{"id":15495,"date":"2019-07-01T16:39:47","date_gmt":"2019-07-01T16:39:47","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=15495"},"modified":"2019-07-01T16:39:47","modified_gmt":"2019-07-01T16:39:47","slug":"danijela-duvnjak-prikaz-knjige-bojana-schubert-u-suton-kajkavskoga-knjizevnog-jezika-povijesnosociolingvisticka-analiza-jezika-ivana-krizmanica-2016","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=15495","title":{"rendered":"Danijela Duvnjak – prikaz knjige – Bojana Schubert, “U suton kajkavskoga knji\u017eevnog jezika \u2013 Povijesnosociolingvisti\u010dka analiza jezika Ivana Krizmani\u0107a”, 2016."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Bojana Schubert, U suton kajkavskoga knji\u017eevnog jezika \u2013 Povijesnosociolingvisti\u010dka analiza jezika Ivana Krizmani\u0107a<\/em>, Srednja Europa, Zagreb 2016., 264 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Knjiga Bojane Schubert, U suton kajkavskoga knji\u017eevnog jezika \u2013 Povijesnosociolingvisti\u010dka analiza jezika Ivana Krizmani\u0107a<\/em>, objavljena u nakladi Srednje Europe, temelji se na doktorskoj disertaciji pod naslovom Jezik Ivana Krizmani\u0107a (povijesno-sociolingvisti\u010dka analiza)<\/em>. Tekst disertacije za potrebe objavljivanja prera\u0111en je i dopunjen, a naslov izmijenjen te kao takav sadr\u017ei dozu svojevrsne nostalgije koja je u skladu s temom knjige. Spoznaje iznesene u knjizi plod su vi\u0161egodi\u0161njega istra\u017eivanja knji\u017eevne kajkav\u0161tine u 19. st., povijesnosociolingvisti\u010dke teorije i metodologije te jezika Ivana Krizmani\u0107a (1766.-1852.), jednoga od posljednjih korisnika knji\u017eevne kajkav\u0161tine.<\/p>\n

Tekst knjige je vrlo razra\u0111en, sadr\u017ei brojne cjeline i podcjeline, uz pomo\u0107 kojih se pojedine teme minuciozno ra\u0161\u010dlanjuju. Autorica se ne zadr\u017eava samo na filolo\u0161koj analizi, ve\u0107 se okre\u0107e multidisciplinarnom pristupu, oformljuje vi\u0161edimenzionalan teorijski okvir istra\u017eivanja, u \u010dijem su sredi\u0161tu lingvistika, povijest i sociologija te provodi kompleksnu analizu, uzimaju\u0107i u obzir i povijesni dru\u0161tveno-politi\u010dki kontekst. Neke bi teme prelazile postavljeni okvir ove knjige pa ih autorica samo doti\u010de i ukazuje na zanimljive mogu\u0107nosti za daljnja istra\u017eivanja, \u010dime njena knjiga postaje poticaj za druge prou\u010davatelje na razli\u010ditim znanstvenim podru\u010djima. Tijekom svoga temeljitoga istra\u017eivanja, autorica je otkrila i dva do tada nezabilje\u017eena rukopisa Ivana Krizmani\u0107a, \u010dime je njena predanost dodatno nagra\u0111ena na atraktivan i uzbudljiv na\u010din, a otkri\u0107e se pokazalo zna\u010dajnim i stoga \u0161to mijenja uvrije\u017eeno datiranje Krizmani\u0107eva rada.<\/p>\n

Iako znanstvena, ova je knjiga najve\u0107im dijelom i pitko \u0161tivo o jednoj zanimljivoj knji\u017eevnoj i jezi\u010dnoj pojavi te specifi\u010dnoj osobnosti, koja se ne libi ni u poodmaklim godinama mijenjati svoj jezi\u010dni identitet, \u0161to autorica naziva \u201ejezi\u010dnim akrobacijama\u201c. Krizmani\u0107, naime, najprije prevodi sa \u0161tokavskoga na kajkavski, a onda s kajkavskoga na \u0161tokavski. Na prvi pogled, takvo jezi\u010dno pona\u0161anje za\u010du\u0111uje, ali ono je odraz slo\u017eenih jezi\u010dnih prilika u kojima Krizmani\u0107 djeluje, \u0161to autori\u010dina analiza dru\u0161tveno-politi\u010dkoga konteksta argumentirano poja\u0161njava.<\/p>\n

Autorica opisuje Ivana Krizmani\u0107a kao osobu slobodnoga duha, odgojenu na idejama Francuske revolucije i jozefinizma, koja je skrbila o narodnome jeziku, prevodila antikatoli\u010dko djelo protestantskoga pisca (Paradise Lost<\/em>) bez izbacivanja spornih dijelova, koja je u svoj dom primala ljude razli\u010dita podrijetla, obrazovanja i nazora, kao osobu koja je \u010ditala zabranjenu literaturu i koja je digla glas za nu\u017ene promjene, iako ju je to stajalo \u201edostojanstvene starosti\u201c. Uzev\u0161i u obzir dru\u0161tveni i politi\u010dki okvir u vrijeme djelovanja Ivana Krizmani\u0107a, ovaj je opis vi\u0161e nego dovoljna preporuka \u010ditateljskoj publici najrazli\u010ditijih interesa, jer se radi o li\u010dnosti koja mo\u017ee lako zaokupiti pa\u017enju i zadobiti simpatije kako istra\u017eiva\u010da, tako i \u010ditatelja. Zanimljiv je detalj da Krizmani\u0107 zna, izme\u0111u ostaloga, i engleski jezik, o \u010demu autorica citira Rudolfa Filipovi\u0107a: \u201eUvjeta za u\u010denje i poznavanje engleskoga jezika uop\u0107e nije bilo, a ipak na po\u010detku XIX. stolje\u0107a \u017eivio je nedaleko od Zagreba kulturan \u010dovjek, koji je uz ostale jezike znao i engleski, koji je \u010ditao knjige na tom jeziku i prevodio s engleskog na hrvatski i njema\u010dki. To je bio opat bistri\u010dki Ivan Krizmani\u0107.\u201c<\/p>\n

Knjiga odi\u0161e diskretnom naklono\u0161\u0107u autorice prema predmetu njenoga istra\u017eivanja, kao i njenom profesionalnom i osobnom privr\u017eeno\u0161\u0107u kajkavskom jeziku i opravdanom potrebom da uka\u017ee na dugotrajnu i \u0161iroko rasprostranjenu predrasudu o kajkavskom jeziku, na njegov zna\u010daj u pro\u0161losti i neopravdano zanemarivanje koje je uslijedilo.<\/p>\n

Po pitanju toga kome je knjiga namijenjena, sama autorica u Predgovoru <\/em>poja\u0161njava da su to svi koje zanima uspon i pad kajkavskoga knji\u017eevnog jezika uo\u010di njegova kona\u010dnog nestanka s hrvatske lingvisti\u010dke karte, sredinom 19. st. Preporu\u010duje knjigu studentima kroatistike, kroatologije i lingvistike, koji \u0107e se susresti s pomalo druga\u010dijim sociolingvisti\u010dkim pristupom u povijesno-jezi\u010dnim istra\u017eivanjima. Zainteresiranih bi se \u010ditatelja moglo prona\u0107i i me\u0111u povjesni\u010darima jezika, a tako\u0111er i me\u0111u \u201ekajkavoljupcima i kajkavoznalcima\u201c, smatra autorica, kao i me\u0111u svima onima koji se \u017eele osvjedo\u010diti o bogatome kajkavskom kulturno-jezi\u010dnom stvarala\u0161tvu u 19. st.<\/p>\n

Nakon Predgovora <\/em>slijedi Uvod i vodi\u010d kroz knjigu<\/em>, gdje nas autorica upoznaje s onime \u0161to nas o\u010dekuje me\u0111u koricama njene knjige. Navodi razloge marginalizaciji kajkavskoga knji\u017eevnog jezika. Isti\u010de da su njime napisana brojna znanstvena, knji\u017eevna i edukativna djela i priru\u010dnici u razdoblju od polovice 16. do polovice 19. st., ali su unato\u010d tome kajkavske knji\u017eevne teme slabo zastupljene u ud\u017ebenicima hrvatskoga jezika, ali i u kroatisti\u010dkim sveu\u010dili\u0161nim programima. Da bismo razumjeli, smatra autorica, za\u0161to je jedan dio hrvatskoga naroda \u201eli\u0161en objektivne obavijesti o svome knji\u017eevno-kulturnom naslije\u0111u\u201c, treba se vratiti u tridesete godine 19. st. i prou\u010diti povijesno-politi\u010dke i dru\u0161tvene okolnosti koje su tome pogodovale. Istodobno s odabirom \u0161tokav\u0161tine kao osnovice knji\u017eevnog jezika svih Hrvata, po\u010dinje i negativno markiranje kajkavskoga knji\u017eevnog jezika te ga se odri\u010du i mnogi kajkavci koji su pristali uz ilirski pokret, a neki se o njemu i javno negativno o\u010dituju. Situacija se, navodi Schubert, unekoliko mijenja u 20. st. kad je za\u017eivjela kajkavska dijalektna knji\u017eevnost, ali o starim se kajkavskim autorima i dalje malo pi\u0161e. Me\u0111u onima koji su poku\u0161ali vratiti dignitet kajkav\u0161tini su jezikoslovci poput Stjepana Iv\u0161i\u0107a te knji\u017eevnici poput Miroslava Krle\u017ee, Frana Galovi\u0107a i Ivana Gorana Kova\u010di\u0107a, a autorica navodi i brojna imena koja su posljednjih nekoliko desetlje\u0107a zaslu\u017ena za revalorizaciju djela pisanih kajkavskim knji\u017eevnim jezikom.<\/p>\n

