{"id":11034,"date":"2018-08-24T13:08:42","date_gmt":"2018-08-24T13:08:42","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=11034"},"modified":"2018-08-24T14:09:25","modified_gmt":"2018-08-24T14:09:25","slug":"marijan-kraljevic-prikaz-domenico-losurdo-historijski-revizionizam-zagreb-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=11034","title":{"rendered":"Marijan Kraljevi\u0107 – prikaz knjige – Domenico Losurdo, “Historijski revizionizam”, Zagreb 2017."},"content":{"rendered":"

Domenico Losurdo, Historijski revizionizam: problemi i mitovi<\/em>, preveli s talijanskog Luka Bogdani\u0107 i Jasna Tkalec, Prosvjeta, Zagreb 2017, 261 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Historijski ili povijesni revizionizam je pojam koji se u zadnje vrijeme po\u010deo vrlo \u010desto pojavljivati u javnosti, ne samo u Hrvatskoj, ve\u0107 i u drugim zemljama biv\u0161e Jugoslavije. Ovaj pojam se naj\u010de\u0161\u0107e pojavljuje u kontekstu raznih politi\u010dkih kontroverzi kao \u0161to su mijenjanje imena trgova i ulica, odnos prema usta\u0161kom pozdravu \u201eZa dom spremni\u201c u Hrvatskoj ili sudska rehabilitacija fa\u0161isti\u010dkih kolaboracionista u Srbiji. Na\u017ealost \u010desta upotreba tog termina nije proporcionalno potakla i razvoj historiografske analize fenomena historijskog revizionizma, stoga postoji kroni\u010dan manjak stru\u010dne historiografske literature koja se bavi ovim sve o\u010ditijim problemom. U tom kontekstu objavljivanje hrvatskog prijevoda knjige Domenica Losurda Historijski revizionizam: problemi i mitovi<\/em> predstavlja zna\u010dajan pomak te se mo\u017eemo nadati da \u0107e knjiga potaknuti ve\u0107e zanimanje za problem historijskog revizionizma.<\/p>\n

Domenico Losurdo, talijanski filozof i povjesni\u010dar, koji se javno izja\u0161njavao kao marksist, bio je profesor filozofije na Sveu\u010dili\u0161tu u Urbinu. Umro je 2018. godine. U filozofskim djelima Losurdo se bavi Kantom, Hegelom, Marxom, Nietzscheom i mnogim drugim filozofima. Kao povjesni\u010dar uglavnom se bavi povije\u0161\u0107u filozofsko-politi\u010dkih sustava. Primjeri takvih djela su Liberalism: A Counter-History<\/em> (Verso, 2011) u kojem Losurdo isti\u010de da liberalna tradicija u povijesti \u010desto raznim grupama ljudi nije priznavala njihova temeljna ljudska prava te je tako proizvodila rasizam, ropstvo, kolonijalizam i genocide. U knjizi Non-Violence: A History Beyond the Myth<\/em> (Lexington Books, 2015) Losurdo pak kritizira zagovornike nenasilnih pokreta te zaklju\u010duje da svi nenasilni pokreti uklju\u010duju neku vrstu nasilja. Na kraju je va\u017eno spomenuti i knjigu War and Revolution: Rethinking the Twentieth Century<\/em> (Verso, 2015) koja u prvih pet poglavlja donosi sadr\u017eaj knjige Historijski revizionizam: problemi i mitovi<\/em>, a nakon toga slijede jo\u0161 dva dodatna poglavlja.<\/p>\n

Historijski revizionizam: problemi i mitovi<\/em> je hrvatski prijevod talijanskog izvornika Il revisionismo storico. Problemi e miti<\/em> koji je prvi put objavljen u Rimu 1996. godine, a zatim u nekoliko novih izdanja. Djelo se sastoji od pet poglavlja u kojima Losurdo prvo prikazuje kronolo\u0161ki razvoj revizionisti\u010dke tradicije, a nakon toga direktno kritizira pojedine autore i cijelu revizionisti\u010dku tradiciju. U djelu Losurdo detaljno izla\u017ee teze revizionisti\u010dke tradicije, koje kritizira na razli\u010dite na\u010dine, koriste\u0107i se pri tome sekundarnom literaturom kako bi doga\u0111aje koje revizionisti jednostrano prikazuju kontekstualizirao i bolje prikazao. Tako\u0111er \u010desto ukazuje na razne kontradikcije unutar samih revizionisti\u010dkih teza, pa \u010dak i unutar opusa istih autora.<\/p>\n

