{"id":14436,"date":"2019-04-18T09:31:20","date_gmt":"2019-04-18T09:31:20","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=14436"},"modified":"2019-04-18T09:31:20","modified_gmt":"2019-04-18T09:31:20","slug":"ivan-smiljanic-prikaz-knjige-ian-kershaw-do-nade-i-natrag-europa-1950-2017-2019","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=14436","title":{"rendered":"Ivan Smiljani\u0107 – prikaz knjige – Ian Kershaw, “Do nade i natrag. Europa 1950.-2017.”, 2019."},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Ian Kershaw, Do nade i natrag. Europa 1950.-2017.<\/em>, <\/strong>preveo s engleskog Vuk Peri\u0161i\u0107, Fraktura, Zapre\u0161i\u0107 2019., 672 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Knjiga poznatog britanskog povjesni\u010dara Iana Kershawa (ro\u0111en 1943.), kojemu doista ne treba predstavljanje pred historiografskom zajednicom, Do nade i natrag. Europa 1950.-2017. <\/em>(u engleskom izvorniku duhovitog i metafori\u010dnog naslova Roller-Coaster<\/em>) deveta je i posljednja knjiga u nizu The Penguin History of Europe<\/em> nakladni\u010dke ku\u0107e Penguin, ali je ujedno i druga knjiga u autorovu opusu o povijesti Europe od izbijanja Prvoga svjetskog rata do suvremenoga doba. I ova je knjiga, poput prethodne (Do pakla i natrag. Europa 1914.-1949.<\/em>), iza\u0161la u izdanju Frakture i u prijevodu Vuka Peri\u0161i\u0107a s engleskog izvornika. U njoj autor doti\u010de doista mnogobrojne suvremene procese poput globalizacijskih problema Europe, demografije, migrantske krize, porasta desnih pokreta diljem kontinenta (poput stranke Alternative f\u00fcr Deutschland<\/em> u Njema\u010dkoj), ugro\u017eavanja liberalnih demokracija u Poljskoj i Ma\u0111arskoj itd. Autor je tako\u0111er svjestan kako od historiografije ne treba o\u010dekivati ni dijagnoze, a kamoli propisivanje lijekova za prebolijevanje trenutne geopoliti\u010dke europske i svjetske situacije. Europu u razdoblju autorova razmatranja odlikuju prije svega porast materijalnog blagostanja, ali istovremeno i bankrotstvo duha. Ipak, stje\u010de se dojam kako na razme\u0111u Isto\u010dne i Zapadne Europe posebna posredni\u010dka uloga Srednje Europe, u kojoj se nalazi suvremena Hrvatska, nije dovoljno istaknuta. Posebnost srednjoeuropskih zemalja le\u017ei upravo u njihovu autenti\u010dnom grani\u010dnom polo\u017eaju i zada\u0107i koju imaju. One si ne smiju dopustiti jednostrani utjecaj bilo zapadne bilo isto\u010dne kulture na vlastiti prostor. Sama pak knjiga ne zavr\u0161ava niti smije zavr\u0161iti optimisti\u010dnim tonom poput prethodne Do pakla i natrag<\/em>, jer opisuje dvije velike epohe europske nesigurnosti. Jedna je zapo\u010dela ve\u0107 50-ih godina prijetnjom nuklearne katastrofe, a druga je zapravo fenomen vidljiv u europskoj suvremenosti po\u010detka 21. stolje\u0107a koje je naslijedilo prevratno razdoblje kraja Hladnog rata i raspada SSSR-a, \u0161to je ponukalo ra\u0111anje naivne predod\u017ebe o posvema\u0161njoj prevlasti ideologije liberalizma nad mogu\u0107im politi\u010dkim alternativama i po\u010detku razdoblja hegemonije SAD-a, imenovanom kao pax americana<\/em>, a uobli\u010denoj u knjizi neokonzervativca Francisa Fukuyame Kraj povijesti i posljednji \u010dovjek<\/em> 1992. godine.<\/p>\n

Suvremena Europa oblikovana je nakon zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata, a obilje\u017eavala ju je istovremeno i hladnoratovska atmosfera. Najopasnija faza Hladnoga rata bila je od po\u010detka Korejskog rata 1950. do Kubanske raketne krize 1962. godine. Neizmjerne i te\u0161ko zamislive politi\u010dke, kulturne, dru\u0161tvene i gospodarske promjene (tzv. \u201eprivredno \u010dudo\u201c u gotovo svim europskim zemljama) zbivale su se od 1950. do naftne krize 1973. i njezina ponavljanja 1979. godine, ali \u0161ire gledano i sve do dana\u0161njih dana nesputane vladavine neoliberalne ideologije Miltona Friedmana i Friedricha Hayeka. Te\u0161ke rane, vidljive i nevidljive naravi, mu\u010dile su poslijeratna europska dru\u0161tva koja su se morala suo\u010diti s ratnim razaranjima, neima\u0161tinom i me\u0111uratnim naslje\u0111em, a to je pogotovo bilo te\u0161ko u dru\u0161tvima pora\u017eenih dr\u017eava Zapadne Njema\u010dke, Italije i Austrije. U pobjedni\u010dkim dr\u017eavama nastupilo je razdoblje pre\u0161u\u0107ivanja kolaboracionisti\u010dke pro\u0161losti (Francuska, Gr\u010dka), a socijalisti\u010dke zemlje poput Jugoslavije mu\u010dile su te\u0161ka poratna stradanja i zlo\u010dini. Ipak, nijedna prija\u0161nja ili budu\u0107a generacija nije se toliko razlikovala od mogu\u0107nosti i \u017eivotnoga stila svojih roditelja. \u201eDjeca ro\u0111ena u poslijeratnoj demografskoj ekspanziji bit \u0107e svjedoci preobrazbi kakve njihovi roditelji nisu mogli zamisliti.\u201c (str 2). Sveop\u0107i porast gospodarstava uvjetovao je i pobolj\u0161anje \u017eivotnoga standarda ljudi u kapitalisti\u010dkoj polovici Europe, ali i u komunisti\u010dkoj, iako je u zemljama komunisti\u010dkog lagera taj rast bio daleko manji, ali i dalje impresivan. To je sve kao posljedicu imalo pojavljivanje konzumeristi\u010dkog dru\u0161tva opsjednutog posjedovanjem i kori\u0161tenjem materijalnih stvari te svo\u0111enjem \u010dovjeka na potro\u0161a\u010dko bi\u0107e koje zapravo \u017eivi neautenti\u010dnim \u017eivotom. Taj je neautenti\u010dni \u017eivot bio pogotovo vidljiv pod neprestanom opasno\u0161\u0107u od izbijanja nuklearnoga rata izme\u0111u jedinih preostalih dviju supersila: Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava i SSSR-a.<\/p>\n

