Nakon kriti\u010dkog osvrta Ive Banca na knjigu \u201cJugoslavija u istorijskoj perspektivi\u201d (Beograd 2017) i komentara Branimira Jankovi\u0107a, novi komentar objavila je Latinka Perovi\u0107.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Behar<\/p>\n
<\/p>\n
Jo\u0161 jednom o Jugoslaviji<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Pi\u0161e: Ivo Banac<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Latinka Perovi\u0107 i dr., ur. Jugoslavija u istorijskoj perspektivi<\/em>. Helsin\u0161ki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2017.<\/p>\n <\/p>\n Zbirka pred nama, za koju je odgovorno \u0161esnaestero autora, petero urednika, troje recenzenata, jedna (rastresena) lektorica, jedno ministarstvo vanjskih poslova (BRD) i jedna civilna udruga, gotovo je savr\u0161ena preslika same Jugoslavije: zasnovana na dvojbenim predajama, potaknuta stvarnim interesima i propalim nadama, lo\u0161e projektirana, razli\u010dito protuma\u010dena od sudionika, sklepana od uradaka raznovrsnih autora posve nejednakih u znanju, nastojanju i op\u0107em intelektualnom dometu, neure\u0111ena i pomalo zapu\u0161tena, ukratko ne\u0161to bez naro\u010ditih izgleda \u2012 poput Jugoslavije. Pored svega, na Jugoslaviju bi se doista moglo gledati u \u201eistorijskoj perspektivi\u201c da na putu nema razmjerno mnogo dokaza kako je ovdje ponajvi\u0161e ipak rije\u010d o perspektivi, od koje se mnogo o\u010dekuje.<\/p>\n <\/p>\n Cijeli tekst dostupan je na poveznici:<\/strong><\/p>\n <\/p>\n https:\/\/behar.hr\/jos-jednom-o-jugoslaviji\/<\/a><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n Komentar<\/strong> Latinke<\/strong> Perovi<\/strong>\u0107 na<\/strong> prikaz<\/strong> knjige<\/strong> \u201eJugoslavija<\/strong> iz<\/strong> istorijske<\/strong> perspektive<\/strong>\u201c Ive<\/strong> Banca<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Beograd, 23. oktobar 2018.<\/p>\n <\/p>\n Nepovoljni utisci i mi\u0161ljenja prof. Ive Banca o knjizi \u201eJugoslavija u istorisjkoj perspektivi\u201c nisu me toliko pogodili koliko su me iznenadili. Najvi\u0161e zbog tona.<\/p>\n Banac je razumeo da smo pisali imaju\u0107i u vidu neku novu Jugoslaviju. A mi smo polazili od toga da Jugoslavija pripada istoriji i poku\u0161ali da objasnimo s kakvim su perspektivama u nju u\u0161li razli\u010diti narodi.<\/p>\n Banac ka\u017ee da nema argumenta da su dana\u0161nje dr\u017eave gore od Jugoslavije. Nismo pravili upore\u0111enja ali ni previ\u0111ali da ljudi, naro\u010dito mladi, u njima ne vide perspektivu. U svima se govori o demografskoj drami.<\/p>\n Nismo radili ni pod \u010dijim uticajem. Ministarstvo spoljnih poslova SRN je finansijski pomoglo projekat Helsin\u0161kog odbora za ljudska prava u Srbiji. Njihov jedini motiv je bio da pomognu razgovor me\u0111u istori\u010darima biv\u0161e Jugoslavije u atmosferi dubokog nepoverenja, pa i neprijateljstva.<\/p>\n Na ove Ban\u010deve utiske, koji se meni \u010dine neta\u010dnim, na neke njegove primedbe treba naravno obratiti pa\u017enju. Pre svega na one koje se odnose na rad uredni\u0161tva (aparat, rezimei, registri). Nedopustive materijalne gre\u0161ke. To \u0161to je jedna nevladina organizacija realizovala projekat, a ne profesionalna institucija, ne pravda uredni\u0161tvo.<\/p>\n Zatim, neke teme su zaista, na \u0161tetu celovite slike izostale (polo\u017eaj \u017eene, iseljavanje i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji, emigracija). Posebno, Rezolucija IB-a 1948. godine. Kada je o tome po\u010delo da se govori, nametnuo se golooto\u010dki narativ. O\u010digledno da nije bilo istra\u017eivanja. Ove godine obele\u017eena je 70. godi\u0161njica doga\u0111aja uz samo jednu knjigu (u Sarajevu, knjiga Raifa Dizdarevi\u0107a) i jednu tribinu u Novom Sadu (Univerzitet \u201edr Lazar Vrkati\u0107\u201c).