U \u010detvrtak, 29. studenoga 2018. odr\u017eat \u0107e se u prostorijama Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu (Juri\u0161i\u0107eva 1a\/I) predavanje prof. dr. sc. \u017deljka Holjevca pod naslovom \u201cZavr\u0161etak Prvoga svjetskog rata: raspad Austro-Ugarske i ulazak Hrvatske u Kraljevstvo SHS\u201d.<\/p>\n
<\/p>\n
NAJAVA TEME I KRATAK \u017dIVOTOPIS PREDAVA\u010cA<\/p>\n
<\/p>\n
Zavr\u0161etak Prvoga svjetskog rata: raspad Austro-Ugarske i ulazak Hrvatske u Kraljevstvo SHS<\/p>\n
<\/p>\n
Zapadne sile u Prvome svjetskom ratu nisu namjeravale uni\u0161titi Austro-Ugarsku nego je primorati na teritorijalne ustupke, uglavnom na \u0161tetu rubnih zemalja i naroda poput Hrvatske i Hrvata. Ameri\u010dki je predsjednik Wilson jo\u0161 po\u010detkom 1918. predvi\u0111ao samo slobodu za autonomni razvitak austro-ugarskih naroda. Istodobno se kongres slavenskih naroda u Rimu izjasnio za potpuno ru\u0161enje Austro-Ugarske. Uskoro su i vode\u0107e stranke iz banske Hrvatske i Bosne i Hercegovine zatra\u017eile narodno samoodre\u0111enje i samostalnu dr\u017eavu Hrvata, Slovenaca i Srba. \u201eMoje izvode moram zapo\u010deti kategori\u010dkom tvrdnjom, da Monarhija mora neminovno bez svakog spasa izgubiti ju\u017enoslavenske pokrajine, bude li na jugu i dalje vodila istu politiku\u201c, napisao je hrvatski geopoliti\u010dar Ivo Pilar u knjizi Ju\u017enoslavensko pitanje, tiskanoj u Be\u010du 1918. na njema\u010dkom jeziku pod naslovom Die S\u00fcdslavische Frage und der Weltkrieg. Predlo\u017eio je da se ju\u017enoslavensko pitanje rije\u0161i ujedinjenjem Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u hrvatsku dr\u017eavu unutar Austro-Ugarske. No, razvoj doga\u0111aja krenuo je drugim smjerom. Ubrzo su Jugoslavenski klub i \u010ce\u0161ki savez u Carevinskome vije\u0107u u Be\u010du istupili protiv austrijske vlade, a op\u0107a nesta\u0161ica, skupo\u0107a i lihvarenje potaknuli su vrenje u zemlji i osnivanje narodnih vije\u0107a. Stoga su se i suzdr\u017eani politi\u010dari poput Stjepana Radi\u0107a, koji je prvobitno bio za preustrojstvo Austro-Ugarske u federaciju, okrenuli prema ju\u017enoslavenskom ujedinjenju. \u201eMi mo\u017eda mo\u017eemo propasti, ali prije nego \u0161to propadnemo mi mo\u017eemo sve one koji te\u017ee takvim ciljevima zgnje\u010diti\u201c, uzalud je prijetio biv\u0161i predsjednik ma\u0111arske vlade, grof Istv\u00e1n Tisza.<\/p>\n
<\/p>\n
U Zagrebu je 6. listopada 1918. osnovano Narodno vije\u0107e Slovenaca, Hrvata i Srba. U to je Vije\u0107e u\u0161la i Hrvatsko-srpska koalicija koja je imala ve\u0107inu u Hrvatskome saboru. Narodno vije\u0107e se 19. listopada 1918. proglasilo politi\u010dkim predstavnikom Ju\u017enih Slavena u Austro-Ugarskoj i zatra\u017eilo njihovo ujedinjenje u jedinstvenu i potpuno suverenu dr\u017eavu. Dio prava\u0161kih politi\u010dara nastojao je o\u010duvati kontinuitet hrvatske dr\u017eavnosti pa se protivio oduzimanju suvereniteta hrvatskomu narodu. Oni su 21. i 22. listopada 1918. dobili