Autorica nagla\u0161ava da usprkos brojnim obra\u0111enim temama \u201eipak se o kajkavskome jeziku mo\u017ee i mora jo\u0161 govoriti\u201c, a da bi se u budu\u0107nosti mogla napraviti sinteza kajkavskoga jezika, na svim jezi\u010dnim razinama, potrebno je istra\u017eiti zapostavljene gramatike i knji\u017eevna djela. I sama daje doprinos u tom smjeru te u ovome radu \u017eeli prikazati jezi\u010dnu varijantnost u prijevodnim djelima jednoga od posljednjih kajkavskih autora, Ivana Krizmani\u0107a, u okviru povijesno-politi\u010dkih, dru\u0161tvenih i (vi\u0161e)jezi\u010dnih okolnosti u kojima je stvarao. Autorica navodi da je rije\u010d o vi\u0161ejezi\u010dnoj osobi, prevoditelju na kajkavski i \u0161tokavski knji\u017eevni jezik, djela pisanih engleskim, njema\u010dkim, latinskim, \u0161tokavskim i kajkavskim knji\u017eevnim jezikom te da je namjera rasvijetliti jezi\u010dni identitet ovoga autora koji je stvarao u vrijeme velikih dru\u0161tvenih promjena u Europi (izme\u0111u Francuske revolucije 1789. i gra\u0111anskih pokreta 1848.), u vi\u0161ejezi\u010dnom okru\u017eenju, te u vrijeme borbe za uvo\u0111enje narodnoga jezika u administraciju i obrazovanje. U sredi\u0161te svoga istra\u017eivanja i rada autorica stavlja Krizmani\u0107eva djela pisana narodnim jezicima \u2013 kajkavskim i \u0161tokavskim.<\/p>\n

Autorica najavljuje kako \u0107e nastojati odgovoriti na razna pitanja o \u017eivotu, radu i jeziku Ivana Krizmani\u0107a, koja su u kroatisti\u010dkoj literaturi ostala otvorena, a na koja se ne mo\u017ee odgovoriti unutar samo jedne humanisti\u010dke discipline nego uspostavom vi\u0161edimenzionalnog teorijskog i metodolo\u0161kog okvira. Napominje kako joj se vrlo prikladnom \u010dini \u201epovijesna sociolingvistika, kao me\u0111ustrukovna disciplina koja obuhva\u0107a lingvisti\u010dke, povijesne i sociolo\u0161ke pristupe\u201c. Autorica nadalje u ovome uvodnom dijelu ukratko navodi daljnja poglavlja i njihov sadr\u017eaj.<\/p>\n

Slijedi poglavlje Teorijska i metodolo\u0161ka polazi\u0161ta istra\u017eivanja<\/em> na po\u010detku kojega autorica poja\u0161njava status kajkavskoga knji\u017eevnog jezika prije i nakon 30-ih godina 19. st. (o \u010demu je ve\u0107 bilo govora u Uvodu<\/em>) te zaklju\u010duje kako su ilirci utjecali na promjenu statusa jezika u \u010ditavome dru\u0161tvu sjeverozapadne Hrvatske.<\/p>\n

Glavnina Krizmani\u0107eva stvarala\u0161tva na narodnome jeziku nastala je u pretpreporodnom razdoblju, a odlikuju ga stara kajkavska grafija i kajkavski knji\u017eevni jezik \u2013 na njega prevodi i sa \u0161tokavice. Sredinom 30-tih godina 19. st. upoznaje se s ilircima i u djelima nastalima od 1835. do 1841. mijenja vizualni identitet jezika \u2013 preuzima Gajevu grafiju, iako i dalje pi\u0161e kajkavskim knji\u017eevnim jezikom. No, 1842. godine, kad ilirizam postaje i politi\u010dki program s osnovanom politi\u010dkom strankom i brojnim kulturnim i gospodarskim institucijama, a ilirska je \u0161tokav\u0161tina ve\u0107 opisana u dvjema gramatikama i rje\u010dniku, Krizmani\u0107 u dobi od 78 godina opet mijenja svoj jezi\u010dni identitet i po\u010dinje pisati ilirskom \u0161tokav\u0161tinom, prevode\u0107i na nju s kajkavskog.<\/p>\n

Autorica napominje da joj je cilj prou\u010diti jezi\u010dnu varijaciju na fonolo\u0161koj i morfolo\u0161koj razini u Krizmani\u0107evim radovima pisanima narodnim jezicima, unutar svakoga teksta i unutar cjelovitih korpusa, s kontrastivnim osvrtom na njegove prijevode s jednoga hrvatskog idioma na drugi. Napominje da promjena u jeziku nije mogu\u0107a bez sudjelovanja jezi\u010dne zajednice i bez njene ukorijenjenosti u konkretnom vremenu i prostoru te da prou\u010davanje odnosa izme\u0111u jezika i zajednice dovodi do rezultata. Stoga \u0107e promjene u Krizmani\u0107evu jezi\u010dnom pona\u0161anju i sama poku\u0161ati povezati s izvanjskim faktorima te \u0107e se u radu baviti i dru\u0161tvenom povije\u0161\u0107u jezika i povijesnim kontekstom u kojem je do\u0161lo do jezi\u010dnih varijacija. Budu\u0107i da je Krizmani\u0107 stvarao u kajkavskom prirodnom okru\u017eenju, njema\u010dkom dru\u0161tvenom okru\u017eenju, latinskom radnom okru\u017eenju i \u0161tokavskom dru\u0161tvenom i ideolo\u0161kom okru\u017eenju, podrazumijeva se nu\u017enost interdisciplinarnog pristupa, slojevit teorijski i metodolo\u0161ki okvir, poja\u0161njenje osnovnih pojmova lingvisti\u010dkih disciplina i poddisciplina koje \u0107e pomo\u0107i sagledati varijantnost Krizmani\u0107eva jezika u kulturnom i dru\u0161tvenom prostoru \u2013 sociolingvistike, kontaktne lingvistike, teorije prevo\u0111enja, torije standardnih jezika i povijesne sociolingvistike.<\/p>\n

Slijedi cjelina Jezik i dru\u0161tvo<\/em> u kojoj autorica navodi da je dru\u0161tveni aspekt jezika bio predmetom pozornosti brojnih jezikoslovnih disciplina kroz povijest, ali je tek sredinom 20. st. osmi\u0161ljena disciplina koja jezik i dru\u0161tvo povezuje na sustavan na\u010din \u2013 sociolingvistika, \u010dija je glavna figura Amerikanac William Labov. On je 60-ih godina 20. st. zapo\u010deo niz istra\u017eivanja jezi\u010dnih varijacija u odnosu na dru\u0161tvene varijacije te je promijenio poimanje na\u010dina na koji govornici upotrebljavaju jezik. Pridonio je i razrje\u0161avanju Saussureova paradoksa, odgovoriv\u0161i na pitanje kako je mogu\u0107e da se govornici mogu slu\u017eiti jezikom ako se on neprestano mijenja. Autorica iznosi jo\u0161 niz detalja vezanih za Labovljeva istra\u017eivanja, poja\u0161njava i pojam varijabli te donosi definicije sociolingvistike i najavljuje kako \u0107e u nastavku rada istra\u017eivati varijantnost u jeziku Ivana Krizmani\u0107a.<\/p>\n

Slijede cjeline Dru\u0161tvena povijest jezika<\/em> (koja se odnosi na prou\u010davanje povijesti jezika kao dru\u0161tvene institucije); Jezik i mo\u0107<\/em> (kojom se sintagmom ozna\u010duje odnos izme\u0111u upotrebe odre\u0111enoga tipa jezika pojedinca i njegova pristupa mo\u0107nim i utjecajnim dru\u0161tvenim polo\u017eajima, a u tom \u0107e se kontekstu u knjizi govoriti o statusu i polo\u017eaju kajkavskoga knji\u017eevnog jezika u 19. st. s naglaskom na negativno markiranje za njegova trajanja i nakon jezi\u010dne smrti); Jezik i identitet<\/em> (u vi\u0161ekulturalnom dru\u0161tvu koje se sastoji od nekolicine etni\u010dkih grupa jezik je najva\u017enije obilje\u017eje kulturnih razlika te mo\u017ee postati i najva\u017enijim simbolom etni\u010dkoga identiteta, a to \u0107e se istra\u017eiti na primjeru Ivana Krizmani\u0107a koji u dva navrata mijenja svoj jezi\u010dni identitet, ponajprije zbog dru\u0161tvenih gibanja); Jezici u dodiru<\/em> (engl. Language contact<\/em>, predstavlja promjene u jednome jeziku koje nastaju zbog utjecaja drugoga jezika s kojim su govornici u kontaktu, a u ovome je radu, u ovom kontekstu, u fokusu vi\u0161ejezi\u010dnost obrazovanih Hrvata prve polovice 19. st. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, s naglaskom na Krizmani\u0107u koji u svojstvu prevoditelja predstavlja mjesto jezi\u010dnoga dodira); Dvojezi\u010dnost i vi\u0161ejezi\u010dnost<\/em> (autorica poja\u0161njava pojam dvojezi\u010dnosti i vi\u0161ejezi\u010dnosti, navodi tipove vi\u0161ejezi\u010dnosti, te napominje da je Ivan Krizmani\u0107 tako\u0111er vi\u0161ejezi\u010dan pojedinac); Diglosija <\/em>(koju je kao zasebnu pojavu prepoznao ameri\u010dki lingvist Charles Ferguson 60-ih godina 20. st. te ju definirao kao stabilno dru\u0161tveno stanje u kojem postoje visoka \u2013 ona koja se u\u010di u \u0161koli \u2013 i niska jezi\u010dna varijanta \u2013 sva\u010diji materinji jezik); Posljedice jezi\u010dnoga dodira<\/em> (nakon \u0161to dva jezika do\u0111u u kontakt, bilo u samome pojedincu, bilo na razini jezi\u010dnih zajednica, naj\u010de\u0161\u0107e dolazi do promjena u jednome ili u oba jezika, navodi autorica, ne ulaze\u0107i u detaljno razlaganje ove teme jer kontaktnolingvisti\u010dka teorija i metodologija nisu u sredi\u0161tu interesa njenoga rada, no navodi tri razine realizacije jezi\u010dnih dodira i zaklju\u010duje da se na primjeru Ivana Krizmani\u0107a mogu promatrati razine govora i jezika, ali i jezi\u010dnoga razvoja); Jezik i prevo\u0111enje<\/em> (autorica se ukratko osvr\u0107e na postavke i pojmovlje iz teorije prevo\u0111enja); Knji\u017eevni prijevodi<\/em> (iako je umjetni\u010dko prevo\u0111enje deklarativno dijelom lingvisti\u010dke teorije prevo\u0111enja, ono se na\u0161lo izvan okvira znanosti o prevo\u0111enju, poja\u0161njava autorica, te nadalje razmatra razinu slobode kod prevo\u0111enja, preduvjete za postizanje ekvivalencije, preduvjete potrebne da bi se bilo dobrim prevoditeljem te mogu\u0107nost postojanja rje\u010dnika kojima se u prijevodima mogao slu\u017eiti Ivan Krizmani\u0107, zaklju\u010div\u0161i kako je \u201eprevo\u0111enje za male narode u kulturnom pogledu va\u017enije nego za broj\u010dano velike i prostorno ra\u0161irenije, a za male jezike prijevodi su bitni elementi njihova razvoja i standardizacije\u201c te da u tom kontekstu valja vrednovati prevoditeljska nastojanja Ivana Krizmani\u0107a); Jezik i norma<\/em> (u ovom dijelu autorica poja\u0161njava pojmove norma<\/em>, knji\u017eevni i\/ili standardni jezik<\/em>, kajkavski knji\u017eevni jezik<\/em>); Ideologija standardnoga jezika<\/em> (jezgru te ideologije \u010dine jezi\u010dna ispravnost<\/em> te hijerarhizacija varijeteta<\/em>); Kajkavski knji\u017eevni jezik<\/em> (autorica navodi razne nazive za jezik kojim su pisali stariji kajkavski pisci te napominje da \u0107e u svome radu upotrebljavati uvrije\u017eene nazive kajkavski knji\u017eevni jezik <\/em>i knji\u017eevna kajkav\u0161tina<\/em>; poja\u0161njava da se pod nazivom kajkavski knji\u017eevni jezik<\/em> podrazumijeva \u201eidiom kojeg \u010dine kajkavska dijalektna osnovica i civilizacijsko-jezi\u010dna nadgradnja, a kojim se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj(\u2026) pisalo i na kojem se objavljivalo, uglavnom starom kajkavskom grafijom, od polovice 16. do polovice 19.st.\u201c, te nadalje razmatra kajkavske jezi\u010dne osobine i faze u razvoju i trajanju kajkavskog knji\u017eevnog jezika, analiziraju\u0107i potom \u0161to sami kajkavski slovni\u010dari smatraju predmetom opisa u svojim gramatikama).<\/p>\n

