<\/p>\n
Ve\u0107 neko vrijeme, rastu\u0107i broj konzervativnih i\/ili republikanskih politi\u010dara, aktivista i komentatora u SAD-u, me\u0111u kojima je svakako najvidljiviji Dinesh D\u2019Souza, promoviraju tvrdnju da su ameri\u010dki \u2018demokrati (bili) pravi rasisti\u2019 (\u2018the Democrats are\/were the real racists\u2019). Dakle, oni su bili glavni pobornici crna\u010dkog ropstva, eugenike, rasnih zakona itd. O\u010dita je svrha ove tvrdnje poku\u0161ati ukloniti uobi\u010dajene optu\u017ebe o kontinuiranom rasizmu usmjerene protiv republikanaca od strane pojedinih demokrata, liberala i ljevi\u010dara. Ina\u010de, u dana\u0161njim politi\u010dkim prepucavanjima, koja se \u010desto odigravaju na dru\u0161tvenima medijama, optu\u017eba da je netko ‘rasist’, ‘nacist’, ‘fa\u0161ist’ ili sljede\u0107i ‘Hitler’ postala je uobi\u010dajena metoda za diskvalifikaciju politi\u010dkog protivnika i ‘signaliziranje’ vlastitih moralnih ‘vrlina’ (‘virtue signalling’). Taktika reductio ad Hitlerum<\/em> je dakle postala dio suvremenih politi\u010dkih rasprava u zapadnom demokratskom svijetu. Ova je taktika posebno do\u0161la do izra\u017eaja tijekom ameri\u010dkih predsjedni\u010dkih izbora 2016. godine kada je dana\u0161nji ameri\u010dki predsjednik Donald Trump \u010desto bio meta takvih napada. Takve su optu\u017ebe stizale najvi\u0161e s ljevi\u010darske i\/ili liberalne politi\u010dke strane, ali je isto tako \u010dinjenica da i mnogi konzervativni desni\u010dari u SAD-u, Europi i Australiji, koji \u010desto optu\u017euju ljevicu za politi\u010dki korektno moraliziranje, rado vole signalizirati svoje vlastite moralne i demokratske vrline.<\/p>\n Ova su ideolo\u0161ka prepucavanja tako\u0111er prisutna i u nekim historiografskim krugovima i javnim raspravama o osjetljivim povijesnim temama. Nedavno je katoli\u010dka izdava\u010dka ku\u0107a Naklada Benedikta iz Zagreba objavila knjigu pod naslovom Velika<\/em> la<\/em>\u017e: <\/em>Razotkrivanje<\/em> nacisti<\/em>\u010d<\/em>kih<\/em> korijena<\/em> ljevice<\/em>, hrvatski prijevod knjige The<\/em> Big<\/em> Lie<\/em>: <\/em>Exposing<\/em> the<\/em> Nazi<\/em> Roots<\/em> of<\/em> the<\/em> American<\/em> Left<\/em> (2017), \u010diji je autor ve\u0107 spomenuti D\u2019Souza (koji nije povjesni\u010dar po struci). U najavi knjige stoji da \u2018na\u0161a fa\u0161isti\u010dka ljevica govori da su oni antifa\u0161isti. To je suludo, znam. Upravo oni ljudi koji se bore za centraliziranu dr\u017eavu, koji imaju dugu povijest rasizma i rasnog terorizma (\u2026) uporno govore da su oni antifa\u0161isti. Istodobno, svjesni da su fa\u0161izam i nacizam danas otrovne etikete, najotrovnije u zapadnoj kulturi, ti samoprozvani antifa\u0161isti podmetnuli su etiketu fa\u0161izma desnici…’[1]<\/a> No jasno je da D’Souza osje\u0107a potrebu pojednostaviti slo\u017eene povijesne pojave tako da \u010ditavu povijest i politiku ljevice ‘svodi na Hitlera’ (\u0161to ne zna\u010di, naravno, da utjecaj rasnih teorija nije bio itekako \u0161irok i prisutan u razli\u010ditim politi\u010dkim i dru\u0161tvenim krugovima u zapadnim zemljama prije 1945.).<\/p>\n Dakle, i u slu\u010daju dana\u0161nje hrvatske katoli\u010dke desnice, jedan od glavnih na\u010dina signaliziranja svojih demokratskih vrlina je optu\u017eivati suprotnu politi\u010dku stranu \u2013 ljevi\u010dare i ‘Jugoslavene’ \u2013 za ‘pravi’ rasizam i fa\u0161izam kroz povijest 19. i 20. stolje\u0107a. Ovo i nije posebno \u010dudno kada se uzme u obzir \u010dinjenicu da je hrvatski nacionalizam op\u0107enito bio dugo prikazivan u najlo\u0161ijem svjetlu zbog politi\u010dkog i ideolo\u0161kog savezni\u0161tva izme\u0111u NDH i Tre\u0107eg Reicha. Da bi se distancirali od usta\u0161tva, mnogi su katoli\u010dki desni\u010dari odbacili (deklarativno ili iskreno) usta\u0161ku ideologiju i politiku kao totalitarnu ili zlo\u010dina\u010dku. Me\u0111utim, mnogi desni\u010dari jo\u0161 uvijek osje\u0107aju potrebu braniti svoj hrvatski nacionalizam tako da nastoje \u0161to vi\u0161e ideolo\u0161ki distancirati NDH od nacionalsocijalizma. Drugim rije\u010dima, usta\u0161e nisu bili ‘pravi’ rasisti nego ‘samo’ nekakvi neideolo\u0161ki nacionalisti koji su ‘samo’ bili na strani njema\u010dkog Reicha da bi dobili svoju dr\u017eavu. Prema ovakvoj interpretaciji, najlo\u0161iji su aspekti usta\u0161ke vladavine, poput rasnih zakona i deportiranja \u017didova, postojali isklju\u010divo kao posljedica nacisti\u010dkog ‘pritiska’ na vladu NDH.