{"id":10401,"date":"2018-06-18T17:02:56","date_gmt":"2018-06-18T17:02:56","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=10401"},"modified":"2018-06-18T17:02:56","modified_gmt":"2018-06-18T17:02:56","slug":"marino-badurina-osvrt-na-knjigu-darko-hudelist-rim-a-ne-beograd-zagreb-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=10401","title":{"rendered":"Marino Badurina &#8211; osvrt na knjigu &#8211; Darko Hudelist, &#8220;Rim, a ne Beograd&#8221;, Zagreb 2017."},"content":{"rendered":"<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<p><strong>Darko Hudelist, <em>Rim, a ne Beograd<\/em>. <em>Promjena doba i mirna ofenziva Katoli\u010dke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji (1975.-1984.)<\/em>, Alfa, Zagreb 2017, 808 str.<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Najnovija knjiga iz pera hrvatskog novinara Darka Hudelista <em>Rim, a ne Beograd<\/em>, objavljena sredinom 2017. godine, zasada kao da u stru\u010dnoj javnosti nije nai\u0161la na rezonancu koja bi odgovarala njenim pretenzijama i zna\u010daju istra\u017eiva\u010dke teme. Tim vi\u0161e \u0161to i podnaslov knjige \u201ePromjena doba i mirna ofenziva Katoli\u010dke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji od 1975. do 1984.\u201c, pored\u00a0 bli\u017eeg odre\u0111enja predmeta istra\u017eivanja sugerira i uvo\u0111enje elemenata nove periodizacije nacionalne povijesti u kontekstu Druge Jugoslavije. Hudelist stoga ne pretendira samo na pisanje jednog poglavlja iz povijesti Katoli\u010dke crkve, ve\u0107 tu povijest uzima i kao sinegdohu \u010ditave hrvatske povijesti, od ranoga srednjega vijeka do suvremenosti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Za takvo razumijevanje uloge Katoli\u010dke crkve u suvremenoj povijesti presudnim \u0107e se, smatra autor, pokazati razdoblje nakon sloma hrvatskog prolje\u0107a, kada Katoli\u010dka crkva, budu\u0107i da je sudjelovala samo na marginama ovog nacionalnog pokreta, ostaje jedina nositeljica borbe za nacionalna prava, ona koja je odigrala ulogu svojevrsnog mosta izme\u0111u trenutka nacionalnog poraza 1971-2., preko perioda \u201ehrvatske \u0161utnje\u201c, pa do ostvarenja nove hrvatske dr\u017eave po\u010detkom 90-ih godina.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Knjiga i zapo\u010dinje pitanjem: za\u0161to Crkva nije sudjelovala u masovnom pokretu 1971.? Hudelist \u0107e glavnu tezu, koju potom kroz tekst razra\u0111uje, preuzeti od svog glavnog sugovornika, dugogodi\u0161njeg glavnog urednika <em>Glasa Koncila<\/em> i jednog od klju\u010dnih ljudi Crkve u navedenom razdoblju, \u017divka Kusti\u0107a. Kusti\u0107 tako odgovara da Crkva nije vjerovala u uspjeh tog pokreta: \u201eTito je bio vrlo jak, znali smo da \u0107e pobijediti. \u010cim se Tito postavio protiv, bilo je jasno da je sve propalo.\u201c No ve\u0107 ovakav odgovor, koji autoru onda slu\u017ei za gradnju mnogih tvrdnji, koje opet podupire istim onim sugovornicima od \u010dijih je odgovora te tvrdnje i derivirao (ponajvi\u0161e upravo kroz razgovore sa Kusti\u0107em), zapravo predstavlja tipi\u010dni primjer naknadne pameti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Na stranu \u0161to iz samog odgovora ostaje nejasno je li Crkva unaprijed znala da \u0107e se Tito na kraju na\u0107i nasuprot ciljeva pokreta, pa onda od po\u010detka nije htjela u tome sudjelovati ili je pak odustala tek onog trenutka kada je postalo jasno da je Tito protiv. No potonje bi onda obesmislilo samo po\u010detno pitanje jer bi zna\u010dilo da je Crkva ipak sudjelovala u\u00a0 pokretu do trenutka kada je jasno uvidjela da je Tito protiv, a po\u0161to je taj trenutak vi\u0161e-manje zna\u010dio i kraj pokreta, to bi pak zna\u010dilo da je Crkva zapravo sudjelovala