Losurdo pod pojmom historijski revizionizam u ovom djelu podrazumijeva historiografsku i kulturnu tradiciju kojoj je cilj \u201elikvidiranje revolucionarne tradicije po\u010dev\u0161i od 1789. do na\u0161ih dana\u201c (str. 12). Predmeti revizionisti\u010dke kritike nisu samo same revolucije dugog 19. i 20. stolje\u0107a, ve\u0107 i pokret otpora u Drugom svjetskom ratu i antikolonijalni pokret, naravno zato \u0161to su bili pod utjecajem bolj\u0161evizma. U SAD-u predmet kritike je Lincoln, Gra\u0111anski rat i period rekonstrukcije zbog navodnog \u201ejakobinskog\u201c duha koji je pogonio tzv. abolicionisti\u010dku revoluciju. Krajem prvog poglavlja Losurdo odgovora na mogu\u0107e primjedbe da su sve ovo samo reinterpretacije povijesti te dodatno dopunjava spomenutu definiciju revizionizma kao specifi\u010dnog \u201ekulturnog i politi\u010dkog fenomena koji se manifestira u jednom odre\u0111enom kontekstu u odnosu na odre\u0111ene doga\u0111aje i to\u010dno odre\u0111eni povijesni ciklus\u201c (str. 37). Prema Losurdu postoji zna\u010dajna kvalitativna razlika izme\u0111u obi\u010dne reinterpretacije i revizionizma koji se pojavljuje u to\u010dno odre\u0111enom kontekstu. Losurdo me\u0111u historijske revizioniste (u ve\u0107 opisanom smislu rije\u010di) ubraja pojedince raznih profesija i svjetonazora, od neoliberalnih ekonomskih teoreti\u010dara, preko raznih povjesni\u010dara (od kojih se mnogi nisu me\u0111usobno slagali, no svi su prema Losurdu te\u017eili likvidaciji revolucionarne tradicije), do politologa i politi\u010dkih teoreti\u010dara koji opet dolaze iz vrlo razli\u010ditih politi\u010dkih pozadina.<\/p>\n

Kao prvi korak u svojoj kritici Losurdo iscrtava povijesni razvoj revizionisti\u010dkog fenomena te ukazuje na \u010dinjenicu da su mnogi predstavnici revizionizma tek postupno do\u0161li do razine likvidacije cijele revolucionarne tradicije. Primjeri kojima Losurdo posve\u0107uje najvi\u0161e pa\u017enje su Hannah Arendt i Ernst Nolte. Hannah Arendt u Izvorima totalitarizma<\/em> objavljenim 1951. izvor nacizma u Njema\u010dkoj vidi u konzervativnoj i reakcionarnoj tradiciji te zemlje, a pozitivna antiteza toj reakcionarnoj tradiciji je revolucionarna tradicija SAD-a i Francuske, pri \u010demu se jakobinska epizoda Francuske revolucije ni na koji na\u010din ne isklju\u010duje. Arendt tada tako\u0111er nagla\u0161ava razliku izme\u0111u Lenjinove diktatorske vlasti koja je imala pozitivne strane (emancipacija manjina, autonomija sindikata, visoka razina op\u0107e dru\u0161tvene aktivnosti) i Staljinove totalitarne vlasti (kojoj je cilj bio samo stvoriti sloj lojalnih podanika), dok uzrok staljinizma pritom nalazi u gra\u0111anskom ratu, a ne u bolj\u0161evi\u010dkoj ideologiji. Tako \u010dak ni Oktobarska revolucija nije eksplicitno osu\u0111ena. Tek u O revoluciji<\/em> Arendt tvrdi da je sloboda bolje o\u010duvana u zemljama u kojima nije bilo revolucije ili je ona bila pora\u017eena i vi\u0161e ne nagla\u0161ava ulogu gra\u0111anskog rata u nastanku staljinizma te tako osu\u0111uje cijelu revolucionarnu tradiciju od 1789. do danas. Sli\u010dnu transformaciju je pro\u017eivio i Ernst Nolte koji jo\u0161 1969. u djelu Fa\u0161izam u svojoj epohi<\/em> nastanak nacizma izvodi iz antidemokratske reakcije 19. stolje\u0107a, posebice iz francuske monarhisti\u010dke organizacije Action Fran\u00e7aise. Tek kasnije Nolte po\u010dinje govoriti o nacizmu kao reakciji na bolj\u0161evi\u010dku revoluciju.<\/p>\n

