U srijedu, 30. svibnja 2018. u 18 sati u Booksi (Marti\u0107eva 14d) u Zagrebu novi termin “Motora mijene” tematizira zbirku pri\u010da \u201ePodzemni Zagreb 1934-1941\u201c Franje M. Fuisa i roman \u201eBesku\u0107nici: roman izgubljenog nara\u0161taja\u201c Gustava Krkleca iz 1921. godine.<\/p>\n
<\/p>\n
—<\/p>\n
<\/p>\n
Motor mijene – Motor des Wandels<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Motor se vra\u0107a ku\u0107i:<\/p>\n Na sljede\u0107em sastanku govorimo o novinarskoj i op\u0107esocijalnoj bijedi izme\u0111u dva rata, ali i o jednom pioniru istra\u017eiva\u010dkog novinarstva. Naime, mjesec okon\u010davamo zbirkom \u201ePodzemni Zagreb 1934-1941\u201c Franje M. Fuisa, napose pri\u010dama \u201eNiz strminu bijede\u201c, \u201eNa skup\u0161tini ‘Prosja\u010dkog Dru\u0161tva’\u201c i \u201eStrahovita smrt skitnica\u201c.<\/p>\n A kome zafali lektire (pri\u010de su kratke) pa po\u017eeli pro\u0161iriti raspravu i na rane dvadesete, taj ili ta neka si pro\u010dita roman\u010di\u0107 \u201eBesku\u0107nici: roman izgubljenog nara\u0161taja\u201c Gustava Krkleca iz 1921. g. Za prekarne novinare i sve one koje \u2013 kao ovi Krklecovi \u2013 to ne \u017eele (p)ostati!<\/p>\n <\/p>\n Prenosim dva ulomka iz pregovora i pogovora \u201ePodzemnom Zagrebu\u201c:<\/p>\n <\/p>\n \u201eFuis je duboko osje\u0107ao ljudske nepravde, bunio se na dru\u0161tveno ure\u0111enje, koje ih je stvorilo, ali nije bio kadar shvatiti prave uzroke takvim pojavama i prema tome povu\u0107i potrebne zaklju\u010dke. Ipak je, upravo intuitivno, umio svladati zapreke, koje je cenzura postavila \u0161tampi: iskori\u0161tavao je senzacionalisti\u010dku formu reporta\u017ee i senzacionalisti\u010dki postirane sadr\u017eaje nekih, naoko izoliranih zbivanja, da i kroz stupce bur\u017eoaske \u0161tampe ka\u017ee istinu ili bar dio istine o \u017eivotu ljudi u tragikomi\u010dnom vremenu izme\u0111u dva rata. Stoga njegove reporta\u017ee, unato\u010d nekih nedostataka, ostaju dokumenat toga vremena i imale su pozitivno djelovanje na tada\u0161nje \u010ditaoce izazivaju\u0107i naro\u010diti bijes i bezo\u010dnu kritiku klerikalnih krugova.\u201c (Vlado Majer)<\/p>\n <\/p>\n \u201eFuis ne pi\u0161e reporta\u017ee iz pala\u010da i dvoraca, nego iz koliba i jazbina; Fuis ne veli\u010da ‘zaslu\u017eni’ rad o ‘godi\u0161njicama’ birokrata i gra\u0111anskih ministara, nego napore pionira, koji umiru napu\u0161teni i zaboravljeni; Fuis ne posje\u0107uje plesove ‘visokoga dru\u0161tva’, nego pu\u010dke zabave: narodne festivale, borbe bikova i ciganske balove. U Fuisovo vidno polje ne pada kriminal, niti on od toga pravi senzacije. On opisuje ljude ‘na strmini bijede’, na rubu kriminala, nastoje\u0107i ispod pepela njihove tragedije otpretati onu zdravu iskru, koja jo\u0161 tinja, i mobilizirati napredne snage dru\u0161tva u borbu za izbavljenje \u010dovjeka. Pravi smisao te borbe sagledao je Fuis, istina, tek u danima okupacije na\u0161e zemlje, no osnovna tematika njegovih reporta\u017ea bila je i prije u stanovitoj mjeri progresivna.