u svemu od po\u010detka (kada Tito jo\u0161 nije bio protiv) do kraja (kada je Tito bio protiv). No, postavlja se i pitanje, kada je to u okviru bilo koje sastavnice hrvatskog prolje\u0107a, od rukovodstva Saveza komunista Hrvatske preko Matice hrvatske do sveu\u010dili\u0161ta, ikada artikuliran i jedan jedini zahtjev koji bi se mogao protuma\u010diti kao napad na lik, djelo i politi\u010dki polo\u017eaj Josipa Broza Tita? Upravo suprotno, Tito je bio netko na koga se, kao na arbitra, ra\u010dunalo u svim kombinacijama i razra\u010dunavanjima hrvatskog vodstva sa vodstvima ostalih republika, kao i sa saveznim vrhom (uklju\u010duju\u0107i JNA).<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Da se razlog crkvenog nesudjelovanja u hrvatskom prolje\u0107u ipak prvenstveno krije u nekim drugim razlozima Kusti\u0107 je dao naslutiti kroz opasku kako su tada\u0161nji hrvatski rukovoditelji, prvenstveno Savka Dab\u010devi\u0107-Ku\u010dar i Miko Tripalo, za njih bili \u201edrugi svijet\u201c: \u201e[B]ili su ipak komunisti, na svoj na\u010din; nisu bili vjernici, nisam osje\u0107ao da pripadaju na\u0161oj zajednici.\u201c (str. 5) Stoga zaklju\u010dak da se Crkva sedamdesetprvoj nije priklju\u010dila iz pragmati\u010dnih razloga mo\u017ee vrijediti eventualno za samu zavr\u0161nicu, tj. doga\u0111aje vezane uz studentski \u0161trajk u studenom i prosincu 1971., kada se, i po reakcijama hrvatskog vodstva, moglo vidjeti da studenti nemaju politi\u010dku podr\u0161ku ni u Hrvatskoj, a kamoli u ostatku Jugoslavije.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Klju\u010dne, dakle, razloge zbog kojih je Crkva u tim danima politi\u010dkih previranja ostala na distanci valja prije tra\u017eiti u \u010dinjenici da je taj pokret ipak stasao u okviru Saveza komunista Hrvatske, te su i njegovi glavni protagonisti bili \u010delnici i \u010dlanovi SKH ili pak oni iz redova intelektualaca koji su iz te organizacije \u201esvje\u017ee\u201c isklju\u010deni (poput Franje Tu\u0111mana) ili\u00a0 isklju\u010divani u hodu (poput \u0160ime \u0110odana i Marka Veselice), ali koji deklarativno nisu nagovje\u0161tavali nikakav ideolo\u0161ki diskontinuitet, dapa\u010de smatrali su da marksisti\u010dka ideologija jo\u0161 uvijek pru\u017ea dovoljno prostora za rje\u0161avanje nacionalnog pitanja. Bili su to, dakle, razlozi povijesne, kao i moralno-ideolo\u0161ke prirode koji Crkvi nisu dozvoljavali da nacional-komunistima prizna prvenstvo u rje\u0161avanju nacionalnog pitanja, sli\u010dno kao \u0161to i me\u0111uratna komunisti\u010dka partija, i pored nekih su\u0161tinskih programskih podudarnosti (federalizam, republikanizam), nikada nije pri\u0161la Radi\u0107evom i Ma\u010dekovom pokretu, ve\u0107 je nastojala artikulirati svoj vlastiti pristup nacionalnom pitanju, \u0161tovi\u0161e, monopolizirati to pitanje.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Ti razlozi prili\u010dno su dobro detektirani ve\u0107 u zaklju\u010dcima republi\u010dke Vjerske komisije iz prosinca 1972., koje i autor navodi u knjizi. Ondje se navode \u010detiri razloga crkvenog nesudjelovanja u doga\u0111ajima &#8217;71: 1. Crkva je bila zauzeta unutarcrkvenim problemima; 2. Rezerviranost Crkve jer su na \u010delu bili ljudi izvan njihovih redova; 3. Normalizirani odnosi izme\u0111u Crkve i dr\u017eave; 4. U\u010dinkovitost dr\u017eavne i dru\u0161tvene politike koja je sprije\u010dila \u0161irenje nacionalizma u okviru Crkve (str. 18-19).