Klju\u010dni fenomen, koji obja\u0161njava tolike mnoge promjene u tradicionalnom svjetonazoru svojstvenom Europljanima, obja\u0161njava se pojmom \u201eglobalizacija\u201c. Osobito je to primjetno nakon stvaranja World Wide Web<\/em>-a 1989., koji je od 1991. godine postao dostupan i \u0161iroj javnosti. Fenomen globalizacije imao je i svoju veoma mra\u010dnu stranu. \u201eTim pojmom ne ozna\u010dava se samo ekonomska integracija proizi\u0161la iz slobodnog kretanja kapitala, tehnologije i informacija, nego i interakcija dru\u0161tvenih i kulturalnih modela koja se \u0161iri svijetom neovisno o dr\u017eavnim granicama. (\u2026) Nanijela je, pored ostalog, i te\u0161ku \u0161tetu okoli\u0161u, produbila jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih, intenzivirala masovnu migraciju (koju je sve te\u017ee kontrolirati), a s njom povezani tehnolo\u0161ki napredak i automatizacija doveli su do ga\u0161enja radnih mjesta.\u201c (str. 4). Kershaw je ovim retcima pokazao koliko je pronicljiv povjesni\u010dar jer je porast desnih suverenisti\u010dkih pokreta diljem Europe obja\u0161njiv upravo njihovom vizijom rje\u0161enja tih velikih problema koje je sa sobom donijela globalizacija. Europa je postala kontinent ponovno rascijepljen izme\u0111u globalisti\u010dkih i suverenisti\u010dkih projekata, ali ono \u0161to je u njoj samo preobra\u017eeni oblik stare geopoliti\u010dke karte, \u0161to je osobito zna\u010dajnu za Srednju Europu, jest prvenstvo u politi\u010dkom i gospodarskom zna\u010denju kojega ponovno ima Njema\u010dka. Pro\u0161la je duga\u010dki i trnoviti put od potpuno razorene i me\u0111u Saveznicima podijeljene dr\u017eave 1945. godine do trenutno vode\u0107e europske sile. Vidimo kako u povijesti rijetko \u0161to mo\u017ee u tom smislu biti uistinu novo jer je uvijek rije\u010d tek o sada\u0161njim metamorfozama onoga pro\u0161loga s pogledom u budu\u0107nost.<\/p>\n

Podijeljenost Europe, prema Churchillovim rije\u010dima, \u201e\u017eeljeznom zavjesom\u201c zapravo je zna\u010dila svakodnevnu egzistenciju obi\u010dnoga \u010dovjeka pod prijetnjom sukoba dvaju blokova, a u tom bi slu\u010daju Europa bila bojno polje dviju supersila. \u017divot u takvoj grozni\u010davoj atmosferi obilje\u017eavao je dobar dio druge polovice 20. stolje\u0107a, iako s jednim paradoksom. Prema Kershawu, burna faza Hladnog rata zavr\u0161ila je smjenom Nikite Hru\u0161\u010dova s \u010delnog mjesta KPSS-a, kao i SSSR-a te dolaskom na vlast Leonida Bre\u017enjeva i njegova premijera Alekseja Kosigina. Taj \u0107e prijelomni trenutak ozna\u010diti prestanak bilo kakvoga revolucionarnog \u017eara ideologije komunizma, a jedino \u0161to \u0107e preostati bit \u0107e retrogradni konzervativizam, represija, klijentelizam i korupcija, suzbijanje bilo kakve oporbe unutar SSSR-a i sovjetskoga lagera, a \u010dega \u0107e najbolji pokazatelj biti nasilno gu\u0161enje prosvjeda protiv komunisti\u010dke vlasti u Njema\u010dkoj Demokratskoj Republici 1953., Poljskoj i Ma\u0111arskoj 1956. ili \u010cehoslova\u010dkoj 1968. godine. Tada je Hladni rat iz jedne nekontrolirane i vrlo lako eskaliraju\u0107e faze (obilje\u017eene izbijanjem Korejskog rata 1950., britansko-francusko-izraelskom invazijom egipatskog Sueza i sovjetskom okupacijom Ma\u0111arske 1956., testiranjima nuklearnih bombi od kojih je ona najimpresivnija bila sovjetska 1961. godine na oto\u010dju Novaja Zemlja u Sjevernom ledenom moru, incident u Zaljevu svinja i gradnja Berlinskog zida 1961. pa sve do raketne krize na Kubi 1962. godine) paradoksalno pre\u0161ao u jednu predvidljivu, iako zbog toga ni\u0161ta manje opasnu fazu.<\/p>\n