Slijedi poglavlje Povijesna sociolingvistika \u2013 interdisciplinaran pristup<\/em>, koje donosi nekoliko sadr\u017eajnih cjelina.<\/p>\n

Razvoj discipline<\/em> (Povijesna se sociolingvistika kao zasebna lingvisti\u010dka (pod)disciplina razvija od 80-ih godina 20. st., po\u010dev\u0161i s pionirskim radom Suzanne Romaine Socio-historical linguistics: its status and methodology<\/em>. Jedan je od glavnih ciljeva povijesne sociolingvistike rekonstrukcija jezika u dru\u0161tvenom kontekstu, u cilju \u010dega se istra\u017euju makrorazina<\/em> (sociolingvistika dru\u0161tva i teme poput dru\u0161tvene vi\u0161ejezi\u010dnosti, jezi\u010dne politike i standardizacije) te mikrorazina <\/em>(utjecaj dru\u0161tvene interakcije na jezi\u010dnu upotrebu), a upravo se takav tip istra\u017eivanja, napominje autorica, provodi u ovome radu. Povijesna je sociolingvistika izrazito interdisciplinarno podru\u010dje koje se povezuje s povijesnom lingvistikom i sociolingvistikom, ali je s vremenom prerasla u disciplinu koja ima vlastite ciljeve, teoriju i metodologiju. Autorica donosi i prikaz na kojem je vidljivo da je povijesna sociolingvistika povezana s cijelim nizom humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih disciplina.)<\/p>\n

Povijesna sociolingvistika u odnosu na sociolingvistiku i u odnosu na povijesnu lingvistiku <\/em>(Autorica donosi tablicu koja pokazuje razliku izme\u0111u povijesnosociolingvisti\u010dkih istra\u017eivanja i sociolingvisti\u010dkih istra\u017eivanja suvremenoga jezi\u010dnoga stanja.)<\/p>\n

Istra\u017eivanje varijacije u jeziku pojedinca<\/em> (Svaki pojedinac ima svoj jezi\u010dni repertoar koji se kroz \u017eivot mijenja i pro\u0161iruje komunikacijom. Nadalje autorica razla\u017ee varijabilnost, navode\u0107i da ju se najbolje mo\u017ee shvatiti na apstraktnoj razini, kao djelovanje dviju sila \u2013 radikalne i konzervativne, i spominju\u0107i teoriju tug-of-war <\/em>Kormija Anipe. Saznajemo tako\u0111er da, s obzirom na varijantnost i jezi\u010dnu promjenu, jedan te isti govornik mo\u017ee biti inovator<\/em>, kolebljivac<\/em> i konzervativac<\/em> u isto vrijeme.)<\/p>\n

Knji\u017eevni izvori u povijesnosociolingvisti\u010dkim istra\u017eivanjima<\/em> (Autorica govori o metodolo\u0161kim izazovima s kojima se u po\u010detku susretala povijesna sociolingvistika, poput te\u017enje k primjeni Labovljeve statisti\u010dke kvantitativne metode na istra\u017eivanje povijesnih materijala \u0161to nije uvijek mogu\u0107e \u2013 Labov upozorava da pisani izvori ne mogu predstaviti cjelovitu i realnu jezi\u010dnu sliku zajednice u odre\u0111enu vremenu i prostoru, jer su u pro\u0161losti pisali uglavnom \u0161kolovani mu\u0161ki pripadnici vi\u0161ih slojeva. U po\u010detku su se povijesni sociolingvisti trudili prona\u0107i pisani korpus najsli\u010dniji govornom jeziku, a to su sudski zapisnici, privatna pisma, dramski tekstovi, dok su knji\u017eevni tekstovi ocijenjeni kao neadekvatni. Autorica tako\u0111er navodi i da su brojna istra\u017eivanja pokazala neprimjerenost Labovljeva pristupa te mu suprotstavlja zamisli Kormija Anipe.)<\/p>\n

Teorijske i metodolo\u0161ke dvojbe<\/em> (Autorica navodi probleme s kojima se susre\u0107e ve\u0107ina istra\u017eiva\u010da \u2013 kvantitativno nedostatan sa\u010duvani korpus za istra\u017eivanje varijantnosti i jezi\u010dne promjene i nedostatak izvora za povijesno-dru\u0161tvenu rekonstrukciju makrorazine. Poja\u0161njava uobi\u010dajene procedure analize varijabli u povijesnoj sociolingvistici te napominje kojima \u0107e se i sama slu\u017eiti u svome radu. Promatrat \u0107e 32 godine u Krizmani\u0107evu radu, ali ne o\u010dekuje da \u0107e se na osnovi jezi\u010dne varijabilnosti mo\u0107i zaklju\u010diti o promjeni u kajkavskom jeziku op\u0107enito, jer je za to potrebno napraviti mikroanalize jezika drugih kajkavskih autora. Zaklju\u010duje kako se jezi\u010dne promjene ne doga\u0111aju naglo i uvijek im prethodi varijantna upotreba jezika, koja je ponekad odlikom kontinuiteta i jako dugo ne\u0107e ili uop\u0107e ne\u0107e dovesti do jezi\u010dne promjene.)<\/p>\n

Povijesnosociolingvisti\u010dka istra\u017eivanja u svijetu i kod nas<\/em> (Autorica navodi neke od brojnih studija u svijetu i u nas, nagla\u0161avaju\u0107i da su izvori za takav tip istra\u017eivanja vrlo razli\u010diti \u2013 od srednjovjekovnih rukopisa, preko privatne korespondencije, dnevnika, knji\u017eevnih izvora pa do jezika novina. Studije uklju\u010duju istra\u017eivanje varijantnosti na grafijskoj, fonolo\u0161koj, morfolo\u0161koj, leksi\u010dko-semanti\u010dkoj, pragmati\u010dkoj razini, kao i istra\u017eivanja koja se provode s obzirom na dob, spol i dru\u0161tvenu klasu pisca\/govornika. Autorica smatra da su za ovaj rad najzanimljivija istra\u017eivanja utemeljena na knji\u017eevnim jezi\u010dnim izvorima, kakvima se bavio Kormi Anipa, a navodi i jo\u0161 neke radove koji su upotrebljavali teoriju i metodologiju povijesne sociolingvistike, poput radova Anite Peti-Stanti\u0107, Alexandra D. Hoyta, Kristiana Novaka i Vuka-Tadije Barbari\u0107a.)<\/p>\n

Slijedi poglavlje pod nazivom Opis metodologije i ciljeva istra\u017eivanja<\/em>, u kojem autorica navodi kako njeno istra\u017eivanje uklju\u010duje analizu dru\u0161tvene povijesti kajkavskoga knji\u017eevnoga jezika za \u017eivota Ivana Krizmani\u0107a; analizu jezi\u010dne varijacije unutar pojedinih Krizmani\u0107evih prijevoda napisanih kajkavskim knji\u017eevnim jezikom i u cjelokupnom korpusu, na grafijskoj, fonolo\u0161koj, morfolo\u0161koj razini, u usporedbi s jezi\u010dnim oblicima iz kajkavskih tekstova druge polovice 18. st. i s posljednjom kajkavskom slovnicom, koja pripada u mikrosociolingvisti\u010dki tip istra\u017eivanja te kontrastivnu analizu kajkavskoga knji\u017eevnog jezika i ilirske \u0161tokav\u0161tine, na primjeru Krizmani\u0107evih prijevoda Ogenj vu Rimu <\/em>i Pogor u Rimu<\/em>.<\/p>\n

Ovo poglavlje sadr\u017ei i Faze rada i korpus<\/em> \u0161to uklju\u010duje Opis faza rada<\/em> te cjelinu O Krizmani\u0107evu korpusu na narodnim jezicima<\/em>. Autorica poja\u0161njava da je istra\u017eivanje uklju\u010divalo kriti\u010dko \u010ditanje doma\u0107e i strane literature iz povijesti te iz povijesti hrvatskoga jezika u 19. st., kako bi se Krizmani\u0107evi prijevodi smjestili u kontekst. Jezi\u010dno djelovanje Ivana Krizmani\u0107a analizira se u \u010detiri cjeline i to kronolo\u0161ki i prema mjestu boravka. Uspore\u0111uju se njegovi biografski podaci s povijesnim \u010dinjenicama promatrana vremena, kako bi se objasnili njegovi jezi\u010dni odabiri. Krizmani\u0107evo je prevoditeljsko djelovanje promatrano u kontekstu suvremene mu knji\u017eevnosti na narodnim jezicima u civilnoj Hrvatskoj. Poku\u0161alo se objasniti ulogu i status svakoga jezika kojim je Krizmani\u0107 pisao ili kojemu je bio izlo\u017een.<\/p>\n