<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Hudelist \u0107e ovome pridodati jo\u0161 ukupno dvanaest razloga, ali pored toga \u0161to je prakti\u010dki samo razgranao neke od zaklju\u010daka vjerske komisije, u ostalom dijelu ne nabraja razloge crkvenog nesudjelovanja ve\u0107 zapravo ubacuje <em>a posteriori<\/em> shva\u0107ene uzroke sloma hrvatskog prolje\u0107a, od svijesti o neminovnosti poraza, nepovoljnih unutarnjih politi\u010dkih okolnosti, nepovoljnih me\u0111unarodnih okolnosti, obi\u010daja da se \u201eCrkva ne opredjeljuje srcem nego razumom\u201c itd. Ipak, Hudelist upravo najve\u0107u te\u017einu pridaje razlogu kako je Crkva tu 1971. provela na distanci jer se nije htjela \u201epotro\u0161iti\u201c ve\u0107 se \u010duvala za nadolaze\u0107e vrijeme kada \u0107e razviti svoju \u0161iroku aktivnost (str. 18-39).<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Ostaje nejasno kako taj razlog odska\u010de od svih drugih navedenih razloga, no sigurno je da i on u sebi sadr\u017ei elemente naknadnosti. Naime, to\u010dno je da su strukture Katoli\u010dke crkve nakon 1971. ostale sa\u010duvane, tj. nisu bile obuhva\u0107ene kaznenim progonima koji su uslijedili po\u010detkom 1972., no ponovno nema nikakvih dokaza da je to posljedica dalekose\u017enih predvi\u0111anja i nekakvog minuciozno razra\u0111enog plana unutar Crkve. Sve je to, u kona\u010dnici, u\u010ditavanje kasnijih doga\u0111aja u pro\u0161lost, \u0161to predstavlja osnovno kr\u0161enje povijesne metodologije. Uostalom, kada su krenuli sudski procesi protiv \u201eprolje\u0107ara\u201c, Crkva se, na \u010delu sa zagreba\u010dkim nadbiskupom Franjom Kuhari\u0107em, anga\u017eirala oko pomo\u0107i uhi\u0107enima. Autor to karakterizira kao svojevrsnu crkvenu \u201eprotuofenzivu\u201c.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>No ako se Crkva 1971. \u2013 zbog svih navedenih razloga i prepoznatog odnosa snaga \u2013 odlu\u010dila \u010duvati, nejasno je \u0161to se u tom odnosu snaga (i prate\u0107im rizicima) moglo promijeniti u kratkom periodu od 1971. na 1972. godinu, pa da bi ona sada odjednom mogla stupiti u akciju. Za Hudelista je to stoga predstavljalo prije svega osobnu inicijativu Franje Kuhari\u0107a koji se time ponudio kao \u017ertva, ali koju komunisti\u010dke vlasti nisu htjele tako naivno prihvatiti te riskirati stvaranje nekog novog Stepinca (str. 47). No time se opet otvara kontradikcija u onome \u0161to autor \u017eeli dokazati. \u010citatelj se sada mora zapitati je li crkvena neanga\u017eiranost bila samo posljedica svjesne odluke i plana ljudi unutar Crkve ili pak i perfidnosti komunisti\u010dkih vlasti koje nisu ni htjele ulaziti u konfrontaciju sa Crkvom, naro\u010dito ne sa visokim crkvenim velikodostojnicima? Je li se, dakle, Crkva \u010duvala sama ili je ujedno bila sa\u010duvana i od strane svojih ideolo\u0161kih neprijatelja? Da bi odr\u017eao ovu prvu tezu, Hudelist tu \u201eprotuofenzivu\u201c tuma\u010di kao Kuhari\u0107evu neposrednu, emotivnu reakciju, a ne dio dubljeg i sustavnijeg plana i promi\u0161ljanja (str. 52).<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Crkva je u nadolaze\u0107im godinama i desetlje\u0107ima tek trebala odigrati svoju glavnu ulogu. Crkveni projekt \u201eTrinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata\u201c \u2013 zami\u0161ljen u nekoliko faza od 1975. do 1984. \u2013 trebao je biti ona prava protuofenziva, mirni, ali odlu\u010dni odgovor Katoli\u010dke crkve na \u201ehrvatsku \u0161utnju\u201c i svojevrsna priprema za hrvatsku neovisnost. Taj projekt bio je samo nastavak projekta planiranog jo\u0161 prije Drugoga svjetskoga rata dok se na \u010delu Crkve u Hrvata nalazio Alojzije Stepinac, no tada su ratni doga\u0111aji osujetili taj plan. Sada me\u0111utim, u idealno vrijeme, kada su u Jugoslaviji, Europi i svijetu nastupale dramati\u010dne promjene, Crkva je ovim svojim projektom nastavljala tradiciju i kontinuitet borbe za hrvatsku dr\u017eavnost, ali i hvatala priklju\u010dak na suvremena zbivanja.