Martin Heinzelmann, “Izvješća o translacijama i drugi izvori o kultu relikvija”

Heinzelmannova knjiga “Izvješća o translacijama i drugi izvori o kultu relikvija” objavljena je izvorno kao trideset treći svezak u nizu Typologie des Sources du Moyen Âge Occidental izdavačke kuće Brepols, a bavi se izvješćima o translacijama kao zasebnom žanru unutar srednjovjekovne hagiografske produkcije. Autor prati njihov razvoj od ranog srednjeg vijeka, vremena u kojem je stvorena čvrsta veza između svetačkog groba i oltara, a samim time i specifične crkve, zajednice, biskupije i grada. Pritom je prijenos relikvija (translatio) poprimio izrazito ceremonijalne oblike, uz razrađene faze koje su imale čvrsto definiran tijek, a posebno važan aspekt bila su čuda, kojima je svetac pokazivao dobrohotnost ili nevoljkost prema svojim štovateljima i zajednici čiji je zaštitnik trebao postati. U tom smislu razvili su se i odgovarajući liturgijski oblici, koji su regulirali tijek prijenosa i pridonosili njegovu svečanom karakteru, kao i specifični žanr kojemu je posvećena ova knjiga. Kao klasik koji ne gubi na relevantnosti, ona stoga pruža čvrstu osnovu za bavljenje ovom temom te na pregledan i sustavan način definira znanstvenu terminologiju u suodnosu s onom koju koriste srednjovjekovni autori. Stoga nije slučajno što smo upravo ovo djelo odabrali za prvo u novom nizu izdanja Hrvatskog hagiografskog društva, koje smo nazvali Translationes – vjerujući da će i naši «prijenosi» ili «prijevodi» potaknuti značajan pomak u hrvatskoj historiografiji i srodnim disciplinama koje u svom izučavanju koriste hagiografiju kao neprocjenjiv povijesni izvor.

Martin Heinzelmann (1942.) njemački je povjesničar, medievist i dugogodišnji djelatnik Njemačkog povijesnog instituta u Parizu (Deutsche Historisches Institut Paris). Kao urednik srednjovjekovnih svezaka izdanja tog instituta (Francia – Forschungen zur westeuropäischen Geschichte) i sam je uredio niz izdanja izvora i studija vezanih uz povijest područja Galije/Franačke između kasne antike i merovinškog razdoblja. Posebno područje njegova znanstvenog interesa su hagiografski izvori vezani uz biskupe (i) svece u navedenom razdoblju. Uz Izvješća o translacijama i drugi izvori o kultu relikvija (1979.) među najznačajnije njegove knjige spada studija o Grguru Turškom, Gregor von Tours. (538–594). „Zehn Bücher Geschichte“. Historiographie und Gesellschaftskonzept im 6. Jahrhundert (1994.) prevedena na engleski kao Gregory of Tours. History and Society in the sixth century (2001). S Monique Goullet i Christiane Veyrard-Cosme uredio je svezak L hagiographie mérovingienne à travers ses réécritures (2010.)

Izvor: http://www.leykam-international.hr/publikacija.php?id=202