Nadalje je, poja\u0161njava autorica, bilo potrebno prona\u0107i Krizmani\u0107eve prijevode u knji\u017enicama i arhivima, uz pomo\u0107 informacija iz postoje\u0107e literature ili kataloga. Tijekom toga su procesa prona\u0111ena dva do sada nepoznata rukopisa. U svrhu istra\u017eivanja valjalo je sve prijevode transliterirati i u\u010diniti ra\u010dunalno pretra\u017eivima, a za obradu je podataka upotrijebljen program Concordance<\/em>. Autorica zaklju\u010duje kako su za analizu jezi\u010dne varijantnosti na mikrorazini potrebne i klasi\u010dne metode prou\u010davanja pisanih spomenika: filolo\u0161ka i tekstolo\u0161ka.<\/p>\n

Autorica navodi da u ovoj analizi, iz prakti\u010dnih razloga, nisu obuhva\u0107ene sve varijable primije\u0107ene tijekom \u010ditanja i filolo\u0161ke analize tekstova, nego su odabrane one kojih je (jedna) varijanta ona po kojoj se knji\u017eevna kajkav\u0161tina prepoznaje i odlikuje. Varijantnost se promatra na razini rije\u010di i daju se samo oni primjeri koji se javljaju u obje varijante. Autorica navodi da \u0107e varijable istra\u017eiti na grafijskoj, fonolo\u0161koj i morfolo\u0161koj razini te navodi i koje su to konkretne varijable.<\/p>\n

U korpus za analizu jezika Ivana Krizmani\u0107a uklju\u010deni su svi njegovi prona\u0111eni tekstovi koji su uglavnom prijevodnog karaktera (uz jedan originalan list na kajkavskome knji\u017eevnom jeziku te prijevod i originalan list na \u0161tokavskom). U ovome dijelu knjige, autorica donosi popis djela uz skra\u0107ene naslove, godine nastanka i jezik s kojega su tekstovi prevedeni te najavljuje da \u0107e Krizmani\u0107evo prevoditeljsko stvarala\u0161tvo iscrpnije prikazati na drugome mjestu u radu.<\/p>\n

Slijedi poglavlje pod naslovom Pogled odozgo \u2013 povijesno-politi\u010dke, jezi\u010dne i dru\u0161tvene okolnosti za \u017eivota Ivana Krizmani\u0107a<\/em>. Autorica napominje kako je \u201ena samome po\u010detku makrorazinskog istra\u017eivanja potrebno smjestiti \u017eivot Ivana Krizmani\u0107a u povijesno-politi\u010dki, dru\u0161tveno-kulturni i jezi\u010dni okvir kako bismo bolje razumjeli koje su izvanjezi\u010dne silnice utjecale, ili mogle utjecati, na njegov jezi\u010dni identitet, a time i na njegovo prijevodno stvarala\u0161tvo\u201c. Navodi autore koji su do sada pisali o Ivanu Krizmani\u0107u. Smatra da se Krizmani\u0107ev \u017eivot mo\u017ee sagledati unutar \u010detiri cjeline, a u svakoj \u0107e se cjelini njegovi biografski podaci povezati s povijesnim, politi\u010dkim, dru\u0161tvenim, kulturnim i jezi\u010dnim realnostima promatrana vremena.<\/p>\n

Prva takva cjelina nosi naslov Odrastanje i \u0161kolovanje u Habsbur\u0161koj Monarhiji (1766.-1792.)<\/em>. Saznajemo da se Ivan Krizmani\u0107 rodio 1766. na imanju Vu\u010dja Gorica, kod Huma na Sutli, kao \u010detvrto od petnaestero djece, a imanje je njegov otac dobio od grofova Rattkaya Velikotaborskih, za slu\u017ebu provizora. Autorica nas ukratko upoznaje i s op\u0107im prilikama u Habsbur\u0161koj Monarhiji, a dosta pa\u017enje posve\u0107uje i jezi\u010dnoj politici u toj dr\u017eavnoj tvorevini kako bi pojasnila jezi\u010dne odabire Ivana Krizmani\u0107a. Nagla\u0161ava se vi\u0161ejezi\u010dnost i vi\u0161ekulturnost te nejednak status raznih jezika u dru\u0161tvu iz \u010dega proizlazi da je jezik povezan s dru\u0161tvenom mo\u0107i. Jezik ima \u0161iru upotrebu u vi\u0161e domena, a ako su te domene dru\u0161tveno ili politi\u010dki jake tada neizbje\u017eno dolazi do \u201easimetri\u010dnih odnosa dru\u0161tvene mo\u0107i jezika, a time i njihovih govornika\u201c. U slu\u010daju Habsbur\u0161ke Monarhije, njema\u010dki je bio jezikom privilegiranog dru\u0161tvenog sloja, jezikom dr\u017eave i njenih institucija te se \u201epona\u0161ao kao standardni jezik, dok su drugi jezici i dijalekti svedeni uglavnom na privatnu upotrebu\u201c.<\/p>\n

U civilnoj Hrvatskoj pretpreporodnoga i preporodnoga razdoblja dru\u0161tvo je tako\u0111er bilo vi\u0161ejezi\u010dno te su se upotrebljavali kajkavski, latinski i njema\u010dki jezik (poslije 1835. i ilirski \u0161tokavski), a jezici su se razlikovali po statusu i po funkciji.<\/p>\n

Krizmani\u0107 se \u0161koluje u gimnazijama u Vara\u017edinu i Zagrebu, odlu\u010duje se za sve\u0107eni\u010dko zvanje i 1779. prima i prvu tonzuru, sa samo 13 godina. Nastavlja \u0161kolovanje na be\u010dkoj bogosloviji, studiraju\u0107i filozofiju na Hrvatskom kolegiju. Tijekom \u0161kolovanja Krizmani\u0107 je nau\u010dio latinski, njema\u010dki, francuski i engleski jezik. \u0160kolovanje zavr\u0161ava na teolo\u0161kom studiju u Pe\u0161ti. Studij zavr\u0161ava 1789., od Maksimilijana Vrhovca dobiva vi\u0161u tonzuru i slu\u017ei prvu misu u Taborskom. Tako\u0111er, po Vrhov\u010devoj preporuci dolazi u Pe\u0161tu kao pro\u010delnik teolo\u0161kog studija, a 1791. postaje profesorom crkvene povijesti u zagreba\u010dkom sjemeni\u0161tu.<\/p>\n

Druga je cjelina naslovljena Boravak u Sv. Kri\u017eu Za\u010dretju (1792.-1818.)<\/em>, gdje je Krizmani\u0107 bio \u017eupnikom. U ovome dijelu knjige autorica ukratko razmatra velike promjene na europskoj dru\u0161tvenoj i politi\u010dkoj sceni gdje, nakon Francuske revolucije 1789. godine, po\u010dinje novo doba europske povijesti, a \u201ejedna je od najva\u017enijih posljedica Revolucije razvoj gra\u0111anskoga dru\u0161tva, a time i nacionalnih pitanja\u201c. Glede situacije u civilnom dijelu sjeverne Hrvatske, autorica isti\u010de da je to ve\u0107inom bilo \u201eagrarno dru\u0161tvo uvelike zaostalo u modernizaciji\u201c, te da je \u201estanovni\u0161tvo prete\u017eno \u017eivjelo u manjim seoskim naseljima i bilo uglavnom nepismeno\u201c. Dru\u0161tvene elite stvaraju osje\u0107aj pokrajinske pripadnosti u obliku \u201ehorvatstva (\u2026), slavonstva ili dalmatinstva\u201c. Sjeverozapadni je hrvatski prostor, isti\u010de autorica, bio najrazvijeniji u smislu \u010duvanja svijesti o hrvatskoj kulturnoj i povijesnoj cjelini, o \u010demu \u0107e, najavljuje, vi\u0161e govoriti na drugome mjestu u knjizi. \u0160to se ti\u010de jezi\u010dne situacije, autorica navodi da su se u drugoj polovici 18. st. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj upotrebljavala tri jezika \u2013 kajkavski, latinski i njema\u010dki, s tim da je kajkavski bio jezikom svakodnevne komunikacije, ali i gra\u0111ansko-pravnih ugovora, kraljevskih odredbi i drugih slu\u017ebenih dokumenata. Na tome su se jeziku objavljivala i knji\u017eevna, znanstvena i edukativna djela te priru\u010dnici.<\/p>\n

Ulogu latinskoga kao jezika komunikacije, obrazovanja i znanosti, do kraja 18. stolje\u0107a preuzeo je njema\u010dki jezik. Jezi\u010dna je situacija zamr\u0161ena i to je okvir u kojem Ivan Krizmani\u0107 po\u010dinje pisati najprije na njema\u010dkom, a onda i na kajkavskom knji\u017eevnom jeziku. Autorica na ovome mjestu analizira i ulogu i status svakog od navedenih jezika u civilnoj Hrvatskoj. Njema\u010dki je jezik od kraja 18. st. imao status dru\u0161tveno presti\u017enoga jezika koji se koristi u svakodnevnoj komunikaciji, administraciji, vojsci, kulturnom \u017eivotu, ali je on i jezik plemstva i inteligencije. Autorica nagla\u0161ava kako je dinastija odabrala njema\u010dki jezik zbog normiranosti i bogate kulturne i knji\u017eevne ba\u0161tine, \u201es namjerom da jedinstveni jezik bude jedan od integrativnih \u010dimbenika dr\u017eave\u201c te joj je cilj bio \u201eodr\u017eanje dinastije na vlasti i povezivanje dr\u017eave u ja\u010du cjelinu, a ne germanizacija temeljena na nacionalizmu\u201c. Nadalje autorica govori o hrvatsko-njema\u010dkim jezi\u010dnim vezama, zakonskim odredbama vezanima za obrazovanje po pitanju jezika te razmatra i tiskovine na njema\u010dkom jeziku.<\/p>\n

Autorica nadalje govori o statusu i ulozi ma\u0111arskoga jezika, iako napominje kako u literaturi i sa\u010duvanome korpusu Ivana Krizmani\u0107a nema naznaka da je on znao i upotrebljavao taj jezik, ali smatra da je potrebno \u0161to bolje rasvijetliti jezi\u010dne prilike u kojima je Krizmani\u0107 \u017eivio i djelovao. Usprkos dugotrajnim hrvatsko-ma\u0111arskim vezama, u hrvatskim je govorima ostalo vrlo malo hungarizama, a u standardnome ih jeziku gotovo i nema. Preuzimanje ma\u0111arskih leksi\u010dkih elemenata u hrvatski jezik traje od kraja 12. do najkasnije 17. st. \u201etako da ve\u0107ina hungarizama u hrvatskome jeziku pripada najstarijem, predstandardnom sloju posu\u0111enica (\u2026) koji je nastao kao posljedica stvarnog, neposrednog doticaja govornika\u201c. Postoje i hungarizmi u kajkavskoj crkvenoj terminologiji do 15. st. te prevedenice u 18. i 19. st. (najvi\u0161e na podru\u010dju nazivlja u administraciji, pravosu\u0111u, vojsci, \u017eeljeznici i po\u0161ti). Autorica zaklju\u010duje da se stav prema preuzimanju ma\u0111arskih leksi\u010dkih elemenata u povijesti hrvatskoga jezika mijenjao ovisno o aktualnim hrvatsko-ma\u0111arskim odnosima te da ma\u0111arski nije imao istaknut status u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kakav je imao njema\u010dki jezik, te su ga znali uglavnom \u201eplemi\u0107i i politi\u010dari koji su se njime slu\u017eili za osobni probitak\u201c.<\/p>\n

