{"id":15145,"date":"2019-06-06T19:29:02","date_gmt":"2019-06-06T19:29:02","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=15145"},"modified":"2019-06-06T19:29:02","modified_gmt":"2019-06-06T19:29:02","slug":"franjo-lackovic-prikaz-knjige-edward-j-watts-mortal-republic-how-rome-fell-into-tyranny-2018","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=15145","title":{"rendered":"Franjo Lackovi\u0107 – prikaz knjige – Edward J. Watts, “Mortal Republic: How Rome fell into Tyranny”, 2018."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Edward J. Watts, Mortal Republic: How Rome fell into Tyranny<\/em>, Basic Books, New York 2018, 314 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Slom Rimske Republike i uspostava Augustova principata, kako je to jednom prilikom izrekao J\u00fcrgen Deininger, zasigurno stoje kao dva najva\u017enija politi\u010dka doga\u0111aja klasi\u010dne antike. Postoje barem dvije prepoznatljive zna\u010dajke prema kojima se promjena politi\u010dkoga sustava u Rimu razlikuje od svih drugih. S jedne strane, valja istaknuti du\u017einu procesa, \u010dija je kriti\u010dna faza od doba bra\u0107e Grakho do Augusta ve\u0107 uklju\u010divala nekoliko generacija, a, s druge strane, svojevrsnu nepovratnost te fundamentalne preobrazbe. Povratak prija\u0161njim oblicima vladavine, kako se \u010dinilo, nije bio mogu\u0107.<\/p>\n

Ovu su problematiku, va\u017eno je spomenuti, dugi niz godina zanemarivali povjesni\u010dari antike. Kada bi se i pojedinci po\u010deli baviti tim problemom, svoju bi pa\u017enju naj\u010de\u0161\u0107e usmjeravali na samo neke od \u010dimbenika, kojima bi potom podarili primat \u2013 tako je Richard Edwin Smith u svojoj knjizi The Failure of the Roman Republic <\/em>(1955) isklju\u010divo bra\u0107u Grahko dr\u017eao odgovornima za preobrazbu Rimske Republike, dok je Theodor Mommsen u svojoj R\u00f6mische Geschichte <\/em>(1854-55; 1885) ropstvu pripisao klju\u010dnu ulogu. Ipak, isto kao \u0161to historiografija jo\u0161 od vremena renesanse nije bila voljna prihvatiti obja\u0161njenje rimske aristokracije o razlozima propasti Rimske Republike, ni suvremeni povjesni\u010dar ne mo\u017ee i ne smije ovo kompleksno pitanje svesti na analizu izoliranih povijesnih procesa ili akcija pojedinaca.<\/p>\n

Upravo iz toga razloga, knjiga proizi\u0161la iz pera povjesni\u010dara Edwarda J. Wattsa, Mortal Republic \u2013 How Rome fell into Tyranny<\/em>, svakako je vrijedna pa\u017enje. Povedemo li se maksimom kako je zadatak svakoga povjesni\u010dara antike poku\u0161ati analizirati i objasniti proces dru\u0161tveno-politi\u010dke preobrazbe Rimske Republike, ovaj naslov, objavljen u studenome 2018. godine, nikako ne smije pro\u0107i neopa\u017een u hrvatskoj historiografskoj zajednici. Postaviti si za cilj odgovoriti na pitanje za\u0161to je Rim, i dalje jedna od najdugovje\u010dnijih republika u \u010ditavoj povijesti, zamijenio slobode politi\u010dke autonomije za sigurnost autokracije, sve je samo ne jednostavan pothvat. Kao \u0161to je poznato, bili su potrebni gra\u0111anski ratovi, nasilje koje je sponzorirala dr\u017eava, pobune, katastrofalni politi\u010dki neuspjesi tradicionalne elite te velika koli\u010dina vremena da bi vode\u0107i slojevi u Rimu uvidjeli, rije\u010dima Richarda Alstona, kako se priroda Rimske Republike nepovratno promijenila.<\/p>\n

