111anskim ratovima i kaosom. U sklopu toga povijesnom ironijom smatrao je i bujanje \u201eprevazi\u0111enih i nerealnih\u201c mini suverenih nacionalnih dr\u017eava.[xxvi]<\/a>\u00a0Od po\u010detne nade u svjetsku revoluciju pa do Hru\u0161\u010dova govorilo se samo o ekonomskoj superiornosti socijalizma nad kapitalizmom, a od Bre\u017enjeva \u010dak ni o tome. Hobsbawm zaklju\u010duje: \u201eSasvim je mogu\u0107e da ta kona\u010dna erozija vjerovanja u univerzalnu misiju ovog sistema obja\u0161njava za\u0161to se na kraju taj sistem raspao bez otpora.\u201c[xxvii]<\/a>\u00a0Dakle, ovdje \u0107e dozvoliti i ovaj \u201emoralni\u201c argument, a ne samo ekonomsko-materijalni.<\/p>\n

Op\u0107a ocjena bila je da se radi o Hobsbawmovoj najpopularnijoj, a ujedno najmanje marksisti\u010dkoj knjizi. Vrlo brzo je prevedena na mnoge strane jezike. Od Hobsbawmu bliskih zemalja problem se pojavio samo u Francuskoj, gdje, opet iz ideolo\u0161kih razloga i zadjevica svojstvenih francuskoj intelektualnoj sceni, knjiga godinama nije mogla biti prevedena, da bi naposljetku bila izdana u Belgiji. Jedan od \u201enovih\u201c prigovora bio je da zanemaruje holokaust, s argumentom da je u cijeloj knjizi Auschwitz spomenuo samo jednom. No u njegovoj globalnoj viziji \u017didovi su bili samo dio \u017ertava u ratu koji je odnio vi\u0161e od 20 milijuna \u017eivota (str. 584). Iz onoga \u0161to je pisao mo\u017eemo zaklju\u010diti da na holokaust zasigurno nije gledao kao na produkt, \u0161tovi\u0161e logi\u010dnu posljedicu, modernosti (koliko god bio svjestan njenih protuslovlja) kao \u0161to to nalazimo primjerice kod Zygmunta Baumana (Modernost i holokaust<\/em>, 1989.) i nekih drugih.<\/p>\n

Time je Hobsbawm nastavio otvarati nove kontroverze oko svog djela. Iako je tijekom 90-ih godina, i nakon slu\u017ebenog umirovljenja, i dalje predavao, sada ponajvi\u0161e u SAD-u (New School), do kraja desetlje\u0107a umorio se i od tamo\u0161nje akademske atmosfere, posebno nagla\u0161ene politi\u010dke hiperkorektnosti i ortodoksnog feminizma. Opet je nai\u0161ao na naslje\u0111e 1968. koje je tradicionalnu ljevicu zamijenilo novim dru\u0161tvenim pokretima (feminizam, zeleni, dugina koalicija itd.) koji su bili \u201esuprotni marksizmu\u201c jer su nudili \u201eradikalizaciju, bezumnu, libertarijansku, \u010desto temeljito individualisti\u010dku (tj. antisocijalnu)\u201c. Za njega dakle, radikalizam 1968. nije predstavljao temelj za progresivnu politiku (str. 598). Zbirkom eseja On History<\/em> (1997) jo\u0161 jednom je demonstrirao svoj nedogmatski marksizam, zbog \u010dega je J\u00fcrgen Kocka zaklju\u010dio kako je Hobsbawm previ\u0161e fasciniran kulturnom povije\u0161\u0107u da bi podlegao krutom ekonomskom determinizmu. No, u On the Edge of the New Century<\/em> (1999), razgovorima koje je vodio s Antonijom Politom, marksizam u svojoj metodologiji proglasit \u0107e naprosto stavom da je povijest proces promjenjivih struktura i da ni\u0161ta ne mo\u017ee biti zauvijek zadano. Noel Malcom \u0107e prigovoriti besadr\u017eajnost takvog stava, pitaju\u0107i se gdje je nestala konkretizacija, tj. \u201eklasna borba\u201c i ekonomski determinizam. Po njemu, ovo izdanje je poru\u010dilo da su na kraju povijesni aktanti promjena ipak prvenstveno ideolo\u0161ki, a ne materijalni (str. 610). No Hobsbawm ne propu\u0161ta priliku da ipak poentira i protiv kapitalizma. Odbacuje termin \u201epostindustrijsko dru\u0161tvo\u201c jer dobra koja su proizvo\u0111ena nekad proizvode se i danas, samo u ve\u0107im koli\u010dinama, a s manjim radnim udjelom \u010dovjeka. Uop\u0107e potreba za \u010dovjekom se smanjuje: \u201eTo je zato \u0161to, uvjetno govore\u0107i, oni vi\u0161e ko\u0161taju nego \u0161to proizvode. Ljudska bi\u0107a nisu stvorena za kapitalizam.\u201c[xxviii]<\/a><\/p>\n