Latinski je pak jezik igrao trojaku ulogu u \u017eivotu Ivana Krizmani\u0107a \u2013 on je univerzalni jezik Crkve, u Hrvatskoj onoga vremena imao je ulogu \u0161tita od ma\u0111arizacije i germanizacije te je do 1849. bio slu\u017ebeni jezik visoko\u0161kolske nastave i jezik ud\u017ebenika i znanstvenih djela. Do polovice je 19. st. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj bio jezik kulture i znanosti vi\u0161ih dru\u0161tvenih slojeva te simbolom plemstva kao skupine obrazovanih ljudi. No, osim klerika i plemi\u0107a, njime od 19. st. vladaju i \u0161kolovani gra\u0111ani, jer je bio jezikom gimnazija i visokih \u0161kola \u2013 poznavala ga je ve\u0107inom mu\u0161ka populacija. Autorica zaklju\u010duje da je latinskim govorio elitni, mali krug ljudi koji su imali pristup kulturi i obrazovanju, a kao takav nedosti\u017ean je seljaku i smetao je homogenizaciji hrvatskoga dru\u0161tva sredinom 19. st. te je 1847. godine zamijenjen hrvatskim jezikom. No, to ne zna\u010di da je izgubio zna\u010denje budu\u0107i da je, uz njema\u010dki i hrvatski, ostao jezikom Crkve, obrazovanja i znanosti.<\/p>\n

Na kraju, autorica razmatra status i ulogu kajkavskoga knji\u017eevnog jezika, \u010detvrtog pisanog jezika koji je za Krizmani\u0107eva \u017eivota bio u upotrebi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Za temu kojom se bavi, isti\u010de autorica, najva\u017enija je tre\u0107a faza u razvoju kajkavskoga knji\u017eevnog jezika (1779.-1836.) kad je Krizmani\u0107 napisao osam od ukupno devet rukopisa na kajkavskom jeziku. Autorica nadalje nabraja ud\u017ebenike za \u010ditanje i pisanje kajkavskoga jezika, koji postoje jo\u0161 od sredine 18. stolje\u0107a, te navodi i djela napisana na kajkavskom knji\u017eevnom jeziku nastala do 1818. godine \u2013 do kraja Krizmani\u0107eva boravka u Sv. Kri\u017eu Za\u010dretju. Na osnovu pregleda djela, autorica zaklju\u010duje da se krajem 18. i po\u010detkom 19. st. kajkavskim knji\u017eevnim jezikom pisala, uz nabo\u017enu, i svjetovna knji\u017eevnost, pravopisi, ud\u017ebenici, razni priru\u010dnici te povijesna, pravna i znanstvena djela. Odmicanjem 19. st. kajkavski jezik dobiva sve va\u017eniji status u dru\u0161tvu te je 1832. godine uveden na Kraljevsku akademiju znanosti kao sveu\u010dili\u0161ni predmet. Do 1836. Ilirci su pisali kajkavskim jezikom, a kasnije ilirskom \u0161tokav\u0161tinom \u0161to, naravno, ne zna\u010di da su \u0161tokavskim i govorili u svim domenama jezi\u010dne uporabe, nagla\u0161ava autorica. Od 10. broja Danice ilirske<\/em> iz 1836. godine, kajkavski je jezik zamjenjivan ilirskom \u0161tokav\u0161tinom, \u0161to zna\u010di i po\u010detak kraja upotrebe ovoga jezika i srozavanje njegova dru\u0161tvenog statusa.<\/p>\n

U ovome dijelu, autorica govori i o jezi\u010dnoj klimi u pretpreporodno vrijeme, na primjeru triju javnih osoba iz sjeverozapadne Hrvatske, a rije\u010d je o Josipu \u0160ipu\u0161u, Maksimilijanu Vrhovcu i Antunu Mihanovi\u0107u. Kao primjer kajkavskih pisaca koji su pru\u017eali otpor uno\u0161enju \u0161tokavskih jezi\u010dnih oblika u kajkavski knji\u017eevni jezik navodi Toma\u0161a Miklou\u0161i\u0107a te Ignaca Kristijanovi\u0107a.<\/p>\n

Koncem ovoga dijela knjige, o boravku Ivana Krizmani\u0107a u Sv. Kri\u017eu Za\u010dretju, autorica navodi kako je njegovo stvarala\u0161tvo sa\u010dinjeno ve\u0107inom od prijevoda, koje istra\u017eiva\u010d Vladoje Dukat dijeli na dvije grupe (njema\u010dku i hrvatsku) dok sama autorica smatra da ga se treba dijeliti u \u010detiri grupe (njema\u010dku, knji\u017eevnokajkavsku, latinsku i \u0161tokavsku). Autorica se ovdje bavi i datiranjem Krizmani\u0107eva stvarala\u0161tva, upozorava na informacije koje su promakle prethodnim istra\u017eiva\u010dima te navodi kako je tijekom istra\u017eivanja otkrila, dosad u literaturi nezabilje\u017een, rukopis Ivana Krizmani\u0107a (Pogor u Rimu<\/em>). Smatra da se radi o velikomu otkri\u0107u za temu ovoga rada, jer mijenja datiranje Krizmani\u0107eva djelovanja, a tako\u0111er i omogu\u0107uje i\u0161\u010ditavanje promjene u Krizmani\u0107evu jezi\u010dnom identitetu. Ujedno je to i posljednji poznati nam rukopis Ivana Krizmani\u0107a na hrvatskom jeziku.<\/p>\n

Na kraju ove cjeline, autorica nas upoznaje s tekstom Palafox generalu Lefebureu<\/em> iz 1809. godine, koji je Ivan Krizmani\u0107 preveo s njema\u010dkoga na kajkavski knji\u017eevni jezik. Taj tekst autorica smatra \u201edonjim rubnikom Krizmani\u0107eve upotrebe kajkavskoga knji\u017eevnog jezika\u201c te poja\u0161njava razloge koji su mogli jednog sve\u0107enika, kajkavca, koji je tijekom \u017eivota i procesa obrazovanja bio podvrgnut dominantnom njema\u010dkom jeziku, jeziku kulture i dru\u0161tvenoga presti\u017ea, nagnati da u svojoj 44. godini po\u010dne u\u010diti kajkavski knji\u017eevni jezik i to uz pomo\u0107 njema\u010dkog i latinskog.<\/p>\n

Slijedi naslov Boravak u Mariji Bistrici (1818.-1848.) <\/em>koji predstavlja tre\u0107e poglavlje u \u017eivotu Ivana Krizmani\u0107a. Podcjelina pod nazivom Povijesno-politi\u010dke i dru\u0161tvene okolnosti<\/em> donosi osvrt na op\u0107e povijesno-politi\u010dke i dru\u0161tvene prilike na razini Europe, Monarhije i Hrvatske, za koje autorica smatra da su imale utjecaja na Krizmani\u0107ev jezi\u010dni identitet. Jezi\u010dno pitanje za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda<\/em> bavi se jezi\u010dnim prilikama te se nagla\u0161ava kako se nacionalni identitet u Ugarskoj i Hrvatskoj gradio na jezi\u010dno-kulturnom identitetu, pri \u010demu je va\u017ena standardizacija jezika jer \u201eu svjetlu romanti\u010darskih humboldtovsko-herderovskih poistovje\u0107ivanja jezika i naroda, standardni jezik postao je sredstvo grupne identifikacije i diferencijacije prema drugim skupinama\u201c. Jezik postaje potvrda nacionalnoga identiteta i va\u017ean integracijski element hrvatske nacije. Tridesetih je godina 19. st. poja\u010dan interes za standardizaciju hrvatskoga jezika ba\u0161 u sjevernoj Hrvatskoj, koja je bila sredi\u0161te preporodnih gibanja. Autorica razmatra i ulogu \u0161tokavskog knji\u017eevnog jezika te navodi da su ilirci radikalno promijenili odnos prema tomu doma\u0107em idiomu \u010dija je dru\u0161tvena uloga u po\u010detku 19. st., barem u kajkavskoj Hrvatskoj, bila slaba. Ilirci su po\u010deli objavljivati sve vi\u0161e djela iz starije hrvatske knji\u017eevnosti, napisanih \u0161tokavskim idiomom, trudili su se oko jezikoslovnih priru\u010dnika, a knji\u017eevnu su \u0161tokav\u0161tinu afirmirali u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i knji\u017eevnim radom. Autorica donosi i popis djela nastalih u ovome razdoblju.<\/p>\n