na\u010delnu suglasnost cara i kralja Karla, kao i vode\u0107ih ma\u0111arskih politi\u010dara, za progla\u0161enje trijalisti\u010dke austro-ugarsko-hrvatske monarhije pod \u017eezlom Habsburgovaca. Za to je, me\u0111utim, bilo prekasno. U Zagrebu se 29. listopada 1918. sastao Hrvatski sabor koji je prekinuo sve dr\u017eavnopravne odnose s Austro-Ugarskom i proglasio Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju s Rijekom neovisnom dr\u017eavom koja je u\u0161la u privremenu Dr\u017eavu Slovenaca, Hrvata i Srba. Austro-Ugarska se raspala, a Hrvatsko-srpska koalicija i Sredi\u0161nji odbor Narodnoga vije\u0107a bili su za \u017eurno ujedinjenje sa Srbijom. U Zagreb je u\u0161la srbijanska vojska, a u Rijeku uplovili talijanski ratni brodovi pa je to rje\u0161enje zbog talijanskoga iredentizma podr\u017eao i hrvatski katoli\u010dki episkopat sa zagreba\u010dkim nadbiskupom Antunom Bauerom na \u010delu. Na koncu je u Beogradu 1. prosinca 1918. progla\u0161eno ujedinjenje Dr\u017eave Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Trijalizam je tako kao konkurentna zamisao propao, a hrvatski je narod u jugoslavenskoj dr\u017eavi izgubio politi\u010dku autonomiju iz habsbur\u0161koga razdoblja pa se tijekom mnogih desetlje\u0107a morao boriti za svoju nacionalnu i dr\u017eavnu samobitnost.<\/p>\n
<\/p>\n
\u017deljko Holjevac ro\u0111en je 1973. u Brinju. Studirao je povijest na Filozofskome fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, gdje je 2006. stekao akademski stupanj doktora znanosti. Od 1998. do 2007. radio je kao asistent u Institutu dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Od 2007. zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Bio je prodekan za organizaciju i razvoj, a akademske godine 2016.\/2017. i obna\u0161atelj du\u017enosti dekana Filozofskoga fakulteta. Bavi se hrvatskom povije\u0161\u0107u ranoga novoga vijeka i 19. stolje\u0107a u europskome kontekstu, posebice povije\u0161\u0107u hrvatsko-ma\u0111arskih odnosa u tome razdoblju. Istra\u017eiva\u010dki je vi\u0161e puta boravio u inozemstvu, rade\u0107i najvi\u0161e u arhivima i knji\u017enicama u Be\u010du i Budimpe\u0161ti. Predsjednik je Dru\u0161tva za hrvatsku povjesnicu i \u010dlan Organizacijskoga odbora Me\u0111unarodnog kulturno-povijesnog simpozija Mogersdorf. Sudjeluje u radu znanstvenih konferencija i sura\u0111uje u znanstvenim \u010dasopisima i drugim publikacijama s razli\u010ditim temama u rasponu od ranoga novoga vijeka do suvremene povijesti. Kao autor ili suautor objavio je nekoliko knjiga i niz znanstvenih radova, uredio nekoliko zbornika radova i uredni\u010dkih knjiga, a oku\u0161ao se i u pisanju ud\u017ebenika povijesti za osnovne i srednje \u0161kole.<\/p>\n
<\/p>\n
Predava\u010d: prof. dr. sc. \u017deljko Holjevac<\/p>\n
Moderator: mag. hist. Matko Globa\u010dnik, \u010dlan Mlade\u017ei HPEU<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Izvor:<\/p>\n
<\/p>\n
http:\/\/www.hpeu.hr\/#\/obavijesti:skupovi<\/a><\/p>\n <\/p>\n