Damir Gamulin i Antun Sevšek – postav izložbe “Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz”
Danas, 29. lipnja 2022. u 18.00 sati, na YouTube kanalu Oris Kuće arhitekture pogledajte prilog o postavu izložbe Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz.
Autori postava i vizualnog identiteta izložbe su Damir Gamulin i Antun Sevšek.
Dizajn zvuka: Nives Sertić.
Hrvatski povijesni muzej, na inicijativu Ministarstva kulture i medija RH, u 2020. godini priredio je izložbu pod naslovom Ako tebe zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945. / zadnje odredište Auschwitz. Izložba se tematski odnosi na stradanja Židova iz Hrvatske za vrijeme Drugoga svjetskog rata s posebnim naglaskom na sudbine Židova deportiranih u Koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u Poljskoj.
U slučaju izložbe Ako te zaboravim… – Holokaust u Hrvatskoj 1941. – 1945., postav je smješten na autentičnom mjestu stradanja. U vrijeme Drugoga svjetskog rata na Zagrebačkom zboru gdje se nalazio i izložbeni paviljon Republike Francuske, tzv. Francuski paviljon, bio je smješten privremeni sabirni logor za Židove, u kojega su internirani Židovi iz Zagreba i drugih područja NDH.
Postav je izrađen kao metafora željezničkog transporta kojima su žrtve odvođene u Auschwitz. Takav centralni brod izložbe organiziran je kao niz tematskih sekvenci koje vode od cjelokupnog sustava logora u NDH do fokusa na Auschwitz, putem predstavljanja svih organiziranih transporta do tog “posljednjeg odredišta” kroz godine, dokumenata sačuvanih iz samog Auschwitza, ali i drugih zloglasnih logora.
Prolazak kroz sekvence centralnog broda izgrađen je kao niz tematskih postaja bez mogućnosti promjene odluke i smjera posjetitelja, kako bi evocirao, makar na izložbenoj razini, susret stradalnika unutar procesa organiziranog zločina s nemogućnosti izbora. Posjetitelji ne mogu pristupiti blizu prikazima žrtava, već ih vide kroz suženi unutarnji okvir rešetki, kojima se pojačava dojam redanja i količine žrtava genocida, ali ujedno štiti miran prostor za sjećanje.
Likovna pojavnost postava određena je unošenjem 6 tona valjanog čelika u Francuski paviljon, od kojega su na esencijalnoj razini pojavnosti i ekspresije oblikovane sve sadržane sekvence izložbe. Čelik kao odabrani materijal bez završne obrade bio je nužan da do kraja izgradi dojam teškog, tamnog, grubog i neprobojnog, uz izravnu vezu s kontinuirano prisutnim motivom željeznice.