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>No upravo proizvoljno shva\u0107anje pitanja kontinuiteta i diskontinuiteta je ono \u0161to pojedine teze i interpretativne zahvate u knjizi \u010dini najproblemati\u010dnijima. Za Hudelista tako ono \u0161to su u 19. stolje\u0107u zapo\u010deli prava\u0161i, kroz nagla\u0161avanje hrvatskog dr\u017eavnog prava, Crkva \u2013 jer nije imao tko drugi \u2013 samo je nastavila u 20. stolje\u0107u, kroz isticanje kontinuiteta trinaest stolje\u0107a hrvatske povijesti i pripadnosti kr\u0161\u0107anstvu. To su, dakle, bili vidovi borbe za hrvatsku samostalnost i samobitnost (str. 72-74). No ovakvo tuma\u010denje u su\u0161tini predstavlja pravocrtni povijesni redukcionizam. Kao da istovremeno sa prava\u0161ima hrvatsko dr\u017eavno pravo, kao i vi\u0161estoljetnu kr\u0161\u0107ansku komponentu, nisu nagla\u0161avali primjerice i J. J. Strossmayer i Franjo Ra\u010dki. Kao da nije i prava\u0161ki pokret prolazio kroz svoje faze, heterogene mijene, od ekskluzivnog hrvatstva do jugoslavenstva, od klerikalizma do antiklerikalizma, od frankofilije do rusofilije itd.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Uistinu, za nekoga tko se napajao knjigama i studijama Mirjane Gross, a Hudelist upravo njoj i posve\u0107uje ovu knjigu, demonstrirao je prili\u010dno povr\u0161no poznavanje doti\u010dne problematike. No takvo pojednostavljivanje nu\u017eni je potporanj glavnoj tezi knjige, pregnantno sa\u017eetoj u naslovu te dodatno poja\u0161njenoj: \u201eMi Hrvati pripadamo Zapadu, a ne Istoku; na\u0161 je centar ili na\u0161 pravi glavni grad Rim (Vatikan), a ne Beograd \u2013 takvu je sna\u017enu, rje\u010ditu i mobiliziraju\u0107u poruku mogla u Jugoslaviji izre\u0107i samo Katoli\u010dka crkva. To je bila jedina formula koja se, u tim novostvorenim politi\u010dkim (i geopoliti\u010dkim) okolnostima, mogla pokazati uistinu mo\u0107nom i pobjedonosnom i koja je mogla dovesti do onoga najva\u017enijeg cilja \u2013 stvaranja samostalne hrvatske dr\u017eave (\u0161to je definitivno ostvareno 1990.).\u201c (str. 77).<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Hudelist tako hrvatsku povijest metafori\u010dki shva\u0107a kao svojevrsnu rijeku ponornicu koja izvire u ranom srednjem vijeku, s prvim dodirima Hrvata i Svete Stolice (u 7. stolje\u0107u), te\u010de kroz vjekove, a zatim \u201ekobne\u201c 1918., nastankom jugoslavenske dr\u017eave, ponire u dubine podzemlja, da bi na svjetlo dana ponovno iza\u0161la tek 1990. sa stvaranjem neovisne Hrvatske, i to ponajvi\u0161e zaslugom Katoli\u010dke crkve (str. 103). O\u010digledni je to primjer fatalisti\u010dkog, mehani\u010dkog, \u010dak samovoljnog pristupa povijesnim doga\u0111ajima, \u017eelje da se indukcijom po\u0161to-poto potvrde vlastite teze.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Ipak, naposljetku, najve\u0107i i najopse\u017eniji dio knjige koji slijedi sadr\u017ei autorov vidni napor da detaljno rekonstruira \u010ditav projekt \u201eTrinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva\u201c, sa svim njegovim fazama, ciljevima i peripetijama, pri \u010demu je istra\u017eio mnoge izvore, dokumente, izme\u0111u ostalog i one Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti, razgovarao s brojnim sudionicima i svjedocima zbivanja itd. Stoga to zasigurno predstavlja velik i hvalevrijedan doprinos na polju crkvene povijesti, ali takve crkvene povijesti koja, u ovom slu\u010daju, \u010dini samo jedan dio (ma koliko va\u017ean) dru\u0161tveno-politi\u010dke, tj. nacionalne povijesti, a ne one koja u sebi sublimira <em>svu<\/em> nacionalnu povijest. Zato bi profesionalni povjesni\u010dari iz ove knjige trebali izvu\u0107i makar jednu pouku, o tome kako se \u2013 u obja\u0161njavanju dugotrajnih