Temeljna potreba \u010dovjeka za sigurno\u0161\u0107u, unato\u010d mnogim mirovnim inicijativama i summitima<\/em>, poput onoga susreta velikih sila u \u017denevi 1955. godine, nikako nije mogla biti zadovoljena. Taj je osje\u0107aj fatalizma i nesigurnosti pratio i osje\u0107aj nade u bolju budu\u0107nost koja bi mogla donijeti daleko vi\u0161i \u017eivotni standard. Ti su osje\u0107aji nade u velikoj mjeri i bili ispunjeni, unato\u010d zaostajanju isto\u010dnog dijela Europe za onim zapadnim. Na globalnom planu javili su se i protesti protiv nuklearnoga naoru\u017eanja. \u201e\u010cini se, a to je paradoksalno, da je protivljenje nuklearnom oru\u017eju bilo relativno slabo u razdoblju od 1950. do 1962., u vrijeme kada je Hladni rat bio u svojoj najopasnijoj fazi.\u201c (str. 31). Podjela Europe vidljiva u politi\u010dkom i ideolo\u0161kom smislu, dodatno je u\u010dvr\u0161\u0107ena osnivanjem Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO savez) 1949. godine. Nakon \u0161to je 5. svibnja 1955. dana puna suverenost Saveznoj Republici Njema\u010dkoj te nakon njenog pristupanja u NATO \u010detiri dana kasnije, osnovan je i Var\u0161avski pakt te iste godine, dok su zemlje poput Austrije progla\u0161ene me\u0111unarodno neutralnima, a one poput Jugoslavije odbile su se svrstati u jedan od dvaju blokova.<\/p>\n

\u201e\u017deljezna zavjesa\u201c nije bila tek neki iz dana\u0161nje perspektive apstractum<\/em>, nego je to uistinu bila politi\u010dka, ideolo\u0161ka i ekonomska podjela Europe na dva dijela, koja \u0107e se od Drugog svjetskog rata nadalje kretati razli\u010ditim pravcima i brzinama. Temelj takve blokovske, iako ne i toliko monolitne podjele ipak je ostala nacionalna dr\u017eava. Unato\u010d promjeni politi\u010dke geografije, prema kojoj je Turska smatrana zapadnom dr\u017eavom, a Poljska ili Ma\u0111arska isto\u010dnima, bilo je vrlo te\u0161ko preko no\u0107i orijentirati nacionalne dr\u017eave s dr\u017eavnom i povijesnom tradicijom, koja se\u017ee duboko u nebrojena stolje\u0107a, na prihva\u0107anje bezuvjetne naddr\u017eavne strukture, bilo u obliku Europske zajednice za ugljen i \u010delik (prete\u010de Europske ekonomske zajednice nastale potpisivanjem Rimskog ugovora 1957., a od ugovora u Maastrichtu iz 1992. preimenovane u Europsku uniju), bilo u obliku naddr\u017eavnih vojnih organizacija poput NATO-a ili Var\u0161avskog pakta. \u201eMe\u0111unarodne politi\u010dke i ekonomske okolnosti su, neovisno o partikularnim nacionalnim razli\u010ditostima, u prvim poslijeratnim godinama preobrazile Zapadnu Europu u prepoznatljiv politi\u010dki entitet koji po\u010diva na na\u010delima liberalne demokracije, na me\u0111uovisnoj kapitalisti\u010dkoj ekonomiji i na vezama sa Sjedinjenim Dr\u017eavama koje su bile neusporedivo \u010dvr\u0161\u0107e nego prije rata.\u201c (str. 50).<\/p>\n