Losurdo osim ukazivanja na kontradikcije izme\u0111u teza iznesenih u ranijim i onih iznesenih u kasnijim radovima donosi i nekoliko direktnih kritika na ra\u010dun revizionisti\u010dke tradicije. Prva je nedosljedno i pogre\u0161no primjenjivanje komparativne metode. Losurdo ovdje najvi\u0161e kritizira povjesni\u010dare poput Fran\u00e7oisa Fureta i Jacoba Talmona koji vrlo pozitivno ocjenjuju britansku Slavnu revoluciju i Ameri\u010dku revoluciju, ali istovremeno vrlo negativno ocjenjuju Francusku revoluciju. Prema Losurdu oni pritom koriste trostruku proizvoljnu apstrakciju, prvo u potpunosti isklju\u010duju okolnosti doga\u0111aja koje kompariraju, nakon toga izoliraju jednu (nenasilnu ili relativno nenasilnu) fazu Ameri\u010dke ili Engleske revolucije i tu fazu kompariraju s cijelim periodom Francuske revolucije te na kraju isklju\u010duju iskustva ljudi koji nisu spadali u britansku ili ameri\u010dku zajednicu i koji su bili meta nemilosrdnog nasilja. Tako se pri analizi Engleske revolucije uop\u0107e ne obra\u0107a pa\u017enja na gra\u0111anski rat 1640-ih ili na brutalno nasilje prema Ircima i \u0160kotima nakon 1688. Pri analizi Ameri\u010dke revolucije se uop\u0107e ne obra\u0107a pa\u017enja na brutalni obra\u010dun pristalica revolucije s britanskim lojalistima koji su masovno izbjegli u Kanadu i Britaniju, a isto tako se uop\u0107e ne obra\u0107a pa\u017enja na istrebljenje ameri\u010dkih domorodaca.<\/p>\n

Va\u017ean element Losurdove kritike revizionisti\u010dkih tendencija, koji se provla\u010di kroz cijelo djelo, je diferencijacija izme\u0111u naturalisti\u010dke i politi\u010dko-moralne despecifikacije. Despecifikacija je pojam koji predstavlja izop\u0107enje nekih pojedinaca ili grupe ljudi iz civilizacije i ljudskog roda op\u0107enito. Ovaj fenomen se redovito pojavljuje tijekom velikih i te\u0161kih sukoba te despecifikaciju jednako koriste i revolucionari i kontrarevolucionari tijekom revolucija, i zapadni Saveznici i Sovjetski Savez kao i nacisti\u010dka Njema\u010dka tijekom Drugog svjetskog rata. Losurdo me\u0111utim razlikuje spomenute dvije vrste despecifikacije. Prva, naturalisti\u010dka, temelji se na nepromjenjivim karakteristikama neke skupine ljudi. Ova vrsta despecifikacije se naravno pojavljuje u nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj, no jo\u0161 ranije se pojavljuje u kolonijalnim zemljama koje naturalisti\u010dku despecifikaciju koriste prilikom kolonijalnih pohoda. Tako francuski \u010dasnici prilikom osvajanja Al\u017eira tamo\u0161nje Arape nazivaju \u201copasnim zvijerima\u201d. Naturalisti\u010dku vrstu koriste i nekada\u0161nji vo\u0111e SAD-a kada opravdavaju ropstvo te protjerivanje i ubijanje ameri\u010dkih domorodaca. Me\u0111utim Losurdo nam pokazuje da se ova tendencija zapadnih zemalja prema naturalisti\u010dkoj despecifikaciji mo\u017ee primijetiti i tijekom Drugog svjetskog rata kada se Japance do\u017eivljava kao rasne neprijatelje koje se uspore\u0111uje s crncima, a Nijemce se s druge strane uspore\u0111uje s Hunima i Vandalima. No Losurdo napominje da bi usprkos kori\u0161tenju naturalisti\u010dke despecifikacije bilo pogre\u0161no staviti znak jednakosti izme\u0111u takve despecifikacije kori\u0161tene tijekom Drugog svjetskog rata od strane zapadnih Saveznika i one kori\u0161tene od strane nacisti\u010dke Njema\u010dke, po\u0161to se s Japancima i Nijemcima na kraju nije postupalo kao s crncima ili ameri\u010dkim domorocima.<\/p>\n

