Ivo Mišur, ”Dalmatinski grkokatolici”

Prije nekoliko dana u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Drnišu objavljena je knjiga Dalmatinski grkokatolici koja prati prošlost ove male vjerske zajednice od tridesetih godina 19. stoljeća sve do današnjih dana. Uzbudljiva je to povijest puna hrabrih župnika i župljana koji su se unatoč siromaštvu i brojnim poteškoćama oduprli svim iskušenjima i kroz silna desetljeća očuvali svoju katoličku vjeru i bizantsko-slavenski obred.

Autor, Ivo Mišur je svoje četverogodišnje arhivsko istraživanje povijesti ove malobrojne, ali značajne, zajednice okrunio objavljivanjem ove knjige. Mukotrpna povijest grkokatolika u Dalmaciji obilježena je progonima što pravoslavnih susjeda što državnih vlasti, posebice za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Sve je kulminiralo u Drugom svjetskom ratu kada su područja na kojima su živjeli grkokatolici zauzeli četnici. Dalmatinski grkokatolički duhovnik don Janko Heraković je nakon prijetnji smrću 1942. godine, pobjegao u Križevce. Crkva u Kričkama je dva puta spaljena, a njeni ostaci su za vrijeme Domovinskog rata minirani. Crkva u Vrlici je srušena 1971. godine, a u Baljcima su ostale tek ruševine. Za vrijeme komunizma dalmatinski grkokatolici nisu imali svoje župnika, a još veći problem predstavljalo je iseljavanje koje je prepolovilo brojnost župljana. Na ovim materijalnim i demografskim ostacima ostataka Križevačka eparhija je 2007. godine počela obnovu Dalmatinskog vikarijata koja traje i danas.

Vrlo vrijedan doprinos u knjizi su prijepisi stanja duša, odnosno popisa župljana triju dalmatinskih župa koji prvi put postaju dostupni javnosti. Iz ovih popisa se mogu pratiti rodoslovna stabla, a potomci dalmatinskih grkokatolika mogu pronaći svoje pretke sve do kraja 18. stoljeća. U knjizi su osim povijesti obrađeni i suvremeni događaji, biskupi, svećenici i ljudi koji su od 2007. godine marljivo radili na obnovi Dalmatinskog vikarijata Križevačke eparhije koji danas prolazi kroz svoje novo proljeće.

Za dalmatinske grkokatolike se može reći dosta toga, ali se ne može tvrditi da je njihova prošlost i sadašnjost dosadna. Naprotiv, od samih početaka je puna obrata, počevši od carske potpore pa do progona, od demografskog skoro izumiranja pa do revitalizacije. Čitatelji će na nešto više od sto četrdeset stranica ostati zapanjeni koliko se toga može dogoditi i što jedna zajednica može doživjeti i preživjeti u stotinu i devedeset godina. Do velikog jubileja – 200. godišnjice osnivanja dalmatinskih grkokatoličkih župa ostalo je tek jedanaest godina za koje smo uvjereni da će biti sve, samo ne dosadne.


Odgovori