U svojoj autobiografiji Zanimljiva vremena <\/em>(2002) priznat \u0107e da je njegova komunisti\u010dka vjera bila \u201eplemenska stvar\u201c, dakle stvar vjernosti i odanosti vi\u0161e nego bilo \u0161to drugo. No dok je govorio da gubitnici pi\u0161u najbolju povijest i da \u201e nema ni\u010dega \u0161to mo\u017ee da izo\u0161tri istori\u010darev duh kao \u0161to to mo\u017ee poraz\u201c,[xxix]<\/a> Tony Judt je smatrao da \u201eHobsbawm odbija suo\u010diti se sa zlom i nazvati ga pravim imenom\u201c (str. 618). I Gerd Koenen je to smatrao ne izo\u0161trenjem, ve\u0107, upravo suprotno, zamu\u0107enjem na njegovoj optici.[xxx]<\/a> No mimo komunisti\u010dke vjere, za Hobsbawma je marksizam ostao historiografski poticajan i plodotvoran, naro\u010dito u gledanju na povijest kao na nastavak biolo\u0161ke evolucije homo sapiensa<\/em> drugim sredstvima. Njegova Past and Present<\/em> koncepcija svojevrsnog historiografskog Popularnog fronta i koalicije progresa koja je morala biti ideolo\u0161ki neisklju\u010diva imala je osnovnu potku borbe protiv antiuniverzalizma u historiografiji, tj. protiv povijesti kao svojevrsne mikrokozmografije. Tome je ostao vjeran do kraja, a poruka je to iza koje bi se i danas svrstale legije humanisti\u010dkih antipostmodernista.<\/p>\n

Na kraju, svoj najve\u0107i doprinos vidio je u dometu koji su njegove knjige imale na nestru\u010dnu javnost. Sebe je volio opisivati kao \u201egerilskog povjesni\u010dara\u201c koji je izazivao zanimanje svje\u017einom i originalno\u0161\u0107u svojih ideja i pristupa.[xxxi]<\/a> Pritom se, priznat \u0107e, ponajvi\u0161e oslanjao na intuiciju, tj. plasiranje pravih tema u pravo vrijeme (socijalno pobunjeni\u0161tvo, izmi\u0161ljanje tradicije, nacionalizmi itd.) (str. 659). Naravno, nisu samo to razlozi za\u0161to je Hobsbawm bio i ostao tako intrigantan. Osim \u0161to je bio dijete 20. stolje\u0107a, koje je guralo ka opasnostima i ekstremima prepu\u0161taju\u0107i pojedincu da se opire u granicama mogu\u0107nosti, kod njega se javio jedinstveni spoj prou\u010denog i do\u017eivljenog, dojmljiv splet velikih strasti, sna\u017enih uvjerenja i hladnoga ratia<\/em>, intenzivnog unutarnjeg i vanjskog do\u017eivljajnog svijeta, talenta, marljivosti i dinami\u010dnog \u017eivotnoga puta. No, su\u0161tina je zapravo u uvijek privla\u010dnoj kombinaciji autsajderstva i insajderstva, za \u0161to je potrebna svojevrsna predodre\u0111enost uma i karaktera, uz neizostavne prostorno-vremenske (upravo povijesne) okolnosti, ali i doza jednostavne slu\u010dajnosti (sretne ili nesretne).<\/p>\n

Ova biografija potvrda je da je i nakon smrti ostao mo\u017eda najpoznatiji svjetski povjesni\u010dar. Gotovo u svakom trenutku negdje u svijetu tiskaju se novi primjerci njegovih starih djela, a od razasutog, pa i neobjavljenog, materijala jo\u0161 uvijek nastaju i neka nova (Viva la revolucion: Hobsbawm on Latin America<\/em>, 2016.). Stoga, premda su povjesni\u010dari, kada je u pitanju dugoro\u010dni opstanak relevantnosti njihovih djela, svakako u lo\u0161ijoj poziciji od svojih kolega knji\u017eevnika, zasada se ne \u010dini da \u0107e, unato\u010d svim osporavanjima, Hobsbawmovo djelo u cjelini uskoro postati na bilo koji na\u010din demode<\/em> ili deplasirano. Erica Hobsbawma, koji je svoju pri\u010du znao ispri\u010dati, boginja Klio naposljetku \u0107e mo\u017eda zaista \u201ekazniti\u201c na originalan na\u010din pa ga, nasuprot svim njegovim uvjerenjima kako na svijetu \u201esamo mijena stalna jest\u201c (P. Preradovi\u0107), u\u010diniti ne samo modernim ve\u0107 i trajnim i istinskim klasikom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Marino Badurina<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

_____________________________________________________________<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

[i]<\/a> Sve stranice navedene u zagradama odnose se na Evansovu knjigu. Reference na ostala djela donijete su posebno.<\/p>\n

[ii]<\/a> Usporedbe radi, prvi doktorat iz povijesti nakon Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj obranjen je 1946. (Nada Klai\u0107), drugi 1947. (Vaso Bogdanov), a sljede\u0107i tek 1952. (Branimir Gabri\u010devi\u0107). Usp. Damir Agi\u010di\u0107, \u201eDoktorati iz povijesti u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata (1946-2008): Prilog istra\u017eivanju historije historijske znanosti\u201c, u: Spomenica Josipa Adam\u010deka<\/em> (ur. Drago Roksandi\u0107, Damir Agi\u010di\u0107), Zagreb 2009., 519-537.<\/p>\n

[iii]<\/a> Eric Hobsbawm, Interesting Times: A Twentieth Century Life<\/em>, London 2003., 285.<\/p>\n

[iv]<\/a> Petorku su \u010dinili Donald Maclean, Guy Burgess, Kim Philby, Anthony Blunt i John Cairncross. Oni su, jo\u0161 kao studenti zadojiv\u0161i se marksizmom i komunizmom, prije, tijekom i poslije Drugoga svjetskog rata (od 30-ih pa vjerojatno do 50-ih), bili sovjetski \u0161pijuni. Smatraju se mo\u017eda najuspje\u0161nijom hladnoratovskom sovjetskom \u0161pijunskom akvizicijom na Zapadu.<\/p>\n

[v]<\/a> Eric Hobsbawm, Primitive Rebels: Studies in Archaic Forms of Social Movement in the 19th and 20th Centuries<\/em>, Manchester 1971., 60-61.<\/p>\n

[vi]<\/a> Neala Achersona je na\u0161a stru\u010dna i \u0161ira javnost imala prilike bolje upoznati preko njegove iznimno popularne knjige Crno more <\/em>(Zagreb 2016.), koju je 2018. i promovirao u Zagrebu, Rijeci i Malom Lo\u0161inju.<\/p>\n

[vii]<\/a> Vjerojatno se misli na dionicu pruge Doboj\u2013Tuzla koja je pu\u0161tena u promet 27. kolovoza 1953.<\/p>\n

[viii]<\/a> Hobsbawm, Interesting Times<\/em>, 217.<\/p>\n

[ix]<\/a> Isto, 202., 211., 216.<\/p>\n

[x]<\/a> O tome svjedo\u010di i naslov prigodnog izdanja Caro Nino<\/em>: Eric J. Hobsbawm interroga Antonio Gramsci<\/em>, Cagliari, 2015.<\/p>\n

[xi]<\/a> Eric Hobsbawm, How to Change the World: Tales of Marx and Marxism<\/em>, London 2011., 320.<\/p>\n

[xii]<\/a> Isto, 326-329.<\/p>\n

[xiii]<\/a> Isto, 336.<\/p>\n

[xiv]<\/a> Niall Ferguson, \u201eEric Hobsbawm \u2013 a historian\u00b4s historian\u201c, London, The Guardian<\/em>, 1.X.2012., https:\/\/www.theguardian.com\/commentisfree\/2012\/oct\/01\/eric-hobsbawm-historian, 5.VI.2019.<\/p>\n

[xv]<\/a> Rijetki \u0107e, dodu\u0161e, kao Geoff Eley skromno zaklju\u010diti da mu se sve \u0161to je napisao \u010dini \u201esamo kao jedna du\u017ea fusnota ispod njegova [Hobsbawmova op. M.B.] rada\u201c, cit. Forging Democracy: The History of the Left in Europe, 1850-2000<\/em> [Predgovor], Oxford i New York 2002, xiv.<\/p>\n

[xvi]<\/a> To \u0107e i izravno re\u0107i: \u201eNema intrinzi\u010dne veze izme\u0111u seksualne permisivnosti i socijalne organizacije, dapa\u010de, du\u017ean sam primijetiti, s malo \u017ealjenja, da postoji uporna veza izme\u0111u revolucije i puritanizma. (…) Robespierri uvijek pobje\u0111uju Dantone.\u201c Eric Hobsbawm, Revolutionaries: Contemporary Essays<\/em>, London 1994., 218.<\/p>\n