Jugoslavija je u sukobu sa Sovjetskim Savezom progla\u0161ena nacionalnom dr\u017eavom koja postoji tek jednu generaciju i to bez ikakvog spominjanja slo\u017eenih vi\u0161enacionalnih ili etni\u010dkih odnosa unutar same dr\u017eave, a koji su Drugim svjetskim ratom jo\u0161 drasti\u010dno pogor\u0161ani. Tako\u0111er, sukob izme\u0111u Beograda i Moskve 1948. godine prikazan je relativno simplificirano, \u0161to ne treba zamjerati knjizi koja velikim potezima ri\u0161e kompleksne sheme europske povijesti druge polovice 20. stolje\u0107a, ali moramo primijetiti kako je autor ostao ispod razine zadatka na ovom konkretnom primjeru. Naime, tvrditi kako je glavni uzrok naru\u0161avanju odnosa izme\u0111u Staljina i Tita bila tobo\u017enja potpuna suprotnost u jugoslavenskoj i sovjetskoj koncepciji gradnje besklasnoga dru\u0161tva djeluje ahistorijski. U najboljem slu\u010daju mo\u017ee se eventualno dopustiti takvo tuma\u010denje kasnijih procesa izgradnje samoupravljanja, ali to pripada kasnim \u0161ezdesetim godinama, a ne glavnim uzrocima raskida Tito-Staljin. Nitko ne mo\u017ee osporiti \u010dinjenicu kako je najbolji u\u010denik staljinisti\u010dkih metoda upravljanja i represija bio upravo Tito, kao i njegova Jugoslavija. Dakle, o radikalnom razila\u017eenju u ideolo\u0161kom smislu do 1948. godine ne mo\u017ee biti ni govora. Tako\u0111er, jo\u0161 jedna od neispravnih teza, koju Kershaw preuzima iz sekundarne literature, ona je o raskidu koji dolazi s Titove strane. Zapravo je Staljin bio taj koji je uvjeren u svoj autoritet jednostavno odlu\u010dio zamijeniti Tita na \u010delu KPJ podobnijim \u010dovjekom. Tvrdnje kako se u ranim stadijima Jugoslavije upravljalo decentralizirano, a da je sustav samoupravljanja kasnije na\u010delno debirokratizirao dr\u017eavnu upravu, ne djeluju dovoljno uvjerljivo ni kao da im je autor posvetio dodatnu provjeru, pogotovo imaju\u0107i u vidu najnovije dosege hrvatske historiografije o toj temi. Unato\u010d manjkavosti pristupa Jugoslaviji ili samom Titu, Kershaw donosi poprili\u010dno to\u010dan zaklju\u010dak: \u201eIpak, granice su postojale: sustav se nije smio dovoditi u pitanje i u kona\u010dnici je opoziciju suzbijao represijom.\u201c (str. 122). Hrvatsko prolje\u0107e je Kershaw pomalo grubo poistovjetio s nacionalisti\u010dkim zahtjevima za samostalno\u0161\u0107u Hrvatske, a sve ve\u0107i \u010dinjeni\u010dni jaz izme\u0111u proporcionalne zastupljenosti Hrvata u tijelima dr\u017eavne, politi\u010dke i vojne uprave te broja Hrvata u okviru Jugoslavije nazvao je olako tek \u0161iroko rasprostranjenim predod\u017ebama. Kershaw \u010dini i velike faktografske pogre\u0161ke (primjerice sastanak Tita s hrvatskim partijskim rukovodstvom u srpnju 1971. godine smje\u0161ta u Beograd, a ne na Brijune, trenutak dono\u0161enja Ustava 1974. progla\u0161ava uspostavljanjem uravnote\u017eene konfederacije itd.), zbog \u010dega je i sam prevoditelj osjetio potrebu nekoliko puta intervenirati vlastitim bilje\u0161kama i opaskama. Sve je to dodatno za\u010dinila pomalo neshvatljiva anglosaksonska manira pisanja o Titu s neizostavnim dodatkom \u201emar\u0161al\u201c.<\/p>\n

Zemlje Zapadne i Srednje Europe u razdoblju izme\u0111u kraja Drugog svjetskoga rata i polovice \u0161ezdesetih godina pro\u017eivljavaju konsolidaciju unutarnjeg liberalno-demokratskog poretka. Naravno da to konsolidiranje ima svoje lice i nali\u010dje izra\u017eeno u brojnim partikularnostima razli\u010ditih dr\u017eava s razli\u010ditim politi\u010dkim, ideolo\u0161kim i kulturnim tradicijama. Konsolidacija liberalne demokracije izra\u017eena je trostrukom podjelom na dominantne politi\u010dke opcije konzervativizma odnosno demokr\u0161\u0107ana, socijaldemokrata i liberala. Najva\u017enija konsolidacija dogodila se u Saveznoj Republici Njema\u010dkoj od 1949. do 1963. godine pod kancelarom iz CDU-a, Konradom Adenauerom, koji je politi\u010dki inferiornu Zapadnu Njema\u010dku za\u010du\u0111uju\u0107om brzinom pretvorio u gospodarskog diva (uz neizostavnu pomo\u0107 Marshallovog plana iz 1947. godine) i va\u017enog faktora politi\u010dke stabilnosti poslijeratne Europe odabiranjem vezivanja uz Zapadni blok pod vodstvom SAD-a nau\u0161trb poku\u0161aju ranoga ujedinjenja s Njema\u010dkom Demokratskom Republikom pod uvjetom progla\u0161avanja trajne neutralnosti na taj na\u010din ujedinjene Njema\u010dke. Ono \u0161to poga\u0111a ostale zapadnoeuropske dr\u017eave u tom trenutku, prije svega Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali i Belgiju, Nizozemsku i Portugal, jest proces sna\u017ene i nezaustavljive dekolonizacije. Ona \u0107e po Britaniju i njeno stanovni\u0161tvo imati jedva primjetne u\u010dinke, ali \u0107e po prostore koje ostavlja iza sebe, poput Indije, Pakistana ili Palestine, imati uistinu nemjerljive i to ve\u0107inom one negativne, koji \u0107e biti obilje\u017eeni dugotrajnim me\u0111uetni\u010dkim sukobima, eskalacijom nasilja i brojnim nerije\u0161enim problemima sve do dana\u0161njih dana. Francuska je svoje kolonijalno carstvo branila znatno \u017ee\u0161\u0107e od Britanije, a nigdje to nije bolje vidljivo nego na primjerima Indokine, iz koje je Francuska izba\u010dena strahovitim porazom od vijetnamske vojske pod vodstvom majstora ratnoga umije\u0107a V\u00f5a Nguy\u00eana Gi\u00e1pa kod Dien Bien Phua 1954., ili pak kona\u010dnim priznanjem Al\u017eira kao neovisne dr\u017eave 1962., nakon razornoga rata u kojem je Francuska tvrdoglavo sudjelovala sve do pada \u010cetvrte republike i dono\u0161enja novoga ustava pod predsjednikom Charlesom de Gaulleom 1958. godine.<\/p>\n

