Polemike u novim brojevima “Historijskog zbornika”

U upravo predstavljenim novim brojevima “Historijskog zbornika” (br. 1 i br. 2 za 2020. godinu) – dostupnim na internetu – objavljeni su polemički prilozi Branimira Jankovića o polemikama o Nadi Klaić, Karla Juraka o raspravi D. Marijana i M. Kasapović o revizionizmu, Stanka Andrića o prijedlogu nazivanja Instituta imenom F. Tuđmana i Gaja Trifkovića o tekstu Heathera Williamsa o partizanima i četnicima. Prve verzije priloga objavljene su na portalu Historiografija.hr. Imajući u vidu i polemičke priloge koji se objavljuju u “Časopisu za suvremenu povijest”, ne možemo reći da nema polemika u hrvatskim historiografskim časopisima.


Historijski zbornik, Vol. 73 No. 1, 2020.


Stoljeće Nade Klaić – polemike ne prestaju! Je li Nada Klaić služila „totalitarnom Levijatanu“?

Branimir Janković

str. 155-167        

Naslov s jedne strane upućuje na stogodišnjicu rođenja Nade Klaić (1920-1988), a s druge na tim povodom još uvijek aktualan problem vrednovanja njezina historiografskog opusa i djelovanja, postavljajući pitanje je li možda svojim polemičkim habitusom obilježila hrvatsku historiografiju u 20. stoljeću i ne prestaje li to činiti i dalje. Zbog oštrog polemičkog stila njezine su knjige i radovi već po objavljivanju jednako polemički i kritički ocjenjivani, a valoriziranje njezina opusa nastavljeno je u nekrolozima povodom smrti 1988. godine te osobito prilikom 25. godišnjice smrti kada je 2013. održan znanstveni skup Nada Klaić i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije i zatim 2014. objavljen istoimeni opsežni zbornik. Protekom vremena vrednovanje je i dalje ostajalo ništa manje kritičko i polemičko, no u cjelini ipak razmjerno uravnoteženo. I u navedenom zborniku isticana je iznimna širina njezina opusa, rijetko usporedive brojne teme koje je dotaknula i nova pitanja i pogledi koje je otvarala, izrazito kritička analiza izvora i historiografije, priključivanje društvene i gospodarske povijesti političkoj, kao i njezine sinteze Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku (1971) i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (1976) te mnoge druge pojedinačne knjige, prekretnički radovi i originalna i samosvojna tumačenja.

https://hrcak.srce.hr/252580


Revizija revizionizma. Prilog raspravi Davora Marijana i Mirjane Kasapović

Karlo Jurak

str. 168-178        

Protekle smo godine (2019) u Časopisu za suvremenu povijest imali prilike pratiti raspravu između Davora Marijana, povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, te Mirjane Kasapović, politologinje sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. Prvo je Marijan napisao tekst „Suvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom“, na što je Kasapović odgovorila tekstom „Povijest, povijesni revizionizam i politike povijesti“, da bi joj na to Marijan odgovorio tekstom „O znanosti, ideologiji i totalitarnoj svijesti u nedovršenoj hrvatskoj tranziciji“. Ova polemika nije dobila svoj nastavak, ali već ovime sama po sebi ima dovoljno materijala za analizu. Prije svega, vrlo je važno da se o ovome pišu ovakve akademske diskusije te da se javni prostor nastoji „očistiti“ od amaterizma u ovom pogledu, ali utjecaj tog amaterizma i srozavanja diskursa, nažalost, primjetan je i ovdje. To je tim veći problem što i Marijan i Kasapović slove kao ugledni znanstvenici. U ovom ću osvrtu, kao prilogu toj raspravi, nastojati „raščlaniti“ pojam revizionizma, tj. osvrnuti se na njega metateorijski, što nije pošlo za ruku Marijanu, ali ni Kasapović. Drugim riječima, „revizijom revizionizma“ probat ću dekonstruirati taj pojam i učiniti ga ponovno upotrebljivim. Na nekom mjestu, konačno, i moramo postaviti granicu – kako „revizija revizije revizionizma…“ ne bi otišla ad infinitum, u beskonačni regres. Čini mi se da ni Marijan ni Kasapović ne nastoje preduhitriti tu opasnost, pa zato treba raspetljati taj revizionistički circulus vitiosus.

https://hrcak.srce.hr/252581


Historijski zbornik, Vol. 73 No. 2, 2020.


Zašto je pogrešno javni institut za povijest nazvati imenom Franje Tuđmana

Stanko Andrić

str. 417-426        

Skupina od devet hrvatskih akademika raznorodnih struka (među kojima nije i povijest) i troje umirovljenih povjesničara izrazila je nedavno, otvorenim pismima i putem javnih medija, želju da se Hrvatski institut za povijest u Zagrebu prozove imenom Franje Tuđmana, i to u prigodi dvadesete obljetnice njegove smrti koja pada 10. prosinca 2019. godine. Kao što je to prenijela većina tiskanih i elektroničkih medija, autori ideje o takvom imenovanju u svojem prijedlogu „podsjećaju da je akademik Franjo Tuđman, doktor povijesnih znanosti, istaknuti hrvatski znanstvenik i hrvatski državnik, 1961. u Zagrebu utemeljio Institut za historiju radničkoga pokreta i bio njegov direktor i znanstveni voditelj. Taj institut, dodaje se, poslije je nazvan Hrvatski institut za povijest. Također, ističu, akademik Franjo Tuđman bio je utemeljitelj i predsjednik HDZ-a, glavni politički i vojni strateg uspostave neovisne, suverene i demokratske Republike Hrvatske i njezin prvi predsjednik. Bio je i zapovjednik oružanih snaga – Hrvatske vojske Republike Hrvatske, pokretač i voditelj organizirane obrane Republike Hrvatske, njezina međunarodnoga priznanja, pobjede u Domovinskom ratu te očuvanja cjelovitosti Republike Hrvatske u njezinim međunarodno priznatim granicama.“ Već u tom obrazloženju sadržan je, zapravo, temeljni razlog zašto Hrvatski institut za povijest ne bi trebao nositi Tuđmanovo ime, a malo pomnija analiza toga kratkog teksta otkriva i dodatne razloge za to. Čudno je što znanstvenici-predlagatelji ne vide barem taj temeljni razlog, a povjesničari među njima još i one dodatne. Glavni i temeljni razlog zašto se institut za povijest ne treba zvati po Tuđmanu sastoji se u tome što je Tuđman, u cjelini svoje biografije, prije i iznad svega bio politička osoba, političar i državnik.

https://hrcak.srce.hr/252590


“Partisans and Chetniks in occupied Yugoslavia” by Heather Williams – A Commentary by Gaj Trifković

str. 427-435        

Being a historian of the region, I naturally welcomed the publishing of The Routledge Handbook of Balkan and Southeast European History in October 2020 (for more information on this edited volume see https://www.routledge.com/The-Routledge- Handbook-of-Balkan-and-Southeast-European-History/Lampe-Brunnbauer/p/ book/9781138613089). Whereas the vast majority of the contributions contained in the volume fall outside my area of expertise, I feel there are a number of points in Heather Williams’ piece „Partisans And Chetniks in occupied Yugoslavia“ that need to be addressed in some detail.

https://hrcak.srce.hr/252591


Odgovori