{"id":15040,"date":"2019-05-25T16:42:05","date_gmt":"2019-05-25T16:42:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=15040"},"modified":"2019-05-25T16:42:05","modified_gmt":"2019-05-25T16:42:05","slug":"nikola-tomasegovic-sto-je-s-povijescu-19-stoljeca-prikaz-tematskog-foruma-the-vanishing-nineteenth-century-in-european-history-2018","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=15040","title":{"rendered":"Nikola Toma\u0161egovi\u0107 – \u0160to je s povije\u0161\u0107u 19. stolje\u0107a? Prikaz tematskog foruma \u201eThe Vanishing Nineteenth Century in European History\u201c, 2018."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u0160to je s povije\u0161\u0107u 19. stolje\u0107a? Prikaz tematskog foruma \u201eThe Vanishing Nineteenth Century in European History\u201c, Central European History<\/em> 51 (2018), 611-695<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Ve\u0107 se du\u017ee vremena u okviru hrvatske historiografije mogu \u010duti primjedbe kako opada interes za povijest 19. stolje\u0107a. Detaljnija kvantitativna analiza vjerojatno bi samo potvrdila ove subjektivne dojmove sudionika historijskog polja. Interes studenata izra\u017een u poha\u0111anju kolegija i izra\u0111ivanju diplomskih radova, doktorske disertacije, radovi u \u010dasopisima, konferencije i monografije posve\u0107ene povijesti 19. stolje\u0107a sve su rje\u0111a pojava. Istra\u017eiva\u010dki fokus i interes sasvim se o\u010digledno premjestio na povijest 20. stolje\u0107a, i to sve vi\u0161e na njegovu drugu polovicu. Da iskoristim Kantovu sliku: neko\u0107 \u201ekraljica historiografije\u201c sada je napu\u0161tena, pa u odre\u0111enoj mjeri \u010dak i prezrena.<\/p>\n

Takve tendencije nisu nipo\u0161to ograni\u010dene na hrvatsku historiografiju. Tome svjedo\u010di i tematski forum objavljen u 51. broju utjecajnog \u010dasopisa Central European History<\/em> koji izdaje Dru\u0161tvo za povijest Srednje Europe Ameri\u010dkog historijskog udru\u017eenja (American Historical Association<\/em>). Pod uredni\u0161tvom povjesni\u010darki Karen Hagemann i Simone L\u00e4ssig, ovaj je forum okupio priloge \u010detrnaest uglednih ameri\u010dkih i njema\u010dkih povjesni\u010dara koji poku\u0161avaju odgovoriti na pitanje: nestaje li doista 19. stolje\u0107e iz europske historiografije? Prilozi su grupirani na na\u010din da pokrivaju istra\u017eivanja povijesti pet europskih velesila i imperija u 19. stolje\u0107u (Njema\u010dka, Austro-Ugarska, Rusija, Francuska i Velika Britanija), zatim pet historijskih subdisciplina ili pristupa (vojna historija, \u017eidovska historija, intelektualna i kulturna historija, \u017eenska i rodna historija te kolonijalna historija), te naposljetku \u010detiri op\u0107enita komentara poznatih autora i stru\u010dnjaka za povijest 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

Jedna od glavnih preokupacija svih priloga jesu uzroci ovakvih tendencija. Kako isti\u010du urednice u svojem uvodniku, jedan od njih svakako je ve\u0107 uo\u010deni obrazac da se s prolaskom vremena pomi\u010du i na\u0161i historiografski interesi. Po\u010detkom 20. stolje\u0107a, povijest druge polovice 19. stolje\u0107a bila je zapravo suvremena povijest. Sredinom 20. stolje\u0107a, prije kojih pedesetak godina, 19. stolje\u0107e bilo je predvorje suvremenosti i doba u kojem su \u017eivjeli djedovi tada\u0161njih aktera u punom naponu svoje istra\u017eiva\u010dke snage. Danas, s vremenskim i generacijskim odmakom, 19. stolje\u0107e, koje vi\u0161e \u010dak nije niti \u201epro\u0161lo\u201c, nego \u201epretpro\u0161lo stolje\u0107e\u201c, u op\u0107enitoj se percepciji stapa s pro\u0161lim razdobljima u nepreglednu masu povijesti te za suvremenost postaje sve vi\u0161e i vi\u0161e \u201estrana zemlja\u201c. Osim toga, otvaranje arhiva u zemljama tzv. isto\u010dnog bloka nakon 1989. zna\u010dajno je utjecalo na veliki zamah historiografije o povijesti Hladnog rata, \u0161to je jasno povezano i sa sve ja\u010dim akademskim \u201emodama\u201c, hirovitim progla\u0161avanjima novih pristupa, paradigmi i tema u poku\u0161aju zadovoljavanja tr\u017ei\u0161no uvjetovanih izdava\u010dkih apetita.<\/p>\n