Ve\u0107 spomenute velike dru\u0161tvene i kulturne promjene do\u017eivjele su svoj vrhunac kasnih \u0161ezdesetih godina kada je stasala nova generacija mladih ljudi koji su htjeli radikalni raskid s pro\u0161lo\u0161\u0107u, a u \u010demu su ih svesrdno podr\u017eavali vode\u0107i europski intelektualci poput Alberta Camusa ili Jean-Paula Sartrea svojom egzistencijalisti\u010dkom filozofijom, koju Kershaw potpuno neispravno prote\u017ee i na Martina Heideggera, zasigurno najve\u0107eg filozofa 20. stolje\u0107a. Iako intelektualna avangarda u umjetnosti, filozofiji i kulturi nije igrala toliko zna\u010dajnu ulogu u pokretima mladih, impulsi tada za\u010deti preko masovnih oblika medija (kino dvorane, filmovi, televizija) do\u017eivljavaju svoj vrhunac upravo u tom periodu radikalne promjene dotada priznatih stilova u knji\u017eevnosti (teatar apsurda Ionescoa i Becketta, brutalizam u arhitekturi socijalisti\u010dkih i zapadnih zemalja te vezivanje mladih uz nove oblike glazbe poput rock’n’rolla novih glazbenih grupa poput Beatlesa <\/em>ili Rolling Stonesa<\/em> koji su postali simboli pobune protiv onoga \u0161to su do\u017eivljavali autoritarnim i represivnim oblicima vladavine starije generacije), posvema\u0161nja liberalizacija i tendencije anarhizma bile su vidljive posvuda, \u010dak i u zemljama Isto\u010dne Europe koje su bile pod totalitarnim oblicima komunisti\u010dke vladavine. Ponajbolji primjeri toga svakako su raskidanje sa starim vrijednostima poput dr\u017eanja na visokoj cijeni slu\u017eenja vojnoga roka, obrazovanja, religije ili obitelji, a to je ujedno i period porasta dru\u0161tvenih pokreta za prava crnaca, drugoga vala feminizma (Simone de Beauvoir i njena utjecajna knjiga Drugi spol<\/em>), pacifizma i ekolo\u0161kih pokreta. \u201eMnogi pripadnici mlade generacije su liberalizaciju do\u017eivljavali kao odve\u0107 sporu i nedovoljno radikalnu.\u201c (str. 239).<\/p>\n

Takav \u0107e mladena\u010dki ressentiment<\/em> buknuti u po\u017earu bunta i pobune 1968. godine sa svim posljedicama (u prvi plan sedamdesetih godina izbijaju teroristi\u010dke skupine indoktrinirane marksizmom poput Rote Armee Fraktion<\/em> odnosno Grupa<\/em> Baader-Meinhof<\/em> u Zapadnoj Njema\u010dkoj ili Brigate Rossa<\/em> u Italiji) koje je taj pokret jo\u0161 jednog poku\u0161aja uspostave besklasnog dru\u0161tva na neomarksisti\u010dkim temeljima donio sa sobom. Ipak, unato\u010d svemu, bilo je gotovo jednako studenata konzervativnoga usmjerenja koji nisu podr\u017eavali studentske nemire 1968. godine, a \u010desto im je znala izostati i radni\u010dka podr\u0161ka. Rezultati studentskih nemira bili su pobolj\u0161avanje uvjeta studiranja, smanjenje granice punoljetnosti s 21 na 18 godina i demokratizacija sustava visokog obrazovanja, dok su utopijski ciljevi revolucionarnog mijenjanja svijeta razumljivo ostali nedosegnuti. \u201eU svakom slu\u010daju, manjina koja je zastupala utopijske ideje o revoluciji i uni\u0161tenju kapitalizma nije predstavljala izazov etabliranom i stabilnom demokratskom poretku, niti je uspjela mobilizirati \u0161ire slojeve dru\u0161tva koji su do\u017eivjeli razdoblja pune zaposlenosti i dotad neznanog blagostanja i uop\u0107e nisu simpatizirali marksizam.\u201c (str. 247). Sve \u0161to se doga\u0111alo na Zapadu nije bilo uop\u0107e mjerljivo s izazovom koji \u0107e sovjetskom re\u017eimu prirediti \u201epra\u0161ko prolje\u0107e\u201c pod vodstvom Alexandera Dub\u010deka i svesrdnom podr\u0161kom intelektualaca poput V\u00e1clava Havela ili Milana Kundere, a ni\u0161ta ne oslikava bolje razliku izme\u0111u ideolo\u0161kih lutanja neomarksisti\u010dkih teoreti\u010dara na Zapadu i istinskih te\u017enji za slobodom koja se javila me\u0111u ljudima na Istoku (osobito u \u010cehoslova\u010dkoj i Poljskoj, a to je svoje odjeke imalo i u Hrvatskoj tijekom 1971.) od izjave poljskog aktivista: \u201eZa nas je demokracija bila san, a za njih je bila zatvor.\u201c (str. 266). Zemlje realnoga socijalizma time su iskazale vlastitu nekompatibilnost s idejama demokracije i vladavine prava, kao i kona\u010dno razbijanje iluzije o mogu\u0107nosti bilo kakve izgradnje \u201esocijalizma s ljudskim licem\u201c.<\/p>\n