<\/p>\n Nadala sam se da \u0107e ova tema, uz komunisti\u010dko razdoblje Jugoslavije biti izu\u010davana u pravcu kojeg je sam Banac sugerisao u svojoj studiji \u201e\u017divot i djelo Mike Tripala\u201c u knjizi Tripalo, Zagreb, 1996.<\/p>\n Stoji Ban\u010deva primedba da se nije govorilo o jugoslovenskom nacionalizmu. U otporu njemu je, pored ostalog, ubrzana nacionalna integracija jugoslovenskih naroda. Ipak, najmanje smo govorili o nacionalizmu \u201e\u0161ovinisti\u010dke inteligencije\u201c u svim balkanskim zemljama. Ona je (to mogu sa sigurno\u0161\u0107u da ka\u017eem) uobli\u010dila ideologiju neponavljanja zapadnoevropskog puta. To jest: razvoj bez liberalizma i kapitalizma. S tim u vezi i ideju slo\u017eene dr\u017eave (autonomija, federacija, konfederacija). Ta je ideologija odre\u0111ivala odnose u Jugoslaviji, danas odnos prema Evropskoj Uniji, ali i odnose unutra dr\u017eava koje su nastale na ru\u0161evinama Jugoslavije.<\/p>\n Dugo poznajem Iva Banca, \u010ditala sam njegove knjige, sara\u0111ivala sa njim i vi\u0161e puta razgovarala u Zagrebu, Dubrovniku, Beogradu. Ne smatram da ga je bilo \u0161ta obavezivalo na blagonaklon odnos prema knjizi \u201eJugoslavija u istorijskoj perspektivi\u201c (posle njegovih utisaka i mi\u0161ljenja, \u010dini mi se da bi naslov \u201eJugoslavija iz istorijske perspektive\u201c bio adekvatniji njenom sadr\u017eaju) ali me je neprijatno iznenadila neka njegova zlovolja i naro\u010dito ton: komentarisanje kolega \u201es visine\u201c. Oni to, kako vidim iz njihovih reakcija, odbijaju. S razlogom koji ima pokri\u0107e u njihovom radu i profesionalnoj doslednosti.<\/p>\n <\/p>\n Izvor: http:\/\/yuhistorija.com\/serbian\/aktuelnosti_reakcije_txt01.html<\/a><\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n Komentar Branimira Jankovi\u0107a na kriti\u010dki osvrt Ive Banca<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Zagreb, 29. rujna 2018.<\/p>\n <\/p>\n Va\u017eno je naravno \u0161to je Ivo Banac \u2013 specijalist za povijest Jugoslavije i povjesni\u010dar \u0161irokog znanja, kriti\u010dkih sudova i precizno elaboriranih teza \u2013 kriti\u010dki komentirao odre\u0111ene teze i tvrdnje u pojedinim \u010dlancima te uredni\u010dko prire\u0111ivanje i \u0161ire zna\u010denje zbornika Jugoslavija u istorijskoj perspektivi<\/em>. Komentirao bih tom prigodom uglavnom nekoliko op\u0107ih napomena koje bitno odre\u0111uju \u010ditav Ban\u010dev osvrt.<\/p>\n <\/p>\n Banac uvodno smatra da se ideologija nacionalizma nedovoljno slojevito prikazuje u knjizi i da ga se dr\u017ei glavnim ideolo\u0161kim neprijateljem (iako su npr. \u201cnacionalizam i liberalizam u modernosti funkcionirali gotovo kao blizanci\u201d itd.). No jasno je da se u slu\u010daju povijesti Jugoslavije govori o suvremenom nacionalizmu koji se kod nas odavno odvojio od liberalizma te koji iza sebe ima iskustvo ekstremnog nacionalizma i me\u0111usobno sukobljenih etni\u010dkih nacionalizama tijekom Drugog svjetskog rata i ratova 1990-ih godina. I da op\u0107enito prema ideologiji nacionalizma prete\u017eno izostaje kriti\u010dki odmak u historiografiji, javnosti, politici. Banac kriti\u010dki navodi i da \u201cnacionalizam\u201d funkcionira kao rije\u010d \u010dije imenovanje zna\u010di odmah i presu\u0111ivanje, ali sli\u010dno ve\u0107 dugo funkcionira i rije\u010d \u201cJugoslavija\u201d, ni\u0161ta manje na\u017ealost ni kod Banca u cijelom njegovom osvrtu.<\/p>\n <\/p>\n O tome posebno svjedo\u010di Ban\u010dev zvu\u010dni zaklju\u010dak \u201cda sam Jugoslaven, bolje bih Jugoslaviju znao braniti\u201d. Tu smo dakako ne samo na terenu ozna\u010davanja koje je kritizirao kod upotrebe pojma nacionalizam nego na\u017ealost i etiketiranja, \u0161to ga je primjerice portal Direktno.hr preuzeo zatim kao izravno diskreditiranje u vidu naslova \u201eBanac o knjizi srpskog HHO-a u kojoj je i Goldsteinov tekst: Da sam Jugoslaven, bolje bih Jugoslaviju znao braniti<\/a>\u201c.