Prije osvrta na Prijedlog kurikuluma povijesti kojeg je Ekspertna radna skupina usvojila po\u010detkom velja\u010de 2019. godine, osvrnut \u0107emo se na na\u010din na koji je Prijedlog izra\u0111en i usvojen. Radna skupina imenovana u prosincu 2018. imala je jasan mandat: unaprje\u0111enje prijedloga kurikuluma temeljem komentara pristiglih u javnoj raspravi. Nasuprot tome, Radna skupina je ignorirala ne samo komentare pristigle u javnoj raspravi ve\u0107 i originalni prijedlog kurikuluma bez da je ikada obrazlo\u017eila ovakav izbor. Na stavu smo da jednom uspostavljena pravila izrade i unaprje\u0111enja kurikularnih dokumenata trebaju vrijediti za sve jednako. U suprotnom je rije\u010d o ozbiljnoj povredi demokratskih procedura. Osim toga, krajnji je \u010das da se javno obznane daljnji koraci nadle\u017enih tijela po ovom pitanju.<\/p>\n
<\/p>\n
Zabrinuti smo i zbog \u010dinjenice da su kurikulum koji je bio na savjetovanju u prosincu pro\u0161le godine (dalje: K1) i prijedlog kurikuluma koji je trenutno na savjetovanju (dalje: K2) namijenjeni osnovnim \u0161kolama i gimnazijama. Smatramo da 99,690 u\u010denica i u\u010denika (podatak prema aplikaciji \u0160eR – \u0160kolski e-Rudnik) koji poha\u0111aju strukovne \u0161kole u RH, \u0161to je oko jedne petine od ukupnog broja u\u010denika u RH, tako\u0111er imaju pravo na stjecanje znanja i vje\u0161tina koje nudi reformirana nastava povijesti, pogotovo onih koje bi im omogu\u0107ili daljnje \u0161kolovanje jer ono nije rezervirano samo za gimnazijalce.<\/p>\n
<\/p>\n
Prijedlog kurikuluma (K2) navodi da se \u201esposobnost povijesnog mi\u0161ljenja razvija uvje\u017ebavanjem pet vje\u0161tina koje su kumulativne i \u010dvrsto povezane s temeljnim povijesnim znanjima.\u201c Od tih pet, definiraju se samo dvije: vje\u0161tina kronolo\u0161kog mi\u0161ljenja i vje\u0161tina razumijevanja povijesne pri\u010de. Ostale tri se ne spominju, stoga nije jasno kao se mogu razvijati \u201eu skladu s interesom i psihofizi\u010dkim uzrastom u\u010denika\u201c.<\/p>\n
<\/p>\n
Pri raspodjeli gradiva u 5 organizacijskih podru\u010dja\/domena, naglasak je u prijedlogu kurikuluma (K2) stavljen na domenu politike, pogotovo u 7. i 8. razredu O\u0160 te u 3. i 4. razredu S\u0160. Nigdje nije obrazlo\u017eena ideja vodilja prema kojoj je gradivo raspore\u0111eno po domenama te ostaje nejasno za\u0161to je politika najzastupljenije podru\u010dje, a Filozofsko-religijsko-estetsko te Znanstveno i tehnolo\u0161ko podru\u010dje najmanje zastupljeno. Jedna od glavnih mana jo\u0161 uvijek aktualnih programa povijesti je upravo prezastupljenost politi\u010dke povijesti u ukupnom gradivu zbog \u010dega se u\u010denje povijesti svodi na memoriranje vladara i bitaka. Smatramo da prijedlog kurikuluma (K2) ponavlja tu gre\u0161ku i nedovoljno iskori\u0161tava potencijal domena koje sam navodi kao vlastitu organizacijsku strukturu.<\/p>\n
<\/p>\n