Svi se ovi uzroci mogu zapravo podvesti pod jedan zajedni\u010dki nazivnik, a taj je da se povijest 19. stolje\u0107a \u2013 kako u javnosti, tako i u istra\u017eiva\u010dkim krugovima \u2013 vi\u0161e ne smatra dovoljno \u201erelevantnom\u201c za na\u0161u suvremenost. Kako ka\u017ee Suzanne Marchand, u \u201edoba nestrpljivosti\u201c devetnaesto je stolje\u0107e, a posebice njegova intelektualna povijest, postalo dosadno. Jo\u0161 gore, u okrilju zapadne akademije ono je \u010desto (anakronisti\u010dki) optu\u017eivano za eurocentrizam, teleologizam, bijeli maskulinizam, te diskreditirano kao \u201epoliti\u010dki nekorektno\u201c. Mo\u017eda je najopasnija od tih tendencija posvema\u0161nje odbacivanje va\u017enosti \u201emodernizacijskog projekta\u201c, odnosno moderniteta kao op\u0107eg narativa, koje proizlazi iz pojednostavljenih zaklju\u010daka utemeljenih na kompleksnim postkolonijalnim i poststrukturalisti\u010dkim tuma\u010denjima ambivalentnosti modernizacijskih procesa. Umjesto da se istaknu njihove negativne strane kao putokazi za mogu\u0107e osvje\u0161\u0107ivanje i ispravljanje pogre\u0161aka, tekovine moderniteta posve se nekriti\u010dki i anakronisti\u010dki odbacuju u svojoj cjelini, presijecaju\u0107i tako veze izme\u0111u \u201emodernog\u201c i \u201epostmodernog\u201c doba te otvaraju\u0107i teren za one interpretacije i tendencije koje upravo streme poni\u0161tenju tih tekovina u dana\u0161njici. Ipak, takav pasioniran stav prema nastojanjima 19. stolje\u0107a upu\u0107uje na to da nam ono ipak nije toliko \u201estrano\u201c i da u pitanju nije toliko na\u0161a intelektualna, kulturna i dru\u0161tveno-politi\u010dka spona sa stolje\u0107em moderniteta, nego na\u0161 odnos prema toj sponi.<\/p>\n

Jasno je da pad interesa za povijest 19. stolje\u0107a nije po intenzitetu jednak u svim zemljama, pa niti u svim historijskim subdisciplinama. Kako nagla\u0161avaju prilozi iz ovog foruma, koji su ograni\u010deni na autore iz te dvije historiografije, on je izra\u017eeniji u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama nego li u Njema\u010dkoj. Ipak, kako isti\u010de David Blackbourn, tendencije su jasno vidljive i u okviru istra\u017eivanja njema\u010dke povijesti 19. stolje\u0107a. Istra\u017eiva\u010dki fokus pomaknut je s razmatranja procesa i uzroka koji su doveli do pojave i uspona nacionalsocijalizma, a \u0161to se jasno smje\u0161talo u povijest 19. stolje\u0107a, na rasvjetljavanje Holokausta, te posebice poslijeratnih politika povijesti, kultura sje\u0107anja i na\u010dina suo\u010davanja s nacisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u. To je povezano s op\u0107enitim napu\u0161tanjem teza o njema\u010dkom, odnosno srednjo- i isto\u010dnoeuropskom posebnom putu<\/em> (Sonderweg<\/em>) u modernost, \u0161to se kao lajtmotiv provla\u010di kroz gotovo sva izlaganja u ovom forumu, a \u0161to se javlja kao posljedica dominantnih tendencija spram odbacivanja velikih teleolo\u0161kih narativa i normativisti\u010dkih pogleda koji kao osnovu uzimaju povijesne procese i razvoje u Zapadnoj Europi.<\/p>\n

