Zbornik radova “Dunav u hrvatskoj povijesti i kulturi”
U izdanju Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje objavljen je 2021. godine “Dunav u hrvatskoj povijesti i kulturi. Zbornik radova znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u Slavonskom Brodu i Vukovaru 10.-12. listopada 2018.” koji je uredio Josip Parat.
—
Dunav protječe kroz više zemalja od ijedne svjetske rijeke i s porječjem zaprema velik dio srednje Europe. Ta rijeka od davnina olakšava razmjenu materijalnih i duhovnih dostignuća između Alpa i Crnog mora. Istodobno kao prirodna prepreka razdvaja državno-upravne jedinice od starog vijeka naovamo. Premda manjim odsječkom dodiruje hrvatske krajeve, Dunav s Dravom i Savom tvori triptih glavnih tekućica na hrvatskom povijesnom prostoru. Duboko utkan u zajedničko pamćenje, Dunav zaslužuje prikladnu istraživačku pažnju.
Različite humanističke discipline bavile su se dunavskim temama. Arheolozi su ostvarili plodne rezultate istražujući materijalne tragove podunavske prapovijesti i antike. Etnolozi su proučavali duhovnu kulturu, napose tradicijske napjeve iz Podunavlja. Obje discipline u našim je krajevima zadužio istaknuti stvaralac Matija Petar Katančić (1750-1825). U studiji »De Istro eiusque adcolis commentatio« (»Rasprava o Dunavu i stanovnicima uza nj«; Budim, 1798) skicirao je podrijetlo, naseobine, običaje i jezik starih žitelja Podunavlja temeljem filoloških, geografskih i arheoloških podataka. Suvremeni hrvatski povjesničari uglavnom su usputno sagledavali Dunav kao među i poveznicu, uz sporadične priloge iz vizure gospodarske i kulturne povijesti.
Ekohistorija, unatrag nekoliko desetljeća vrlo dinamičan ogranak povijesne znanosti, ponudila je vrijedne radove o vodama. Premda je u europskim razmjerima rijeka Rajna pobudila najveće zanimanje, težište se postupno premješta na multidisciplinarna istraživanja najdulje srednjoeuropske rijeke. Posebno je djelotvoran bečki »Centar za povijest okoliša« (njem. »Zentrum für Umweltgeschichte«) u čijem okrilju radi »Inicijativa za ekohistoriju Dunava« (engl. »Danube Environmental History Initiative«). Pored ostalih priloga znanstvenici uposleni na toj instituciji objavili su monografiju »Österreichs Donau: Landschaft – Fisch – Geschichte« (Beč, 2014) u kojoj su ispitali prirodnu, društvenu i kulturnu važnost gornjeg Dunava. Dunav se sustavno istraživao i u našem neposrednom susjedstvu, što potvrđuju zbornici »Plovidba na Dunavu i njegovim pritokama« (Beograd, 1983) i »Dunavom od Bezdana do Beograda« (Beograd, 2012). Za ranija pak razdoblja važni su naslovi »Roma e le province del Danubio« (Catanzaro, 2010) i »Arheologija na Dunavu« (Zagreb i Vukovar, 2013).
U okviru domaće historiografije proučavanje povijesti okoliša dobiloje nov zamah početkom 21. stoljeća. Znanstvenici okupljeni oko časopisa »Podravina« te »Ekonomska i ekohistorija« unaprijedili su ovu disciplinu brojnim doprinosima. U ta se kretanja uključio i Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Osim što je realizirala istraživački projekt o antropizaciji slavonskih šuma, ta institucija u razmaku od pet godina priredila je četiri skupa s ekohistorijskim temama, od čega dva s tematskom okosnicom iz povijesti rijeka. Znanstveni skup »Rijeka Sava u povijesti« iznjedrio je istoimeni zbornik. Potaknuti uspjehom tog simpozija i na tragu rezultata što su ih srednjoeuropske historiografije već polučile proučavajući Dunav, zaposlenici Podružnice odlučili su organizirati okupljanje »Dunav u hrvatskoj povijesti i kulturi«.