Slijedi razmatranje statusa kajkavskoga knji\u017eevnog jezika. Do 1835. godine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz njema\u010dki i latinski, sve se vi\u0161e upotrebljavao i kajkavski knji\u017eevni jezik koji je \u0161irio domene uporabe. Autorica je ve\u0107 prije u knjizi govorila o va\u017enim knji\u017eevnim i znanstvenim djelima koja su nastala na kajkavskom knji\u017eevnom jeziku do 1818. godine, a sada govori o bogatom kajkavskom stvarala\u0161tvu od 1818. do 1848. i posve\u0107uje dosta mjesta Toma\u0161u Miklou\u0161i\u0107u, plodnom literarnom radniku koji je sve do smrti, 1833. godine, bio knji\u017eevni vo\u0111a kajkavske Hrvatske i zalagao se za \u010dist kajkavski jezik, bez uvo\u0111enja \u0161tokavskih jezi\u010dnih elemenata. Autorica napominje da su, osim brojnih knji\u017eevnih djela, stari kajkavski autori pisali i djela znanstvene tematike \u2013 povijesna, geografska i pravna. Usprkos tome \u0161to je kajkavski knji\u017eevni jezik do ilirizma pro\u0161irio svoje domene upotrebe, s ilirskom implementacijom knji\u017eevnog jezika utemeljenog na \u0161tokavskim govorima i djelima pisanim \u0161tokavskim knji\u017eevnim jezikom, dolazi do negativnoga markiranja kajkavskoga knji\u017eevnog jezika. Ilirci su se \u201edakle odrekli kajkavskoga knji\u017eevnog jezika u trenutku kad on ve\u0107 ima znatnu tradiciju i normiran je do te mjere da se njime mogu pisati stru\u010dni radovi\u201c, navodi autorica. Kako je ve\u0107 govorila o razlozima zbog kojih su ilirci odabrali \u0161tokav\u0161tinu kao temelj knji\u017eevnoga jezika svih Hrvata, sada govori o posljedicama toga odabira te navodi sljede\u0107e: protivljenje uvo\u0111enju \u0161tokav\u0161tine od strane kajkavskih pisaca, klerika i politi\u010dara te negativno markiranje kajkavskoga knji\u017eevnog jezika. Autorica nagla\u0161ava da nije posve jasno za\u0161to su se ilirci na tako o\u0161tar na\u010din postavili prema kajkavskom knji\u017eevnom jeziku, a mo\u017eebitne uzroke odbojnosti iliraca vidi u tome \u0161to su kajkavski jezik prigrlili crkveni ljudi, zagovornici feudalizma i starog klasnog poretka. Tako\u0111er, zagovaratelje kajkav\u0161tine povezivali su i s ma\u0111aronskom politikom. Protukajkavsku kampanju vodili su i znameniti strani slavisti poput \u0160afarika.<\/p>\n

Pod naslovom Stavovi o kajkav\u0161tini u drugoj polovici 19. i u 20. stolje\u0107u<\/em> autorica razmatra kako se negativni stavovi o kajkavskome knji\u017eevnom jeziku i kajkavskim govorima produbljuju, nekriti\u010dki preuzimaju i u\u010dvr\u0161\u0107uju, a rije\u010di kojima se referira na kajkavski jezik doista su te\u0161ke: \u201ekalju\u017ea jezi\u010dna bazja\u0161tva\u201c (Velimir Gaj), \u201eHvala bogu, hrvatske kajkavske knji\u017eevnosti vi\u0161e neima\u201c (Ivan Mil\u010deti\u0107). Ozra\u010dje khuenovske ere, smatra autorica, nije bilo naklono zagovarateljima oboga\u0107ivanja knji\u017eevne \u0161tokav\u0161tine kajkavskim i \u010dakavskim oblicima. No, bilo je i druga\u010dijih gledi\u0161ta pa su tako kajkavske oblike u hrvatskoj knji\u017eevnosti javno zagovarali Veber, \u0160enoa i Mato\u0161 te Vatroslav Jagi\u0107. Po\u010detkom 20. st. nekoliko je pjesnika pisalo kajkavskim idiomom \u2013 Mato\u0161, Galovi\u0107, a za rehabilitaciju kajkavskoga, kao jezika knji\u017eevnosti, najzaslu\u017eniji je Miroslav Krle\u017ea sa svojim Baladama Petrice Kerempuha<\/em>.<\/p>\n

Negativno je markiranje dovelo do slabijeg prou\u010davanja knji\u017eevne kajkav\u0161tine u 20. st., ali autorica navodi i primjere Josipa Von\u010dine i Olge \u0160ojat, zaslu\u017enih za bu\u0111enje interesa za kajkavsku jezi\u010dnu ba\u0161tinu u hrvatskoj filologiji. Pozitivnoj reafirmaciji doprinosi i Rje\u010dnik hrvatskoga kajkavskoga knji\u017eevnog jezika<\/em> koji izlazi od 1984. godine. Autorica navodi i primjere udruga koje se bave o\u010duvanjem ba\u0161tine kajkavskoga jezika, ali napominje i kako je interes za kajkav\u0161tinu i staru kajkavsku knji\u017eevnost danas u hrvatskom sustavu obrazovanja nikakav, a posljedica svega toga je da je \u201ekajkavski danas nestandardiziran i dru\u0161tveno marginaliziran\u201c.<\/p>\n

Slijedi naslov Uloga Ivana Krizmani\u0107a u hrvatskome narodnom preporodu<\/em>, a iz ovoga dijela knjige saznajemo da Ivan Krizmani\u0107 1818. godine prelazi u Mariju Bistricu, gdje \u0107e biti \u017eupnikom sljede\u0107ih trideset godina. Godine 1829. preuzima brigu o dvjema ne\u0107akinjama od kojih \u0107e se jedna, Paulina, udati za Ljudevita Gaja. Krizmani\u0107 se i prije preporoda dru\u017eio s mnogim budu\u0107im preporoditeljima, a Marija Bistrica je u njegovo vrijeme postala va\u017enim stjeci\u0161tem preporoditelja, \u0161to zbog osobe samoga Krizmani\u0107a, \u0161to zbog obitelji njegovih ne\u0107akinja \u2013 \u0160tauduar i Gaj, koje privla\u010de mnoge goste.<\/p>\n

Krizmani\u0107 je bio zainteresiran za ilirska kretanja te me\u0111u ilircima cijenjen, napominje autorica. U po\u010detku mu se nije svidjelo odbacivanje kajkavskoga knji\u017eevnog jezika i kajkavske grafije. Tek je 1842. godine Krizmani\u0107 prvi put (u 77. godini) napisao tekst na ilirskoj \u0161tokav\u0161tini. Autorica napominje da je, usprkos ilirizmu, uloga njema\u010dkoga jezika i dalje vrlo istaknuta u hrvatskom dru\u0161tvu toga vremena te je i Krizmani\u0107 s ilircima do kraja \u017eivota razgovarao i na njema\u010dkom jeziku.<\/p>\n

Slijedi cjelina Prevoditeljsko djelovanje Ivana krizmani\u0107a<\/em> u kojoj autorica podsje\u0107a na svoj stav da Krizmani\u0107evo stvarala\u0161tvo treba podijeliti na \u010detiri, a ne na dvije grupe po jezicima, kako je dosad bilo uobi\u010dajeno. Navodi radove, podijeliv\u0161i ih u one na njema\u010dkom jeziku, na kajkavskom knji\u017eevnom jeziku, na latinskom jeziku te na djela na ilirskoj \u0161tokav\u0161tini, s tim da se unutar svake ove cjeline radovi jo\u0161 dijele na podgrupe.<\/p>\n

Slijede detaljna razmatranja sljede\u0107ih tekstova Ivana Krizmani\u0107a: Ogenj vu Rimu <\/em>iz 1820. (pri\u010da o velikom po\u017earu koji je zahvatio Vatikan u 16. st., uvezan zajedno s novootkrivenim tekstom Pogor u Rimu<\/em>); Raj zgubljen <\/em>iz 1827. (prijevod Paradise Lost<\/em>, Johna Miltona, s engleskoga \u0161to je samo po sebi neobi\u010dno za Krizmani\u0107evo vrijeme, a ovaj je prijevod op\u0107enito vrlo pozitivno ocijenjen, \u010dak i od strane ina\u010de vrlo kriti\u010dki nastrojenoga Vladoja Dukata koji se 1912. vrlo podcjenjuju\u0107im tonom osvrnuo na vi\u0161estoljetni kajkavski knji\u017eevni jezik nazivaju\u0107i ga \u201edijalektom bez znatne knji\u017eevne pro\u0161losti\u201c i govore\u0107i da je \u201esaobra\u0107ajni govor prostoga, neobrazovanoga puka\u201c, navodi autorica); Osman\u0161\u0107ica<\/em> iz 1829. (zanimljiva pojava u povijesti hrvatskoga jezika zbog neobi\u010dnog odabira polaznoga i ciljnoga jezika budu\u0107i da ovu povijesnu dramu Ivana Tomka Mrnavi\u0107a Krizmani\u0107 prevodi s \u010dakavsko-\u0161tokavske koine na kajkavski knji\u017eevni jezik \u2013 ve\u0107 spomenuti se Dukat nije pozitivno o ovome izrazio, nazvav\u0161i autora \u017eivim primjerom \u201e\u010dudnijeh jezikoslovnijeh nazora, \u0161to su u nas vladali jo\u0161 do u 19. vijek\u201c, a kako je od ovakvih ocjena pro\u0161lo preko stotinu godina, autorica smatra da je potrebno revalorizirati Krizmani\u0107ev rad); Vetri<\/em> iz 1829. (popis naziva jadranskih vjetrova, listak zanimljiv prvenstveno iz sociolingvisti\u010dkih razloga); Sveta Ro\u017ealija <\/em>iz 1831. (prijevod sa \u0161tokavske slavonske ikav\u0161tine na kajkavski knji\u017eevni jezik djela Antuna Kani\u017eli\u0107a iz 1780. godine \u2013 autorica smatra da je Krizmani\u0107 kajkavski i \u0161tokavski poimao kao dva razli\u010dita jezika te da mu je zasigurno bilo logi\u010dno narod opismenjavati kajkavskim knji\u017eevnim jezikom u kraju u kojem je \u017eivio te da u tome le\u017ei motiv njegova prevo\u0111enja sa \u0161tokavskog na kajkavski jezik); Zdvojnost <\/em>iz 1835. (pjesma F. Schillera s njema\u010dkoga prevedena na kajkavski knji\u017eevni jezik \u2013 Krizmani\u0107 se ovdje prvi put oku\u0161ao u novomu Gajevu slovopisu te autorica zaklju\u010duje kako je ovaj tekst dokaz da se Krizmani\u0107 vrlo rano priklonio ilirskoj grafiji, ali je i dalje pisao kajkavskim jezikom); Flundra senje zrokuju\u010da<\/em> iz 1836. (Krizmani\u0107ev prijevod ulomka iz Shakespeareove drame Romeo and Juliet<\/em> na kajkavski jezik, prvo u prozi potom i u stihu, Gajevom grafijom \u2013 ovo je prvi poznati prijevod iz Shakespeareova djela na hrvatski jezik s izvornika, jer prvi \u0161tokavski prijevod Romea i Julije<\/em> s izvornika slijedi za tek skoro stotinu godina); Prode\u010dtvo Piu\u0161a VI.<\/em> iz 1841. (prijevod propovijedi pape Pia VI. s latinskoga, posljednji je Krizmani\u0107ev prijevod na kajkavski knji\u017eevni jezik).<\/p>\n

Nakon detaljnih opisa ovih navedenih tekstova, autorica govori o utjecaju preporoda na Krizmani\u0107ev jezi\u010dni identitet. Ponajprije se osvr\u0107e na pitanje jezi\u010dnoga identiteta gra\u0111ana civilne Hrvatske i napominje kako primjer Ivana Krizmani\u0107a zorno pokazuje da su izvanjezi\u010dne okolnosti utjecale na jezi\u010dno pona\u0161anje pojedinca. Sam je preporod u jezi\u010dnome smislu dva puta utjecao na Krizmani\u0107a \u2013 prve 43 godine svoga \u017eivota slu\u017eio se isklju\u010divo njema\u010dkim i latinskim da bi 1809. godine po\u010deo pisati narodnim jezikom i to onim koji je u upotrebi u njegovu kraju \u2013 kajkavskim knji\u017eevnim jezikom. Autorica nagla\u0161ava da su prijevodi sa \u0161tokavskoga na kajkavski dokaz da je Krizmani\u0107 upravo kajkavski jezik smatrao materinjim. No, kada je Krizmani\u0107 savladao kajkavski jezik (uz pomo\u0107 latinskog i njema\u010dkog i uz podosta truda), u sjeverozapadnoj se Hrvatskoj razbuktao ilirski pokret s idejom o ujedinjenju svih Hrvata u knji\u017eevnom jeziku zasnovanom na \u0161tokavskoj osnovici. Krizmani\u0107 podr\u017eava ilirske ideje, ali se ne priklanja odmah novom jezi\u010dnom rje\u0161enju \u2013 od 1835. preuzima ilirski slovopis, ali tek od 1842. po\u010dinje upotrebljavati ilirsku \u0161tokav\u0161tinu, \u010dak prevode\u0107i na nju jedan svoj stariji kajkavski prijevod.<\/p>\n

Slijedi opis dva Krizmani\u0107eva \u0161tokavska teksta: Hrast kod s. Ladislava na Bistrici <\/em>iz 1842. (prvi Krizmani\u0107ev tekst pisan \u0161tokavskim jezikom, malen, ali sadr\u017eajno i jezi\u010dno va\u017ean jer daje uvid u to da je Krizmani\u0107 bio u bliskom odnosu s Ljudevitom Gajem); Pogor u Rimu <\/em>iz 1843. (\u0161tokavski prijevod Ognja vu Rimu<\/em> i ujedno posljednje sa\u010duvano Krizmani\u0107evo djelo na hrvatskom idiomu).<\/p>\n

Autorica smatra da sam tekst Pogor u Rimu<\/em> ima znakovitu ulogu u povijesti hrvatskoga jezika jer \u201eIvan Krizmani\u0107, jedan od posljednjih korisnika knji\u017eevne kajkav\u0161tine, odlu\u010di prije\u0107i na \u0161tokav\u0161tinu pritom prevode\u0107i s kajkavskoga na \u0161tokavski, \u0161to je sigurnim pokazateljem knji\u017eevnokajkavske jezi\u010dne smrti, do koje ubrzo po Krizmani\u0107evoj smrti i dolazi\u201c.<\/p>\n

Nadalje slijedi cjelina pod nazivom \u017divot za revolucije i poslije nje (1848.-1852.)<\/em> u kojoj autorica navodi kako su se za Krizmani\u0107eva \u017eivota odvile dvije revolucije \u2013 Francuska revolucija i revolucionarna doga\u0111anja 1848. Autorica nakon toga iznosi kratak pregled revolucionarnih kretanja 1848. te navodi i da je 25. svibnja 1848. u Mariji Bistrici, pod Krizmani\u0107evim predsjedanjem, odr\u017eana korona stubi\u010dkoga sve\u0107enstva, na kojoj su okupljeni sve\u0107enici \u2013 reforma\u0161i predlo\u017eili i prihvatili neke reforme sve\u0107eni\u010dkoga stale\u017ea \u201epoput o\u010duvanja katoli\u010dkih vjerskih dogmi, ali i ukidanja celibata i no\u0161enja reverende, zatim uvo\u0111enja narodnoga jezika u liturgiju, ravnomjerne podjele crkvene imovine, ukidanja povla\u0161tenih stale\u017ea\u201c. Dakako, ovaj je doga\u0111aj izazvao veliku buru me\u0111u sve\u0107enstvom, a Krizmani\u0107 je 1849. bio prisiljen napustiti svoju \u017eupu. Na sebe je navukao Haulikov bijes, jer je dopustio da se jedan reformski skup odr\u017ei upravo u poznatome hrvatskom sveti\u0161tu, a i sam je u njemu sudjelovao. Haulik je najprije u Bistricu poslao revizora, a potom \u201edao Krizmani\u0107u znak da mora oti\u0107i u mirovinu\u201c. Tako je Krizmani\u0107 posljednje tri godine \u017eivota proveo u Omilju, na imanju Vjekoslava \u0160tauduara i 1852. je umro u 86. godini.<\/p>\n

Slijedi Rasprava <\/em>u kojoj se ukratko rekapituliraju zaklju\u010dci do kojih se do\u0161lo o Ivanu Krizmani\u0107u i njegovu radu. Autorica smatra da je dana potrebna revalorizacija njegovih djela jer su ona odraz jezi\u010dnih prilika u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u 19. st.<\/p>\n

U poglavlju Pogled odozdo \u2013 varijabilnost jezika Ivana Krizmani\u0107a <\/em>autorica svoj interes pomi\u010de na Krizmani\u0107evu jezi\u010dnu upotrebu. Njegovi su kajkavski i \u0161tokavski tekstovi transliterirani i stvoren je elektroni\u010dki korpus, odabrane su grafijske i jezi\u010dne varijable u kajkavskom dijelu Krizmani\u0107eva korpusa koje \u0107e se pomnije analizirati na fonolo\u0161koj i morfolo\u0161koj razini.<\/p>\n

U cjelini pod naslovom Varijabilnost na grafijskoj razini <\/em>autorica nagla\u0161ava kako ideja o strukturnoj varijabilnosti, kao esencijalnome svojstvu jezika, \u010dini temelj moderne sociolingvistike te da se varijabilnost obi\u010dno promatra na fonolo\u0161koj, morfolo\u0161koj i sintakti\u010dkoj razini, jer je ortografska razina tretirana kao izvanjezi\u010dna. Ona je, za razliku od ostalih, podlo\u017enija vanjskim faktorima i mo\u017ee se razumjeti samo ako se uzmu u obzir i izvanjezi\u010dne i unutarjezi\u010dne silnice koje djeluju na njeno oblikovanje. Tako\u0111er nagla\u0161ava da se u novije doba ortografske varijable promatraju sociolingvisti\u010dki te se uzimaju u obzir dob, spol, obrazovanje i dru\u0161tveni status osobe koja pi\u0161e. Stariji tekstovi imaju brojne ortografske varijable, te\u0161ko ih je povezati s dru\u0161tvenim varijablama koje se uzimaju u obzir u dana\u0161njim sociolingvisti\u010dkim istra\u017eivanjima zbog nedostatnih podataka, ali i zbog homogenosti istra\u017eivane skupine (primjerice, navodi autorica, srednjovjekovni su pisci naj\u010de\u0161\u0107e mu\u0161karci). No, zato se mogu uzeti u obzir varijable poput stila, registra i vrste teksta. Teme vezane za ortografske varijable mogu biti veliko po\u010detno slovo, (ne)sastavljeno pisanje rije\u010di, rastavljanje rije\u010di na kraju retka i sl. U ortografske varijable uklju\u010dene su i grafijske. Grafijska slika jezika izraz je njegova vizualnog identiteta. Svaki je izbor pisma va\u017ean i za njega postoji jak motiv. Grafijska slika kajkavske Hrvatske nije iznimka te zrcali slo\u017eene politi\u010dke, kulturne i gospodarske odnose i zato je bitno razmotriti Krizmani\u0107eve izbore slovopisa. S obzirom na to da se ovaj rad bavi jezikom jednoga pisca, promatra varijante povezane s raznim fazama njegova \u017eivota gdje zbog izvanjezi\u010dnih utjecaja mo\u017ee do\u0107i do promjene.<\/p>\n

Prije nego prije\u0111e na detaljnu grafijsku analizu jezika Ivana Krizmani\u0107a, autorica napominje kako je kajkavski knji\u017eevni jezik pisan latini\u010dnim slovopisom, nastalim po ugledu na ma\u0111arsku grafiju. Sam Krizmani\u0107 je pet prijevoda na kajkavski knji\u017eevni jezik napisao starom kajkavskom grafijom, dok je posljednja tri pisao Gajevim slovopisom. Autorica se nadalje bavi grafijskom analizom u pregled koje bi na ovome mjestu bilo preop\u0161irno ulaziti, ali je u knjizi detaljno obra\u0111ena i dostupna svim zainteresiranim \u010ditateljima.<\/p>\n

Slijedi Varijabilnost na fonolo\u0161koj razini<\/em> (fonolo\u0161ka je varijabilnost povezana s anatomijom govornih organa, s lingvisti\u010dkim kontekstom te geografskom i dru\u0161tvenom pozadinom govornika). Autorica u ovome dijelu ukratko opisuje osnovne fonolo\u0161ke zna\u010dajke jezika Ivana Krizmani\u0107a. Najavljuje kako \u0107e se dodatno istra\u017eiti nekoliko fonolo\u0161kih varijabli u pojedina\u010dnim tekstovima i cjelovitom korpusu, a varijante \u0107e se usporediti sa zapisima u starokajkavskim rje\u010dnicima te sa zaklju\u010dcima do kojih dolazi \u0160ojat, kako bi se razumjelo za\u0161to i u kojoj mjeri Krizmani\u0107 upotrebljava odre\u0111ene varijante. Slijedi detaljna analiza, popra\u0107ena tablicama, odre\u0111enih fonolo\u0161kih varijabli, a na kraju svega Rasprava <\/em>u kojoj se iznose zaklju\u010dci i otvaraju pitanja na osnovu istra\u017eenih varijabli te se navodi i kako bi u budu\u0107nosti bilo dobro analizirati i jezik Ignaca Kristijanovi\u0107a, suvremenika Ivana Krizmani\u0107a i posljednjega kajkavskog gramati\u010dara.<\/p>\n