Temelj suvremene Europe po\u010dinje se nazirati ve\u0107 1985. kada na mjesto generalnog sekretara Komunisti\u010dke partije Sovjetskog Saveza dolazi Mihail Gorba\u010dov. \u201ePo\u010deo je kao komunist, a karijeru je zavr\u0161io kao socijaldemokrat zapadnog tipa.\u201c (str. 350). Njegov poku\u0161aj reformiranja okamenjenog i dekadentnog sovjetskog dr\u017eavno-partijskog sustava (perestrojka <\/em>i glasnost<\/em>) zavr\u0161it \u0107e propa\u0161\u0107u i raspadanjem ne samo Sovjetskog Saveza nego i \u010ditavoga europskoga komunizma u Isto\u010dnom bloku (osobito krvavo bilo je u Rumunjskoj kada je 25. prosinca 1989. godine vojska po brzom postupku izvr\u0161ila egzekuciju diktatora Ceau\u0219escua i njegove supruge Elene). Sovjetski je Savez mo\u017eda mogao slijediti primjer Kine pod Deng Xiaopingom od 1979. godine kada je tamo nastupila ekonomska reforma, ali ne i promjena politi\u010dke strukture vladanja. Raspad SSSR-a 1991. godine omogu\u0107en je i po\u017euren glasovitom \u201eSinatrinom doktrinom\u201c (\u201eMy Way\u201c) koja je tako imenovana po glasovitoj izjavi sovjetskog ministra vanjskih poslova Eduarda \u0160evarnadzea. Ona je napokon dopustila zemljama \u010dlanicama Var\u0161avskoga pakta da same prona\u0111u svoj put koji je bio zanijekan Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj 1953., Poljskoj i Ma\u0111arskoj 1956. ili \u010cehoslova\u010dkoj 1968. godine. Sve su te dr\u017eave krajem 1989. (simboli\u010dan doga\u0111aj pada Berlinskog zida odigrao se 9. studenog 1989.) pa sve do kraja 1991. godine u \u201eeuropskoj revoluciji\u201c pre\u0161le na zapadni vi\u0161estrana\u010dki model politi\u010dkog upravljanja. \u201eSila koja se sedamdeset godina doimala neslomljivom, raspala se u samo dvije godine.\u201c (str. 390). S vremenom su svoju sre\u0107u te dr\u017eave potra\u017eile u zapadnoatlantskim integracijama i Europskoj uniji (golemo pro\u0161irenje Unije dogodilo se 2004. godine kada su u nju u\u0161le balti\u010dke zemlje kao \u0161to su Estonija, Latvija, Litva te srednjoeuropske Poljska, \u010ce\u0161ka, Slova\u010dka, Ma\u0111arska i Slovenija, 2007. pratile su ih balkanske zemlje Bugarska i Rumunjska, a od 2013. u tom europskom dru\u0161tvu na\u0161la se naposljetku i Hrvatska). \u201eZemlje srednje Europe htjele su se ekonomski i kulturno vratiti Europi od koje su u duljem razdoblju bile odsje\u010dene.\u201c (str. 431).<\/p>\n

Po\u010detna euforija biv\u0161ih komunisti\u010dkih dr\u017eava suo\u010dila se s te\u0161kom realno\u0161\u0107u tranzicije na liberalno-demokratsko politi\u010dko i gospodarsko ure\u0111enje. To je osobito bilo te\u0161ko za Hrvatsku koja je po\u010detkom devedesetih bila izlo\u017eena agresiji tijekom raspada Jugoslavije u krvavom ratu 1991.-1995. godine. Kershaw ispravno prosu\u0111uje nemo\u0107 postrojbi Ujedinjenih naroda koje nisu uspjele izvr\u0161iti glavnu misiju uspostavljanja primirja izme\u0111u zara\u0107enih strana (osobito se isti\u010de debakl nizozemskoga odreda u \u010duvanju Srebrenice koja je umjesto \u201eza\u0161ti\u0107ene zone\u201c 1995. postala mjesto genocida nad preko 8000 bo\u0161nja\u010dkih mu\u0161karaca i mladi\u0107a), kao i neodlu\u010dnost same Europe da rije\u0161i vlastito pitanje bez pomo\u0107i SAD-a. \u201eNezadovoljstvo neuspjesima komunisti\u010dkog re\u017eima u Jugoslaviji tijekom osamdesetih godina preusmjereno je u etni\u010dki nacionalizam.\u201c (str. 436). Ipak, u povijesnim procesima dugoga trajanja te\u0161ko je pripisati etni\u010dke sukobe tek posljedicama neuspje\u0161ne komunisti\u010dke vladavine ili ranama Drugoga svjetskog rata kao \u0161to Kershaw \u010dini. Naime, politi\u010dka pozadina velikosrpske ideologije prote\u017ee se duboko u sredinu 19. stolje\u0107a s Gara\u0161aninovim Na\u010dertanijama<\/em>, ali i strukturno-duhovnom povezano\u0161\u0107u srednjovjekovne dr\u017eave Nemanji\u0107a sa svetosavljem kao ina\u010dicom pravoslavlja. Kershaw tako\u0111er na anakronisti\u010dan na\u010din bosanskim muslimanima pridaje ime Bo\u0161njaka ve\u0107 1991. godine i tvrdi kako su sva tri naroda u BiH \u017eivjela stolje\u0107ima u miru. Ideologem o tobo\u017enjem \u017eivljenju u miru tijekom vladavine Osmanskoga Carstva nije toliko vrijedan osvrtanja sam po sebi, ali bitno je napomenuti kako je na podru\u010dju BiH uistinu vladao mir otkad je Austro-Ugarska Monarhija 1878. okupirala to podru\u010dje i poku\u0161ala ga vezati uz srednjoeuropske impulse kojih je bila nositeljica. Iako je te\u0161ko od Kershawa o\u010dekivati ne\u0161to dublje poznavanje ju\u017enoslavenskoga pitanja, pogotovo u knjizi ovakvoga opsega i zadanoga okvira, mo\u017ee nam ipak svojim tezama ponuditi plodno tlo za historiografsku raspravu i dijalog. Sam prevoditelj osjetio je potrebu intervenirati na nekoliko mjesta ispravljaju\u0107i Kershawa, a to je najbolje vidljivo na poku\u0161aju obja\u0161njenja funkcioniranja slo\u017eenog sustava vladanja utjelovljenog u tijelu pod imenom Predsjedni\u0161tvo SFRJ. Kershaw usprkos svemu tome ispravno uvi\u0111a kako je \u201eMilo\u0161evi\u0107 potpalio fitilj etni\u010dkih sukoba kada je na Kosovu 24. travnja 1987. odr\u017eao hu\u0161ka\u010dki govor. (\u2026) Milo\u0161evi\u0107 je plamen srpskog nacionalizma zalijevao benzinom. Ne samo na Kosovu. To mu je omogu\u0107ilo da postane predsjednik Srbije. Tada je po\u010dela agonija Jugoslavije.\u201c (str. 441). Ne mo\u017eemo se slo\u017eiti s Kershawom ni kada tvrdi: \u201eStrahovi srpske manjine u Hrvatskoj bili su iskra koja je zapalila po\u017ear \u010detverogodi\u0161njeg rata u Jugoslaviji.\u201c (str. 442). Naime, nisu njihovi vi\u0161e-manje neopravdani strahovi bili uzrok ratu, nego upravo manipulacija i podstrekivanje tih strahova iz Beograda (prije svega posredstvom dr\u017eavnih medija poput RTS-a) koji ih je kanalizirao u vlastite osvaja\u010dke ambicije prilikom stvaranja Velike Srbije. Za\u010du\u0111uje i autorova tvrdnja kako je Knin postao hrvatski tek 1995. godine, kao da taj grad nema svoj korijen u tisu\u0107ugodi\u0161njoj hrvatskoj povijesti. Najve\u0107a strate\u0161ka pobjeda koju je Milo\u0161evi\u0107 kao glavni akter ratnih zbivanja izborio jest dana\u0161nje postojanje Republike Srpske kao jednog od dvaju entiteta u BiH, iako je srpski vojni poraz zape\u010da\u0107en 1999. godine na Kosovu, \u010dime se Kosovo (od 2008. neovisna dr\u017eava) pridru\u017eilo dru\u0161tvu zemalja poput Slovenije, Hrvatske i BiH koje su pro\u0161le kroz mu\u010dno razdoblje agresije, ali su iz njega iza\u0161le kao pobjednice.<\/p>\n

