Na dan 29. lipnja 1945. nakon brzog i montiranog sudskog procesa u Zagrebu je donesena Presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba protiv \u201eMiroslava Filipovi\u0107\u2013Majstorovi\u0107a i dru\u017eine\u201c.<\/p>\n
Objavljena presuda novih komunisti\u010dkih vlasti napravljenom u tradiciji staljinisti\u010dkih \u010distki u Sovjetskom savezu objedinjavala je pedeset i osam me\u0111usobno nepovezanih optu\u017eenika. Na popisu su se tako na\u0161li vojni du\u017enosnici i \u010dinovnici NDH, civili te poglavari razli\u010ditih vjerskih zajednica poput primjerice mitropolita Hrvatske pravoslavne crkve Germogena Maksimova, Muftije zagreba\u010dkog Ismeta ef. Mufti\u0107a ali i mnogi katoli\u010dki sve\u0107enici te kao jedanaesti okrivljeni i evangeli\u010dki biskup dr. Philipp Popp.<\/p>\n
Biskup Popp optu\u017een je za navodnu \u201ekolaboraciju u slu\u017ebi okupatora\u201c , te da je njegovo djelovanje \u0161irilo \u201evjersku netrpeljivost i \u0161ovinizam\u201c te je sukladno tome bilo \u201eprotivno interesima naroda Jugoslavije\u201c.<\/p>\n
Biskup Popp koji je svoje sjedi\u0161te imao u Zagrebu u prostorima evangeli\u010dke crkve u Gunduli\u0107evoj ulici, ubijen je nekoliko dana kasnije i za njegov grob se ne zna do dana\u0161njeg dana.<\/p>\n
Povijesnim istra\u017eivanjima, uvidom u dokumente, propovijedi i osobu Philippa Poppa, danas se mo\u017ee dokazati kako je optu\u017eba protiv njega bila neistinita te da je presuda bila donesena s ciljem eliminacije vjerske ili gra\u0111anske inteligencije toga vremena, te je biskup podijelio sudbinu tisu\u0107a pripadnika njema\u010dke manjine koji su neosnovano morali ispa\u0161tati kolektivnu krivnju na podru\u010djima Podunavlja i Slovenije koje su nastanjivali vi\u0161e od dva stolje\u0107a prije.<\/p>\n
Philipp Popp rodio se 23. o\u017eujka 1893. u srijemskom mjestu Be\u017eanija pored Zemuna, u zemljoradni\u010dkoj obitelji njema\u010dkih kolonizatora. Osnovnu (narodnu) njema\u010dku \u0161kolu je poha\u0111ao u Be\u017eaniji, a gimnaziju je zavr\u0161io u Zemunu, gradu koji je tada administrativno pripadao Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu u sustavu Ugarske polovice podunavske monarhije. Odrastanje u etni\u010dki mije\u0161anom podru\u010dju i okolini formiralo ga je u osobu koji je vrlo dobro poznavao mentalitet, jezik i kulturu naroda koji su ga okru\u017eivali, a samim time i u tolerantnog otvorenog sve\u0107eni\u010dkog kandidata.<\/p>\n
Nakon studija teologije u ugarskom Eperjessy (danas Pre\u0161ov u Slova\u010dkoj), zare\u0111en je za sve\u0107enika Evangeli\u010dke crkve te biva poslan na vikarijat u glavni grad Hrvatske u \u017eupnu crkvu Krista kralja. Po smrti \u017eupnika Georga Bayer, Philipp Popp biva izabran na poziciju novog \u017eupnika pred sam slom Austro-Ugarske monarhije. Nakon osnivanja nove dr\u017eave SHS, kada je stanje za evangelike i njema\u010dku manjinu bilo nepovoljno, Popp biva izabran za Seniora Hrvatskog seniorata. Svoje studije je nastavio na zagreba\u010dkom Sveu\u010dili\u0161tu te je 1920. godine postao doktorom filozofije a \u010detiri godine kasnije, diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu. Popp