<\/p>\n
The International Status of Education about the Holocaust: A Global Mapping of Textbooks and Curricula<\/em>, United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization (UNESCO), Georg Eckert Institute for International Textbook Research, 2015, 238 str.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Sa\u017eimaju\u0107i UNESCO-ovu studiju o obrazovanju o holokaustu \u0161irom svijeta, ovo istra\u017eivanje pru\u017ea informacije o globalnim kurikularnim perspektivama o obrazovanju o holokaustu, uklju\u010duju\u0107i i ud\u017ebenike. Institut Georg Eckert, uz potporu UNESCO-a i vi\u0161e od 100 istra\u017eiva\u010da koji su na njemu sura\u0111ivali, proveo je ovo istra\u017eivanje. Rezultati pokazuju kako se razli\u010diti povijesni koncepti te ideje kako pou\u010davati o holokaustu i pripovjedni elementi konvergiraju i razilaze, stvaraju\u0107i fragmentiranu, ali ujedno i “kozmopolitsku kulturu sje\u0107anja” u obrazovanju o holokaustu.<\/p>\n Za razliku od prija\u0161njih studija i istra\u017eivanja edukacije o holokaustu, koja prije svega odre\u0111uju “nedostatke, praznine i iskrivljavanja”, kako navode autori, u ud\u017ebenicima ili nastavnim planovima i programima, ovo istra\u017eivanje bilje\u017ei \u0161iroku paletu konceptualnih i narativnih prikaza koji definiraju i obja\u0161njavaju doga\u0111aj u smislu njegovih izvora, motivacije, uzroka i posljedica ili koji organiziraju informacije i materijale koji se ti\u010du doga\u0111aja kako bi mu pru\u017eili implicitno zna\u010denje, tj. konotaciju. Glavni cilj istra\u017eivanja, u metodolo\u0161kom smislu, jest zabilje\u017eiti ono \u0161to je predstavljeno, a ne provjeriti je li ono \u0161to je zastupljeno u nastavnome planu i programu i\/ili ud\u017ebenicima ispravno ili neto\u010dno ili otkriti ve\u0107 spomenute \u201enedostatke, praznine i iskrivljavanja\u201c.<\/p>\n Svakako je va\u017eno napomenuti da su ekstremni i razli\u010diti nizovi pristupa pou\u010davanja o holokaustu koji postoje diljem svijeta zahtijevali odabir generi\u010dkih analiti\u010dkih (konceptualnih i narativnih) kriterija koji su olak\u0161ali autorima usporedbu nastavnih planova i ud\u017ebenika \u2013 primjerice iz Jemena ili Egipta (gdje ud\u017ebenici sadr\u017ee samo nekoliko redaka tekstova o holokaustu) u usporedbi s onima iz Njema\u010dke (gdje neki ud\u017ebenici sadr\u017ee preko trideset stranica o holokaustu). Osim toga, autori koriste i analogiju mapiranja pozivaju\u0107i se na ljestvice reprezentacija, bilo u smislu vremenskih i prostornih dimenzija pripisanih holokaustu unutar nastavnih planova i programa te ud\u017ebenika, bilo u smislu geografskog \u0161irenja razli\u010ditih me\u0111usobnih konceptualnih i narativnih tipova. Dok je Adolf Hitler centralna figura u obrazovanju o holokaustu u gotovo svim zemljama, na primjer, metapovijesna obja\u0161njenja individualnih i dru\u0161tvenih sje\u0107anja i politi\u010dki motiviranih sje\u0107anja na doga\u0111aj op\u0107enito nalazimo samo u zapadnoeuropskim ud\u017ebenicima. Ove referentne vrijednosti o\u010dito nisu homogene, ve\u0107 heterogene i uklju\u010duju slo\u017eene kombinacije datuma, autorskog stajali\u0161ta, kontekstualizacije i protagonista. Dakle, iako je holokaust sve globalnija to\u010dka povijesne reference u nastavnim planovima i programima i ud\u017ebenicima, ona se ne prikazuje na globalnoj razini na isti na\u010din.