Ve\u0107 u prvome poglavlju, naslovljenom Autocratic Freedom<\/em>, Watts nudi obrise odgovora na potonje pitanje. Niz politi\u010dkih i ekonomskih kriza, koji je pogodio Augustov re\u017eim, nije nagnao Rimljane da se vrate poznatim republikanskim strukturama. Umjesto predstavni\u010dkoga sustava, u kojemu je rimska elita gotovo 500 godina dijelila mo\u0107 izme\u0111u sebe, ve\u0107ina Rimljana blagoslovila je proces koncentracije mo\u0107i koji je u kona\u010dnici iznjedrio jednoga princepsa<\/em>, Augusta. Autor navodi razlike u vi\u0111enjima za\u0161to je do toga do\u0161lo. Za Kasija Dia, primjerice, glavni razlog tomu bio je strah. Kada je zapisao da je kaos ustuknuo pred redom tek kada je sloboda ustuknula pred strahom, zasigurno je u glavi imao sliku razornih politi\u010dkih doga\u0111aja koji su pogodili Republiku krajem 2. i tijekom 1. st. pr. Kr. Nakon presedana s bra\u0107om Grakho, unutar jedne generacije politi\u010dari su po\u010deli naoru\u017eavati svoje prista\u0161e i nesuglasice rje\u0161avati otvorenim nasiljem. Tijekom dvije generacije Rim je bio u stanju gra\u0111anskoga rata. Dvije generacije kasnije August je vladao Rimom kao car. Ipak, August je druga\u010dije tuma\u010dio preobrazbu Republike. \u0160to se njega ticalo, on je obnovio famoznu rimsku libertas<\/em>, ustvrdiv\u0161i kako sloboda ne mo\u017ee postojati ako je prisutna nesigurnost.<\/p>\n

Povev\u0161i se poznatim Polibijevim pitanjem: Tko mo\u017ee biti toliko jadan da ne \u017eeli znati kojim su sredstvima i zbog kojih kvaliteta uprave i zbog kakvog na\u010dina \u017eivota Rimljani uspjeli pokoriti gotovo \u010ditavi poznati svijet \u2013 i sve to u periodu od samo 53 godine <\/em>(Plb. Hist. I. 1. 5.), Watts u sljede\u0107em poglavlju, New World Order<\/em>, opisuje upravo ta sredstva koja su Rimu omogu\u0107ila da zagazi svojom imperijalnom stazom. Kroz prizmu ratova s Pirom i prizmu Punskih ratova te kroz govore Apija Klaudija i Gaja Fabricija Luscina, autor nam ocrtava temelje Rimske Republike. U nastavku argumentira kako bogatstvo, koje se u Rimu cijenilo kao i u svim dru\u0161tvima do tada, nije bilo najva\u017eniji faktor u odre\u0111ivanju va\u017enosti osobe. \u201eMjeru \u010dovjeka\u201c u Rimu Watts pronalazi u \u010dastima koje je osoba stekla tijekom \u017eivota, sudjeluju\u0107i u vojnom i politi\u010dkom \u017eivotu Republike. Sve do 280. g. pr. Kr. Republika je diktirala na koji na\u010din pojedinac mora slu\u017eiti Republici te koje \u0107e nagrade za tu slu\u017ebu primiti, a nagrade je ispla\u0107ivala u socijalnoj valuti koju je kontrolirala. Pritom se nagla\u0161ava kako ta sposobnost Republike, a u svjetlu najnovijih rimskih akvizicija, uskoro biva ozbiljno naru\u0161ena.<\/p>\n

