Neosporno je da dugogodi\u0161nje znanje profesionalne\/akademske historiografije o jasenova\u010dkom logoru smrti u NDH ima danas u suvremenoj Hrvatskoj gotovo nikad slabiji javni status. Nekoliko knjiga i dokumentarnih filmova te niz tekstova nastalih sa ciljem da umanje ili poreknu Jasenovac kao logor smrti i brojnost \u017ertava jasenova\u010dkog sustava logora zadobili su zadnjih nekoliko godina veliku javnu pozornost. Iako je takvih autora, tekstova i knjiga bilo oduvijek, sada je mnogima od njih po\u0161lo za rukom da se intervjuima, gostovanjima i reklamiranjima probiju u medijski mainstream \u2013 televizijski i novinski \u2013 uz jaku zastupljenost na brojnim portalima i dru\u0161tvenim mre\u017eama. Premda akademska historiografija i njezini predstavnici tako\u0111er imaju pristup javnosti, njihov javni u\u010dinak \u2013 iz vi\u0161e razloga \u2013 ostaje u velikoj mjeri u sjeni umanjitelja i poricatelja.<\/p>\n
Upravo su dru\u0161tvene mre\u017ee i javno dostupni komentari \u010ditatelja te ukupni medijski odjeci, kao i velika posje\u0107enost predstavljanja Sedlarovih, Vuki\u0107evih, Leljakovih i drugih sli\u010dnih filmova i knjiga \u2013 prora\u010dunato organiziranih po mnogim mjestima i gradovima diljem Hrvatske \u2013 pokazali koliko je u \u0161iroj javnosti ra\u0161irena prihvatljivost teza koje osporavaju sve strahote Jasenovca. Stoga se u svakodnevnici \u010desto mo\u017eemo izravno osvjedo\u010diti u to kako su osobe razli\u010ditih profesija prihvatile manipulativne navode o pretjeranom broju \u017ertava i karakteru jasenova\u010dkog sustava logora. O\u010dito je dakle da je svojim dru\u0161tvenim u\u010dinkom ta vrsta javne povijesti porazila akademsku historiografiju.<\/p>\n
To je dakako situacija koja nas treba ne samo duboko zabrinuti nego i potaknuti na djelovanje. Potrebno je naravno osu\u0111ivati negacionisti\u010dke tekstove i knjige \u2013 kao i prokazivati njihovu manipulativnu selektivnost, dinamiku pre\u0161u\u0107ivanja i prenagla\u0161avanja te \u0161irih ciljeva upisanih u njihove narative \u2013 i va\u017eno je \u0161to je nekoliko profesionalnih povjesni\u010dara to u\u010dinilo i nastavlja \u010diniti. No trebalo bi i\u0107i jo\u0161 dalje i nastojati dati obja\u0161njenje kako je do\u0161lo do spomenute prihva\u0107enosti takvih teza u \u0161iroj javnosti, analizirati javni status znanja o Jasenovcu i razmatrati \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti kako bismo to promijenili.<\/p>\n
Radi se pritom o zadatku kako za povjesni\u010dare tako i sociologe, politologe i psihologe. Zasigurno bi prvo trebalo poduzeti sociolo\u0161ko istra\u017eivanje na reprezentativnom uzorku i pokazati \u0161to ljudi zapravo znaju o Jasenovcu i kakav stav imaju prema njemu te u kojoj mjeri prihva\u0107aju tvrdnje onih za koje je Jasenovac samo mit. Pretpostavka je prema navedenim pokazateljima da \u0107e rezultati biti pora\u017eavaju\u0107i i zabrinjavaju\u0107i. Na povijesnoj znanosti je zatim da poku\u0161a objasniti za\u0161to je tome tako i \u0161to je sve doprinijelo da javno znanje o Jasenovcu, utemeljeno na spoznajama profesionalne\/akademske historiografije, dospije u takvu poziciju i bude u \u0161iroj javnosti velikim dijelom zamijenjeno alternativnim \u201eznanjem\u201c.<\/p>\n