<\/p>\n Nadalje, mo\u017eemo nai\u0107i na sljede\u0107e neosnovane tvrdnje u javnim raspravama ili \u010dak u radovima nekih hrvatskih povjesni\u010dara: a) NDH nije zapravo imala rasne zakone nego ‘samo’ rasne zakonske odredbe (ovu je tvrdnju Stjepana Razuma sru\u0161io Vladimir Geiger u jednom \u010dlanku na koji, koliko je meni poznato, Razum nije do sada odgovorio[2]<\/a>); b) postojala je skupina ‘po\u010dasnih arijaca’, a i Poglavnikova \u017eena je bila polu\u017eidovka, tako da NDH nije mogla biti prava rasna dr\u017eava (no postojala je i mala skupina za\u0161ti\u0107enih \u017didova, i bilo je mnogo Mischlinge<\/em> poput feldmar\u0161ala Erharda Milcha, u Reichu, dok je Mara Paveli\u0107 u zakonskom smislu zapravo bila ‘arijka’[3]<\/a>); c) NDH je imala 28 \u017eidovskih generala (nitko nije do sada obrazlo\u017eio da li su ti ljudi bili ‘\u010distokrvni’ \u017didovi ili samo djelomi\u010dnog \u017eidovskog podrijetla ili \u010dak \u017eidovske vjere \u2013 u svakom slu\u010daju ta je tvrdnja potpuna izmi\u0161ljotina)[4]<\/a>; d) trener boksa\u010dke reprezentacije NDH je bio ameri\u010dki crnac Jimmy Lyggett (ova \u010dinjenica bi isto tako trebala slu\u017eiti kao dokaz o usta\u0161kom antirasizmu, ali i u Reichu je postojala malobrojna skupina afri\u010dkih crnaca koji su dobili pravo od nacionalsocijalisti\u010dkih vlasti prona\u0107i stalno zaposlenje, no to ne zna\u010di da su bili priznati kao \u010dlanovi njema\u010dkog Volka<\/em>,[5]<\/a> isto kao \u0161to Lyggett nije pripadao hrvatskoj ‘narodnoj zajednici’ u NDH); i e) usta\u0161e nisu imali nikakvu ozbiljnu, iskrenu ili vlastitu rasnu ideologiju jer su zapravo znali da su nacionalsocijalisti bili sljedbenici antislavenskog rasizma i da Hrvati, kao Slaveni, tako\u0111er pripadaju jednoj rasno manje vrijednoj skupini naroda.[6]<\/a> Ova je potonja tvrdnja sasvim pogre\u0161na jer je odnos nacionalsocijalista prema slavenskim narodima bio izrazito slo\u017een u politi\u010dkom i ideolo\u0161kom smislu i ne mo\u017ee se svoditi na neki tip op\u0107eg ‘antislavenskog rasizma’, dok su rasne ideje imale itekako utjecajno mjesto ne samo u hrvatskim, nego i u jugoslavenskim i srpskim nacionalnim ideologijama, daleko prije 1941. godine.[7]<\/a><\/p>\n U dana\u0161njoj zagrijanoj politi\u010dkoj atmosferi u Hrvatskoj (i u ostalom zapadnom svijetu) mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e i dalje trajati me\u0111usobna ideolo\u0161ka prepucavanja oko pitanja tko su bili ‘pravi’ rasisti, te \u0107e mo\u017eda \u010dak i usta\u0161e biti redefinirani kao istinski ‘antifa’ borci.<\/p>\n <\/p>\n Nevenko Bartulin<\/em><\/p>\n <\/p>\n [1]<\/a> https:\/\/naklada-benedikta.hr\/index.php\/product\/povijest-protestantske-reformacije-u-engleskoj-i-irskoj-kopiraj\/<\/a><\/p>\n [2]<\/a> Vladimir Geiger, \u2018\u201dDokon pop i jari\u0107e krsti\u201d ili jesu li postojali rasni zakoni u NDH?\u2019, Portal hrvatske historiografije<\/em>. Objavljeno: 05.03.2016. https:\/\/historiografija.hr\/prikazi.php?id=236041<\/a><\/p>\n [3]<\/a> Vi\u0161e o ovom pitanju vidjeti u: Nevenko Bartulin, \u2018The Question of the \u201cHonorary Aryans\u201d in the NDH\u2019, Portal hrvatske historiografije<\/em>. Objavljeno: 23. 02. 2018. https:\/\/historiografija.hr\/?p=8534<\/a><\/p>\n [4]<\/a> Nevenko Bartulin, \u2018Boris Zarnik and his entry on race in the Croatian encyclopaedia <\/em>(1942)\u2019<\/em>, Croatian Studies Review<\/em>, 12, 2016, str. 98.<\/p>\n [5]<\/a> Richard Steigmann-Gall, \u2018Neither Aryan nor Semite\u2019: Reflections on the Meanings of Race in Nazi Germany\u2019, u: Devin O. Pendas, Mark Roseman and Richard F. Wetzell (eds.), Beyond the Racial State: Rethinking Nazi Germany<\/em>. Cambridge University Press, 2017, str. 278.<\/p>\n