Ipak, kako isti\u010de James M. Brophy, istra\u017eiva\u010dki pad u okviru povijesti 19. stolje\u0107a vi\u0161e je kvantitativne nego kvalitativne naravi. Slabljenje javnog i akademskog interesa za problematiku povijesti 19. stolje\u0107a imalo je i svoje pozitivne u\u010dinke. Za razliku od odre\u0111enih fenomena 20. stolje\u0107a koji intenzivno rezoniraju s medijima i javno\u0161\u0107u, a \u0161to uzrokuje da svaka knjiga napisana na tu temu, neovisno o svojoj kvaliteti (pogotovo teorijsko-metodolo\u0161koj), lako pronalazi lukrativnog izdava\u010da i ima svoju \u201epro\u0111u\u201c, povjesni\u010dari 19. stolje\u0107a bili su primorani na promi\u0161ljanja, reinterpretacije i ponovna osmi\u0161ljavanja svojeg polja. Na taj se na\u010din historiografija o 19. stolje\u0107u pridru\u017eila onoj o srednjem, a posebice ranom novom vijeku, kao mjesto razli\u010ditih teorijsko-metodolo\u0161kih i interpretativnih inovacija i pomaka. S time se sla\u017ee i Pieter Judson koji u svojem prilogu prikazuje historiografiju o Habsbur\u0161koj Monarhiji kao jedno od najinovativnijih podru\u010dja u okviru historiografije op\u0107enito, \u0161to se mo\u017ee oprimjeriti razvojem koncepta nacionalne ravnodu\u0161nosti (national indifference<\/em>). Ipak, on tako\u0111er upozorava kako je interes za habsbur\u0161ku povijest prve polovice 19. stolje\u0107a nesrazmjerno manji nego za povijest kasnog 19. stolje\u0107a. Osim toga, Judson isti\u010de kako prihva\u0107anje transnacionalnih i globalnih pristupa ne bi smjelo podrazumijevati podozrivi stav spram regionalne, pa \u010dak i nacionalne povijesti (i etiketiranje iste kao \u201eprovincijalne\u201c) jer se i one mogu prakticirati inovativno i slojevito, kombiniraju\u0107i razli\u010dite razine historijske analize. Sli\u010dan pozitivan pogled na suvremeni razvoj (zapadne) historiografije o 19. stolje\u0107u isti\u010du i Alexander M. Martin za rusku povijest te Alex Chase-Levenson za britansku povijest 19. stolje\u0107a. Martin tako\u0111er prepoznaje kvalitativne iskorake koji nadomje\u0161taju kvantitativni pad istra\u017eivanja, posebice s obzirom na premje\u0161tanje istra\u017eiva\u010dkog interesa s 1917. i njezine geneze na problematiku raspada Sovjetskog Saveza, naslje\u0111e staljinizma, komemorativne prakse itd. S druge strane, \u0161to se ti\u010de britanske povijesti 19. stolje\u0107a, Levenson ne mo\u017ee utvrditi niti usporedivi kvantitativni pad, s obzirom da ona i dalje utemeljuje temeljnu matricu britanske imperijalne povijesti koja se vrlo lagano uklopila u tendencije globalnih, transnacionalnih, kolonijalnih i imperijalnih pristupa. Ipak, i on, kao i Judson, upozorava na pretjerivanja tih pristupa koja mogu dovesti do zapostavljanja lokalnih tema i problematika, evociraju\u0107i pritom E. P. Thompsona i njegov napor za \u201espa\u0161avanjem\u201c povijesne relevantnosti svakodnevnih borbi i napora ni\u017eih slojeva \u2013 koji nisu imali luksuz da djeluju kao globalni akteri \u2013 od ignoriraju\u0107eg zazora budu\u0107ih nara\u0161taja. Upravo povijest radni\u010dkog pokreta, lokalnih borbi za javno dobro i modela politi\u010dke participacije najni\u017eih slojeva mogu biti plodno tlo za istra\u017eivanja \u010dija relevantnost za dana\u0161njicu ne mo\u017ee ni na koji na\u010din biti dovedena u pitanje. Naposljetku, Lloyd S. Kramer potvr\u0111uje sli\u010dne tendencije za francuski slu\u010daj, dodaju\u0107i kako se pad interesa za povijest 19. stolje\u0107a mo\u017ee djelomi\u010dno objasniti i op\u0107enitim odmakom od humanisti\u010dkih znanosti, koje su svoje upori\u0161te i materijal \u010desto nalazile upravo u 19. stolje\u0107u. I on isti\u010de kako brojne teme francuske povijesti 19. stolje\u0107a mogu itekako biti relevantne za dana\u0161njicu, pri \u010demu posebno potcrtava analizu bonapartisti\u010dkih sustava i fenomena bonapartizma op\u0107enito.<\/p>\n