Ni\u0161ta toliko ne obilje\u017eava po\u010detak novoga 3. tisu\u0107lje\u0107a i 21. stolje\u0107a kao doga\u0111aj koji se zbio 11. rujna 2001. godine u New Yorku. Ru\u0161enje nebodera Svjetskoga trgovinskog centra od strane sunitske teroristi\u010dke skupine Al-Qa’ida pod vodstvom Osame bin Ladena obilje\u017eilo je po\u010detak \u201erata protiv terorizma\u201c, koji koalicija SAD-a i europskih zemalja ne\u0107e voditi samo u Afganistanu 2001. godine (u kojemu je bjesnio gra\u0111anski rat od povla\u010denja Sovjetske armije 1989. godine izme\u0111u vlade u Kabulu i talibana pod vodstvom Mule Muhameda Omara) ili Iraku 2003. godine (nakon la\u017enih obavje\u0161tajnih izvje\u0161taja o navodnom Sadamovom posjedovanju oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje) nego i borbom protiv terorizma na ameri\u010dkom i europskom tlu. Sve u\u010destaliji teroristi\u010dki napadi na velike europske gradove najbolji su pokazatelj toga. Me\u0111uovisnost Europe i svijeta nikada nije bila tolika kao danas, a svijest Europljana uistinu to i odra\u017eava. \u201eNikada Europa i svijet nisu bili do te mjere me\u0111usobno povezani i uzajamno ovisni.\u201c (str. 484). Borba zemalja kr\u0161\u0107anske civilizacije protiv islamisti\u010dkog fundamentalizma u najve\u0107oj mjeri obilje\u017eava svakodnevni \u017eivot europskoga \u010dovjeka u 21. stolje\u0107u. Mijenja se i geostrate\u0161ka karta svijeta. Naspram SAD-a pod Trumpom, Europa mora sura\u0111ivati i s Rusijom koja kontinuirano ja\u010da svoj globalni utjecaj jo\u0161 od 31. prosinca 1999. kada je Vladimir Putin preuzeo predsjednikovanje Ruskom Federacijom od slaboga i impulzivnoga Borisa Jeljcina. \u201ePutin je odlu\u010dio dokinuti sveop\u0107i osje\u0107aj poni\u017eenja koji je Rusija do\u017eivjela raspadom Sovjetskog Saveza. Htio je obnoviti ruski ponos, vratiti gra\u0111anima vjeru u budu\u0107nost i obnoviti staru slavu.\u201c (str. 525).<\/p>\n

\u010cinjenica teroristi\u010dke ugroze Europe koincidirala je s imigrantskom krizom koja je samo dodatno raspirena tzv. \u201earapskim prolje\u0107em\u201c 2011. godine (svrgavanje i destabilizacija Gadafijeva re\u017eima u Libiji ili Mubarakova u Egiptu). Sirija pod Basharom al-Assadom izbjegla je taj katastrofalni scenarij, planiran u zapadnim dr\u017eavama, jedino uz podr\u0161ku Rusije 2015. godine, koja je na taj na\u010din ako ne ugrozila, a ono barem usporila porast globalne dominacije SAD-a koje su nakon pobjede Donalda Trumpa na izborima za ameri\u010dkog predsjednika 2016. godine pone\u0161to izmijenile svoj tradicionalni pristup vanjskoj politici. Ruska agresivna aneksija Krima (predan Ukrajini 1954. godine od Nikite Hru\u0161\u010dova) i podr\u017eavanje ruskih separatista u ukrajinskom podru\u010dju pod kontrolom gradova Donjeck i Lugansk oja\u010dali su strahove isto\u010dnoeuropskih zemalja o mo\u017eebitnom pro\u0161irenju ruskoga teritorija i na njih, ali takvi su strahovi u velikoj mjeri bili i ostali odraz sovjetske politike okupacije Poljske i balti\u010dkih zemalja 1939. i 1940. godine, a ne aktualne ruske geopolitike zainteresirane isklju\u010divo za pro\u0161irenje svoje sfere utjecaja na te prostore.<\/p>\n