Tre\u0107e poglavlje, Empire and Inequality<\/em>, stavlja upravo u fokus razdoblje na koje se i odnosi prethodno navedeni Polibijev citat. Razdoblje rimske ekspanzije izme\u0111u 220. i 167. g. pr. Kr., tijekom kojega je Rim pobijedio Kartagu na zapadnome Mediteranu, a na gr\u010dkome Istoku velike monarhije Antigonida i Seleukida, Watts koristi kako bi oslikao na koji su na\u010din rat i imperijalisti\u010dka politika utjecali na dru\u0161tvo rimske Italije. Osim \u0161to je demonstrirao kako je teritorijalno pro\u0161irenje Rimske Republike dovelo do golemoga priljeva plijena i bogatstva koji su obogatili rimsku dr\u017eavu i \u017eivote pojedinaca, autor u nastavku poglavlja zorno oslikava kako su i uvelike promijenili na\u010din na koji Republika funkcionira. To veliko bogatstvo, koje je pronalazilo put i do onih najsiroma\u0161nijih, primarno se koncentriralo u samo nekoliko ruku. Potro\u0161nja na dobra, usluge te velike gra\u0111evinske projekte \u2013 iako je stvarala poslovne mogu\u0107nosti \u2013 nije mogla biti dugoga vijeka te je samo zamaskirala veliki socijalni i ekonomski disparitet koji se po\u010deo javljati. Da bi objasnio procese na italskome selu, Watts se koristi novijim teorijama koje odbacuju navode starijih autora kako u ovome razdoblju dolazi do opadanja broja slobodnoga italskog stanovni\u0161tva. \u010cinjenica da u 2. st. pr. Kr. dolazi do propadanja malih selja\u010dkih gospodarstva nije osporena, ali glavne uzroke tomu Watts, na tragu Luuka de Ligta, vidi u pove\u0107anju broja stanovnika i sna\u017enome procesu parcijalizacije koji je zahvatio italsko selo. Isto tako, na\u010dini na koje je rimska elita tro\u0161ila svoje novoste\u010deno bogatstvo, jedan su od osnovnih motiva toga poglavlja. Brojnim javnim manifestacijama te gradnjom spektakularnih spomenika, \u010dlanovi vladaju\u0107e elite po\u010deli su stjecati politi\u010dke bodove u rimskome narodu. I dok su oni oduvijek i bili kompetitivni, teritorijalnim pro\u0161irenjem Republike te boga\u0107enjem senatorskoga plemstva natjecateljski je karakter rimske politike uvelike osna\u017een. Politi\u010dke strukture i dalje su uspijevale usmjeriti ambicije najbogatijih prema onim magistraturama koje je samo Republika mogla ponuditi, no vrlo brzo dr\u017eavni monopol nad nagradama prema kojima je elita te\u017eila po\u010deo je popu\u0161tati.<\/p>\n

Poglavlje The Politics of Frustration <\/em>iznimno je va\u017eno za interpretiranje politi\u010dke krize koja je eskalirala s tribunatima bra\u0107e Grakho. Napad na pu\u010dke tribune, kako je autor prepoznao, ozna\u010dio je po\u010detak razdoblja krize za politi\u010dku tradiciju u Rimu, ali i za politi\u010dki ugovor izme\u0111u Senata i ostatka rimskoga naroda. I dok Watts u ovome poglavlju izla\u017ee zakonodavnu aktivnost dvojice bra\u0107e, isto tako prepoznaje kako senatori nisu bili toliko uznemireni agrarnim pitanjem i ostalim reformnim aktivnostima, koliko stavovima bra\u0107e Grakho o tradicionalnome prvenstvu Senata. Treba istaknuti da autor bra\u0107u Grakho ne smatra neprijateljima Republike, koji su je svojim postupcima htjeli potkopati, nego kao politi\u010dare koji su svoju karijeru izgradili koriste\u0107i se do tada neiskori\u0161tenim narodnim elementom. Watts posve\u0107uje ostatak toga poglavlja implikacijama tribunata bra\u0107e Grakho. Njegovi stavovi i razmi\u0161ljanja odgovaraju onima Henrika Mouritsena u njegovoj Politics of the Roman Republic <\/em>(2017). Ono \u0161to oba autora nagla\u0161avaju jest to da nakon tribunata bra\u0107e Grakho interesi pojedinaca i razli\u010ditih frakcija prevladavaju zajedni\u010dki cilj koji do tada vezuje rimsko plemstvo. Watts se ne koristi zastarjelim konceptima populara i optimata kako bi objasnio frakcionalizam na rimskoj politi\u010dkoj sceni, ali izvrsno uvi\u0111a kako je Republika, izgra\u0111ena na konsenzusu, mogla funkcionirati samo dok se njezina vode\u0107a klasa pridr\u017eavala odre\u0111enih pravila pona\u0161anja.<\/p>\n