i slo\u017eenih povijesnih procesa \u2013 valja \u010duvati prenagla\u0161avanja uloge na\u0161eg vlastitog predmeta prou\u010davanja, bilo da se radi o pokretima, organizacijama, institucijama ili pak o pojedincima. Takvo prenagla\u0161avanje, po onoj maksimi \u201epola istine-cijela la\u017e\u201c, lako mo\u017ee zavesti i autora i \u010ditatelje, oteti se kontroli pa zavr\u0161iti u manipulaciji, \u0161tovi\u0161e, u prili\u010dnom izvrtanju povijesne stvarnosti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><em>Marino Badurina<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-10401","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":53886,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53886","url_meta":{"origin":10401,"position":0},"title":"Peta Na\u0161i\u010dka vite\u0161ka pri\u010da","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"1. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"Od 29. do 31. svibnja 2026. odr\u017eana je uz povijesni lokalitet crkve sv. Martina u Martinu 5. Na\u0161i\u010dka vite\u0161ka pri\u010da. O toj je manifestaciji o\u017eivljene povijesti diplomski rad Festivali srednjovjekovlja u Republici Hrvatskoj. Primjer Na\u0161i\u010dke vite\u0161ke pri\u010de napisala Sara Pavelik 2025. godine. Iz medija: https:\/\/nasice.hr\/vijesti\/zavrsila-jubilarna-peta-nasicka-viteska-prica\/ https:\/\/nasice.com\/nasicka-viteska-prica-ponovno-ozivjela-srednji-vijek-pod-zidinama-crkve-sv-martina\/ https:\/\/magazin.hrt.hr\/price-iz-hrvatske\/nasicka-viteska-prica-donosi-jedinstven-dozivljaj-srednjovjekovne-povijesti-12744630","rel":"","context":"U &quot;Manifestacije o\u017eivljene povijesti&quot;","block_context":{"text":"Manifestacije o\u017eivljene povijesti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=16"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/NVP26-Plakat.jpg?fit=960%2C506&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/NVP26-Plakat.jpg?fit=960%2C506&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/NVP26-Plakat.jpg?fit=960%2C506&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/NVP26-Plakat.jpg?fit=960%2C506&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53451,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53451","url_meta":{"origin":10401,"position":1},"title":"Promocija knjige Edina Omer\u010di\u0107a &#8220;Brzina mraka. Politi\u010dka djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini od 1989. do 1996.&#8221; u Beogradu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"18. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Muzej 90-ih organizuje 20. maja 2026. u 19h promociju knjige istori\u010dara Edina Omer\u010di\u0107a (Institut za historiju u Sarajevu) Brzina mraka. Politi\u010dka djelatnost Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini od 1989. do 1996. Knjiga se bavi ulogom Srpske pravoslavne crkve u prelomnim godinama jugoslovenske krize i ratova devedesetih, sa posebnim\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/omercic-brzina-mraka-promocija-beograd.jpg?fit=949%2C497&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/omercic-brzina-mraka-promocija-beograd.jpg?fit=949%2C497&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/omercic-brzina-mraka-promocija-beograd.jpg?fit=949%2C497&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/omercic-brzina-mraka-promocija-beograd.jpg?fit=949%2C497&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":54150,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54150","url_meta":{"origin":10401,"position":2},"title":"Preminuo povjesni\u010dar Carlo Ginzburg","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"U Bologni je u 87. godini umro istaknuti talijanski povjesni\u010dar Carlo Ginzburg (1939-2026), \u010diji je utjecaj na suvremenu historiografiju gotovo neizmjeran. Mikrohistorija, historijska antropologija, kulturna povijest, povijest mentaliteta, marginalnih skupina i narodne kulture samo su neka od podru\u010dja na kojima je ostavio svoj prepoznatljiv trag. Upravo je pojam traga imao\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Ginzburg.jpg?fit=738%2C414&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Ginzburg.jpg?fit=738%2C414&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Ginzburg.jpg?fit=738%2C414&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Ginzburg.jpg?fit=738%2C414&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":54009,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54009","url_meta":{"origin":10401,"position":3},"title":"Znanstveni skup \u201ePro\u0161lost Crkve na prostoru Rije\u010dke nadbiskupije\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"10. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"Rije\u010dka nadbiskupija i Zavod za povijesne i dru\u0161tvene znanosti HAZU 10. lipnja organiziraju Znanstveni skup povodom 100. godi\u0161njice uspostave biskupijskoga sjedi\u0161ta u Rijeci. Skup pod naslovom \u201ePro\u0161lost Crkve na prostoru Rije\u010dke nadbiskupije\u201c bit \u0107e odr\u017ean u nadbiskupskom domu u Rijeci (ul. Slavi\u0161e Vajnera \u010ci\u010de 2) i po\u010dinje u 9 sati.\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Proslost-crkve-Rijeka-Skup.webp?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Proslost-crkve-Rijeka-Skup.webp?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Proslost-crkve-Rijeka-Skup.webp?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Proslost-crkve-Rijeka-Skup.webp?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Proslost-crkve-Rijeka-Skup.webp?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":54093,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54093","url_meta":{"origin":10401,"position":4},"title":"Srednja.hr: Razgovor sa Snje\u017eanom Koren o nastavi povijesti i povu\u010denom ud\u017ebeniku povijesti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"15. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"\"Iz brojnih,\u00a0uglavnom politi\u010dki motiviranih razloga, povijest je predmet koji je oduvijek izazovno podu\u010davati. Potvr\u0111uje to i Snje\u017eana Koren s Odsjeka za povijest pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. (...) U tom kontekstu prisje\u0107a se posljednjeg slu\u010daja povla\u010denja ud\u017ebenika povijesti za 4. razred gimnazije potkraj 2023. i po\u010detkom 2024. godine. Kao formalni\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/snjezana-koren-povijest.webp?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/snjezana-koren-povijest.webp?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/snjezana-koren-povijest.webp?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/snjezana-koren-povijest.webp?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/snjezana-koren-povijest.webp?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":10401,"position":5},"title":"Predavanje Igora Dude &#8220;Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji&#8221;","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10401","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10401"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10401\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10402,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10401\/revisions\/10402"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10401"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10401"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10401"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}