Nakon prikaza historiografskih tendencija vezanih uz povijest europskih regija, imperija i nacionalnih dr\u017eava u 19. stolje\u0107u, slijede prilozi koji se usredoto\u010duju na razvoje u okviru razli\u010ditih historijskih subdisciplina i pristupa. Roger Chickering pridru\u017euje se onima koji ne vide dramati\u010dni pad interesa za svoje glavno podru\u010dje istra\u017eivanja, u ovom slu\u010daju vojnu povijest i povijest rata. Razumijevanje ratova 19. stolje\u0107a, militarizma i razvoja vojne tehnike i strategije i dalje se smatra klju\u010dnim za obja\u0161njavanje ratova (posebice svjetskih) 20. stolje\u0107a. Vezano uz \u017eidovsku povijest, Simone L\u00e4ssig pak isti\u010de da problem nije toliko u padu interesa za \u017eidovsku povijest 19. stolje\u0107a, koliko u tome \u0161to je ova problematika uglavnom ostala izolirana od mainstream<\/em>-a historiografije o 19. stolje\u0107u te je ograni\u010dena na specijalizirane stru\u010dnjake istog polja. Stoga se kao imperativ postavlja uspostavljanje dijaloga izme\u0111u \u017eidovske historije i, prije svega, historije Srednje Europe (ja bih dodao: i Isto\u010dne Europe). Sli\u010dnu potrebu, samo s obzirom na \u017eensku i rodnu historiju isti\u010de Karen Hagemann, nagla\u0161avaju\u0107i inovacijsku tradiciju i potencijal tih subdisciplina. Jedno od najplodnijih podru\u010dja istra\u017eivanja povijesti 19. stolje\u0107a, kako tvrdi Sebastian Conrad, danas je svakako kolonijalna povijest, posebice u vezi s postkolonijalnim, transnacionalnim i globalnim pristupima koji su izmjestili kolonijalne narative iz nacionalnih okvira te uklju\u010dili u cjelovitu historijsku sliku perspektivu, glas i djelovanje koloniziranih.<\/p>\n

Ve\u0107ina priloga isti\u010de kako je oslabljen osje\u0107aj kontinuiteta izme\u0111u povijesti 19. i 20. stolje\u0107a. Autori se stoga trude pokazati kako je upravo 19. stolje\u0107e klju\u010dno razdoblje za razvoj moderniteta, pozivaju\u0107i se u\u010destalo na Koselleckov koncept Sattelzeit<\/em>-a. Prisutna je, me\u0111utim, tendencija kronolo\u0161kih reorganizacija povijesti, tako da se donedavno \u201ekratko 20. stolje\u0107e\u201c po\u010dinje percipirati kao \u201edugo 20. stolje\u0107e\u201c, postavljaju\u0107i razdoblje kasnog 19. stolje\u0107a (1880. \u2013 1914.) kao Sattelzeit<\/em> \u201evisokog\u201c ili razvijenog moderniteta. Ako se tome pridru\u017ee tendencije na drugom kraju stolje\u0107a, koje smjeraju pomicanju po\u010detka \u201epravog\u201c 19. stolje\u0107a sve do 1830. godine, onda preostaje vrlo kratko 19. stolje\u0107e \u010dija je poveznica i s prethodnim, i s narednim razdobljima doista dovedena u pitanje.<\/p>\n

Autori isti\u010du brojne teme koje mogu svjedo\u010diti o va\u017enosti razumijevanja povijesti 19. stolje\u0107a za orijentiranje, pa i djelovanje u suvremenosti. Jedna od njih, a \u0161to je posebno aktualno i zanimljivo i za hrvatsku povijest, svakako je povijest migracija. S time je povezano i istra\u017eivanje modela i na\u010dina kulturnih i intelektualnih transfera. Dakako da najprikladniji teorijsko-metodolo\u0161ki okvir za takva istra\u017eivanja nude transnacionalni pristupi i pristupi globalne historije, pogotovo ako se uzme u obzir da je upravo 19. stolje\u0107e klju\u010dno razdoblje kapitalisti\u010dke globalizacije i izgradnje globalnog (imperijalisti\u010dkog i kolonijalnog) tr\u017ei\u0161ta. James M. Brophy tako tvrdi da za destabilizirani modernitet 21. stolje\u0107a mnogo vi\u0161e interpretativne snage nudi razmatranje povijesti 19. stolje\u0107a, nego bipolarni poredak druge polovice 20. stolje\u0107a. Osim toga, J\u00fcrgen Osterhammel upu\u0107uje na zna\u010daj povijesti okoli\u0161a, dok Birgit Aschmann predla\u017ee obra\u0107anje vi\u0161e pa\u017enje povijesti emocija. Naposljetku, mogu se pridru\u017eiti Andrewu Zimmermanu u tvrdnji kako povijesti revolucija, socijalizma, ropstva, kmetstva i emancipacije, rase i liberalizma i dalje predstavljaju jedna od klju\u010dnih podru\u010dja istra\u017eivanja koja itekako rezoniraju u suvremenosti.<\/p>\n

