Milivoj Bešlin – O knjizi “Istorija Jugoslavije u svjetlu kritike”, Sarajevo – Beograd – Zagreb, 2022.

POLEMIKA KOJA JE NAGOVESTILA RASPAD JUGOSLAVIJE


ISTORIJA JUGOSLAVIJE U SVJETLU KRITIKE. Polemike u jugoslavenskim časopisima 1973-1976, prir. Božidar Jakšić, Sarajevo – Beograd – Zagreb, 2022, str. 373.


Tema knjige Istorija Jugoslavije u svjetlu kritike je višegodišnja naučna polemika najrelevantnijih istoričara u socijalističkoj Jugoslaviji, vođena na stranicama stručnih časopisa između 1973. i 1976. godine. Pokazaće se da je iz naučnog disputa istoričara, povodom objavljivanja knjige Istorija Jugoslavije, autora Ivana Božića, Sime Ćirkovića, Milorada Ekmečića i Vladimira Dedijera, izraslanajvažnija istoriografska polemika vođena tokom trajanja jugoslovenske države i društva. U polemici su učestvovala vodeća imena istorijske nauke, iz bezmalo svih delova Jugoslavije, a među njima i Mirjana Gross, Milorad Ekmečić, Mustafa Imamović, Veselin Đuretić, Ali Hadri, Branislav Gligorijević, Bogdan Krizman, Avdo Sućeska, Jaroslav Šidak, Hrvoje Matković, Branko Petranović, Momčilo Zečević itd. Utoliko je ova tema od primarne važnosti i  s pravom se može okarakterisati kao specifični južnoslovenski „sukob istoričara“, domicilni Historikerstreit, sličan onom koji će, u drugačijim okolnostima, buknuti u SR Nemačkoj deceniju  i po kasnije.

Fundamentalne teme koje su najuticajniji hrvatski, srpski, kosovski, bosansko-hercegovački i crnogorski istoričari  pokrenuli u najvažnijoj naučnoj polemici istoričara u Jugoslaviji, osim relevantnosti za društveno-humanističke nauke i posebno kritičku istoriografiju, imaće veliki značaj i za najšire čitateljstvo. Istorijska pitanja koje ove polemike tematizuju, vezane za složene procese intersubjektivnosti južnoslovenskih naroda, njihove međusobne odnose i kontroverze iz prošlosti, čine da sukob istoričara dobije epitet ne samo naučno nezaobilazne, već i veoma potrebne za najširi društveni kontekst, jer su politički procesi najavljeni još tokom ovih polemika, sredinom 1970-ih godina, izašli na površinu u svojoj najradikalnijoj formi poslednje decenije 20. veka.

Metodologija kojom su se vodili priređivač i urednici knjige je u najboljem duhu kritičke istoriografije – bez dileme naučna i u svim segmentima profesionalna. Izvori su znalački odabrani, prikazani celovito i bez selektivnosti koja bi pružala iskrivljenu sliku. Takođe, uvod u čitanje istorijskih izvora sakupljenih u knjizi, iz pera Božidara Jakšića, neophodan je i važan ‘ključ’ za razumevanje i genezu nastanka knjige. Posebna pohvala je namenjena trojnom izdavačkom poduhvatu i saradnji sarajevskog Buybooka, beogradskog MostArta i zagrebačke Srednje Europe, kao i vrhunskom vizuelnom identitetu knjige.

Tokom naučne polemike istoričara, vođene povodom izlaska iz štampe Istorije Jugoslavije (Beograd, 1972), brojni kritičari su iznoseći svoje neslaganje sa četvoricom autora, izneli važne činjenice, argumente i interpretacije iz istorije južnoslovenskih naroda, u prvom redu Srba, Hrvata i Muslimana. Metod kojim istoričari-kritičari pristupaju knjizi, kao i odgovori kritikovanih autora, čine da knjiga Istorija Jugoslavije u svjetlu kritike zaslužuje epitet naučno veoma intrigantne, jer je tokom polemike objavljeno mnoštvo novih saznanja, naučnih pogleda, istoriografskih interpretacija. Istorijska nauka je temeljno unapređena ovom polemikom, a današnjim generacijama su i sama polemika kao i njen sadržaj i brojna naučna saznanja ostali uglavnom nepoznati, jer su tekstovi objavljivani u različitim stručnim časopisima pre pola veka, danas već teško dostupni. Ipak, naučni značaj dela se nalazi i u činjenici da polemike vođene pune tri godine od 1973. do 1976. godine, imaju sasvim drugačiji značaj kada se svi ovi istorijski izvori objave na jednom mestu, jedni pokraj drugih – čime dobija na značaju kumulativni efekat kondenzovanih saznanja o prošlosti, njenim metodama i tumačenjima. Takođe, naučno je vrlo relevantna i činjenica da je razumevanje istorijskih izvora bezmalo pola veka kasnije veoma različito od njihovog ‘čitanja’ u trenutku pisanja. Polemike sabrane u ovoj knjizi predstavljaju i svedočanstvo o najvažnijem kritičkom preispitivanju naučne istoriografije južnoslovenskih naroda od nastanka ove društveno-humanističke discipline na našim prostorima. Zbog toga je knjiga Istorija Jugoslavije u svjetlu kritike nezaobilazna u postizanju samosvesti istoriografske struke i poziva istoričara tokom jugoslovenske epohe.  

Ukoliko bi ovo delo afirmisalo nove polemike i kontroverze, recimo oko toga da li su neki istoričari već tada pripremali teren za raspad Jugoslavije i bujanje velikodržavnih nacionalizama, tim bolje po naša društva i istorijsku nauku u kojoj je utemeljena i pouzdana naučna kritika i polemika sasvim izumrla. Naposletku, čitaocima ostavljam procenu, s obzirom na to da se kao kardinalna imena ove polemike pojavljuju sarajevski, a potonji beogradski istoričar Milorad Ekmečić i zagrebačka istoričarka Mirjana Gross: ko je bio naučno snažniji i odneo pobedu u polemici, a ko je još u prvoj polovini 1970-ih svojim (ne)naučnim interpretacijama pripremao, makar i podsvesno, krvavi raspad Jugoslavije. Lepota čitanja ovako inspirativne polemike je u tome, što nakon pola veka, možemo reći da obe strane i njihove argumentacije nisu u jednakoj meri istrpele test vremena.

Milivoj Bešlin

Danas, 26-27. novembar 2022.



Obavijesti o knjizi:

https://historiografija.ba/article.php?id=1501


Odgovori