Peto poglavlje, The Rise of the Outsider<\/em>, oslikava politi\u010dku karijeru Gaja Marija, kao i reperkusije koje je njegovo uzastopno obna\u0161anje konzularnih mandata imalo za Republiku. Model politi\u010dke konfrontacije, koji su utemeljili bra\u0107a Grakho, postao je dostupan svima koji su bili spremni po\u0107i tim putem. I dok neposredno nakon ubojstva bra\u0107e Grakho nijedan rimski politi\u010dar nije bio toliko o\u010dajan, u nastavku poglavlja opisane \u0107e serije vojnih katastrofa, korupcijskih i religijskih skandala stubokom to promijeniti. Na\u010din na koji je Marije postao centralna figura posljednjega desetlje\u0107a 2. st. pr. Kr., ono je \u0161to Watts posebno nagla\u0161ava. I dok se autor ne bavi toliko Marijevom reformom vojske i problematikom vezanom uz capite censi<\/em>, indirektni u\u010dinci Marijevih postupaka, u obliku podrezivanja javnoga povjerenja u legitimnost elita, ono su \u0161to autor nagla\u0161ava.<\/p>\n

Sljede\u0107e poglavlje, The Republic Breaks<\/em>, bavi se trima politi\u010dkim eksperimentima koji su po\u010divali na autoritarnim pojedincima \u2013 Sulinim zauzimanjem Rima 88. g. pr. Kr., periodom Cinina ponavljaju\u0107ega konzulstva sredinom 80-ih g. pr. Kr. te razdobljem Suline diktature. Sva tri eksperimenta, iako su inicijalno bili sukobi na osobnoj razini, zahvaljuju\u0107i Savezni\u010dkomu ratu kojemu Watts tako\u0111er posve\u0107uje pa\u017enju, razvila su se u dubinsko preispitivanje prirode politi\u010dke organizacije u Rimu. Destabiliziraju\u0107e u\u010dinke Savezni\u010dkoga rata autor ne vidi samo u naglome pro\u0161irenju rimskoga gra\u0111anskoga tijela nego i u \u010dinjenici da je taj sukob, prvi put nakon vi\u0161e od 100 godina, doveo do ve\u0107ih vojnih sukoba na italskome tlu. U kona\u010dnici, upravo je \u010dinjenica da je velika koli\u010dina legija i dalje bila raspore\u0111ena po \u010ditavoj Italiji pru\u017eila nu\u017ean materijal da politi\u010dki sukob izme\u0111u Gaja Marija i Sule poprimi omjere gra\u0111anskoga rata. Sulinu odluku da na politi\u010dku provokaciju reagira vojnom intervencijom i preuzme apsolutnu vlast, Watts promatra kao svojevrsnu kulminaciju nasilja koje je po\u010delo ubojstvom Gaja Grakha. Sulin zakonodavni program, iznesen u nastavku poglavlja, za autora predstavlja poku\u0161aj da se ograni\u010de izvori\u0161ta mo\u0107i u Republici i sprije\u010di uspon figura kao \u0161to je bio Gaj Marije. Me\u0111utim, i dok je ta \u201enova\u201c Republika koju je Sula stvorio nastojala ograni\u010diti prilike pojedincima da zgrabe previ\u0161e mo\u0107i, Sulina vlastita karijera nudila je zavodljivi model koji je mogao osigurati veliku mo\u0107 i autoritet, dakako ignoriraju\u0107i tradicionalna ograni\u010denja.<\/p>\n