Varijabilnost na morfolo\u0161koj razini<\/em> posljednja je razina na kojoj autorica promatra varijabilnost u korpusu Ivana Krizmani\u0107a. Autorica navodi klasifikaciju gramati\u010dkih varijabli prema povijesnosociolingvisti\u010dkoj literaturi. Morfolo\u0161ke se varijable mogu analizirati u vezi s vanjskim , dru\u0161tvenim faktorima, a autorica najavljuje da \u0107e ona sama analizirati tek nekoliko Krizmani\u0107evih morfolo\u0161kih varijabli koje su primije\u0107ene tijekom \u010ditanja njegovih djela. Sve su odabrane varijable paradigmatskog tipa (pade\u017ei i glagolski nastavci). Slijedi detaljna morfolo\u0161ka analiza, popra\u0107ena brojnim tablicama, a u Raspravi <\/em>na kraju cjeline autorica iskazuje zaklju\u010dak da i na morfolo\u0161koj jezi\u010dnoj razini postoji varijabilnost kod Ivana Krizmani\u0107a i njegovih knji\u017eevno-kajkavskih djela. Iznose se i zaklju\u010dci usporedbe Krizmani\u0107evih varijabli s jezi\u010dnim opisom u gramatici Ignaca Kristijanovi\u0107a.<\/p>\n

Slijedi naslov Kontrastivna analiza jezika Ognja vu Rimu<\/em> (1820.) i Pogora u Rimu<\/em> (1843.)<\/em> \u2013 posljednja cjelina koja se bavi pogledom \u201eodozdo\u201c, tj. mikrorazinskom analizom, koja donosi grafijsku, fonolo\u0161ku, morfolo\u0161ku i leksi\u010dku usporedbu navedena dva teksta. Autorica doti\u010de gramati\u010dke pogre\u0161ke do kojih dolazi upravo zato \u0161to je Krizmani\u0107u ilirska \u0161tokav\u0161tina nov jezik, kojim po\u010dinje pisati tek u starijoj \u017eivotnoj dobi, te nudi pretpostavke odakle je Krizmani\u0107 crpio kajkavsko-\u0161tokavske leksi\u010dke ekvivalente. Autorica navodi da je cilj ovoga dijela analize pokazati s kakvim se problemima susre\u0107e kajkavac koji sredinom 19. stolje\u0107a prelazi na \u0161tokav\u0161tinu. Tako\u0111er, usporedba i analiza Krizmani\u0107evih tekstova zorni je prikaz \u201eumiranja jednoga trostoljetnoga knji\u017eevnog jezika\u201c. Slijedi najavljena analiza te su \u010ditatelju ponu\u0111ena i mogu\u0107a obja\u0161njenja o tome odakle je Krizmani\u0107 u\u010dio \u0161tokavski.<\/p>\n

Slijed poglavlje pod naslovom Zaklju\u010dci i znanstveni doprinosi istra\u017eivanja<\/em>. U ovome zavr\u0161nome dijelu knjige autorica rekapitulira ciljeve istra\u017eivanja koji su bili zadani vrlo \u0161iroko te su stoga zahtijevali i vi\u0161edimenzionalan teorijski okvir istra\u017eivanja. Izvanjezi\u010dne su silnice dvaput utjecale na Krizmani\u0107ev jezi\u010dni identitet, a iz toga slijedi zaklju\u010dak da je jezi\u010dni identitet kao socijalna kategorija promjenjiv, nije unaprijed zadan, ve\u0107 ovisi o dru\u0161tvenom i povijesnom kontekstu, o dru\u0161tvenim pritiscima i osobnim odabirima. Autorica napominje kako je ideologija standardnoga jezika \u010desto uzrokom \u0161to su povijesti odre\u0111enih jezika ispri\u010dane kao povijesti standardnog jezika te smatra da je potrebno vi\u0161e objektivnosti kako bi se sagledala cjelovita povijest hrvatskog jezika, kako bi se u obrazovni proces uklju\u010dile teme iz nestandardnih povijesnih idioma i kako bi se dobila realna slika o hrvatskom kulturno-jezi\u010dnom naslje\u0111u.<\/p>\n

Autorica navodi kako najve\u0107im doprinosom ove knjige smatra: provedbu analize na makro- i mikrojezi\u010dnoj razini; upotrebu vi\u0161edimenzionalnog teorijskog okvira; upotrebu teorijskog i metodolo\u0161kog koncepta povijesne sociolingvistike; revalorizaciju Krizmani\u0107eva prevodila\u010dkog stvarala\u0161tva; pronalazak dosad nepoznatih tekstova Ivana Krizmani\u0107a; dokaz da se on u zreloj dobi pridru\u017eio ilirskom pokretu; analizu Krizmani\u0107evih varijabli kao podlogu za daljnja istra\u017eivanja varijabilnosti u kajkavskom knji\u017eevnom jeziku.<\/p>\n

Autorica smatra da bi u daljnjim istra\u017eivanjima svakako trebalo pro\u0161iriti analizu Krizmani\u0107eva jezika obradom drugih jezi\u010dnih varijabli. Povijesnosociolingvisti\u010dka analiza jezika Krizmani\u0107evih suvremenika i prethodnika dala bi odgovore na neka pitanja postavljena u ovoj knjizi. Vezano za kajkavski knji\u017eevni jezik, autorica napominje da bi bilo zanimljivo istra\u017eiti dijatopijsku varijaciju, ali i stratifikacijsku varijaciju, a od neprocjenjive bi va\u017enosti bilo oformiti elektroni\u010dki korpus svih starokajkavskih djela za potrebe analize na svim jezi\u010dnim razinama, registrima i \u017eanrovima \u010dime bi kajkavska jezi\u010dna ba\u0161tina postala pristupa\u010dnija kako istra\u017eiva\u010dima tako i \u010ditateljima.<\/p>\n

Slijede jo\u0161 cjeline Bibliografija<\/em> (koja uklju\u010duje Sekundarnu literaturu<\/em> i Izvore<\/em>), Prilozi <\/em>(koji donose Krizmani\u0107eve tekstove \u2013 manje u cjelovitu obliku, a ve\u0107e tek u odlomcima), Popis slika<\/em>, Popis tablica<\/em>, Krizmani\u0107ev \u017eivot me\u0111u povijesnim faktima <\/em>(tabli\u010dni kronolo\u0161ki prikaz doga\u0111aja iz \u017eivota Ivana Krizmani\u0107a, kao i zna\u010dajnih povijesnih, jezi\u010dnih i knji\u017eevnih doga\u0111aja) te Kazalo osobnih imena<\/em>.<\/p>\n

Na kraju mo\u017eemo zaklju\u010diti da \u0107e knjiga Bojane Schubert zasigurno prona\u0107i svoj put do brojnih \u201ekajkavoljubaca i kajkavoznalaca\u201c, jer osim \u0161to nam donosi pri\u010du o zanimljivom pojedincu u burnim vremenima, ona predstavlja va\u017ean doprinos poznavanju i vrednovanju kajkavskoga jezika, rasvjetljava predrasude i poti\u010de daljnja istra\u017eivanja koja bi mogla pripomo\u0107i tome da kajkavski jezik u percepciji sviju nas ponovo stekne status kakav mu, s obzirom na njegovu pro\u0161lost, objektivno pripada. Sama nam autorica s pravom poru\u010duje da se \u201eo kajkavskome jeziku mo\u017ee i mora jo\u0161 govoriti\u201c, a za po\u010detak krenimo s \u010ditanjem o njemu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Danijela Duvnjak<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Napomena: autorica prikaza je urednica prikazane knjige.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-15495","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":15495,"position":0},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52768,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52768","url_meta":{"origin":15495,"position":1},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp za mlade \u201cYouth in Cold-War Europe\u201d","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvoren je poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp \"Youth in Cold-War Europe\", koji se odr\u017eava od 28.08. do 06.09. 2026. godine u Weimaru (Njema\u010dka). Kamp se odr\u017eava u organizaciji Europskog centra za obrazovanje mladih (EJBW) iz Weimara i njegovih me\u0111unarodnih partnera, te uz financijsku podr\u0161ku Europske unije i Savezne\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52578,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52578","url_meta":{"origin":15495,"position":2},"title":"Poziv za sudjelovanje: XXII. Dani Julija Bene\u0161i\u0107a u Iloku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Zavod za lingvisti\u010dka istra\u017eivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zajedno s Muzejom grada Iloka, organizira XXII. Dane Julija Bene\u0161i\u0107a, koji \u0107e se odr\u017eati od 28. do 30. listopada 2026. u Iloku.\u00a0Teme ovogodi\u0161njih Dana podijeljene su u dvije cjeline: Knji\u017eevno-jezikoslovni d\u00ecv\u0101n s Bene\u0161i\u0107em te Ilok i Srijem u povijesnim stalnicama i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/HE2_Benesic.jpg?fit=413%2C591&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52675,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52675","url_meta":{"origin":15495,"position":3},"title":"Predstavljanje knjige Luke Peji\u0107a “U taboru anarhista: \u017divot Ivana Zeppa” u Osijeku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 30. travnja 2026.\u00a0u\u00a019.00 sati\u00a0u Klubu knji\u017eare Nova\u00a0(Trg Ante Star\u010devi\u0107a 4, Osijek) odr\u017eat \u0107e se predstavljanje nove knjige Luke Peji\u0107a U taboru anarhista: \u017divot Ivana Zeppa (DAF, 2025.). Uz autora o knjizi \u0107e govoriti recenzent i povjesni\u010dar Nikola Toma\u0161egovi\u0107 te povjesni\u010darka Ana Rajkovi\u0107 Peji\u0107. Razgovor \u0107e moderirati doktorandica\u00a0Valentina Kezi\u0107.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Pejic.jpg?fit=574%2C790&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Pejic.jpg?fit=574%2C790&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Pejic.jpg?fit=574%2C790&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52603,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52603","url_meta":{"origin":15495,"position":4},"title":"No\u0107 knjige: Carska i kraljevska kuhinja","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas da nam se pridru\u017eite 23. travnja 2026. u 18 sati u obilje\u017eavanju No\u0107i knjige u Pivnici Bobi&Rudi na Trgu Ivana Me\u0161trovi\u0107a u Zapru\u0111u u Zagrebu gdje uz kavu \u010ditamo recepte iz zemalja Austro-Ugarske Monarhije iz knjige Carska i kraljevska kuhinja, autora Roberta Mak\u0142owicza, u prijevodu Damira Agi\u010di\u0107a. Izvor:\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52616,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52616","url_meta":{"origin":15495,"position":5},"title":"No\u0107 knjige 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Slavljeni\u010dka 15. No\u0107 knjige odr\u017eat \u0107e se 23. travnja diljem Hrvatske u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava te Dana hrvatske knjige. S vi\u0161e od 1.000 prijavljenih programa i akcija s pravom nosi epitet najmasovnije doma\u0107e kulturne manifestacije, a ove \u0107e godine prote\u0107i u znaku mira, razumijevanja, tolerancije, srodnosti\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15495","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15495"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15495\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15496,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15495\/revisions\/15496"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15495"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15495"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15495"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}