<\/p>\n Koliko su reprezentativni i u\u010dinkoviti globalni nastavni planovi i programi, uklju\u010duju\u0107i ud\u017ebenike? U preko 193 dr\u017eave prikupljeno je, analizirano, prikazano i mapirano 272 slu\u017ebeno priznata nastavna plana i programa za u\u010denike od 14 do 18 godina. Dopunske usporedbe i procjene sa\u017eimaju 89 ud\u017ebenika u 26 zemalja. Istra\u017eivanje propituje i metapovijesna pitanja o tome da li i kako je holokaust koncipiran: kao antisemitski genocid ili univerzalan model za predstavljanje drugih ili svih genocida ili \u010dak svih zlo\u010dina. Takva “univerzalizacija” je proces koji mo\u017ee, uz odre\u0111eni rizik za povijesni fokus i to\u010dnost, stvoriti kozmopolitski, manje kulturno usmjerene oblike povijesnoga sje\u0107anja.<\/p>\n Ipak, prvi uo\u010dljivi nedostatak ove publikacije jest svakako broj zemalja uklju\u010denih u istra\u017eivanje provedeno na ud\u017ebenicima \u2013 samo 26. Iako su uklju\u010deni svi kontinenti, isklju\u010dene su zemlje koje su direktno bile uklju\u010dene u holokaust, primjerice Hrvatska (tj. Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska) i Ma\u0111arska. To svakako postaje jo\u0161 ve\u0107i problem ako uzmemo u obzir da primjerice ba\u0161 u ove dvije zemlje odre\u0111eni dijelovi dru\u0161tva inzistiraju na svojevrsnom povijesnom revizionizmu, ali ne onom znanstveno utemeljenom na spoznajama, ve\u0107 negativnome revizionizmu i rehabilitaciji fa\u0161isti\u010dkih pokreta iz ne ba\u0161 tako davne pro\u0161losti. \u00a0Iako nastavni planovi i programi kao slu\u017ebeni dokumenti ukazuju koji smjer i stav je dr\u017eava zauzela pri obrazovanju o holokaustu, ud\u017ebenici su ti koji u\u010denicima, kao krajnjim korisnicima, posreduju znanja o pro\u0161losti. Ponekad su \u010dak i jedini izvor o pro\u0161losti.<\/p>\n Iako je pou\u010davanje o holokaustu odsutno u planovima i programima u nekoliko dr\u017eava, a iako neke dr\u017eave o holokaustu pi\u0161u samo na kontekstualnim osnovama (poput svjetskog rata ili nacista), mnogi nacionalni planovi i programi pru\u017eaju izravnu referencu na holokaust \u2013 Shoah, genocid nad \u017didovima ili holokaust kao primjer genocida iz kojega izlazi potreba za zakonom o ljudskim pravima. Pa\u017eljivim \u010ditanjem analize mo\u017eemo uo\u010diti tri temeljna pitanja koja pokre\u0107u analizu nastavnih planova i programa. Prvo: da li plan i program predvi\u0111a nastavu o holokaustu? U kojim uvjetima (“semanti\u010dki status”)? Kako nastavni plan i program kontekstualizira holokaust u povijesti? Analize ud\u017ebenika pru\u017eaju uvid u nacionalne i me\u0111unarodne prikaze holokausta. Globalna istra\u017eivanja, primjerice, pokazuju da prikazi holokausta u ud\u017ebenicima ne moraju uvijek odra\u017eavati status holokausta u \u0161irem medijskom prostoru ili u obiteljskim pri\u010dama. Na mnoge na\u010dine, holokaust je pri\u010da u kojoj se postavljaju univerzalna pitanja o gra\u0111anskoj moralnosti \u0161irom svijeta, kao \u0161to isti\u010du mnogi autori i usporedne studije ud\u017ebenika.<\/p>\n Rezultati istra\u017eivanja pokazuju da se mnogi obrazovni sustavi izravno referiraju na holokaust (ili Shoah), dok drugi koriste alternativne pojmove (npr. “genocid nad \u017didovima”). Manje dr\u017eava se u planovima i programima djelomi\u010dno poziva na holokaust, neizravno propisuju\u0107i pou\u010davanje o holokaustu kao primjeru (a ne \u017eari\u0161noj temi) unutar \u0161ire povijesne teme ili kao osnove za potrebe obrazovanja za ljudska prava. Lako je u istra\u017eivanju uo\u010dljivo da je jedan od najo\u010ditijih aspekata obrazovanja o holokaustu taj da zemlje pristupaju problematici na razne na\u010dine \u2013 ponekad na dijametralno suprotnim polovima (jedino neke europske zemlje imaju sli\u010dno, mo\u017eemo re\u0107i zajedni\u010dko iskustvo pou\u010davanja o holokaustu). \u010cak i kad dvije zemlje u svoj plan i program propisuju ili upisuju pojam “holokaust”, doga\u0111aj je uvijek kontekstualiziran na idiosinkratske na\u010dine. Engleska, na primjer, propisuje da se holokaust podu\u010dava u kontekstu Drugog svjetskog rata, dok program