[xvii]<\/a>Danny Millum, \u201eInterview with Professor Eric Hobsbawm\u201c, 17.VII.2008, na: https:\/\/www.history.ac.uk\/makinghistory\/resources\/interviews\/Hobsbawm_Eric.html, 7.VI.2019.<\/p>\n

[xviii]<\/a> Erik Hobsbaum, O istoriji<\/em>, Beograd 2003., 18.<\/p>\n

[xix]<\/a> Usp. Mira Kolar-Dimitrijevi\u0107, \u201eMoja sje\u0107anja na dr. Renea Lovren\u010di\u0107a\u201c, u: Spomenica Renea Lovren\u010di\u0107a <\/em>(ur. Damir Agi\u010di\u0107, Drago Roksandi\u0107, Tvrtko Jakovina), Zagreb 2016., 31.; Drago Roksandi\u0107, \u201eUlomci iz sje\u0107anja na profesora Renea Lovren\u010di\u0107a\u201c, isto, 55.; Branimir Jankovi\u0107, \u201eRene Lovren\u010di\u0107 kao socijalisti\u010dki anga\u017eiran povjesni\u010dar op\u0107e povijesti\u201c, isto, 403.<\/p>\n

[xx]<\/a> U ostav\u0161tini Mirjane Gross u Arhivu Filozofskog fakulteta u Zagrebu postoji i trag korespondencije Gross-Hobsbawm. Gross je i pisala o Hobsbawmu, usp. \u201ePovjesni\u010dar i komunist u opasnom dvadesetom stolje\u0107u\u201c, \u010casopis za suvremenu povijest<\/em>, 3 (2004), 1039-1059.<\/p>\n

[xxi]<\/a> Hobsbaum, O istoriji<\/em>, 15.<\/p>\n

[xxii]<\/a> Erik Hobsbaum, Doba ekstrema: Istorija Kratkog dvadesetog veka<\/em>, Beograd 2002., 20.<\/p>\n

[xxiii]<\/a> Isto, 13.<\/p>\n

[xxiv]<\/a> Isto, 13-14.<\/p>\n

[xxv]<\/a> Isto, 68.<\/p>\n

[xxvi]<\/a> Isto 15-16.<\/p>\n

[xxvii]<\/a> Isto, 60.<\/p>\n

[xxviii]<\/a> Eric Hobsbawm, On the Edge of the New Century<\/em>, New York 1999., 87.<\/p>\n

[xxix]<\/a> Hobsbaum, O istoriji<\/em>, 256.<\/p>\n

[xxx]<\/a> Gerd Koenen, Was war der Kommunismus<\/em>, G\u00f6ttingen 2010., 6.<\/p>\n

[xxxi]<\/a> \u201e(…) najradije bih se opisao kao neku vrst gerilskog povjesni\u010dara, koji toliko ne mar\u0161ira prema cilju uz artiljerijsku paljbu arhivske gra\u0111e, koliko iz grmlja postrance s kala\u0161njikovim punim ideja.\u201c\u00a0 Eric J. Hobsbawm, \u201eHistoriografija: poticaj za ljude, a ne samo fusnote\u201c [Predavanje Erica J. Hobsbawma odr\u017eano 22. sije\u010dnja 2008. godine u Gradskoj vije\u0107nici grada Be\u010da], Historijski zbornik<\/em>, 1 (2012), 292-295.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-15524","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":15524,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":15524,"position":1},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":15524,"position":2},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52616,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52616","url_meta":{"origin":15524,"position":3},"title":"No\u0107 knjige 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Slavljeni\u010dka 15. No\u0107 knjige odr\u017eat \u0107e se 23. travnja diljem Hrvatske u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava te Dana hrvatske knjige. S vi\u0161e od 1.000 prijavljenih programa i akcija s pravom nosi epitet najmasovnije doma\u0107e kulturne manifestacije, a ove \u0107e godine prote\u0107i u znaku mira, razumijevanja, tolerancije, srodnosti\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52520,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52520","url_meta":{"origin":15524,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Socialist Economics in Yugoslavia: A Critical History” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas na predstavljanje knjige \"Socialist Economics in Yugoslavia: A Critical History\", autora Mislava \u00a0\u017ditka i Marka Grde\u0161i\u0107a (Routledge, 2026). Na predstavljanju \u0107e govoriti Branko Milanovi\u0107 (CUNY), Milica Uvali\u0107 (EUI), Zdravko Petak (FPZG) te autori.\u00a0 Predstavljanje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja u 16:00 sati na Fakultetu politi\u010dkih znanosti\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poziv-na-predstavljanje.png?fit=800%2C652&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":15524,"position":5},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15524","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15524"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15524\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15529,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15524\/revisions\/15529"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}