S obzirom na obra\u0111enu problematiku, Pieter Judson se u svojem prilogu osvrnuo i na stanje historiografije o hrvatskoj povijesti 19. stolje\u0107a. On opravdano isti\u010de nesrazmjer studija na svjetskim jezicima, prije svega engleskom, koji se ti\u010du ugarskog i austrijskog dijela Monarhije. Cislajtanija u\u017eiva privilegiraniji status u o\u010dima istra\u017eiva\u010da Habsbur\u0161ke Monarhije, \u0161to zbog percepcija o njezinoj ve\u0107oj kompleksnosti i multikulturalnosti od navodno monolitne i krute Ugarske, \u0161to zbog strukturnih razloga vezanih uz konstituciju historiografskog polja s obzirom na me\u0111unarodne odnose i akademsko tr\u017ei\u0161te. Ipak, te\u0161ko se oteti zaklju\u010dku da dio problema le\u017ei i u izostanku napora doma\u0107e historiografije da objavljuje na svjetskim jezicima i u me\u0111unarodnim publikacijama. U Ma\u0111arskoj je ta tendencija sve vidljivija, dok je u Hrvatskoj ona ograni\u010dena na individualne napore pojedinaca-istra\u017eiva\u010da.<\/p>\n

Mo\u017ee se zaklju\u010diti, kako to uglavnom i \u010dine autori priloga okupljenih u ovom forumu, da stanje i nije toliko alarmantno kako se mo\u017eda na prvi pogled \u010dini. Kvantitativni pad historiografije posve\u0107ene povijesti 19. stolje\u0107a nije sa sobom donio i kvalitativno srozavanje, nego upravo suprotno. To je situacija u zapadnoj historiografiji. Neovisno o tome, Andrew Zimmerman potcrtava kako je i dalje korisno razmi\u0161ljati \u201ekao da\u201c postoji kriza, \u010demu svjedo\u010di i ovaj forum. \u0160teta je, kako u svojem komentaru isti\u010de Birgit Aschmann, da povjesni\u010dari iz drugih krajeva Europe nisu bili pozvani da pridonesu svojim prilozima. Oni koji bolje poznaju stanje hrvatske historiografije, pogotovo vezano uz povijest 19. stolje\u0107a, znaju da optimisti\u010dna konstatacija o kvalitativnom napretku uslijed kvantitativnog pada istra\u017eiva\u010dkog interesa nije odr\u017eiva. \u010cak niti \u010desto evocirane \u201ebijele mrlje\u201c nisu posve ispunjene. Kako je te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e konjunkturno, samo od sebe do\u0107i do ponovnog o\u017eivljavanja interesa za hrvatsku povijest 19. stolje\u0107a, i to u sklopu s nu\u017eno potrebnim (kriti\u010dkim) recepcijama me\u0111unarodnih strujanja, pred doma\u0107om historiografijom stoji dvojaki izazov: popunjavanje praznina i istra\u017eivanje neistra\u017eenih podru\u010dja, ali uz teorijsko-metodolo\u0161ke, konceptualne i interpretativne iskorake koji \u0107e omogu\u0107iti kvalitetnu i, ne najmanje va\u017eno, zanimljivu historiografsku produkciju.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nikola Toma\u0161egovi\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-15040","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":15040,"position":0},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":15040,"position":1},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":15040,"position":2},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":15040,"position":3},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52619,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52619","url_meta":{"origin":15040,"position":4},"title":"Predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 “Izme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Memorijalni stan Marije Juri\u0107 Zagorke poziva Vas na predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 \u201eIzme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka\u201c koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 28. travnja 2026. s po\u010detkom u 18 h u sklopu Ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Juri\u0107 Zagorke. Kako su se susrele knji\u017eevnost i fotografija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":15040,"position":5},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15040","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15040"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15040\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15041,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15040\/revisions\/15041"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15040"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15040"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15040"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}