Izlo\u017eba jednog od najzna\u010dajnijih fotografa i umjetnika ruske avangarde koja \u0107e prvi put hrvatskoj publici predstaviti vrhunske fotografije Aleksandra Rod\u010denka, otvara se u ponedjeljak, 17. lipnja 2019. u 19 sati Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.<\/p>\n
<\/p>\n
Izlo\u017eba jednog od najzna\u010dajnijih europskih fotografa i umjetnika uop\u0107e, dio je me\u0111uinstitucionalne suradnje Muzeja za umjetnost i obrt i Multimedijskog umjetni\u010dkog muzeja u Moskvi te dio programa Dana Moskve u Zagrebu.<\/p>\n
<\/p>\n
Muzej za umjetnost i obrt s ponosom najavljuje izlo\u017ebu \u201eAleksandar Rod\u010denko: revolucija u fotografiji\u201c koja \u0107e biti otvorena 17. lipnja 2019. godine. Velika izlo\u017eba jednog od najzna\u010dajnijih fotografa ruske avangarde, ali i umjetnika uop\u0107e, organizirana je u suradnji s Multimedia Art Museum-om u Moskvi i po prvi put hrvatskoj publici predstavlja vi\u0161e od 150 remek-djela Aleksandra Rod\u010denka.<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Ruska avangarda dvadesetog stolje\u0107a jedinstven je fenomen ne samo za rusku nego i za svjetsku kulturu. Nevjerojatna kreativna energija koju su akumulirali umjetnici tog velikog doba i danas pru\u017ea inspiraciju umjetnicima kao i svima koji se bave umjetno\u0161\u0107u ruske secesije. Aleksandar Rod\u010denko nedvojbeno je jedan od glavnih pokreta\u010da kreativnih ideja i nositelj duhovne aure vremena. Slikarstvo, dizajn, kazali\u0161te, film, tipografija i fotografija, podru\u010dja su koje je radikalno transformirao mo\u0107an talent tog sna\u017enog i nao\u010ditog \u010dovjeka, i otvorio im nove putove razvoja.<\/p>\n Rane 1920-e godine, bile su, prema rije\u010dima Viktora \u0160klovskog, jednog od najva\u017enijih kriti\u010dara i teoreti\u010dara toga vremena, \u201eprijelazno razdoblje\u201c, vrijeme u kojem je, premda nakratko, uspostavljen odnos izme\u0111u umjetni\u010dkog i dru\u0161tvenog eksperimenta. Upravo u to vrijeme, to\u010dnije 1924. godine, na fotografsku scenu stupa tada ve\u0107 etablirani umjetnik Aleksandar Rod\u010denko sa sloganom \u201cna\u0161a du\u017enost je eksperimentirati\u201d kao mi\u0161lju vodiljom svoje estetike[1]<\/a>. Posljedica tog utjecaja je temeljna promjena poimanja prirode fotografskog medija kao i uloge fotografa. U fotografiju se uvodi konceptualno razmi\u0161ljanje. Umjesto odraza stvarnosti, fotografija postaje sredstvom vizualnog predstavljanja dinami\u010dnih intelektualnih konstrukcija.<\/p>\n Rod\u010denko je uveo ideale konstruktivizma u fotografiju te razvio postupke i alate za njihovu primjenu. Njegove metode \u0161irile su se brzo, koristili su ih u\u010denici i njegovi istomi\u0161ljenici, ali i estetski i politi\u010dki rivali \u201eRod\u010denkova metoda\u201c \u2013 uklju\u010divala je dijagonalnu kompoziciju, koju je on popularizirao, perspektivna skra\u0107enja i sli\u010dne postupke. No, sama njezina primjena nije garantirala umjetni\u010dku dimenziju rada. Rod\u010denkove fotografske metode bile su i osporavane, ne samo i ne toliko zbog formalnih elemenata zbog kojih je bio o\u0161tro kritiziran, ve\u0107 i zbog romanti\u010darskih zna\u010dajki koje je njegov rad imao ve\u0107 u studentskim danima. Dovoljno je prisjetiti se izmi\u0161ljenog sadr\u017eaja pisama koje je slao Varvari Stepanovoj u prvim godinama poznanstva. Takvo romanti\u010dno shva\u0107anje, koje mu je usa\u0111eno u djetinjstvu provedenom iza pozornice kazali\u0161ta u kojem mu je radio otac, transformirano je u sna\u017ean utopisti\u010dki stav Rod\u010denka kao konstruktivista, koji je vjerovao u mogu\u0107nost pozitivne promjene svijeta i \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n U razdoblju 1920-ih godina, Rod\u010denko je svakom sljede\u0107om fotografskom serijom postavljao nove zadatke te pisao manifeste o tome kakvi bi fotografija i \u017eivot trebali biti nakon transformacije prema konstruktivisti\u010dkim umjetni\u010dkim na\u010delima. Iscrpljen kritikom i osudama tijekom, a naro\u010dito krajem 1930-ih godina, poku\u0161ao je analizirati \u017eivot i umjetni\u010dke prakse, uklju\u010duju\u0107i i svoje, \u010diji je razvoj u najve\u0107oj mjeri odredila estetika socijalnog realizma. Zanimljivo je, kako je u cijeloj povijesti ruske fotografije prve polovice dvadesetog stolje\u0107a, Aleksandar Rod\u010denko jedina osoba, koja je zahvaljuju\u0107i objavljenim \u010dlancima i dnevnicima, ostavila jedinstvena svjedo\u010danstva, umjetni\u010dke refleksije fotografa-mislioca koji je svjedo\u010dio povijesnim kataklizmama, koje su u njemu potaknule tragi\u010dan sukob izme\u0111u svjesnih pretpostavki i podsvjesnog poriva za stvaranjem.<\/p>\n Umoran od u\u010destalih revolucionarnih promjena koje su proizvele stvarnost daleko od ideala koji su inspirirali njegovo rano umjetni\u010dko razdoblje, zapisao je u svoj dnevnik 12. velja\u010de 1943. godine: \u201eUmjetnost treba biti u slu\u017ebi \u010dovjeka, me\u0111utim ljudi su vo\u0111eni bog zna kamo. Ja \u017eelim voditi ljude k umjetnosti, a ne koristiti umjetnost kao sredstvo da ih odvedem negdje drugdje. Jesam li ro\u0111en prerano ili prekasno? Umjetnost mora biti odvojena od politike\u2026\u201c[1]<\/a>.<\/p>\n U posljednjim godinama svoga \u017eivota, izdan od prijatelja i u\u010denika, usprkos oduzetom pravu na rad i zara\u0111ivanje ili sudjelovanje na izlo\u017ebama, izba\u010den iz Saveza umjetnika i vrlo lo\u0161eg zdravlja, Rod\u010denko je bio sretan \u010dovjek. Imao je obitelj: prijateljicu i suborkinju Varvaru Stepanovu, k\u0107er Varvaru Rod\u010denko, njezinog supruga Nikolaia Lavrentieva te unuka Aleksandra Lavrentieva s obitelji. Bili su mala, ali vrlo povezana obitelj puna kreativne energije. Da nije bilo te obitelji, prvi muzej fotografije u Rusiji, Ku\u0107a fotografije u Moskvi,<\/em> mo\u017eda nikad ne bi bio utemeljen. U Rod\u010denkovoj ku\u0107i, zajedno s Rod\u010denkovom obitelji, otkrili smo i prou\u010davali povijest ruske fotografije, koja bi bila nezamisliva bez Aleksandra Mihailovi\u010da Rod\u010denka.<\/p>\n