S druge strane revolucionarna tradicija rijetko uop\u0107e koristi naturalisti\u010dku despecifikaciju. Mo\u017eemo ju primijetiti kod jakobinaca tijekom gu\u0161enja ustanka u Vandeji te u ranoj fazi Drugog svjetskog rata kada se rat prikazivao kao sukob Slavena i Nijemaca. Revolucionarni akteri i dr\u017eave uglavnom koriste politi\u010dko-moralnu despecifikaciju. Ona se temelji na karakteristikama koje su u su\u0161tini promjenjive, njihovo \u201cdivlja\u0161tvo\u201d nije njihova prirodna permanentna karakteristika te se pri osudi pojedinca naj\u010de\u0161\u0107e u obzir uzima i individualna odgovornost. Zbog toga Sovjetski Savez u svojoj slu\u017ebenoj propagandi nakon po\u010detka rata po\u010dinje stvarati razliku izme\u0111u njema\u010dkih antifa\u0161ista i njema\u010dkih fa\u0161ista. \u201eU Lenjinovom konceptualnom univerzumu nema mjesta za rasizam prema Nijemcima koji se progla\u0161avaju Hunima ili Vandalima\u201d (str. 139).<\/p>\n

Losurdo revizionisti\u010dkoj tradiciji predbacuje i da potiskuje kolonijalni karakter pona\u0161anja nacisti\u010dke Njema\u010dke na podru\u010dju isto\u010dne Europe. Inspiraciju za ovaj kolonijalni pothvat Hitler je na\u0161ao u postupcima kolonijalnih sila na njihovim kolonijalnim posjedima, a \u010desto se direktno referira na primjer Britanske Indije. Osim toga Hitler je vi\u0161e puta uspore\u0111ivao slavensko stanovni\u0161tvo isto\u010dne Europe s ameri\u010dkim crncima i domorocima, isto\u010dnoeuropske prostore je trebalo zauzeti za potrebe njema\u010dkog naroda, a slavenske stanovnike istrijebiti ili koristiti kao besplatnu radnu snagu. Furet naprimjer primje\u0107uje da je Hitler prostore isto\u010dne Europe uspore\u0111ivao s pustinjom, \u0161to ve\u0107 podsje\u0107a na kolonijalnu tradiciju prezentiranja zemalja naseljenih domorocima kao praznih odnosno nenaseljenih, no kolonijalni kontekst Hitlerovih planova uop\u0107e ne spominje. Losurdo primje\u0107uje da osim revizionista i neki protivnici revizionizma potiskuju ove \u010dinjenice, npr. J\u00fcrgen Habermas koji se s revizionistom Nolteom, naravno bez izri\u010dite namjere, u potpunosti sla\u017ee u nagla\u0161avanju \u201corijentalnog i azijatskog karaktera nacizma\u201d (str. 143).<\/p>\n