Privredna konjunktura zapo\u010deta nakon pada Berlinskoga zida kona\u010dno je zavr\u0161ila 2008. godine kada je nastalo razdoblje velike krize i recesije. \u201eEpoha optimizma je zavr\u0161ena. Svanulo je doba krize i \u0161tednje. Nakon tog financijskog kraha, Europa vi\u0161e nije bila ista.\u201c (str. 529). Pod sjenom islamisti\u010dkog terorizma i velike ekonomske krize primjetan je sna\u017ean porast euroskepticizma i otpora prema daljnjem pro\u0161irenju ovlasti politi\u010dke unije \u0161to je svoj vrhunac prona\u0161lo u Brexitu <\/em>2019. godine (izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije pod velikim utjecajem stranke UKIP i njenoga vo\u0111e Nigela Faragea). Europska unija postala je nepo\u017eeljna u mnogim zemljama \u010dlanicama upravo svojim birokratizmom, tehnokratstvom i sveop\u0107im dojmom udaljenosti od interesa obi\u010dnih ljudi. \u201ePokazalo se da ne posjeduje dovoljno jedinstva niti u\u010dinkovitu strategiju kojom bi izi\u0161la na kraj s imigrantskom krizom i zato je u o\u010dima mnogih izgubila svoju svrhu.\u201c (str. 569). Taj proces bit \u0107e paralelan s porastom borbe populisti\u010dkih stranaka za zabranu daljnje masovne imigracije u europske zemlje. \u201eNjene posljedice tek \u0107e se osjetiti i bit \u0107e duboke. Utjecale su na stavove o imigraciji i multikulturalizmu \u2013 poku\u0161ajima integracije pripadnika drugih kultura koji su se doselili u Europu \u2013 i postat \u0107e akutno politi\u010dko i dru\u0161tveno pitanje.\u201c (str. 484).<\/p>\n

Iako knjiga u hrvatskom izdanju op\u0107enito odaje dojam prebrzoga rada na njoj pa se pojavljuju i neobi\u010dne tiskarske pogre\u0161ke koje su se lako mogle izbje\u0107i pa\u017eljivijim lektoriranjem prevoditeljevog teksta, postoje i pogre\u0161ke u engleskom izdanju. Primjerice, politi\u010dka karta Europe 2018. godine ne prikazuje Republiku Kosovo, dok u isto vrijeme prikazuje podijeljeni Cipar na gr\u010dki i turski dio pa kriteriji kojima su takve granice povu\u010dene ostaju nejasni. Bilo kako bilo, pi\u0161u\u0107i svoju knjigu krajem 2017. godine, Ian Kershaw zasigurno je u pravu kada epohu u koju ulazi Europa, odnosno zemlje \u010dlanice Europske unije, naziva \u201enovom epohom nesigurnosti\u201c. Globalni problemi politi\u010dke, dru\u0161tvene, kulturne, civilizacijske, ekolo\u0161ke i ekonomske naravi potresaju same temelje Europe. Kershaw naravno ne nudi nikakva jednostavna rje\u0161enja niti nudi predvidive scenarije za Europu i svijet, ali njegove teze su u svakom slu\u010daju inspirativne i poticajne za razmi\u0161ljanje, a nerijetko i za kritiziranje ili polemiziranje. Ako je to bio temeljni motiv njegove knjige, onda je autor jo\u0161 jednom uspio u provociranju \u010ditatelja na poku\u0161aj vlastitoga mi\u0161ljenja. \u010citatelj \u0107e u knjizi Do nade i natrag. Europa 1950.-2017. <\/em>mo\u0107i prona\u0107i mno\u0161tvo poznatih \u010dinjenica interpretiranih perom jednoga od najpoznatijih suvremenih britanskih povjesni\u010dara, ali \u0107e ujedno u njoj mo\u017eda prona\u0107i i temelje nekih vlastitih promi\u0161ljanja ne samo o europskoj pro\u0161losti nego i ne\u0161to mnogo va\u017enije, naime o njenoj sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. \u201eNe mo\u017eemo znati \u0161to \u0107e nam donijeti nastupaju\u0107a desetlje\u0107a. Samo je neizvjesnost izvjesna. Nesigurnost \u0107e ostati va\u017ena zna\u010dajka modernog \u017eivota. Europska posrtanja i skretanja, usponi i padovi, trajna su obilje\u017eja njene povijesti, a takvima \u0107e zasigurno i ostati.\u201c (str. 607).<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivan Smiljani\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-14436","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":14436,"position":0},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":14436,"position":1},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":14436,"position":2},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":14436,"position":3},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":14436,"position":4},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52552,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52552","url_meta":{"origin":14436,"position":5},"title":"Besplatni glazbeni antikvarijat","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Muzi\u010dka akademija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 23. travnja 2026. od 10 do 17 sati Pozivamo Vas na Besplatni glazbeni antikvarijat, koji u sklopu manifestacije No\u0107 knjige 2026. organizira Hrvatska udruga muzi\u010dkih knji\u017enica, arhiva i dokumentacijskih centara (HUMKAD). Antikvarijat \u0107e se odr\u017eati na Svjetski dan knjige \u2013 u \u010detvrtak 23. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14436","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14436"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14436\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14437,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14436\/revisions\/14437"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14436"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14436"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14436"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}