Kurikulum (K1) je dopu\u0161tao puno ve\u0107u slobodu nastavnika u odabiru tema, a i broj obaveznih tema je bio puno manji \u0161to je omogu\u0107avalo postizanje vi\u0161ih kognitivnih ciljeva. U prijedlogu kurikuluma (K2) tvrdi se da je za svaki razred predvi\u0111eno 28 tema. U stvari je uz svaki razred navedeno vi\u0161e od 28 tema koje, prema njihovom broju i opsegu uop\u0107e ne mogu biti teme ve\u0107 nastavne jedinice koje su \u010dak i opse\u017enije od onih u aktualnim programima povijesti. Primjerice, u prvom razredu gimnazije je kao obavezan sadr\u017eaj navedeno 35 tema, uz jo\u0161 10 preporu\u010denih tema. Neke od tih tema, kao npr. \u201cRim \u2013 doba kraljeva, republika, carstvo – vlast u rimskoj dr\u017eavi\u201d ili \u201c Ratovi koji su obilje\u017eili povijest drevnih Grka – od Trojanskog rata do osvajanja Aleksandra Velikog\u201d, zahtijevaju nekoliko nastavnih sati kako bi ih se uspjelo uspje\u0161no obraditi s obzirom na ishode koje propisuje sam kurikulum. Na operativnoj je razini gotovo nemogu\u0107e oblikovati izvedbeni plan koji bi uklju\u010dio sve obavezne teme, i neku preporu\u010deni, a koji bi predstavljao bitan kvalitativan pomak u odnosu na aktualne programe za koje postoji op\u0107i konsenzus da su prenatrpani gradivom. Zbog toga ni istra\u017eivanje zavi\u010dajne povijesti, koje je bilo predvi\u0111eno kurikulumom (K1) nije mogu\u0107e provoditi.<\/p>\n
<\/p>\n
Ciljevi koje prijedlog kurikuluma (K2) postavlja, kao \u0161to su \u201eprepoznati razli\u010dite perspektive o bilo kojem doga\u0111aju u pro\u0161losti\u201c, \u201eanaliziranje i vrednovanje izvora\u201c ili \u201eistra\u017eivanje na na\u010din da [u\u010denici] slobodno biraju metode rada\u201c nije mogu\u0107e posti\u0107i uz koli\u010dinu gradiva koje isti dokument propisuje.<\/p>\n
<\/p>\n
Kao obrazlo\u017eenje uz velik dio izbornih tema nalazi se ideja da one trebaju \u201eukloniti eurocentri\u010dnost u nastavi i uvesti u\u010denike u iskustva \u017eivljenja naroda i kultura izvan europskog kulturnog kruga\u201c. Taj se cilj nigdje u dokumentu (K2) ne razra\u0111uje te ostaje nejasno za\u0161to se nalazi u prijedlogu i koja je njegova svrha. Ako je razbijanje eurocentri\u010dnosti nastave jedan od ciljeva, on treba biti razra\u0111en i dosljedno provu\u010den kroz cijeli kurikulum. Ubacivanjem jedne ili dvije teme, uz 28 \u201eeurocentri\u010dnih\u201c te\u0161ko da se i\u0161ta mo\u017ee posti\u0107i. Uz to, nije jasno kako teme poput \u201eUloga talijanskih gradova i Venecije u razvoju hrvatskih prostora\u201c mogu doprinijeti tome cilju, budu\u0107i da se, prema nama raspolo\u017eivim podacima i spoznajama, i Venecija i Hrvatska nalaze u Europi.<\/p>\n
<\/p>\n