Nekoliko je mogu\u0107ih razina obja\u0161njenja. U europskom kontekstu mnogo se primjerice govori o \u0161irim procesima koje se imenuje okvirnim pojmom populizma. Obilje\u017eavaju ga, me\u0111u ostalim, nepovjerenje i protivljenje prema institucijama (poput HAVC-a i Spomen-podru\u010dja Jasenovac) i napadi na njih, kao i na javne medije. Ono \u0161to smo smatrali dosegnutim spoznajama i uspostavljenim standardima dovodi se u potpunosti u pitanje, kao \u0161to to \u010dine pokreti protiv cijepljenja, Istanbulske konvencije ili Marake\u0161kog sporazuma. Masovni mediji pokazali su se tom prilikom propusnima na napade i pritiske \u2013 posebno kad politi\u010dke vlasti nisu reagirale ili su ih same poticale \u2013 \u0161to je pratio pad profesionalnih standarda.<\/p>\n
U hrvatskom slu\u010daju poseban je problem uglavnom potpuno nereagiranje politi\u010dkih vlasti i dr\u017eavnih institucija. To je u suprotnosti primjerice s aktualnom Rezolucijom Europskog parlamenta od 25. listopada 2018. o porastu neofa\u0161isti\u010dkog nasilja u Europi<\/a> koja, izme\u0111u ostalog, \u201epoziva dr\u017eave \u010dlanice na to da osude i suzbiju sve oblike poricanja holokausta, uklju\u010duju\u0107i trivijalizaciju i minimalizaciju zlo\u010dina nacista i njihovih suradnika; isti\u010de da se u politi\u010dkom i medijskom diskursu ne smije trivijalizirati istina o holokaustu\u201d. U Hrvatskoj osim pojedinih povjesni\u010dara ili skupina povjesni\u010dara ne reagira ni \u0161ira zajednica profesionalnih povjesni\u010dara, \u010dak ni u spomenutim situacijama o\u010ditog poricanja holokausta. Povijesna strukovna udru\u017eenja nisu sklona takvim reagiranjima, uklapaju\u0107i se time u \u0161iru kulturu nereagiranja u Hrvatskoj.<\/p>\n Za razliku od njih, Udru\u017eenje povjesni\u010dara i povjesni\u010darki Njema\u010dke<\/a> objavilo je rezoluciju u kojoj, izme\u0111u ostalog, pozivaju na kriti\u010dko suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u i izra\u017eavaju protivljenje politi\u010dkoj zloupotrebi povijesti.\u00a0Ima i kod nas naravno onih koji bi se htjeli pridru\u017eiti javnim reakcijama, ali im je potrebno omogu\u0107iti da to i u\u010dine. Vrijedi primjerice poku\u0161ati uspostaviti platforme na postoje\u0107im portalima poput Historiografije.hr, na kojima bi se moglo objavljivati reakcije i izjave pozivaju\u0107i ne samo povjesni\u010dare nego i nastavnike povijesti i studente povijesti da ih potpi\u0161u, kako bi se pokazalo da ipak ima mnogo onih koji se protive poricanjima Jasenovca.<\/p>\n Jo\u0161 jedan problem predstavlja javna zbrka s upotrebom termina revizionizam, koju je potrebno stru\u010dno i javno razjasniti. Naime dio povjesni\u010dara nerijetko u medijima isti\u010de da je revizionizam uobi\u010dajeni dio stru\u010dne dinamike historiografije. I dok je revizija<\/em> dosada\u0161njih spoznaja zaista uobi\u010dajena u historiografiji i op\u0107enito u znanosti, revizionizam <\/em>me\u0111utim ima jasan \u0161iri cilj, naj\u010de\u0161\u0107e prevrednovanja (u ovom slu\u010daju NDH, osloba\u0111aju\u0107i je krivice za holokaust i druge zlo\u010dine), a pojmom negacionizam<\/em> trebalo bi ozna\u010davati poricanja zlo\u010dina.