je kao duhovnik, vrsni intelektualac i diplomat brzo preuzeo du\u017enost vodstva cjelokupne Njema\u010dke evangeli\u010dke crkve u Kraljevini Jugoslaviji, te je 1931. godine uveden u slu\u017ebu biskupa u Zagrebu. Na biskupskom re\u0111enju sudjelovali su brojni uzvanici; predstavnici dr\u017eavnih i lokalnih vlasti, te konzuli skoro svih dr\u017eava koje su tada imale svoja predstavni\u0161tva u Zagrebu. Do\u0161li su tako\u0111er i biskupi i predstavnici evangeli\u010dkih crkava iz Ma\u0111arske, Nizozemske, Njema\u010dke, \u0160vicarske, Poljske, \u010cehoslova\u010dke, a nazo\u010dili su i predstavnici drugih crkava: svjetovni predsjednik Slova\u010dke evangeli\u010dke crkve, Reformirane crkve, Srpske pravoslavne crkve, Starokatoli\u010dke crkve, predstavnik \u017didovske i predstavnik zagreba\u010dke rimokatoli\u010dke nadbiskupije koji je prenio pismenu \u010destitku nadbiskupa Antuna Bauera, \u0161to svjedo\u010di puno o otvorenosti i ugledu biskupa Poppa.<\/p>\n
On je tada i sam u prigodnoj propovijedi istaknuo:<\/p>\n
\u201cNisam ovdje da bih mrzio, ve\u0107 da bih ljubio. Niti da bih vladao, ka\u017eem-ve\u0107 da bih slu\u017eio! Slu\u017eiti i ni\u0161ta drugo, nego slu\u017eiti svima, koje mi na\u0161 \u017eivi Gospod i Bog, kao vjerne, narodne sudrugove, kao putnike ili slu\u010dajne i dr\u017eavne sudrugove, kao bra\u0107u i sestre poklanja. Slu\u017eiti po uzoru na na\u0161eg Spasitelja Isusa Krista.\u201d<\/em><\/p>\n Na\u017ealost povijesne okolnosti i\u0161le su u smjeru suprotnom od biskupovih evan\u0111eoskih postulata. Postojbinu predaka podunavskih Nijemaca i pradomovinu reformacije uskoro je zahvatio val totalitarne nacional-socijalisti\u010dke ideologije koja je nastojala podvr\u0107i crkve svojim ciljevima.<\/p>\n Premda je crkva u Jugoslaviji imala i prijateljsku suradnju s crkvama u inozemstvu-posebno s onima u Njema\u010dkoj, crkva pod Poppovim vodstvom nikada nije bila dopustila utjecaj ideologije ili ekspanzionisti\u010dke njema\u010dke politike u svojim redovima. Naprotiv Popp je uvijek isticao lojalnost dr\u017eavnoj vlasti i toleranciju i etni\u010dko razumijevanje u vremenu kada je i sama tada\u0161nja Kraljevina prolazila kroz razdoblja dubokih kriza i podjela.<\/p>\n Kada su koncem tridesetih godina me\u0111unarodne okolnosti i pritisak ideologije i me\u0111u Podunavskim Nijemcima i malim dijelom njema\u010dkih evangelika postao zamjetan, Popp je sudjelovao na protestantskoj me\u0111unarodnoj konferenciji u Oxfordu 1937. godine na kojoj je donesen dokument koji odbacuje totalitarne ideje toga vremena \u2013 te je zbog toga bio o\u0161tro kritiziran od strane nacionalsocijalisti\u010dkih simpatizera. On sam je nastavio djelovati ka o\u010duvanju crkve i nauka u vremenima kada je rat u Europi bio sve izvjesniji. Godine 1938. na skup\u0161tini (sinodi) Evangeli\u010dke crkve biskup Popp izrekao je i sljede\u0107e nedvosmislene rije\u010di: \u201eSvaki nacionalni egoizam, gdje ljubav prema vlastitom narodu vodi tjeranju ili opresiji drugih naroda ili etni\u010dkih skupina jest grijeh i pobuna protiv Boga, Gospodara naroda. U vlastitom narodu, u vlastitoj krvi, uvi\u0111ati otkrivenje spasenja nije kr\u0161\u0107anski<\/em>\u201c. Treba tako\u0111er spomenuti kako Njema\u010dka evangeli\u010dka crkva kojoj je biskup bio na \u010delu u svojoj bazi pored Nijemaca imala i Ma\u0111are, Slovence-protestante iz Prekomurja te nekoliko Hrvata.