Podružnica Hrvatskog instituta za povijest i Gradski muzej Vukovar zajednički su priredili simpozij. Znanstveni odbor odabrao je 30 tema među pristiglim prijavama. Raspoređen u osam tematskih sesija, skup se održao od 10. do 12. listopada 2018. u Slavonskom Brodu i Vukovaru. Sudjelovala su 32 izlagača iz Hrvatske i Srbije. Gradska knjižnica Slavonski Brod ugostila je prvi dio konferencije, a drugi se održao u Dvorani vlastelinstva Gradskog muzeja Vukovar, neposredno uz Dunav. Sudionici su predstavili radove iz gledišta političke, ekološke, gospodarske, demografske, urbane i kulturne povijesti. Pored historiografskih, posjetitelji su slušali arheološke, književnoznanstvene, etnološke i povijesnoumjetničke rasprave o temama u kronološkom rasponu od prapovijesti do današnjice. Ilustracije, zemljovidi, reprodukcije arhivske građe, arheološkog materijala i umjetničkih predmeta pratili su izlaganja. Izloživši pojedinačne referate, znanstvenici su razmjenjivali mišljenja o poteškoćama pri obradi dunavskih tema te o prednostima i nedostacima pojedinog metodološkog pristupa. Već prema vlastitoj specijalizaciji, uzajamno su se upućivali na dodatna vrela i literaturu. Pokazalo se da se najpouzdanija tumačenja temelje na raščlambi raznovrsnih vrela. Budući da su neka pitanja uslijed vremenskog ograničenja ostala neodgovorena ili nedotaknuta, izlagači su najavili njihovu podrobniju obradu u tiskanoj publikaciji. U okviru skupa sudionici su posjetili Muzej vučedolske kulture.
Rutina znanstveničkog rada nalaže da se rezultati simpozija objedine i podastru na uvid znanstvenoj i široj zajednici. Organizatori su stoga potaknuli sudionike skupa na slanje rukopisa. Tako je nastao zbornik »Dunav u hrvatskoj povijesti i kulturi«. Edicija koju predajemo čitateljima broji 23 recenzirana priloga. Sastavili su ih izlagači, mahom znanstvenici zaposleni na ustanovima u Hrvatskoj i Srbiji. Željeli bismo da potonja činjenica ne bude tek puka potvrda međunarodnog obilježja skupa, već smjerokaz za djelotvornu suradnju dviju susjednih historiografija. Poželjno je da zbornik dospije u ruke i široj javnosti. Svrha ove publikacije nije samo rasvjetljavanje povijesnih pitanja, već i podizanje društvene svijesti o zaštiti Dunava i održivom razvoju njegove okolice.
Raznovrsni prilozi redaju se po kronološkom ključu i više-manje ravnomjerno pokrivaju sva razdoblja. Autori su otvorili niz neistraženih pitanja i potkrijepili vlastite teze novim dokazima. Jedni su nastojali ilustrirati ulogu Dunava u širim povijesnim fenomenima (npr. u upravnim promjenama, razvoju gradova, seobama, poimanju prostora i dr.). Drugi su ponudili mikrohistorijska istraživanja kojima su na pojedinačnim primjerima upotpunili spoznaje o Dunavu u našem prirodnom i kulturnom naslijeđu. Treći su ispitali duhovno i simboličko mjesto Dunava u pisanoj i usmenoj predaji.
Ukupno uzevši, u studijama se ogleda slojevitost i istraživački potencijal dunavskih tema. Radi lakšeg snalaženja radovi su opremljeni likovnim i grafičkim prilozima te sažecima na stranim jezicima.
Zahvalni smo svim sudionicima skupa, autorima pojedinačnih priloga, recenzentima i svima koji su doprinijeli nastanku zbornika »Dunav u hrvatskoj povijesti i kulturi«. Potaknu li ovdje sabrani radovi buduća promišljanja o Dunavu, rezultati njihova truda past će na plodno tlo.
Urednik
Izvor: