Kao najava kriti\u010dkog izdanja \u201eUplakane Hrvatske\u201c \u2013 koje \u0107e biti objavljeno u nakladi Matice hrvatske \u2013 novi broj \u010dasopisa \u201eKolo\u201c donosi reprezentativni ulomak tog Vitezovi\u0107evog djela.<\/p>\n
<\/p>\n
—<\/p>\n
<\/p>\n
Kolo<\/em> <\/strong>4, 2018.<\/p>\n <\/p>\n Novi prepjev<\/p>\n <\/p>\n Zrinka Bla\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Dva stolje\u0107a uplakane Hrvatske Pavla Rittera Vitezovi\u0107a<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Plorantis Croatiae saecula duo (Zagreb, 1703.) u historiografiji je \u010desto spominjan, ali neprou\u010den lirsko-epski spjev hrvatskoga baroknoga pjesnika i polihistora Pavla Rittera Vitezovi\u0107a (1652.\u20131713.). Puni naslov knji\u017eice glasi Plorantis Croatiae saecula duo, carmine descripta ab Equite Paulo Ritter, S. C. R. Maiestatis Consiliario. Obasi\u017ee osam nepaginiranih stranica predgovora i 96 stranica teksta osminskoga formata. Na prvih pet stranica predgovora nalazi se posveta grofu Josipu Herbersteinu, datirana 8. sije\u010dnja 1703. godine. Potom slijedi predgovor \u010ditatelju, u kojem autor izla\u017ee ortografska na\u010dela primijenjena u tekstu spjeva. Spjev broji 2768 heksametara. Na kraju (str. 91\u201392) otisnuta je pjesma od 30 elegijskih distiha u \u010dast grofa Luigija Ferdinanda Marsiglija (1658.\u20131730.), opunomo\u0107enoga carskoga povjerenika u Komisiji za razgrani\u010denje izme\u0111u Habsbur\u0161ke Monarhije, Mleta\u010dke Republike i Osmanskoga Carstva, a ispod nje stoji popis ispravaka tiskarskih pogre\u0161aka.<\/p>\n Na posljednje tri stranice (93\u201396) Vitezovi\u0107 je uvrstio tri prigodne pjesme koje su autoru u \u010dast napisali zagreba\u010dki kanonici Petar \u010crnkovi\u0107 i Franjo Josip Verni\u0107 te plemeniti gospodin Franjo Kralj. Premda je rije\u010d o prili\u010dno konvencionalnim pohvalnicama, one pru\u017eaju dragocjeno svjedo\u010danstvo o suvremenoj recepciji Vitezovi\u0107eva spjeva. Naime, pohvalni stihovi zagreba\u010dkoga kanonika Petra \u010crnkovi\u0107a i Franje Josipa Verni\u0107a u \u010dast njezina autora eksplicitno izjedna\u010davaju s kanonskim rimskim pjesnikom Publijem Vergilijem Maronom, piscem Eneide, koji se op\u0107enito smatra oglednim primjerom nacionalnoga epa.<\/p>\n Po svojim kompozicijskim obilje\u017ejima Vitezovi\u0107ev spjev je srodan epskim oblicima. Prema kronolo\u0161kom na\u010delu podijeljen je na dva podjednaka pjevanja, na po\u010detku i na kraju stoji karakteristi\u010dna epska invokacija, a epska je radnja isprekidana digresijama i retardacijama u duhu neostoicisti\u010dke filozofije. Narativna struktura spjeva organizirana je kronolo\u0161ki \u2013 unutar svakoga pjevanja doga\u0111aji se izla\u017eu sukcesivno, po godinama nazna\u010denima na margini, s time da su u povla\u0161teno \u00bbvrijeme pri\u010de\u00ab uvr\u0161tene samo godine i doga\u0111aji koji su u konstitutivnom smislu bitni za nacionalnu povijest, kao \u0161to su bitke, promjene na vladarskom prijestolju odnosno banskoj stolici, gladi, epidemije i elementarne nepogode. Kad je o historiografskom prototekstu rije\u010d, Vitezovi\u0107 podatke najve\u0107ma preuzima iz svoje vernakularne Kronike. Pritom se koncentrira na povijest Trojednoga kraljevstva i krajeva koje je u spomenicama postkarlova\u010dkoga ciklusa uvrstio u sastav svoje utopijske \u00bbo\u017eivljene Hrvatske\u00ab (Bosna, Srbija, Boka kotorska).<\/p>\n Najuo\u010dljivija, ali i najneobi\u010dnija karakteristika Vitezovi\u0107eva pjesni\u010dkoga iskaza i njegova poveznica s lirskim izri\u010dajem jest iskazni subjekt, personificirana Hrvatska-domovina metafori\u010dki izjedna\u010dena sa \u017eenom-majkom. Hrvatska, naime, pripovijedaju\u0107i u prvom licu, predo\u010dava proces vlastita tugovanja tijekom dvaju stolje\u0107a osmanlijskih osvajanja i to s vrlo detaljnim psihosomatskim manifestacijama. Prikazuju\u0107i nacionalnu povijest kao osobnu povijest patnje te tekstualno ukinuv\u0161i svakoga pripovjednog posrednika, Vitezovi\u0107 je na taj na\u010din ne samo pjesni\u010dki \u00bbo\u017eivio\u00ab Hrvatsku, nego i alegorijskom asocijacijom na popularni kr\u0161\u0107anski motiv Kristove majke koja tuguje pod kri\u017eem dodatno osna\u017eio zna\u010denjski i afektivni potencijal epskog pripovijedanja. Rije\u010d je o djelu iznimnoga povijesnog i kulturnog zna\u010denja, neobi\u010dne, hibridne lirsko-epske forme te izrazitih estetskih kvaliteta, po \u010demu se Vitezovi\u0107eva Uplakana Hrvatska mo\u017ee svrstati me\u0111u najzna\u010dajnija poetska djela hrvatske latinisti\u010dke knji\u017eevnosti.<\/p>\n Kao najavu kriti\u010dkoga izdanja Uplakane Hrvatske koje \u0107e biti objavljeno potkraj 2018. godine u nakladi Matice hrvatske, za ovaj broj \u010dasopisa Kolo predstavljamo jedan reprezentativni ulomak ovoga Vitezovi\u0107eva djela. Rije\u010d je o prepjevu prvih \u010detiristotinjak stihova drugoga dijela spjeva u kojima personificirana Hrvatska kronolo\u0161kim slijedom predo\u010dava svoju povijest tijekom prve polovice 18. stolje\u0107a. U njezinu su pripovjednom \u017eari\u0161tu istaknuti protuosmanski borci i banovi, odnosno potkraljevi. Kao o\u010devi domovine (patres patriae) oni su s jedne strane predstavljeni kao utjelovljenja i uzori patriotskih i kr\u0161\u0107anskih vrlina, dok s druge strane figuriraju kao simboli\u010dko jamstvo institucionalne i politi\u010dke opstojnosti Hrvatskoga Kraljevstva. Pa\u017eljivim odabirom nacionalno relevantnih povijesnih doga\u0111aja i povijesnih aktera iz cjeline univerzalnog svjetskopovijesnoga tijeka, Vitezovi\u0107 je tako zacrtao konture po\u017eeljnoga nacionalnog pam\u0107enja, \u010dija je najva\u017enija zada\u0107a stvaranje transtemporalne kohezivne sile koja naciji garantira zajedni\u010dki sustav vrijednosti, samosvijest i povijesnu opstojnost.<\/p>\n U kriti\u010dkom izdanju latinski \u0107e izvornik u cijelosti biti prepjevan, \u0161to zna\u010di da \u0107e se kvantitativni latinski heksametar transponirati u hrvatski akcenatski stih od \u0161est stopa, uz pomno pridr\u017eavanje pravila latinske metrike, ali i nastojanje da se u hrvatskom prijevodu o\u010duvaju i \u0161to vjernije reproduciraju povijesna, poeti\u010dka i estetska obilje\u017eja djela. Nadamo se da \u0107e to biti koristan smjerokaz budu\u0107im prevoditeljima Vitezovi\u0107eva opusa, ali i hrvatske latinisti\u010dke pjesni\u010dke ba\u0161tine u cjelini, kako bi se ovo dragocjeno knji\u017eevno i kulturno dobro spasilo od neopravdana zaborava.<\/p>\n <\/p>\n DRUGO STOLJE\u0106E UPLAKANE HRVATSKE<\/p>\n <\/p>\n