<\/p>\n Na\u017ealost ratni vihor koji je zahvatio Europu stigao je u travnju 1941. i u Kraljevinu Jugoslaviju koja je ubrzo slomljena i razdijeljena na nekoliko dr\u017eava. To je zna\u010dilo i cijepanje tada\u0161nje Zemaljske evangeli\u010dke crkve, te je Philipp Popp ostao biskup na podru\u010dju NDH, tj triju seniorata: Gornje-hrvatskog, Srijemskog i Bosanskog; koji se ve\u0107 1942. gotovo rasformirao zbog evakuacije Nijemaca iz BiH u podru\u010dje Tre\u0107eg Reicha.<\/p>\n Biskup i Crkva prihvatili su novu vlast sukladno kr\u0161\u0107ansko \u2013 luteranskom nauku o \u201eDva kraljevstva\u201c, te im je kao vjerskoj zajednici odlukom novih vlasti dano i mnogo privilegija. Bilo je to vrijeme kada su uslijedili progoni pripadnika pravoslavne, \u017eidovske i starokatoli\u010dke vjere u NDH, te nakon invazije Njema\u010dke na SSSR i izbijanja oru\u017eanog partizanskog otpora u Hrvatskoj. Njema\u010dka manjina, civilno stanovni\u0161tvo -pa tako i evangelici postali su meta napada partizana a odlukama AVNOJ-a iz 1943 i 44 donesene su odluke kako \u0107e za njema\u010dko stanovni\u0161tvo u budu\u0107oj dr\u017eavi biti mjesta samo ako se priklju\u010de aktivno NOB-u.<\/p>\n Philipp Popp i vodstvo crkve bilo je u nezavidnom polo\u017eaju. S jedne strane izrazili su lojalnost legalnoj vlasti, ali s druge neslu\u017ebene strane poznati su brojni poku\u0161aji spa\u0161avanja srpskog stanovni\u0161tva, protivnika re\u017eima i drugih od sigurne osude i smrti za \u0161to postoje i dokumentirani izvori. Kao Nijemcima bilo je im je nezamislivo okrenuti se izravno protiv pripadnika vlastitog naroda a s druge strane prelazak na stranu NOB-a, koji je bio vo\u0111en od strane komunista koji su imali militantni odium prema kr\u0161\u0107anskoj vjeri, tako\u0111er je bio nemogu\u0107.<\/p>\n Kada je rat bio skoro pri zavr\u0161etku , ve\u0107ina Nijemaca iz Hrvatske prihvatila je evakuaciju koju im je ponudila njema\u010dka vlast znaju\u0107i da im ostanak ne jam\u010di dobro. Ostali su oni koji su smatrali da se nisu ni\u010dim ogrije\u0161ili, pa tako i biskup Philipp Popp. Pod geslom da \u201ePastir ne napu\u0161ta svoje stado\u201c<\/em> odbio je mogu\u0107nost diplomatskog imuniteta koju mu je nudilo \u0160vedski konzulat u Zagrebu-za prijelaz na teritorij pod kontrolom Saveznika te je sa suprugom ostao u svom biskupskom sjedi\u0161tu u Zagrebu. Neki izvori navode da je svoju odluku podijelio i s tada\u0161njim katoli\u010dkim nadbiskupom zagreba\u010dkim Alojzijem Stepincem.<\/p>\n Nove vlasti nisu pokazale milosti prema preostalim pripadnicima vodstva vjerskih zajednica, te je biskup Popp uhi\u0107en i u staljinisti\u010dkom montiranom procesu osu\u0111en na smrt.<\/p>\n Ubijen je 29. ili 30. lipnja, metkom u potiljak u \u0161umi Maksimir kod Zagreba a nalogodavac je prema kazivanju pre\u017eivjelog svjedoka bio partizanski general Ko\u010da Popovi\u0107.<\/p>\n