U prijedlogu kurikuluma (K2) uloga nastave povijesti u razvoju identiteta pojedinca su\u017eena je jer predvi\u0111a \u201erazvoj osobnoga, kulturnoga i nacionalnog identiteta pojedinca\u201c, dok je u prethodnom kurikulumu (K1) predvi\u0111en razvoj \u201eosobnih i kolektivnih identiteta (lokalnih, etni\u010dkih, nacionalnih, kulturnih, socijalnih, klasnih, religijskih, manjinskih, rodnih, i dr.)\u201c. Nacionalni su identiteti smatrani podskupom kolektivnih identiteta uz ostale navedene. U prijedlogu kurikuluma (K2) se namjera omogu\u0107avanja razvoja cijelog niza identiteta uklanja bez obrazlo\u017eenja (a time se ne uklanja potreba u\u010denika za razvijanjem istih) i svodi se samo na tri. Uz to, formulacija je iz mno\u017eine (nacionalnih) preba\u010dena u jedninu (nacionalnog) \u010dime se implicira postojanje jednog nacionalnog, kulturnog i osobnog identiteta, pretpostavljeno onoga ve\u0107ine, kojeg valja razvijati. Time se ne uzimaju u obzir svi pojedinci koji zbog raznih razloga ne spadaju u ve\u0107insku kategoriju, i bitno osiroma\u0161ava potencijal nastave povijesti za stvaranje multikulturnog, kozmopolitskog gra\u0111anskog dru\u0161tva. Zbog takvog pristupa, ne samo da je prijedlog kurikuluma (K2) korak unatrag u odnosu na kurikulum (K1), ve\u0107 nije u skladu sam sa sobom jer se u daljnjem tekstu navodi da je svrha nastave povijesti, izme\u0111u ostalog, osposobiti u\u010denike da \u201epostanu promi\u0161ljeni aktivni gra\u0111ani u demokratskoj zajednici\u201c, da prepoznaju \u201evrijednost solidarnosti\u201c, prepoznaju \u201esvoju povezanost i me\u0111uovisnost s drugim \u010dlanovima zajednice\u201c, i \u201eusude se djelovati ka zajedni\u010dkoj promjeni na dobrobit sviju, pogotovo onih najranjivijih\u201c.<\/p>\n
<\/p>\n
U prijedlogu kurikuluma (K2) kao jedan od ciljeva nastave povijesti navodi se pou\u010davanje \u201edru\u0161tveno prihvatljivim vrijednostima\u201c, a od u\u010ditelja\/nastavnika se o\u010dekuje \u201edjelovanje u skladu sa zajedni\u010dki usugla\u0161enim dru\u0161tvenim i kulturnim vrijednostima\u201c. U kurikulumu (K1) je vrijednosni aspekt nastave povijesti bitno druga\u010dije formuliran: \u201eprou\u010davanje pro\u0161lih doga\u0111aja koji imaju izra\u017eena moralna i eti\u010dka pitanja doprinosi razumijevanju postupaka ljudi u pro\u0161losti te istovremeno omogu\u0107uje u\u010denicima preispitivanje i konsolidiranje osobnog sustava vrijednosti, stavova i uvjerenja.\u201c S jedne strane imamo preispitivanje i konsolidiranje, a s druge pou\u010davanje dru\u0161tvenim konvencijama s tim da u drugom slu\u010daju nije jasno koje su to uop\u0107e vrijednosti koje su \u201edru\u0161tveno prihvatljive\u201c i tko ih odre\u0111uje. Najproblemati\u010dnije je to \u0161to se prema prijedlogu kurikuluma (K2) obeshrabruje preispitivanje dru\u0161tvenih normi \u0161to djeluje kontraproduktivno na gra\u0111ansku komponentu nastave povijesti.<\/p>\n
<\/p>\n
\u201eTehni\u010dki koncept\u201c ili \u201ekoncept drugog reda\u201c eti\u010dke prosudbe smatramo posebno problemati\u010dnim. On ne postoji u prethodnom kurikulumu (K1) ve\u0107 se bez obrazlo\u017eenja javlja u prijedlogu kurikuluma (K2). Dva su na\u010dina na koja se ovaj koncept mo\u017ee shvatiti. Prvi je taj da se moralna prosudba vr\u0161i uzimaju\u0107i u obzir vrijednosni sustav suvremenika doga\u0111aja. U tome slu\u010daju, koli\u010dina gradiva i raspolo\u017eivost vremena u nastavi nije dovoljna da bi se do\u0161lo do