\u201c (Vlado Majer)<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n No kako je Fuis bitan i za razvoj doma\u0107eg stripa, mo\u017eemo i tome povesti rije\u010d. Sa stranice http:\/\/www.stripforum.hr\/leksikon\/autori\/fuis-franjo\/<\/a> prenosim biografsku bilje\u0161ku:<\/p>\n <\/p>\n Kada je po\u010deo rat, Franjo Fuis postaje partizanski obavje\u0161tajac u okupiranom Zagrebu, djeluju\u0107i u okviru ilegalne skupine \u201cGaleb\u201d, sastavljene od predratnih zrakoplovaca. Listopada 1943. godine, u otetom avionu Potez 25, poletio je s domobranskog aerodroma na Borongaju u partizane, ali se avion sru\u0161io negdje na podru\u010dju Plitvi\u010dkih jezera. U nesre\u0107i je, zajedno s trojicom suradnika poginuo i Franjo Fuis.<\/p>\n <\/p>\n – A onda i bilje\u0161ku o njegovu zna\u010denju za strip:<\/p>\n <\/p>\n Veliki doprinos dao je Fuis i razvoju hrvatskog, odnosno jugoslavenskog, stripa. U razdoblju od 1936. do 1941. godine napisao je ukupno 15 scenarija izuzetnog psiholo\u0161kog naboja i kreirao, zajedno sa Andrijom Maurovi\u0107em, neponovljive likove kakvi su se tada retko sretali \u010dak i u radovima vrhunskih ameri\u010dkih autora. Pojedini junaci iz Fuisovih pri\u010da dostigli su veliku popularnost, dok je lik Starog Ma\u010dka postao neka vrsta za\u0161titnog znaka za cjelokupno Fuisovo i Maurovi\u0107evo stvarala\u0161tvo, ostaju\u0107i zlatnim slovima upisan u povjesnicama hrvatskog i svjetskog stripa.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n S novcima moglo se kupiti slavu, \u010dast, ugled, polo\u017eaj, sve… \u010cinovnik, ako je bio po\u0161ten, morao je da gladuje, ili barem da \u017eivi u najbednijim prilikama. To su znali i \u0111aci, od kojih mnogi uteko\u0161e iz srednjih i vi\u0161ih \u0161kola, i dado\u0161e se u \u201etrgovinu\u201c. A korupcija, koja je svakog dana bivala sve ve\u0107om, i u javnom i u dru\u0161tvenom \u017eivotu, gazila je pobedni\u010dki sve \u0161to nije imalo smisla za plja\u010dku, za podmi\u0107ivanje, za kriom\u010darenje. Na svim su stranama bila vrela za oboga\u0107ivanje, i nije bio neobi\u010dan slu\u010daj da ju\u010dera\u0161nji skitnica, vucibatina i probisvet, sutra bude milioner, posjednik automobila i metrese. Inteligenciju duha zamenila je inteligencija zara\u0111ivanja novaca. A kako su najvi\u0161e novaca zara\u0111ivali ve\u0107im delom ljudi sumnjiva karaktera i jo\u0161 sumnjivije naobrazbe, dogodilo se, te su u dru\u0161tvu preko no\u0107i isko\u010dili neki novi, sumnjivi tipovi. Zagreb je polako postajao centar kulturnih zlikovaca, tipova poslednje vrsti, i sve sile nekih malenih, prevrtljivih ignoranti\u0107a.<\/p>\n (Gustav Krklec: “Besku\u0107nici”, 1921)<\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Jo\u0161 malo atmosfere dvadesetih, ovaj put od Krle\u017ee:<\/p>\n \u201cDa, da, moj mladi gospodine! Igrao sam ja ve\u0107 va\u0161u ulogu u \u017eivotu! Igrao sam je! To je vrijeme kad \u010dovjek imade silne iluzije! I volja mu nije satrta! To je gibanje u jednoj liniji nebom. […] Svi smo mi vjerovali da \u0107emo preorati globus. A \u0161to se dogodilo? Poni\u017eenje za poni\u017eenjem! Sramota za sramotom! Porazi! Propasti! Nije bilo novaca! Bilo je projekata i ideja i sinteza, ali nije bilo novaca, nije bilo ni krova, ni kruha, ni tople pe\u0107i. […] NIJE BILO PO\u0160TENE REDAKCIJE! NI MOGU\u0106NOSTI DA KOREKTOR POSTANE \u010cOVJEK!