iz Meksika tra\u017ei da se podu\u010dava u kontekstu nastavnih jedinica o kr\u0161enjima ljudskih prava. Neke zemlje holokaust postavljaju ravno u sredi\u0161te povijesti dvadesetog stolje\u0107a, dok ga druge postavljaju u europsku povijest ili ga uop\u0107e ne spominju. Neke se pak zemlje i ud\u017ebenici posebno usredoto\u010duju na \u017eidovske \u017ertve dok se rijetki bave i drugim aspektima Drugog svjetskog rata \u2013 romskim zajednicama, hendikepiranima i drugim skupinama koje su, na \u017ealost, bile subjekt nacisti\u010dke i fa\u0161isti\u010dke strahovlade. Uvjeti za zlodjela ili genocidi koji podrazumijevaju nacionalnu odgovornost mogu biti zanemareni ili ograni\u010deni (uz zna\u010dajnu iznimku nacisti\u010dke Njema\u010dke). Ovdje svakako treba naglasiti kako je vrlo otvorena mogu\u0107nost da sli\u010dan trend mo\u017eemo prona\u0107i i u hrvatskim ud\u017ebenicima povijesti gdje postoji mogu\u0107nost da je pogrom Srba u razdoblju 1941.-1945. zanemaren ili bolje re\u010deno \u201ezamagljen\u201c u odnosu na holokaust, pa je stoga i ve\u0107a \u0161teta \u0161to Hrvatska nije bila dio istra\u017eivanja.<\/p>\n Prilikom analize ud\u017ebenika uo\u010dava se nekoliko pitanja: Kakvi se prostorni ili zemljopisni razmjeri pripisuju holokaustu? Je li ud\u017ebenik locirao doga\u0111aj u lokalnom, nacionalnom, europskom, globalnom ili transnacionalnom kontekstu? Koje interpretativne paradigme autori koriste za obja\u0161njenje doga\u0111aja? Koje narativne strukture i gledi\u0161ta primjenjuju autori ud\u017ebenika? Koji je didakti\u010dki pristup temi? Analiza ud\u017ebenika temelji se na metodologiji koja se primjenjuje i na \u00a0kurikularne prikaze holokausta. Prepoznavanjem nijansi s kojima se prenose \u010dinjenice i spoznaje doga\u0111aja u razli\u010ditim zemljama i regijama istra\u017eivanje uspijeva bilje\u017eiti sli\u010dnosti, razlike i analogije izme\u0111u predstavljanja holokausta na svjetskoj razini.<\/p>\n Uspore\u0111ivanje statusa holokausta u ud\u017ebenicima u ovom istra\u017eivanju je, dakle, dvojako: semanti\u010dko (pozornost na razli\u010dita koncepcijska prikazivanja doga\u0111aja u smislu katastrofe, kr\u0161enja civilizacijskih normi, masakra ili genocida, na primjer) i kontekstualno (pozornost na nacionalnim, lokalnim i regionalnim specifi\u010dnostima, paradigmama i analogijama). Stoga pru\u017ea osnovu na kojoj istra\u017eivanje mjeri stupanj konvergencije ili divergencije prikaza holokausta u vrlo razli\u010ditim nacionalnim kontekstima. Tako analiza upu\u0107uje na sli\u010dne rezultate kao analiza nastavnih planova i programa \u2013 primjerice, doga\u0111aj je imenovan na vrlo razli\u010dite na\u010dine. Iako se op\u0107enito spominje s pojmom ‘holokaust’, neki ud\u017ebenici koriste izraz ‘Shoah’ ili oba pojma zajedno. U nekim slu\u010dajevima autori napu\u0161taju i pojmove ‘holokaust’ i ‘Shoah’, preferiraju\u0107i \u201egenocid nad \u017didovima\u201c ili \u201ezlo\u010dinima\u201c, \u201emasovnim ubojstvom\u201c. Uobi\u010dajene su i neizravne ili djelomi\u010dne reference na doga\u0111aj, kao \u0161to su “istrebljenje”, “koncentracijski logori” ili “kona\u010dno rje\u0161enje”, odnosno kombiniranje pojmova koji jasno ukazuju na pou\u010davanje o holokaustu.