Na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu u organizaciji Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, Centra za obnovu kulture i Zaklade Konrad Adenauer u Republici Hrvatskoj odr\u017eana je u \u010detvrtak 18. listopada 2018. konferencija \u201eSuo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u u Hrvatskoj: Pomirenje dvaju suprotstavljenih strana ideolo\u0161ke podjele\u201c.<\/p>\n
Pozdraviv\u0161i goste i studente Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta prof. dr. sc. \u017deljko Tanji\u0107, rektor Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, rekao je: \u201eCijeli niz na\u0161ih susreta koje smo organizirali zajedno sa Zakladom Konrad Adenauer bio je povezan s temom suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u i, va\u017enom temom za Hrvatsko katoli\u010dko sveu\u010dili\u0161te, pomirenjem. Pomirenjem koje se uistinu mo\u017ee temeljiti samo na istini. Bez toga nema budu\u0107nosti hrvatskoga dru\u0161tva. Posebno se zahvaljujem gospodinu dr. sc. Michaelu Langeu, direktoru Zaklade Konrad Adenauer uHrvatskoj, i Zakladi koja nam je va\u017ean partner u organizaciji ovakvih konferencija i okruglih stolova. Upravo ta suradnja pomogla nam osvijetliti neke od va\u017enih i bitnih to\u010daka vezanih za dru\u0161tvenu i politi\u010dku situaciju u Hrvatskoj.\u201c<\/p>\n
Direktor Zaklade Konrad Adenauer dr. sc. Michael Lange u svom se govoru osvrnuo na sli\u010dnu pro\u0161lost Hrvatske i biv\u0161e Njema\u010dke Demokratske Republike. \u201eMnogi su ljudi u biv\u0161em DDR-u bili izlo\u017eeni politi\u010dkim pritiscima i \u0161pijuniranjima i do danas pate od posljedica takvog kr\u0161enja ljudskih prava te se svatko na svoj na\u010din poku\u0161ava suo\u010diti s pro\u0161lo\u0161\u0107u i oslobo\u0111eni pro\u0161losti prona\u0107i put prema sada\u0161njosti.\u201c Doktor Lange je tako\u0111er istaknuo primjer pomirenja koji je osobno do\u017eivio za vrijeme svog slu\u017ebovanja u Ju\u017eno Afri\u010dkoj Republici 90-ih godina, kada je biskup Tutu osnovao komisiju \u201eTruth and Reconcilation Commission\u201c sa ciljem pomirenja po\u010dinitelja i \u017ertava apartheida. Svi oni koji su se komisiji obratili kao po\u010dinitelji i ispri\u010dali se svojim \u017ertvama, bili su izuzeti od ka\u017enjavanja. \u201eDoista se radujem \u0161to danas imamo prigodu \u010duti i diskutirati sa sudionicima konferencije koji su u biv\u0161oj Jugoslaviji bili u ulozi disidenta i \u017ertve tada\u0161njeg totalitarnog re\u017eima i slu\u017ebenika dr\u017eavne sigurnosti.\u201c<\/p>\n
U svom uvodnom govoru \u201eZa\u0161to je va\u017eno razumjeti na\u0161u pro\u0161lost\u201c doc. dr. sc. Stjepo Bartulica, docent na Odjelu za povijest Hrvatskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta i predsjednik Centra za obnovu kulture istaknuo je: \u201eKad sam do\u0161ao u Hrvatsku 1992. godine imao sam 22 godine i nisam imao dobro razumijevanje za ono \u0161to se sve doga\u0111alo do raspada komunizma. Brzo sam vidio da je te\u0161ko uspostaviti bliske odnose s kolegama jer na\u0161i ljudi su prili\u010dno oprezni u opho\u0111enju sa drugima. Sada