<\/p>\n <\/p>\n Tako intonirani kriti\u010dki komentari ne odlikuju mnoge rasprave o povijesti Jugoslavije u kojima je Banac prethodno sudjelovao (npr. \u201eLatinka Perovi\u0107, Ivo Banac, Dubravko Lovrenovi\u0107: O raspadu Jugoslavije<\/a>\u201c) te ih iz toga razloga vi\u0161e preporu\u010dujem zainteresiranim \u010ditateljima. Nije problem u me\u0111uvremenu promijenjenim stavovima i pozicijama nego u intoniranju rasprave u kojoj argumentiranje nekih kriti\u010dkih sudova postaje manje va\u017eno ili jednostavno ne uzima u obzir sve \u0161to je relevantno.<\/p>\n <\/p>\n Osim na spomenutom primjeru ocjene nacionalizma, sli\u010dno vrijedi i za sljede\u0107i Ban\u010dev kriti\u010dki sud: \u201eNjemu je po\u017eeljno osporiti teleolo\u0161ke argumente \u201enacionalnih historiografija\u201c kako se jugoslavenska zajednica morala raspasti. To je ve\u0107 te\u017ee, jer se Jugoslavija (koliko znamo) doista raspala.\u201c Napomenu da nacionalne historiografije teleolo\u0161ki tuma\u010de da se Jugoslavija morala raspasti Banac lakonski odbija, sugeriraju\u0107i \u010ditateljima katkad implicitno katkad eksplicitno da je rije\u010d o apologiji Jugoslavije, jugonostalgiji ili nekoj drugoj imaginarnoj jugoslavenskoj poziciji (\u0161to je ina\u010de provodna nit Ban\u010deva osvrta), a ne uobi\u010dajeni historiografski naputak. Izricali su ga primjerice Hannes Grandits i Holm Sundhaussen u \u010dlanku \u201eJugoslavija \u0161ezdesetih godina: protiv teleolo\u0161kog pristupa u istra\u017eivanju<\/a>\u201c.<\/p>\n <\/p>\n Ironiziranje i izrugivanje, prisutno kroz \u010ditav osvrt, usmjerava se na vi\u0161e mjesta i na namjeru, izre\u010denu u uvodu zbornika, za pru\u017eanjem \u201eprvenstveno mladim generacijama dovoljno informacija i analiza da naprave uvid u \u0161iri kontekst od onog koji im se nudi\u201c, potpuno prelaze\u0107i preko toga da je rije\u010d o tome da se o povijesti Jugoslavije iznesu informacije i konteksti, analize i tuma\u010denja koji ne dolaze samo iz mononacionalne perspektive.<\/p>\n <\/p>\n Osim toga, Banac iznosi kritike pojedinih re\u010denica, tvrdnji i teza naj\u010de\u0161\u0107e neovisno od cjeline odre\u0111enog \u010dlanka, stoga ni za one \u010dlanke za koje izrijekom ka\u017ee da su \u201erelativno uspje\u0161ni\u201c ili ulaze \u201eme\u0111u bolja ostvarenja\u201c, odnosno \u201enisu nezanimljivi\u201c, uglavnom ne navodi zbog \u010dega su takvi. Postavlja se me\u0111utim pitanje da li bi takvo navo\u0111enje onda nu\u017eno utjecalo i na modificiranje negativne ocjene zbornika.<\/p>\n <\/p>\n Ne \u017eelim nikako re\u0107i da ne stoje odre\u0111ene Ban\u010deve kritike. Osobno mislim da je primjerice na\u010delno to\u010dna kriti\u010dka napomena da je re\u017eim \u201esvaki put kad je zemlja bila na rubu sistemske preobrazbe stisnuo ko\u010dnicu, primijenio represiju i potvrdio logiku jednopartijske diktature\u201c. Ili pak da su \u010dlanci u zborniku tehni\u010dki mogli biti ujedna\u010deniji.<\/p>\n <\/p>\n No uz uvijek dobrodo\u0161lu stru\u010dnu kritiku ovdje je ipak vi\u0161e rije\u010d o tome da se zbornik i autore u njemu unaprijed ozna\u010di kao projugoslavenske, \u0161to je u znatnom dijelu javnosti klju\u010dni argument za daljnje etiketiranje i diskreditiranje. Stoga za zainteresirane stru\u010dne \u010ditatelje \u2013 koji \u017eele razviti vlastito cjelovitije kriti\u010dko vrednovanje zbornika i \u010dlanaka u njemu \u2013 Ban\u010dev osvrt nikako ne bi trebao biti zadnja rije\u010d u tome.<\/p>\n <\/p>\n