U fokusu sedmoga poglavlja, Rebuilding amid the Wreckage<\/em>, nalazi se politi\u010dki vakuum koji je Sulina smrt ostavila iza sebe. Kao egzemplaran primjer inherentne nestabilnosti postsulina doba navodi se 77. g. pr. Kr. kada je Emilije Lepid, povev\u0161i se Sulinim primjerom, ponovno upotrijebio vojsku kao politi\u010dko oru\u017eje. Karijere Marka Licinija Krasa i Gneja Pompeja sredi\u0161nji su dio toga narativa. Pompejeva pobjeda u savezni\u0161tvu s Krasom, na konzularnim izborima 70. g. pr. Kr., za Wattsa ozna\u010dava i kraj svojevrsne anomalije prema kojoj je \u010dovjek koji nikada nije obna\u0161ao ni jednu magistraturu, pa \u010dak ni bio \u010dlan Senata, upravljao republikanskim vojskama. Iako su najmo\u0107niji general i najbogatiji Rimljanin odlu\u010dili loviti po\u010dasti koje pru\u017ea Republika, i to na na\u010din koji odobrava, autor jasno daje do znanja kako je Sulina diktatura ozna\u010dila dubinski i nepopravljiv raskid u rimskome politi\u010dkom \u017eivotu.<\/p>\n

Razdoblje problematizirano u poglavlju The Republic of the Mediocre <\/em>bavi se Rimom nakon Pompejeva i Krasova zajedni\u010dkoga konzularnog mandata. To\u010dnije, iznosi se prikaz politi\u010dkih figura koje su za Wattsa bile voljne vlastite kratkoro\u010dne ambicije staviti iznad dugoro\u010dne dobrobiti Republike. Savezni\u0161tvo tribuna i vojnih zapovjednika, zapo\u010delo s Marijem i Saturninom, ponovno je o\u010ditovano u povezanosti Pompeja, Aula Gabinija i ne\u0161to kasnije Gaja Manilija. Na\u010dinima na koje je karijera Gneja Pompeja izazvala postoje\u0107i status quo<\/em> i redefinirala prirodu politi\u010dkoga uspjeha u Republici, autor poklanja veliku pa\u017enju. Reperkusije Pompejeve ustavne izuzetnosti postaju o\u010dite \u010dim Pompej odlazi iz Rima rije\u0161iti problem piratske aktivnosti, nakon \u010dega preuzima i zapovjedni\u0161tvo nad isto\u010dnim vojskama. Marko Porcije Katon, Gaj Julije Cezar i Ciceron, tri prominentne persone afirmirane za vrijeme Pompejeva odsustva, \u010dijim se politi\u010dkim usponom autor bavi, postaju nove snage rimskoga politi\u010dkog \u017eivota. Rim u koji se Pompej na kraju 62. g. pr. Kr. vratio, bio je u velikoj mjeri promijenjen.<\/p>\n

Poglavlje Stumbling Toward Dictatorship <\/em>bavi se razlozima, ali i posljedicama onoga \u0161to \u0107e satirist Varon nazvati troglavim \u010dudovi\u0161tem. Rije\u010d je, dakako, o prvome trijumviratu. Argument kako su na taj na\u010din Cezar, Kras i Pompej htjeli ste\u0107i dominaciju nad rimskim politi\u010dkim \u017eivotom ne mo\u017ee biti osporen, ali, s druge strane, Watts primje\u0107uje kako je nevoljkost senatorske elite da udovolji razumnim potra\u017eivanjima Pompeja, Cezara i Krasa bila prvotni okida\u010d njegova stvaranja. Cezarov i Bibulov zajedni\u010dki konzularni mandat predstavljen je u nastavku. Cezarova suradnja sa starim konzulima nije bila najve\u0107a novina njegova mandata. Iako zakonodavna aktivnost rimskoga konzula, nakon Sulinih reformi, za autora nije bila neuobi\u010dajena pojava, opseg Cezarove zakonodavne aktivnosti te javna potpora koju je pri tome u\u017eivao svakako jesu. Cezarova galska kampanja stavljena je u ne\u0161to \u0161iri kontekst politi\u010dkih trzavica koje su po\u010dele naru\u0161avati stabilnost trijumvirata. Iz Wattsova narativa mogu se i\u0161\u010ditati tri doga\u0111aja koja su raspad trijumvirata i po\u010detak gra\u0111anskoga rata u\u010dinila neizbje\u017enim. Tu su, dakako, dvije smrti \u2013 Julijina i Krasova, ali i svojevrsna promjena u percepciji Pompeja, koja se dogodila u jeku njegova izvanrednoga tre\u0107eg konzulovanja 52. g. pr. Kr., kada on postaje stup na kojemu senatorska Republika po\u010diva.<\/p>\n