<\/p>\n Kao jedan od svakako najva\u017enijih rezultata istra\u017eivanja treba istaknuti sljede\u0107e: u\u010dinak utjecaja lokalnih povijesnih koncepata i narativnih tradicija na prikazivanje holokausta u ud\u017ebenicima o\u010dit je u zemljama koje su pretrpjele lokalne ratove, genocide i\/ili masovna ubojstva, kao u zemljama Bliskog istoka ili \u010dak u zemljama bez o\u010ditog povijesnog odnosa s holokaustom. U takvim slu\u010dajevima, holokaust je de- i rekontekstualiziran. Na primjer, neki ju\u017enoafri\u010dki i ruandski ud\u017ebenici upu\u0107uju na to da je glavni uzrok holokausta bio rasizam, te umanjuju \u010dimbenike poput rata, nacionalizma, kao i ekonomske, politi\u010dke i moralne \u010dimbenike. Oni to \u010dine tako \u0161to sadr\u017ee velike ilustracije Hitlera i Darwina usporedno jednu uz drugu ili aludiraju na analogije izme\u0111u \u017eivota pod apartheidom i progona koje provode nacionalsocijalisti u Njema\u010dkoj. Alternativno, holokaust je i domesticiran, konceptualiziran i uklopljen u lokalnu tradiciju, kao u kineskim ud\u017ebenicima, koji u odnosu na Pokolj u Nanjingu 1937. godine ne koriste izraz “holokaust” ili “Shoah”, ve\u0107 pojmove “genocid\u201c (datusha) i \u201evrsta zlo\u010dina\u201c (zhongzhong zuixing). Kineski ud\u017ebenici time \u010dine doga\u0111aj razumljivim za lokalne \u010ditatelje na jeziku koji im je poznat \u0161to mo\u017ee biti olakotna okolnost za takav pristup, ali je to ipak u ve\u0107oj mjeri nedostatak jer ne prenose povijesnu specifi\u010dnost ovoga doga\u0111aja, koju tradicionalno povjesni\u010dari pripisuju holokaustu na Zapadu.<\/p>\n Sumiraju\u0107i, holokaust se u ud\u017ebenicima spominje u gotovo svim zemljama \u0161irom svijeta \u0161to je ustvari posljedica njegove va\u017enosti kao svojevrsne paradigme genocida. Svakako mo\u017eemo zaklju\u010diti da holokaust redovito funkcionira kao model, paradigma ili mjera prikaza drugih zlo\u010dina u skladu s procesom “pomicanja referentnih okvira”, pri \u010demu se obja\u0161njenja doga\u0111aja mijenjaju tijekom vremena ili na razli\u010ditim mjestima. Isto tako, analogije holokausta i drugih doga\u0111aja konstruirane su usvajanjem vokabulara iz, na primjer, gladi u Ukrajini (Holodomor) u tridesetim godinama dvadesetoga stolje\u0107a ili ne tako davnoga apartheida u Ju\u017enoj Africi.<\/p>\n Autori zaklju\u010duju da je visok udio europskih zemalja koje pru\u017eaju detaljne podatke, \u010de\u0161\u0107e propisuju obvezno obrazovanje o holokaustu, kao i Izrael i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nasuprot tome, zemlje Afrike i Azije dale su manje izvora podataka, a ti podatci kasnije ukazuju na ograni\u010denije, djelomi\u010dne ili neizravne oblike obrazovanja o holokaustu unutar nacionalnih obrazovnih programa i ud\u017ebenika. Iako istra\u017eivanje pokriva ud\u017ebenike i programe, ostaje pitanje, ali i jo\u0161 jedan veliki nedostatak istra\u017eivanja: kakvo je stanje u nastavnoj praksi? Temelj ovoga istra\u017eivanja bilo je anketiranje raznih stru\u010dnjaka iz razli\u010ditih zemalja svijeta, ali ostaje pitanje koliko je ovo istra\u017eivanje zaslu\u017eilo u svome naslovu koristiti \u201eedukaciju\u201c, jer, ne zaboravimo, \u201eedukaciju\u201c ne \u010dine planovi i programi te ud\u017ebenici ve\u0107 nastavna praksa. Stje\u010de se dojam da istra\u017eivanje mo\u017eda ipak daje bolji uvid u slu\u017ebene stavove dr\u017eave jer ipak je dr\u017eava ona koja odobrava nastavne planove i ud\u017ebenike. Edukacija o holokaustu, ili bilo kojem drugome genocidu, mo\u017ee biti napredna, inspirativna i poticajna bez obzira na kvalitetu nastavnoga plana i\/ili ud\u017ebenika. Ona na kraju ovisi o edukatorima, a oni su u ovome istra\u017eivanju u potpunosti zapostavljeni. Ne zaboravimo, planovi i programi i ud\u017ebenici mogu biti odraz dr\u017eavnoga stava prema odre\u0111enoj temi, ali i nastavni planovi i programi te ud\u017ebenici postoje zbog krajnjih korisnika \u2013 u\u010denika. Zbog toga istra\u017eivanje nastavne prakse postaje, i trebalo bi biti, sastavni a vjerojatno i polazni dio bilo kakvoga istra\u017eivanja pou\u010davanja ne samo o holokaustu, ve\u0107 i o drugim osjetljivim i kontroverznim temama.