Jo\u0161 jedna va\u017ena meta Losurdove kritike je revizionisti\u010dko prenagla\u0161avanje me\u0111unarodnog gra\u0111anskog rata i tra\u017eenje njegova uzroka u Oktobarskoj revoluciji. Nolte, a djelomi\u010dno i Carl Schmitt, smatraju da su bolj\u0161evici svojom revolucijom rat izme\u0111u dr\u017eava pretvorili u me\u0111unarodni gra\u0111anski rat u kojem se vi\u0161e ne po\u0161tuju pravila ratovanja te su rat koji se navodno prije toga vodio za ograni\u010dene ciljeve pretvorili u ideolo\u0161ki rat istrebljenja. Schmitt je ovdje dosljedniji utoliko \u0161to ipak primje\u0107uje i nagla\u0161ava Antantino prikazivanje Prvog svjetskog rata kao demokratskog kri\u017earskog pohoda protiv aristokratske Njema\u010dke te tako i djelomi\u010dno pobija Nolteovu tezu da me\u0111unarodni gra\u0111anski rat po\u010dinje s bolj\u0161evicima. Osim toga Losurdo primje\u0107uje da i prije Oktobarske revolucije razne sile poku\u0161avaju potaknuti gra\u0111anski rat u protivni\u010dkoj zemlji. Me\u0111utim najspornije je prikazivanje Hitlerovog pohoda na isto\u010dnu Europu isklju\u010divo u kontekstu me\u0111unarodnog gra\u0111anskog rata. Losurdo ovdje napominje da je po\u010detni razlog izrazite brutalnosti rata na istoku Europe upravo nacisti\u010dka naturalisti\u010dka – a djelomi\u010dno istovremeno i politi\u010dko-moralna, npr. u slu\u010daju \u017didova na koje se gledalo i kao na pripadnike ni\u017ee rase i kao na politi\u010dke neprijatelje po\u0161to su navodno glavni nosioci bolj\u0161evi\u010dke ideologije –\u00a0despecifikacija protivnika. Pritom ova naturalisti\u010dka despecifikacija, kao \u0161to smo ve\u0107 primijetili, ima svoje korijene u kolonijalnoj tradiciji te ponovno primje\u0107ujemo revizionisti\u010dko potiskivanje utjecaja kolonijalne tradicije.<\/p>\n

U zaklju\u010dku autor ipak napominje da je u Njema\u010dkoj proveden proces suo\u010davanja s nacisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Mo\u017eemo, prema autoru, raspravljati je li ovaj proces uspje\u0161no i u potpunosti proveden, no temeljni problem koji omogu\u0107uje bujanje historijskog revizionizma je zapravo \u010dinjenica da se cijeli Zapad nikada nije suo\u010dio sa svojom kolonijalnom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Tako je\u00a0od presudne va\u017enosti u borbi protiv\u00a0historijskog revizionizma suo\u010davanje s kolonijalnom tradicijom koja je u kona\u010dnici i bila inspiracija Hitleru i nacisti\u010dkom re\u017eimu.<\/p>\n

Na kraju mo\u017eemo zaklju\u010diti da je prijevod ovog djela vrlo dobrodo\u0161ao s obzirom na probleme s kojima se suo\u010dava dana\u0161nja hrvatska historiografija. Iako je djelo napisano kao kritika specifi\u010dnog, uglavnom zapadnja\u010dkog revizionisti\u010dkog smjera, neke kritike bi se vjerojatno mogle primijeniti i u kontekstu rasprava oko hrvatske povijesti. To se posebice odnosi na razlikovanje naturalisti\u010dke i politi\u010dko-moralne despecifikacije\u00a0te na nagla\u0161avanje kolonijalne prirode nacisti\u010dke ekspanzije na Istok. Osim toga djelo nas upozorava na problemati\u010dne teze koje iznose neki vrlo ugledni inozemni autori, koje na prvi pogled ne bismo nu\u017eno svrstali u historijske revizioniste. Ukratko, velika vrijednost ove knjige se o\u010dituje u tome \u0161to nam ona istovremeno s jedne strane omogu\u0107ava bolje razumijevanje doma\u0107eg historijskog revizionizma, a s druge strane nas upoznaje sa stranim, prema autoru, revizionisti\u010dkim tendencijama.<\/p>\n

 <\/p>\n

Marijan Kraljevi\u0107<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-11034","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":11034,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":11034,"position":1},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":11034,"position":2},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":11034,"position":3},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":11034,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":11034,"position":5},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11034","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11034"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11034\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11045,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11034\/revisions\/11045"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11034"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11034"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11034"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}