Sljede\u0107e poglavlje The Birth and Death of Caesar’s Republic <\/em>problematizira konflikt koji je zapo\u010deo politi\u010dki va\u017enim prijelazom fizi\u010dki neva\u017ene rijeke Rubikon. Watts u gra\u0111anskome sukobu izme\u0111u Cezarovih i Pompejevih prista\u0161a podcrtava i onu osobnu, ali i politi\u010dku komponentu sukoba. Nasilje koje je potom uslijedilo elaborirano je u nastavku poglavlja i ako je uistinu te\u0161ko re\u0107i jesu li zara\u0107ene strane taj sukob i pri\u017eeljkivale, nedvojbeno je kako su za njega imale razloge. Do 45. g. pr. Kr. Cezar postaje neosporeni vladar Rima. Iako je Cezarova prava mo\u0107 po\u010divala u njegovim legijama i veteranima, sve Cezarove ovlasti imale su pravilan ustavni oblik. Watts progovara o vje\u0161tini diktatora da se implementira u politi\u010dke procese Republike te donosi prikaz ovlasti koje je Cezar u\u017eivao. Te ovlasti, potpora vojske i \u0161iroka mre\u017ea klijenata za autora zna\u010de da je Cezar stekao dominantnu poziciju u Republici. Ipak, Watts se ne bavi pitanjem je li Cezar te ovlastio htio iskoristi za ru\u0161enje Republike. Cezarovo ubojstvo, obra\u0111eno na kraju poglavlja, name\u0107e zanimljivo pitanje. Naime, autor se s pravom pita mo\u017ee li se \u2013 ako je Cezar vladao kroz slu\u017ebe integrirane u rimski pravni i konstitucionalni okvir te ako je njegova vladavina imala narodnu potporu \u2013 i dalje njegovo ubojstvo opravdavati kao obranom libertas<\/em>.<\/p>\n

Pretposljednje poglavlje, The Republic of Octavian<\/em>, progovara o politi\u010dkim posljedicama Cezarova ubojstva. Cezarove ubojice, koje su za mali krug prista\u0161a uistinu i bile osloboditelji, krivo su razumjele reperkusije svojega \u010dina. Njihov poku\u0161aj obnove Republike za Wattsa u kona\u010dnici dovodi do stvaranja monarhije. Autor nam donosi sliku Rima te zakulisnih igara koje su politi\u010dki akteri, u jeku Cezarova ubojstva, igrali. Posebna je pa\u017enja posve\u0107ena Cezarovu javnom sprovodu i famoznom \u010ditanju njegove oporuke. Watts argumentira kako je to bio \u010din koji je oblikovao idu\u0107ih 1500 godina rimske povijesti. Ulaskom mladoga Oktavijana na politi\u010dku scenu u Rimu stvoreni su svi preduvjeti za dono\u0161enje famoznoga lex Titia<\/em>. Na\u010din na koji trijumviri, prvotno zadu\u017eeni za obnovu Republike (triumviri rei publicae constituend<\/em>), dovode do njezine propasti, elaboriran je u nastavku poglavlja.<\/p>\n

Posljednje poglavlje Choosing Augustan Liberty <\/em>implicira svojevrsnu nagodbu koju su stanovnici, sada ve\u0107 stoljetne disfunkcionalne Republike, implicitno ili eksplicitno sklopili s pobjednikom kod Akcija. Augustov je imperijalni sustav oprezno orkestriran \u2013 prvo, da zamijeni Republiku, a drugo, da odgovori na potrebe gra\u0111ana, odnosno na potrebe na koje Republika nije mogla odgovoriti. Za Wattsa je jedno od glavnih pitanja toga poglavlja na koji je na\u010din August restrukturirao rimsku dr\u017eavu ne bi li ta pogodba ostala trajna. Iako nije imao model politi\u010dke organizacije kojim se mogao povesti, imao je primjere Sule, Cine pa i samoga Cezara da uvidi \u0161to ne smije \u010diniti. Uspostava je Augustova principata za autora bila sve samo ne neizbje\u017ena. Poja\u0161njavaju\u0107i doga\u0111aje koji su mogli odgoditi njegovo stvaranje, povu\u010dena je sna\u017ena paralela sa sada\u0161njicom.<\/p>\n