puno bolje razumijem zbog \u010dega je to bilo tako. Uvidio sam koliko ovdje ima istraumatiziranih ljudi, ne svojom krivnjom. Te traume su stvarne i duboke. Anto Kova\u010devi\u0107, sudionik dana\u0161nje rasprave, \u00a0na neki na\u010din sretna \u017ertva jer je bio u zatvoru i mo\u017ee pri\u010dati vi\u0161e o patnji svoje obitelji, ali barem je danas me\u0111u nama, a mnogi nisu jer su jednostavno ubijeni. Stalo mi je da na\u0161i studenti \u010duju osobna iskustava aktera onoga vremena \u0161to se doga\u0111alo u ono vrijeme. Mislim da je to najve\u0107i doprinos ovoga doga\u0111aja.\u201c Te je u nastavku svog govora rekao: \u201eNe poznajem gospodina Kova\u010devi\u0107a dugo, ali jako me dirnulo to \u0161to je danas prijatelj sa svojim biv\u0161im progoniteljem \u017deljkom Keki\u0107em. To je meni bilo fascinantno jer da se ovdje radi o ameri\u010dkoj pri\u010di ve\u0107 bi davno Hollywood napravio film. Ovo je jedna vrlo duboka pri\u010da s jako puno pouka za sve nas. Ovdje se ne radi da mi ovdje opravdavamo ili relativiziramo pro\u0161lost \u2013 naprotiv. Mislim da svjedo\u010denje i osobna hrabrost gospodina Keki\u0107a o onome \u0161to je vidio i radio zna\u010di puno, dok njegovi biv\u0161i kolege \u0161ute i vjerojatno \u0107e do groba \u0161utjeti o onome \u0161to su radili. A radilo se tu o svakodnevnom grubom kr\u0161enju ljudskih prava.\u201c<\/p>\n
Uslijedila su izlaganja sudionika panel rasprave dr. sc. Ante Kova\u010devi\u0107a i \u017deljka Keki\u0107a. Gospodin Kova\u010devi\u0107 govore\u0107i o svom \u017eivotu od boravka u zeni\u010dkom zatvoru do svog politi\u010dkog djelovanja u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata rekao je \u201ePotrebna je pomirba, ali pomirba temeljena na istini. Ovakva pomirba kao izme\u0111u mene i mog progonitelja. Kad progonitelj ka\u017ee \u017ertvi: Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa<\/em>. Ovdje se ne mire ideologije \u2013 jugoslavenstvo i hrvatstvo. Ovdje se mire ljudi. Ljudi se trebaju miriti jer to je ljudski, kr\u0161\u0107anski i hrvatski. Ali danas je zlo\u010din, a istina je poga\u017eena i pora\u017eena. Zemlje koje su napravile lustraciju \u2013 one bilje\u017ee moralni, politi\u010dki, gospodarski i svaki drugi napredak.\u201c Te nastavio kako one zemlje koje to nisu napravile, one tonu u totalni mrak. \u201eLustracija je bila potrebna Hrvatskoj kao kruh, zrak i voda.\u201c- zaklju\u010dio je dr. sc. Anto Kova\u010devi\u0107.<\/p>\n \u017deljko Keki\u0107, biv\u0161i agent jugoslavenske obavje\u0161tajne slu\u017ebe UDBA, progovorio je o svom \u017eivotu od \u0161kolovanja u policijskoj \u0161koli do postanka agenta te iskustva rada u obavje\u0161tajnoj slu\u017ebi. \u201eMetode rada tajnih slu\u017ebi, bilo da se radi o diktatorskim re\u017eimima ili demokratskim, izrazito prljave. Tko ima vi\u0161e lo\u0161ih ideja dalje \u0107e dogurati u slu\u017ebi. Mi smo djelovali uz mre\u017eu dou\u0161nika, a imali smo ih svugdje. Bez njih ne bismo mogli raditi ono \u0161to smo radili. Najve\u0107i problem dana\u0161nje dr\u017eave su upravo ti suradnici koji su uvijek dobrovoljno radili za