<\/p>\n Naravno, ovo istra\u017eivanje ima i mnogostruke koristi \u2013 mo\u017ee se upotrijebiti za nove preporuke u pou\u010davanju o holokaustu te za pobolj\u0161anje bilo kojeg nastavnog plana i programa, ali i ud\u017ebenika te, shodno tome, samome procesu nastave povijesti. Nalazi pokazuju da su koncepti i perspektive holokausta zajedni\u010dki u europskim zemljama, ali da su u nekim dijelovima globusa, poput Afrike, ponekad odsutni, prigu\u0161eni ili iskrivljeni. Me\u0111usobna obrazovna razmjena svakako mo\u017ee pomo\u0107i pobolj\u0161anju obrazovanja o holokaustu, osobito za narode i skupine koje su povijesno bile uklju\u010dene u holokaust.<\/p>\n Stoga postoji prostor za rast u mnogim regijama, dr\u017eavama i nastavnim planovima, a opse\u017enija naknadna istra\u017eivanja jo\u0161 uvijek su potrebna. Postoje razlozi biti i optimisti\u010dan i kriti\u010dan \u2013 podru\u010dje obrazovanja o holokaustu pro\u017eivljava inovacije i duboke razvojne transformacije.<\/p>\n <\/p>\n Domagoj \u0160vigir<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-11912","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":11912,"position":0},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52619,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52619","url_meta":{"origin":11912,"position":1},"title":"Predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 “Izme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Memorijalni stan Marije Juri\u0107 Zagorke poziva Vas na predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 \u201eIzme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka\u201c koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 28. travnja 2026. s po\u010detkom u 18 h u sklopu Ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Juri\u0107 Zagorke. Kako su se susrele knji\u017eevnost i fotografija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":11912,"position":2},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52543,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52543","url_meta":{"origin":11912,"position":3},"title":"Znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Najavljujemo\u00a0znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c,\u00a0koji \u0107e se odr\u017eati\u00a0u Rabu od 24. do 26. travnja 2026.,\u00a0u organizaciji i uz potporu\u00a0Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, \u00a0Grada Raba, Pu\u010dkog otvorenog u\u010dili\u0161ta Rab i Centra za istra\u017eivanje srednjovjekovne ba\u0161tine Jadrana RIMAH. Skup okuplja vode\u0107e doma\u0107e stru\u010dnjake koji \u0107e kroz niz\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52625,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52625","url_meta":{"origin":11912,"position":4},"title":"Omer Bartov, \u201eIsrael: What Went Wrong?\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Professor Omer Bartov was born on a kibbutz, grew up in Tel Aviv and served in the Israel Defence Forces during the Yom Kippur War. He went on to become an expert on the German army and the Holocaust, before turning his attention to his native country.In Israel: What Went\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Bartov.jpeg?fit=320%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":11912,"position":5},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11912","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11912"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11912\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11913,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11912\/revisions\/11913"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11912"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11912"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11912"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}