U knjizi usvojen pogled, nastao na kritikama prija\u0161njih modela tuma\u010denja preobrazbe Rimske Republike, prema kojemu su i procesi i pojedinci djelovali zajedno te tako na kraju doveli do preobrazbe Rimske Republike, iako mo\u017eda najto\u010dniji, najte\u017ee je dokaziv. Mogu\u0107e je kako upravo iz toga razloga suvremena historiografija poznaje samo nekoliko imena koja su se upustila u izradu sustavnijega i opse\u017enijega istra\u017eivanja toga problema. Jedno do tih imena svakako je sada i ono Edwarda J. Wattsa. Ipak, knjiga Mortal Republic \u2013 How Rome fell into Tyranny <\/em>ne bi trebala biti zna\u010dajna samo povjesni\u010darima antike. Objasniti proces dru\u0161tveno-politi\u010dke preobrazbe Rimske Republike, ve\u0107 je re\u010deno, kapitalan je poduhvat, ali jo\u0161 ozbiljniji kada se pri\u010da o Rimskoj Republici odlu\u010di ispri\u010dati na na\u010din koji je relevantan modernoj politi\u010dkoj publici \u2013 upravo onako kako je to u\u010dinio Watts. \u010citatelj bi si ovdje, kao i sam autor, mogao postaviti pitanje na koji to to\u010dno na\u010din antika mo\u017ee pomo\u0107i boljemu razumijevanju izazovne i ponekad alarmantne politi\u010dke stvarnosti na\u0161ega svijeta. Za Wattsa, moderni \u010ditatelji danas vi\u0161e nego ikada moraju biti posebno svjesni prirode republika i posljedica njihova neuspjeha. Pro\u0161lost, jasno je, nije vidjelica, a povjesni\u010dari nisu proroci, me\u0111utim to ne zna\u010di da je pogre\u0161no okrenuti se antici kako bi bolje razumjeli svoju sada\u0161njost. Rimska Republika, dakako, u mnogo\u010demu je druga\u010dija od modernih republika, ali njezina distribucija mo\u0107i te procesi dono\u0161enja politi\u010dkih odluka, svakako su utjecali na moderne potomke. Pri\u010da koju donosi Mortal Republic \u2013 How Rome fell into Tyranny <\/em>pri\u010da je o tome \u0161to se doga\u0111a kada se politi\u010dari prestanu pridr\u017eavati republikanskih normi i kada gra\u0111ani republike, umjesto da osude i kazne, takvo pona\u0161anje odlu\u010de ignorirati. Upravo zbog posu\u0111ivanja rimskoga modela, Wattsu je iznimno bitno bilo shvatiti kako je Rimska Republika funkcionirala, \u0161to je sve postigla i za\u0161to su se njezini gra\u0111ani, nakon gotovo pet stolje\u0107a, odlu\u010dili od nje okrenuti prema Augustovoj autokraciji. \u010citatelju, koji se upusti u ovo djelo, ne\u0107e biti uskra\u0107en odgovor niti na jedno od tih pitanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Franjo Lackovi\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-15145","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":15145,"position":0},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":15145,"position":1},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":15145,"position":2},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52619,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52619","url_meta":{"origin":15145,"position":3},"title":"Predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 “Izme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Memorijalni stan Marije Juri\u0107 Zagorke poziva Vas na predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 \u201eIzme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka\u201c koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 28. travnja 2026. s po\u010detkom u 18 h u sklopu Ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Juri\u0107 Zagorke. Kako su se susrele knji\u017eevnost i fotografija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":15145,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":15145,"position":5},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15145","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15145"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15145\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15146,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15145\/revisions\/15146"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15145"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15145"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15145"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}