razumijevanja bilo kojeg razdoblja do mjere u kojoj bi se moglo razumjeti moralne norme pro\u0161losti. Prosu\u0111ivanje moralnosti postupaka, primjerice anti\u010dkih Grka ili srednjovjekovnih Europljana pretpostavlja cjelovito poznavanje svjetonazora tada\u0161njih pojedinaca i dubinsko poznavanje svih domena ljudskih djelatnosti \u0161to, zbog koli\u010dine propisanog gradiva, nije mogu\u0107e posti\u0107i u okviru ovog kurikuluma (K2). Primjerice u Filozofsko-religijsko-estetskoj domeni prvog razreda gimnazija nalazi se ishod u kojem se o\u010dekuje eti\u010dka prosudba, a prema kojem se tra\u017ei da u\u010denik \u201eanalizira novu duhovnost \u2013 pojavu proroka na Bliskom istoku i isto\u010dnom Iranu te starokineske filozofe, indijsku duhovnost i gr\u010dku filozofiju\u201c. Zna\u010di li to da u\u010denik donosi eti\u010dku prosudbu o tome je li odre\u0111eni postupak moralan za jednog pripadnika Taoizma ili je li Taoizam moralan svjetonazor. Za odgovor na prvo pitanje potrebno je puno vi\u0161e od 1-2 sata koliko je raspolo\u017eivo, dok drugo pitanje ne spada u domenu historiografije.<\/p>\n
<\/p>\n
Drugi je na\u010din tuma\u010denja tog koncepta taj da se moralni sudovi donose koriste\u0107i moralne norme 21. stolje\u0107a. Taj je pristup nespojiv s povijesnom znano\u0161\u0107u. Pro\u0161lost nije \u201evje\u010dna sada\u0161njost\u201c i promatranje pro\u0161losti kroz prizmu vrijednosti 21. stolje\u0107a je falsificiranje povijesti. Takvim se pristupom ne dolazi do slike pro\u0161losti koja je u najve\u0107oj mogu\u0107oj mjeri objektivna nego se naj\u010de\u0161\u0107e povijest koristi kako bi se opravdali moderni stavovi. Takav je pristup pou\u010davanju povijesti inherentan autoritarnim, a ne demokratskim re\u017eimima.<\/p>\n
<\/p>\n
O lo\u0161e oblikovanim i faktografski neto\u010dnim ishodima koji se nalaze u prijedlogu (K2) ve\u0107 je dosta napisano, no mi napominjemo da ishodi za svaku nastavnu jedinicu uop\u0107e ne bi trebali biti dio kurikularnog dokumenta. U kurikulumu (K1) naglasak je bio na autonomiji nastavnika i u\u010denika u odabiru gradiva kroz koje se razvijaju zadane vje\u0161tine dok se u prijedlogu (K2) zadaju ishodi vezani uz konkretno gradivo. Time je autonomija bilo koga zahva\u0107enog nastavnim procesom ograni\u010dena do razine aktualnih programa \u010dime je pora\u017eena jedna od glavnih poanta pokretanja cjelovite reforme.<\/p>\n
<\/p>\n
Prijedlog kurikulum (K2) je nekonzistentan te prepun proturje\u010dnosti i faktografskih pogre\u0161aka. Propisuje nerealno velik obujam sadr\u017eaja s obzirom na to da si kao cilj zadaje razvoj vje\u0161tina, a ne gomilanje faktografskog znanja. Zbog toga tako\u0111er onemogu\u0107ava razvoj kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i gu\u0161i mogu\u0107nost oblikovanja informiranih i slobodnih stavova koji su nu\u017ean preduvjet anga\u017eiranog sudjelovanja u dru\u0161tvu. Prijedlog kurikuluma (K2) je sadr\u017eajno i strukturno neodr\u017eiv dokument i kao takvog ga treba odbaciti.<\/p>\n
<\/p>\n