\u201c<\/p>\n (Tri kavaljera frajle Melanije)<\/p>\n <\/p>\n —<\/p>\n <\/p>\n \u017divjeti u Zagrebu izme\u0111u dva rata:<\/p>\n “Stanar Tu\u0161kanca raspolagao je s oko 50 \u010detvornih metara stambene povr\u0161ine, korisnik najamnog stana s oko 17, a na Tre\u0161njevci je u sobi sa \u0161tednjakom na 12 \u010detvornih metara \u017eivjela \u0161estero\u010dlana obitelj.<\/p>\n Statisti\u010dki podaci doista su stra\u0161ni: na jednom hektaru na Tu\u0161kancu je \u017eivjelo 17 stanovnika, na Pe\u0161\u010denici 63, a na Tre\u0161njevci \u010dak 102.<\/p>\n […] najve\u0107i urbanisti\u010dki problem me\u0111uratnog Zagreba: surova stvarnost periferije napu\u010dene divljim ku\u0107ama bez osnovnih higijenskih uvjeta, kategorija izgradnje koju grad prije Prvoga svjetskog rata gotovo i nije poznavao. Strahote \u017eivota u barakama i vagonima periferije, ali i onih podignutih u dvori\u0161tima donjogradskih blokova, te na njihovim tavanima i u podrumima…<\/p>\n […] U takvim uvjetima \u017eivjelo je, naime, izme\u0111u \u010detrdeset i pedeset tisu\u0107a ljudi, ni vi\u0161e ni manje nego \u010detvrtina zagreba\u010dkog stanovni\u0161tva. Osim posljedica ove pojave, s kojom su bili suo\u010deni svi veliki europski gradovi, s tom razlikom \u0161to su kod nas zbog visokih najamnina, dvostruko ve\u0107ih nego u Europi, prilike bile jo\u0161 gore.<\/p>\n […]<\/p>\n Zagreb se u razdoblju od 1921. do 1931. godine prvi put u svojoj povijesti suo\u010dio s enormnim porastom gradskog stanovni\u0161tva koje se pove\u0107alo za gotovo 77 000.<\/p>\n […]<\/p>\n Stambenoj je krizi pridonio i izostanak planiranoga, organiziranog djelovanja gradskih op\u0107ina u rje\u0161avanju problema stanovanja najsiroma\u0161nije gradske populacije \u2013 radnika I nezaposlenih. Indiferentnost dr\u017eave ne treba odvi\u0161e \u010duditi ako se zna da je Jugoslavija bila agrarna zemlja s vi\u0161e od 80% seoskog stanovni\u0161tva. Nehumane stambene uvjete i krizu dr\u017eava nije smatrala op\u0107im dru\u0161tvenim problemom kojemu treba posvetiti du\u017enu pozornost, a gradske su je op\u0107ine izgradnjom pojedina\u010dnih gradskih stambenih ku\u0107a i rijetkih naselja minimalno ubla\u017eile. Lo\u0161i stanovi, uz lo\u0161u prehranu, bili su glavni uzrok velikom broju razli\u010ditih oboljenja, me\u0111u kojima je na prvome mjestu bila tuberkuloza. Naime, svaki tre\u0107i zagreba\u010dki radnik umirao je upravo od te bolesti. Umjesto da se najve\u0107a pozornost obrati iskorjenjivanju glavnog i osnovnog uzroka, socijalno djelovanje i dr\u017eave i gradskih op\u0107ina bilo je usmjereno na osnivanje javnih ustanova poput antituberkuloznih dispanzera, sanatorija, kolonija za bolesnu djecu itd., kojih kapaciteti nisu zadovoljavali potrebe. Nakon terapije, zalije\u010deni bolesnici vra\u0107ali su se u iste lo\u0161e stambene i radne uvjete.”<\/p>\n Tamara Bja\u017ei\u0107 Klarin: \u201eRadna grupa Zagreb \u2013 osnutak i javno djelovanje na hrvatskoj kulturnoj sceni.\u201c<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Izvor:<\/p>\n <\/p>\n https:\/\/hr-hr.facebook.com\/Motormijene\/<\/a><\/p>\n <\/p>\n