<\/p>\n Jedan od argumenata koji spremno prihva\u0107a \u0161ira publika i \u010ditatelji na dru\u0161tvenim mre\u017eama jest da je sve ono \u0161to je pisano u socijalisti\u010dkoj\/komunisti\u010dkoj Jugoslaviji bilo toliko ideologizirano da ne mo\u017ee vi\u0161e ni\u0161ta znanstveno vrijediti. To prema njima tobo\u017ee onda vrijedi i za suvremene povjesni\u010dare u Hrvatskoj koji su djelovali u Jugoslaviji, kao i za institucije iz toga vremena poput Spomen-podru\u010dja Jasenovac. Rezultat je to \u0161ireg politi\u010dkog i javnog odnosa prema \u201ctotalitarnoj komunisti\u010dkoj Jugoslaviji\u201d. Takva politika povijesti dovela je posljedi\u010dno u pitanje sam antifa\u0161izam te, kao \u0161to vidimo, i javno znanje o Jasenovcu.<\/p>\n Dovoljno je pogledati stru\u010dno potpuno neprimjerenu natuknicu na Wikipediji Jugokomunisti\u010dka historiografija<\/a>. Zbog toga je jedan od potrebnih koraka za akademsku historiografiju promjena spomenute natuknice kao kockice u mozaiku koja utje\u010de na \u0161iru predod\u017ebu o Jasenovcu. Da ne govorimo o samoj natuknici Sabirni logor Jasenovac<\/a> koja je posve ravnopravno uklju\u010dila sve one koji umanjuju ili negiraju Jasenovac kao logor smrti.<\/p>\n Va\u017ean razlog svakako je u tome \u0161to su nacionalizmi neskloni ili posve odbijaju suo\u010davanje s tamnim epizodama svoje pro\u0161losti. Tako i hrvatski nacionalizam nije sklon prihvatiti Jasenovac kao mjesto suo\u010davanja s tamnim stranama vlastite pro\u0161losti. Umjesto toga \u0161ira je javnost spremnija prihvatiti one tvrdnje koje umanjuju odgovornost pripadnika vlastitog naroda za sve \u0161to se zbivalo u NDH. Zbog toga smo jo\u0161 uvijek prili\u010dno daleko od uzimanja u obzir sljede\u0107ih rije\u010di povjesni\u010dara Gorana Miljana<\/a>: \u201eOni koji su aktivno sudjelovali u politikama usta\u0161kog re\u017eima i podr\u017eavali ga nisu nu\u017eno bili fa\u0161isti u ideolo\u0161kome smislu, ali su svakako bili njegovi suradnici, profiteri i tihi podr\u017eavatelji usta\u0161ke ideologije i prakse.\u201c. Recentni slu\u010daj revizije presude Filipu Lukasu \u2013 predsjedniku Matice hrvatske tijekom NDH \u2013 i reakcije na nju tako\u0111er svjedo\u010de o izostanku u hrvatskoj javnosti i dru\u0161tvu kompleksnijeg odnosa prema propitivanju (pravne i moralne) odgovornosti i krivnje (usp. nasuprot tome Giorgio Agamben, Ono \u0161to ostaje od Auschwitza<\/em>, Zagreb 2008, str. 13-17).<\/p>\n I dok dio povjesni\u010dara smatra da ne treba ili nema svrhe polemizirati s autorima koji umanjuju ili pori\u010du Jasenovac kao logor smrti, ne treba zanemariti da smo zapravo u poziciji polemiziranja sa \u0161irom javno\u0161\u0107u koja je njihovo poprili\u010dno pro\u0161ireno \u201eznanje\u201c ve\u0107 umnogome prihvatila. To je poseban izazov za akademsku historiografiju koja taj dio \u0161ire javne sfere prete\u017eno ne vidi podru\u010djem svoga djelovanja. Tako ni tribina Historija u dru\u0161tvu: \u201eJasenovac\u201c Ive Goldsteina \u2013 \u0161to poslije?<\/a>, kao hvalevrijedna inicijativa skupine nastavnika Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ne mo\u017ee me\u0111utim ostati samo na obra\u0107anju akademskoj publici ako zaista \u017eeli biti \u201ehistorija u dru\u0161tvu\u201c.<\/p>\n