Slu\u017ebu. Nekad je mre\u017ea i\u0161la toliko duboko da su u istoj obitelji, za istim stolom sjedili objekt i suradnik. Vrbovalo se i sina protiv oca, oca protiv sina i supruga protiv supruge. Onaj tko je bio blizak objektu, ako ga nismo uspjeli uvu\u0107i u na\u0161u igru, imao je zbog toga problema. Kroz institucije sustava naudilo se okolini da bi oni zamrzili \u010dovjeka s kojim \u017eive i kako bi pristali na suradnju. Kad se zbroje podaci iz svih dostupnih arhiva mo\u017ee se do\u0107i do podatka da je s UDBOm i drugim tajnim slu\u017ebama sura\u0111ivalo oko pola milijuna ljudi. Ispada da je svaka druga hrvatska obitelj imala svoga \u2018drukera\u2019.\u201c<\/p>\n Put spoznaje o dotada\u0161njem svom djelovanju do\u017eivio je nakon jedne mise kada je rijeka ljudi s Kaptola krenula potpisivati HSLS-ovu inicijativu da se vrati ime Trga bana Jela\u010di\u0107a. \u201eShvatio sam da to vi\u0161e nisu pojedinci, ve\u0107 da je to narod koji \u017eeli svoju dr\u017eavu i vi\u0161e se ne boji re\u017eima. Shvatio sam da tada treba pomo\u0107i svom narodu i ilegalno sam bio me\u0111u prvima koji su bili na usluzi budu\u0107oj vlasti. Na\u0161ao sam se u situaciji u kojoj je ve\u0107 bio Anto Kova\u010devi\u0107. Postao sam veleizdajnik bratstva i jedinstva. Jedini sam koji je dr\u017eavni neprijatelj bio i za biv\u0161u i za sada\u0161nju dr\u017eavu.\u201c<\/p>\n Svoj govor zavr\u0161io je rije\u010dima: \u201eKako bih vam ovo pri\u010dao, morao sam spoznati Boga. Na koranskom rati\u0161tu \u201991. godine vodio sam brigu o sigurnosti kardinala Kuhari\u0107a kojega sam pratio dok sam radio za UDBU. On je bio takav \u010dovjek koji se htio pribli\u017eiti svakom na\u0161em vojniku, a svugdje oko nas su bili na 20-30 metara srbo\u010detni\u010dki rovovi Tada sam vidio Bo\u017eji prst u svemu tome i zavapio sam: \u201eBo\u017ee, pa Ti postoji\u0161!\u201c. Upravo zato kada se sve smirilo \u201995. godine po\u010deo sam pri\u010dati o svemu. Ali za\u0161to smo Anto i ja u ovo sve krenuli? Htjeli smo svojim primjerom dati mogu\u0107nost svima drugima da se sami lustriraju, ispri\u010daju. Na\u017ealost, progonitelji se nikada nisu odazvali pozivu. Najvjerojatnije \u0107e oti\u0107i na drugi svijet u tom svom nepisanom pravilu da se o tajnama nastalim za vrijeme UDBE ne pri\u010da.\u201c<\/p>\n Panel rasprava zavr\u0161ila je pitanjima iz publike koja je ispunila dvoranu \u201eBla\u017eenog Alojzija kard. Stepinca\u201c do posljednjeg mjesta.<\/p>\n Skup je zavr\u0161nom rije\u010dju zatvorio rektor Tanji\u0107, zahvaliv\u0161i svim sudionicima na iskrenom dijalogu i prisutnoj publici na zanimanju. Publici se tako\u0111er obratio i Florian Feyerabend, referent za jugoisto\u010dnu Europu\/zapadni Balkan Zaklade Konrad Adenauer, istaknuv\u0161i da na sre\u0107u nije bio svjedokom ovakvih doga\u0111anja u Njema\u010dkoj, ali da je dobro upoznat s tom tematikom te da je pozdravio odr\u017eavanja ovakvih konferencija koje \u0107e doprinijeti spoznaji da je suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u i pomirenje put prema napretku dru\u0161tva.<\/p>\n <\/p>\n Izvor i fotogalerija:<\/p>\n <\/p>\n